Poslovni broj: Usž-276/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Željke Zrilić Ježek članica vijeća te sudskog savjetnika Matije Vurneka, zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice AM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa Martin Sherri, odvjetnik iz [adresa], protiv tuženika Grada Zagreba, gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi zaštite od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela, odlučujući o žalbi tuženika protiv točke III. i IV. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 5374/2023-6 od 10. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 4. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje točka III. i IV. izreke presude poslovni broj: Us I-5374/2023-6 od 10. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika te je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana dostavi pravomoćne presude izda tužiteljici potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti.
2. Osporenom točkom III. i IV. izreke presude naloženo je tuženiku da u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude odluči o tužiteljičinom zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora te je naloženo tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude naknadi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura sa zateznim kamatama koje je tuženik dužan isplatiti ako ne podmiri trošak upravnog spora u ostavljenom roku po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tri postotna poena, a koje teku od dana donošenja ove presude do isplate.
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu kojom osporava točku IV. te ističe da su jedini opravdani izdaci u konkretnom slučaju sastavljanje tužbe, a što se tiče podneska tužiteljice od 14. prosinca 2024. tuženik navodi da se ne radi o obrazloženom podnesku s činjeničnim i pravnim navodima koji bi bili od utjecaja na vođenje spora ili donošenje odluke u sporu. Poziva se na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Usž-2134/2024 od 20. lipnja 2024. Isto tako pobija točku III. presude jer smatra da se tuženiku nezakonito nameće obveza plaćanja budući da u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke, stranka snosi troškove postupka neovisno o uspjehu u postupku.
3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba odbije te traži troškove sastava odgovora na žalbu.
4. Kako je osporenom presudom poništeno rješenje tuženika te naloženo tuženiku da u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude izda tužiteljici potvrdu pravomoćnosti nesporno je da je tužiteljica uspjela u upravnom sporu. Dakle, kako je u konkretnom slučaju poništeno rješenje tuženika od 4. listopada 2023. poništena je točka II. izreke tog rješenja te imajući na umu da je prvostupanjskom presudom predmet vraćen tuženiku radi izdavanja potvrde pravomoćnosti i izvršnosti, to je pravilna odluka suda kojom je tuženiku naloženo da u nastavku postupka ponovno meritorno odluči o zahtjevu tužiteljice za naknadu zatraženih troškova za zastupanje po odvjetniku u tom postupku, a što je tuženik dužan učiniti u skladu s člankom 161. stavkom 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP). Iz naprijed navedenih razloga tuženik žalbenim prigovorima nije doveo u sumnju zakonitost točke III. izreke prvostupanjske presude niti se takvom odlukom sada tuženiku nameće obveza nezakonitog postupanja već isključivo donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice o čemu je tuženik dužan odlučiti rješenjem u skladu s mjerodavnim zakonskim odredbama. S tim u vezi valja ukazati da, iako je tužiteljica uspjela sa zahtjevom za izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti, ta činjenica nije odlučna za priznavanje troškova po opunomoćeniku u konkretnom postupku. Ovo stoga jer se o troškovima upravnog postupka odlučuje primjenom članka 161. ZUP-a prema kojem javnopravno tijelo snosi redovite troškove postupka, osim troškova upravnih pristojbi i drugih troškova koje stranke plaćaju po posebnim propisima (stavak 1.), pri čemu u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodi postupak koji je za nju nepovoljno okončan ako nije drugačije propisano (stavak 2.). Dakle, iz navedenih odredbi proizlazi da je javnopravno tijelo u obvezi snositi samo redovite troškove upravnog postupka u koje prema ocjeni ovoga Suda izraženoj u dosadašnjoj sudskoj praksi ne ulaze troškovi odvjetničkog zastupanja.
5. Kako je predmetni upravni spor okončan u korist tužiteljice to joj je ovdje pobijanom točkom IV. kao opravdani izdatak priznat trošak sastava tužbe te podneska od 14. prosinca 2023.
6. Prema ocjeni i ovoga Suda pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da se radi o opravdanom trošku sukladno članku 144. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 6/24., dalje: ZUS) kada je visina pravilno određena temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.).
7. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a žalbu tuženika odbiti i potvrditi točku III. i IV. osporene presude. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 144. stavka 1. ZUS-a budući da se ne radi o podnesku koji bi činio opravdani izdatak tijekom spora jer da se ne radi o podnesku s činjeničnim i pravnim navodima koji bi bili od utjecaja na donošenje odluke u sporu.
U Zagrebu 4. rujna 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
