Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu Split, Gundulićeva 29a ,

Poslovni broj: Gž-1145/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima Ivanu Topiću i Bepu Marušiću, odvjetnicima u Splitu, protiv tuženika CC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Slavici Čupić, odvjetnici u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1151/2024-20 od 18. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1151/2024-20 od 18. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

" I Utvrđuje se da je prema tuženiku CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (kao pravnom slijedniku pok. NC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]), tužitelj PC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isključivi vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], stoga se ovlašćuje po pravomoćnosti ove presude uknjižiti se kao isključivi vlasnik i posjednik predmetne nekretnine uz istodobni izbris

prava vlasništva s imena i prezimena tuženika CC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] bez njegovog daljnjeg pitanja i sudjelovanja.

II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 18.312,50 EUR sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine."

2. Protiv navedene presude žali se tuženik, te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga, iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti sukladno navodima žalbe, podredno ukinuti, te vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu tužene odgovorio je tužitelj, u odgovoru je porekao žalbene navode te predložio odbijanje žalbe.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja na utvrđenje da je isti isključivi vlasnik i posjednik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što je tuženik dužan priznati, odnosno zahtjev tužitelja da po pravomoćnosti presude izvrši uknjižbu prava vlasništva na ovoj nekretnini s imena tuženika bez njegovog daljnjeg sudjelovanje.

6. Suprotno žalbenim prigovorima tuženika sud prvog stupnja donoseći pobijanu presudu u postupku koji je prethodio nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se ista može ispitati. Također ne postoji proturiječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava ili zapisnika. Također, nisu počinjene ni druge bitne povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Među strankama u postupku nije bilo sporno:

- da je pravna prednica tuženika NC odnosno sada tuženik upisan u zemljišnim knjigama kao isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] ZU 1857 k. o. [katastarska općina],

- da je između GC i ŠC zaključen Ugovor o darovanju, da je iza smrti pokojne JC doneseno rješenje o nasljeđivanju, te da su zaključeni Ugovori o kupoprodaji između UC, kao prodavatelja i DC kao kupca, te Ugovor o kupoprodaji zaključen između ŠC kao prodavatelja i PC kao kupca.

8. Između stranaka u ovom postupku sporno je, je li tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine građenjem na tuđem zemljištu koji pravni osnov tužitelj ističe u ovom postupku (uz raniji pravni osnov dosjelosti).

9. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je, kako slijedi:

- pregledom ugovora o kupoprodaji od 15. siječnja 1967. je utvrđeno kako je ČC pok. IC prodao DC pok. FC, VC ženi DC, ECA, SC ženi IC i TC pok. E nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] površine 791 m2 i 1006 površine 126 m2, sve ZU 2390 K. O. [katastarska općina], tako da je kupcima VC i DC pripalo ½ dijela, ECA i SC ¼ dijela, a TC preostalih ¼ dijela kupljenih nekretnina;

- da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Drnišu broj III O-3/89 od 1. ožujka 1989. proizlazi kako je JC ud. E (rođenu 1890., a umrlu, 1988.) u odnosu na zemlju i baraku u [adresa] u naselju "[adresa] naslijedio unuk PC sin C;

- da je pregledom ugovora o darovanju od 16. lipnja 1992. utvrđeno kako je PC pok. C darovao za cijelo kćeri ĐC česticu zemlje naslijeđenu od bake JC, položenu na adresi u [adresa] na kojoj se nalazi baraka;

- da je prema ugovoru o kupoprodaji od 18. srpnja 1994. razvidno kako je ĐC kći EC prodala ovdje tužitelju PC sinu IC česticu zemlje na adresi u [adresa], koju je dobila na dar od oca PC temeljem ugovora od 16. lipnja 1992.;

- da je iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Drnišu broj O-597/2023 od 18. rujna 2023. razvidno kako je tuženik CC naslijedio ranije označenu stranku NC i upisao se kao isključivi vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] ZU [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], kako proizlazi iz vlasničkog lista od 19. ožujka 2024.;

- da je prilikom drugog očevida održanog na licu mjesta 6. lipnja 2024. tužitelj kao predmet spora pokazao stambenu zgradu s okućnicom u [adresa], koja se sastoji od prizemlja i dva kata, a do koje se pristupa s javne asfaltne ceste preko strme betonske rampe. U prizemlju ovog uređenog objekta zatiče se automehaničarska radionica tužiteljevog sina i stambeni prostor koji je u potpunosti uređen, namješten i opremljen. Vanjskim betonskim stubištem s istočne strane pristupa se na etaže prvog kata, koji je u fazi grubih građevinskih radova i drugog kata na kojem je u potpunosti uređen stambeni prostor. Okućnica je u najvećem dijelu betonske podloge, a uz južnu i zapadnu fasadu objekta proteže se uska zemljišna površina na kojoj je tužiteljev povrtnjak, dok je sa suprotne strane kućica za psa te niz starih osobnih vozila, auto guma i drugih stvari. Kuća i okućnica u potpunosti su ograđene niskim betonskim zidom s južne i zapadne strane, sjeverna granica jasno je materijalizirana značajnom visinskom razlikom u odnosu na susjedno nesporno zemljište, dok je preostali dio bez vidljivih međašnih oznaka. Ovom prilikom utvrđeno je kako izgled predmetne nekretnine ne odstupa od stanja kakvo je sud evidentirao prilikom prvog očevida održanog 14. srpnja 2020. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju;

- da je sudski vještak za geodeziju Tihomir Duvnjak u svom je vještvu od 4. rujna 2020. identificirao pokazanu nekretninu i utvrdio kako je položena na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], koja je nastala parcelacijskim elaboratom od 22. travnja 2016. kada se čest. zem. [katastarska čestica] površine 979 m2 cijepala na čest. zem. [katastarska čestica] površine 628 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] površine 351 m2. Dodaje kako predmetna čestica predstavlja kuću sa dvorom jasno vidljivih i definiranih granica (ogradnim zidovima), a prema podatcima Odjela za katastar nekretnina Solin upisana je u posjedovnom listu broj 5894 naslovnice NC. U dopuni nalaza vještak navodi kako je ŽC predložila parcelaciju zemljišta koja je 2016. provedena u postupku ishođenja građevinske dozvole;

- da pregledom nalaza sudskog vještaka za graditeljstvo Mije Tadinca od 7. ožujka 2024. je utvrđeno kako je zgrada, koja se sastoji od prizemlja, prvog kata i visokog stambenog potkrovlja, u cijelosti izgrađena i uređena te je u uporabi. Prema raspoloživim podatcima i načinu gradnje te ugrađene stolarije i dijelova ograde, vještak zaključuje da je izgrađena između 1995. i 2000.

10. Na temelju ovako provedenog postupka cjeneći posebno i iskaz saslušanih svjedoka, kao i iskaz tužitelja sud prvog stupnja zaključuje da je u postupku nedvojbeno utvrđeno kako su pravni prednici tužitelja u odnosu na predmetnu nekretninu prodavateljica ĐC, zatim PC pok. C, JC udova E i konačno njena kći TC pok. E koja je bila jedan od sudionika Ugovora o kupoprodaji od 15. siječnja 1967. i stjecateljica prava vlasništva ¼ dijela kupljenih nekretnina, odnosno čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina].

11. Temeljem provedenih dokaza odnosno posebice iskaza svjedoka FC, RC, SC i IC, te parničnih stranaka, sud prvog stupnja utvrđuje kako je TC od kupnje zemljišta do smrti živjela u baraci izgrađenoj na dijelu površine koju su kupci 1967. stekli od prodavatelja ČC, prema iskazima saslušanih svjedoka taj objekt sve vrijeme je koristila samostalno i neometano, kako kod trećih osoba tako i ostalih kupaca uključujući roditelje tuženika, odnosno ranije tuženu NC i njenog supruga DC pok. FC.

12. Cijeneći činjenicu da je TC u Ugovoru iz 1967. označena kao jedna od kupaca predmetne nekretnine, a uzimajući u obzir činjenicu da tuženik nije dokazao da bi isključivo njegovi roditelji bili stvarni kupci i da su u cijelosti platili ugovorenu cijenu, zapravo kćerka TC koja je bila korisnica barake i pripadajućeg zemljišta zahvaljujući "dobroj volji" ranije označene tužene i njenog supruga. Kako to tvrdi tuženik da je već temeljem ravnopravnog sudjelovanja pri kupnji nekretnine stekla suvlasništvo u odnosu na ¼ njezine ukupne površine i nakon toga samostalni posjed točno određenog dijela nekretnine. Nadalje, da je tužitelj temeljem Ugovora iz 1994. stekao samostalni zakonit i istiniti posjed nekadašnje barake s pripadajućim zemljištem, a prodavateljica ĐC da je prema raspoloživim ispravama bila sljednica KC u odnosu na predmetnu nekretninu za cijelo, stoga da je ista bila ovlaštena raspolagati svojim suvlasničkim dijelom u korist kupca.

10.1. Nadalje, prema iskazu tuženika i svjedokinje RC tužitelj je uselio u baraku i prije toga u tijeku 80-tih godina prošlog stoljeća ali je tek nakon sklapanja Ugovora iz 1994. i formalnog stupanja u posjed kupljene nekretnine, kao pošteni graditelj u vremenu od 1995. do 2000. na mjestu barake izgradio i uredio kuću s okućnicom te oko 2002. uselio u objekat zajedno sa članovima obitelji koju kontinuirano samostalno koristi do danas. No, dalje sud zaključuje da u vremenu gradnje kuće tuženik odnosno njegovi prednici nisu tužitelju osporavali gradnju odnosno posjed navedene kuće što potvrđuju i saslušani svjedoci koji potvrđuju kako zbog ovakve gradnje nije vođen nikakav sudski, upravni ili drugi postupak i ne znaju je li netko tužitelju zabranio gradnju, a DC pok. N spominje kako njegov otac nije imao nikakvih problema s tužiteljem niti mu je poznato je li što rekao tužitelju za vrijeme izgradnje ogradnih zidova. Dakle, po stavu prvostupanjskog suda nema uvjerljivih dokaza da su tuženik i njegovi pravni prednici zabranili ili pokušali spriječiti gradnju tužiteljeve kuće, već njihova nesuglasja očito datiraju iz vremena prije sklapanja Ugovora iz 1994. kada je tužitelj koristio baraku bez valjanog zakonskog uporišta. Nadalje, pasivno držanje tuženika, odnosno njegovih pravnih prednika, dva nepuna desetljeća sud je cijenio nelogičnim neživotnim za osobe koje se smatraju vlasnicima nekretnine ugrožene radom treće osobe, jer bi u protivnom bilo oćekivano da protiv nepoštenog graditelja odmah po saznanju poduzmu odgovarajuće mjere, a u ovom slučaju nema traga o pokretanju sudskog spora ili drugog postupanja kod nadležnih upravnih organa u smislu obustave gradnje, rušenja objekta odnosno na kakav drugi način nisu štitili povrijeđena vlasnička prava. U prilog navedenom zaključku da ide i činjenica što je 2016. poduzeta parcelacija čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a taj upravni postupak pokrenuli su međašni susjedi ZC (nećak tuženika) i njegova supruga, radi ishođenja građevinske dozvole, tako da je i predmetna čest. zem. [katastarska čestica] izdvojena kao posebna zemljišna cjelina površine 351 m2, a pri cijepanju ove formalno jedinstvene čestice očito da su bile uvažavane granice između posjeda obitelji ZC i ĐC, načelno formirane još od vremena TC i NC, a naknadno jasno meterijalizirane ogradnim zidovima. koje je 15-ak godina prije parcelacije sagradio upravo tužitelj.

11. Na temelju svega naprijed iznesenog sud prvog stupnja zaključuje kako je tužitelj dokazao ostvarenje pretpostavki propisanih odredbom čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) koja propisuje stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, a tuženik da nije postupio u skladu s odredbom iz čl. 7. st. 1. ZPP-a i priložio dokaze koji bi na nedvojben način osporili iznesena utvrđenja suda ili doveli u sumnju. Radi iznesenog prihvaćen je tužbeni zahtjev te je suđeno kao u točki I. izreke pobijane presude.

12. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 37/23, dalje: Tarifa).

13. Gore navedena činjenična utvrđenja odnosno pravni zaključci prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj žalbeni sud i žalitelja upućuje na navode detaljno elaborirane prvostupanjske presude.

14. U odnosu na opširne žalbene navode tuženika odgovoriti je da u žalbenom podnesku tuženik rezimira tijek prvostupanjskog postupka ponavljajući one činjenice i iznoseći one tvrdnje koje je i isticao i tijekom postupka, a koje je prvostupanjski sud valjano otklonio, o čemu pobijana presuda sadrži valjane i dostatne razloge. Posebno u odnosu na žalbu tuženika odgovoriti je da neosnovano tuženik upire kako nije na nedvojben način utvrđeno kada je tužitelj poduzeo gradnju na predmetnoj čestici. Naime, iz iskaza tužitelja kao i vještva vještaka Mije Tadinca nedvojbeno proizlazi da je kuća građena u razdoblju od 1995. do 2000.g. Stoga je u konkretnom slučaju uz primjenu odredbe čl. 388. st. 2. ZV-a prema kojoj se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava, do stupanja na snagu tog zakona prosuđuju prema pravilima koji su se primjenjivali u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. To znači da će se u svim onim slučajevima kada je pravo vlasništva stečeno do 1. siječnja 1997. pravni temelj stjecanja, a u svezi s tim i relevantne činjenice, doista cijeniti prema propisima koji su bili tada na snazi.

15. U konkretnom slučaju od 1. siječnja 1980. do 1. siječnja 1997.g. za stjecanje i učinke prava vlasništva primjenjivao se Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Narodne novine 53/91, 91/96, dalje: ZOVO), a nakon toga ZV. Međutim, i po jednom i po drugom Zakonu, dakle, u konkretnom slučaju valjalo je primijeniti odredbe ZOV-a odnosno čl. 28. istog Zakona. Međutim, bez obzira na pogrešnu primjenu materijalnog prava uz od strane prvostupanjskog suda, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje uz valjanu primjenu materijalnog prava, odnosno citiranih odredbi ZOVO-a valjalo je identično suditi te prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja.

15.1. U odnosu na žalbeni prigovor kako tužitelj nije pošteni graditelj odgovoriti je da je pošteni graditelj objekta onaj koji nije znao, niti je mogao znati da gradi na tuđem zemljištu. Ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj vjerovao da je nekretninu na kojoj gradi kupio od ĐC, imao je faktično saznanje da zemljište na kojem gradi je njegovo, a s druge strane tuženik odnosno njegovi pravni prednici ni na koji način nisu osporavali njegovu gradnju niti mu bilo što u tom smislu prigovarali čak štoviše nakon provedene parcelacije, prihvatili su stanje kakvo je bilo faktično na terenu čime su na neki način, osnažili takvo stanje. Ovo posebno u odnosu na činjenicu što tuženik neosnovano tvrdi kako bi tužitelj eventualno bio vlasnik 251 m2 predmetne nekretnine, a ne 351m2 koja je površina predmetne nekretnine sada jer su upravo parcelacijskim elaboratom formirane dvije čestice, od kojih tužiteljeva ima površinu od 351 m2, a to je površina koju u neometanom posjedu drži tužitelj. Ni ostalim žalbenim navodima tuženika nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost pobijane presude.

16. Isto tako, pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka koja je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. a sve u svezi sa važećom Tarifom.

17. Radi svega iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je odbiti kao neosnovanu žalbu tuženika a presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Splitu, 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić