Poslovni broj: Usž-3070/2025-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja FZ iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog sabora, zastupnika IZ, [adresa], radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-741/2025-2 od 2. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-741/2025-2 od 2. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Upravnog suda u Splitu tužba tužitelja odbačena je kao nedopuštena na temelju članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS).
2. Tužitelj je protiv navedenog rješenja suda podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka. Navodi da je ovaj Sud u rješenju, poslovni broj: Usž- 2906/17-2 od 23. ožujka 2018. izrazio shvaćanje da odluka koju jedinica lokalne samouprave donosi na temelju članka 385. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj: 91/96. – dalje: ZV) nema karakter upravnog akta, a što je utvrđeno i u presudi ovoga Suda, poslovni broj: Usoz-152/22-6 od 28. studenoga 2022. Smatra da su suci ovoga Suda donošenjem rješenja poslovni broj: Usž-2906/17-2 od 23. ožujka 2018., kao i rješenja poslovni broj: Usž-4694/20-2 od 8. siječnja 2021. počinili kazneno djelo opisano u članku 279. stavku 1. Kaznenog zakona na način što su u tom rješenju unijeli lažan podatak da se prinudni upravitelj ne imenuje u upravnom postupku s obzirom da se radi o pitanju iz samoupravnog djelokruga jedinice lokalne samouprave koje je uređeno odredbama ZV-a. Također da su suci ovoga Suda počinili isto kazneno djelo donošenjem rješenja poslovni broj: Usž 1644/21 od 21. svibnja 2021. jer su unijeli lažni podatak da se članak 385. stavak 1. ZV-a ne primjenjuje u upravnom postupku. Navodi da je članak 385. stavak 1. ZV-a izvršne pravne prirode koji čelnik izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave primjenjuje neposredno temeljem članka 2. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, dalje: ZUP) i članka 48. stavka 1. točke 7. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj: 33/01 do 98/19, dalje: ZLPS) donošenjem pojedinačnog upravnog akta kojim odlučuje o pravu prinudnog upravitelja i obvezama prinuđene nekretnine, a protiv kojeg se može pokrenuti upravni spor pred mjesno nadležnim sudom. Smatra da mu je ograničeno pravo na pristup sudu, te ističe da je pobijano rješenje donio radnik suda koji je u sukobu interesa u konkretnoj materiji jer je i u drugim predmetima donio istu odluku. Predlaže da ovaj Sud pobijano rješenje poništi.
3. Žalba nije osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje sukladno članku 134. stavku 1. u svezi članka 128. stavka 4. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Prvostupanjski je sud utemeljeno odbacio tužbu kao nedopuštenu, jer u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za vođenje upravnog spora, s obzirom da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora, te je svoju odluku potpuno i jasno obrazložio, pozivajući se na mjerodavne odredbe ZUS-a i ZUP-a.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj Hrvatskom saboru, i to zastupniku IZ podnio zahtjev za tumačenje primjene članka 385. stavka 1. ZV- a, u vezi čega je 17. prosinca 2024. zatražio pisanu obavijest, a 4. ožujka 2025. je podnio prigovor radi neizdavanja obavijesti u propisanom roku u odnosu na podneseni zahtjev, pozivajući se na članak 156. ZUP-a. Iz tužbe podnesene Upravnom sudu u Splitu razvidno je da je tužitelj istu podnio radi propuštanja tuženika da donese odluku u propisanom roku, navodeći da tuženik nije riješio prigovor u roku iz članka 122. stavka 3. ZUP-a. U tužbi je naveo da se radi o protuustavnom postupanju tuženika te zatražio autentično tumačenje članka 385. stavka 1. ZV-a.
7. Prema članku 155. stavku 1. ZUP-a javnopravno tijelo dužno je obavijestiti zainteresiranu osobu na njezin zahtjev o uvjetima, načinu i postupku ostvarivanja ili zaštite njezinog prava ili pravnog interesa u određenoj upravnoj stvari, a prema stavku 4. citiranog članka ako javnopravno tijelo u propisanom roku ne izda obavijest, zainteresirana osoba ima pravo izjaviti prigovor.
8. Odredbom članka 156. ZUP-a, na koju se tužitelj u žalbi poziva, propisano je da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.
9. Prema članku 122. ZUP-a prigovor se izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano (stavak 1.), čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od 8 dana od dana izjavljivanja prigovora (stavak 3.) i protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor, a upravni spor može se pokrenuti protiv rješenja o prigovoru i ako nema drugostupanjskog tijela (stavak 4.).
10. I prema ocjeni ovoga Suda, davanje pravnog mišljenja, odnosno tumačenja primjene odredaba nekog zakona ne predstavlja upravnu stvar u smislu članka 2. ZUP- a, budući da se prema toj odredbi upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje. Također ono ne predstavlja postupanje javnopravnog tijela iz područja upravnog prava u smislu članka 155. ZUP-a, te članka 156. istog Zakona, koje ima neposredni učinak na prava, obveze ili pravne interese stranaka.
11. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o stvari koja može biti predmet upravnog postupka, nema mjesta za pravnu zaštitu u smislu odredbe članka 122. ZUP-a pa time niti šutnje uprave zbog nepostupanja sukladno stavku 3. istog članka.
12. Slijedom iznesenog, te imajući u vidu da zastupnik u Hrvatskom saboru nije javnopravno tijelo u smislu članka 1. ZUP-a, odnosno članka 2. stavka 2. ZUS-a, te da se ne radi ni o kakvom postupanju u smislu ZUP-a niti je riječ o pojedinačnoj odluci javnopravnog tijela kojom se odlučuje o nekim pravima, obvezama ili pravnim interesima tužitelja na području upravnog prava, odnosno odluci koja može biti predmet ocjene u upravnom sporu, ne radi se o situaciji u kojoj bi tužitelju bila osigurana upravnosudska zaštita u slučaju šutnje uprave.
13. Stoga navodi žalbe nisu osnovani, niti su od utjecaja na donošenje drukčije odluke njegovi navodi kojima osporava zakonitost ranijih pravomoćnih odluka ovoga Suda, te je na temelju članka 135. stavka 1. u svezi članka 128. stavka 4. ZUS-a riješeno kao u izreci.
U Zagrebu 4. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
