REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Ć 5
Poslovni broj: Us I-1202/2025-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja 1. Braxea d.o.o., OIB 27435876380, Zagreb, Preradovićeva ulica 20, i 2. Poslovnog centra Donji Grad d.o.o., OIB 56299625776, Zagreb, Amruševa 7, oboje zastupani po opunomoćeniku Anti Nobilu, odvjetniku u Zagrebu, Amruševa 7, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Rijeci, Rijeka, P [adresa], radi šutnje uprave – otkupa zemljišta u državnom vlasništvu, 4. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
Tužba se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi navode da su 8. veljače 2024. tuženiku na temelju čl. 41. st. 2. Zakona o upravljanju državnom imovinom podnijeli zahtjev za otkup zemljišta u državnom vlasništvu neposrednom pogodbom, o kojem zahtjevu da tuženik nije odlučio u roku iz čl. 101. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09, 110/21, dalje: ZUP). Tužbenim zahtjevom predlažu da Sud tuženiku naloži da u roku od 30 dana odluči o zahtjevu tužitelja.
2. Ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora povodom navedene tužbe tužitelja jer je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
3. Iz navoda tužbe i dokumentacije dostavljene uz tužbu proizlazi da su se tužitelji obratili tuženiku sa zahtjevom za otkup zemljišta u državnom vlasništvu neposrednom pogodbom, pozivajući se na odredbu čl. 41. st. 2. Zakona o upravljanju državnom imovinom.
4. Postupak prodaje i raspolaganja nekretninama u državnom vlasništvu propisan je Zakonom o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 155/2023), temeljem kojeg je Vlada Republike Hrvatske u ime Republike Hrvatske povjerila ovdje tuženom Ministarstvu vršenje vlasničkih ovlasti u odnosu na državnu imovinu. Navedenim Zakon stupio je na snagu 30. prosinca 2023., te je prijelaznim i završnim odredbama tog Zakona (čl. 66.) propisano da stupanjem na snagu istoga prestaju važiti odredbe (između ostalog) članaka 36. do 54. Zakona o upravljanju državnom imovinom ("Narodne novine" br. 52/18), u dijelu koji se odnosi na nekretnine i pokretnine u vlasništvu Republike Hrvatske. Stoga je neosnovano pozivanje tužitelja na odredbu čl. 41. st. 2. Zakona o upravljanju državnom imovinom, koja u trenutku obraćanja tužitelja tuženiku više nije bila na snazi.
5. No, neovisno primjenjuje je li na tužiteljev zahtjev (podnesen 8. veljače 2024.) Zakon o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, ili Zakon o upravljanju državnom imovinom, u oba slučaja radi se o vlasničkopravnom raspolaganju koje se ne provodi u upravnom postupku.
6. Sukladno čl. 9. t. 22. Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, raspolaganje nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske je sklapanje pravnih poslova čija je posljedica prijenos, otuđenje ili ograničenje prava vlasništva Republike Hrvatske u korist fizičke ili pravne osobe, i to: prodaja, darovanje, osnivanje prava građenja, osnivanje prava služnosti, zakup, najam, razvrgnuće suvlasničke zajednice, zamjena te davanje na uporabu ili korištenje.
7. Zakon o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21 ) u članku 2.st. 1. upravnu stvar definira kao svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakon, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. Nadalje, u st.2. istoga članka, navodi se kako se upravnom stvari smatra i svaka stvar koja je zakonom određena kao upravna stvar.
8. Postupak prodaje nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske ne provodi se sukladno Zakonu o općem upravnom postupku, niti je Zakonom o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske (ili drugim posebnim zakonom) postupak prodaje (i drugi načini raspolaganja) nekretnina u vlasništvu Republike Hrvatske definirao kao upravni postupak.
9. Kako je svaki vlasnik sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst) ovlašten s tom stvari i koristima od nje činiti što ga je volja, te ima pravo posjedovanja, uporabe, korištenja i raspolaganja svojom stvari, to se ovdje ne radi o upravnoj stvari u smislu čl. 2. Zakona o općem upravnom postupku, niti se odluke temeljem kojih se raspolaže nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske donose u upravnom postupku, slijedom čega niti ne predstavljaju upravne akte. Također, Zakonom o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske nije propisan rok koji obvezuje na donošenje odluka po podnesenim zahtjevima stranaka za kupnju nekretnine. Na temelju Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, kao i prije važećih zakona koji su uređivali isto područje nadležnosti, tuženiku je povjereno upravljanje u odnosu na državnu imovine, osim one imovine koja je povjerena na upravljanje drugim tijelima (županijama i velikim gradovima). Odluka o prodaji nekretnine sukladno odredbama Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske predstavlja akt raspolaganja Republike Hrvatske kao vlasnika, a ne akt kojim se odlučuje o nečijem pravu, obvezi ili pravnom interesu.
10. Slijedom iznesenog, odluke koje se donese na temelju tako provedenog postupka nisu upravni akti, nego odluke kojima se vrše vlasničke ovlasti u odnosu na imovinu koja je predmet uređenja Zakona o upravljanju nekretninama i pokretninama u vlasništvu Republike Hrvatske.
11. Sukladno ustaljenoj sudskoj praksi (rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-1754/2019 od 3. listopada 2019. i posl.br. Usž-2646/2019 od 4. srpnja 2019.), otuđivanje (raspolaganje) nekretnina u vlasništvu određene jedinice lokalne samouprave (grada, općine) ne čini upravnu stvar o kojoj se odlučuje rješenjem u smislu odredbe čl. 2. u svezi čl. 96. ZUP-a, niti predstavlja drugo postupanje javnopravnog tijela iz područja upravnog prava o kojem se ne donosi rješenje u smislu čl. 156. ZUP-a, već je riječ o imovinskoj (poslovnoj) odluci jedinice lokalne samouprave kojom ta jedinica odlučuje o vršenju svojih vlasničkih prava.
12. Navedeni stav analogno se može primijeniti i na raspolaganje nekretninama u državnom vlasništvu, a koji je pravni stav već zauzeo ovaj sud u pravomoćnom rješenju posl.br. Us I-1301/2022-5 od 9. ožujka 2023.
13. Kako se vršenje vlasničkih prava, odnosno raspolaganje zemljištem u državnom vlasništvu ne provodi u upravnom postupku, te ne predstavlja upravnu stvar, proizlazi da se u odnosu na isto ne primjenjuju pravni lijekovi koji su ZUP-om propisani za upravni postupak. Budući da predmetni zahtjev tužitelja ne predstavlja zahtjev kojim se pokreće upravni postupak, niti se u istome odlučuje primjenom Zakona o općem upravnom postupku, to propuštanje tuženika da donese odluku o tom zahtjevu ne može predstavljati šutnju uprave odnosno predmet upravnog spora u smislu čl. 3. st. 1. tč. 3. ZUS-a (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u rješenjima posl.br. Usž-2938/21- 2 od 11. studenog 2021., posl.br. Usž-2945/21-2 od 9. rujna 2021., posl.br. Usž- 2932/21-2 od 23. rujna 2021. i dr.).
14. Odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS) propisano je da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek (t. 1.), ocjena zakonitosti postupanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava kojim je povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes stranke protiv kojega nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek (t. 2.), ocjena zakonitosti propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisu (t. 3.), te ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora (t. 4.).
15. Prema čl. 46. st. 1. t. 7. ZUS-a, sud će rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
16. Slijedom navedenog, budući da odlučivanje o zahtjevu stranke za kupnju državnog zemljišta ne predstavlja upravnu stvar, to ne postoji šutnja uprave u slučaju neodlučivanja o takvom zahtjevu. Iz navedenog proizlazi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmetom upravnog spora, slijedom čega je ista na temelju čl. 46. st. 1. t. 7. ZUS-a odbačena.
U Rijeci 4. rujna 2025.
Sutkinja
Daria Pugel
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
Žalba protiv rješenja ne odgađa izvršenje rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćeniku tužitelja Anti Nobilu, odvjetniku u Zagrebu, Amruševa 7
- tuženiku Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb,
Ulica Republike Austrije 20
- Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci, [adresa]
