Poslovni broj: Usž-3382/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice ŽL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi prestanka novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3804/2024-8 od 17. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3804/2024-8 od 17. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Spornim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za podršku djeci i obiteljima, Odsjeka za obiteljske potpore od 10. lipnja 2024. kao neosnovan te zahtjev za naknadu troškova. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje navedenog osporenog rješenja te za naknadom troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih u Zakonu o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. – dalje: ZUS). U žalbi doslovno ponavlja sve tužbene navode vezane za nadležnost prvostupanjskog tijela, prigovor gradonačelniku, nepotpisivanje rješenja od strane gradonačelnika, retroaktivnost, karakter odluke iz članka 6. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22. – dalje: sporna Odluka). Nadalje ističe da se odluka nije mogla donijeti bez provođenja ispitnog postupka, poziva se na niz odluka Ustavnog suda, Europskog suda. Osim toga, smatra da je tužiteljica trebala biti saslušana pred Upravnim sudom. Smatra da nije odlučeno o troškovima postupka. Isto tako smatra da nije odlučeno o cijelom tužbenom zahtjevu, budući da je odlučeno samo o osporenom, a ne i prvostupanjskom rješenju. Predlaže da se žalba usvoji te se poništi presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da Sud sam riješi stvar te obveže tuženika na naknadu tužiteljici troškova upravnog spora te traži troškove za sastav žalbe.

3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Kao prvo, valja istaći da je prvostupanjski sud detaljno i iscrpno odgovorio na sve prigovore tužiteljice koje ona sad ponavlja i u žalbi. Prvostupanjski sud je dao razložno obrazloženje koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća. Dakle, ovaj Sud bez potrebe ponavljanja svih razloga koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud navela i obrazložila, prihvaća u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda vezano za sve prigovore u tužbi te navodi da je obrazloženje dano sukladno odredbi članka 119. stavak 5. ZUS-a.

6. Što se tiče prigovora tužiteljice da nije odlučeno o troškovima postupka, valja istaći da nije točno, budući da je sud odbio tužbeni zahtjev za naknadu troška upravnog spora jer je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a.

7. Vezano za neprovođenje dokaza predloženih od strane tužiteljice te činjenice da nije određeno saslušanje tužiteljice, valja istaći da neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja, a na koje tužiteljica ukazuje u žalbi. Naime, načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pri tome se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice, podupre ih svojim dokazima, na način da ni jednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužiteljica i tijekom upravnog postupka, kao i upravnog spora, imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj nije onemogućeno sudjelovanje u postupku. Što se tiče prigovora da nije odlučeno o cijelom tužbenom zahtjevu jer nije odlučeno o zakonitosti prvostupanjskog rješenja, valja istaći da je odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a propisano da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. Dakle, odlučeno je o zakonitosti osporenog rješenja na način da je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje tog rješenja. Time je odlučeno i o zakonitosti prvostupanjskog rješenja, budući da je osporenim rješenjem odbijena žalba protiv navedenog prvostupanjskog rješenja.

8. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točci I. izreke. Odluka o troškovima spora utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS- a.

U Zagrebu 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan