Poslovni broj: Usž-532/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice FU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 618178949379, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv točke II. i III. i žalbi tuženika protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4509/2023-7 od 20. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Poništava se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4509/2023-7 od 20. studenog 2023. u dijelu koji glasi: "a koje teku od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje) do isplate.", a u preostalom dijelu u odnosu na navedenu točku izreke žalba tužiteljice se odbija.

II. Žalba tužiteljice se odbija i potvrđuje točka III. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4509/2023-7 od 20. studenog 2023.

III. Žalba tuženika se odbija.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda, u točki I. izreke, upravni spor je obustavljen. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 621,88 eura/4.685,58 kn u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje teku od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje) do isplate. Točkom III. izreke rješenja odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška u preostalom dijelu.

2. Tužiteljica žalbom osporava točke II. i III. izreke rješenja prvostupanjskog suda. U bitnome navodi da ju je sud nezakonito odbio sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa od 621,88 eura, iako se pozvao na točne odredbe Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – u daljnjem tekstu: ZUS/10) i Tbr. 23./1. u vezi sa Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – u daljnjem tekstu: Tarifa). Ističe da ukupna vrijednost predmetne radnje prema tim odredbama iznosi 622,14 eura/4.687,50 kn, uslijed čega je zakinuta u pravu vlasništva. Nadalje navodi da joj sud nezakonito nije dosudio zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka za razdoblje od dana donošenja do dana izvršnosti odluke o troškovima, te da je utvrđivanjem trajanja tijeka zakonske zatezne kamate počinio bitnu povredu postupka i pogrešno primijenio članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 33/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – u daljnjem tekstu: ZOO). Smatra da joj je trebalo priznati i trošak za sastav podneska koji je dostavila sudu nakon što je tuženik u tijeku spora, pokrenutog radi šutnje uprave, postupio po tužbenom zahtjevu. Ističe da je tuženik isključivo svojim ponašanjem skrivio nastanak toga podneska jer je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporavao navode tužbe i predlagao da se ista odbije, te osporava ocjenu suda da ona tim podneskom nije doprinijela sporu. Poziva se na zaključak sjednice ovoga Suda od 14. listopada 2013., prema kojem je u sporu pokrenutom radi šutnje uprave moguće proširiti tužbeni zahtjev na osporavanje novodonesene odluke javnopravnog tijela, kao i na presudu Europskog suda za ljudska prava Gashi protiv Republike Hrvatske u kojoj je izneseno stajalište da greške ili propusti državnih tijela ili sudova ne bi trebale ići na štetu stranaka. Ističe da je navedena radnja po cilju samog upravnog spora bila neophodna, te da je ona postupala iznimno ekonomično jer je u tom podnesku dala očitovanje na odgovor na tužbu tuženika te izjavila da ne proširuje tužbu na novi akt, već istu u biti povlači tražeći da se postupak obustavi, pri čemu je specificirala i zahtjev za naknadu troškova spora. Navodi da su povrijeđena i načela razmjernosti i proporcionalnosti, jer nije uzeta u obzir činjenica da ona i tuženik nisu u istovjetnom položaju s obzirom da je tuženik u biti država, a ona je oštećena fizička osoba. Ističe također da se ona kao stranka upravnog spora ima pravo očitovati se na navode suprotne strane i disponirati tužbenim zahtjevom, što preteže u odnosu na načelo ekonomičnosti koje neizravno brani sud. Ukazuje na relevantnu praksu Europskog suda za ljudska prava, naročito na presudu Klauz protiv Republike Hrvatske, u kojoj je utvrđeno da odluka o troškovima postupka na štetu oštećenih građana u postupcima protiv država u biti predstavlja i narušavanje prava vlasništva. Navodi da pobijano rješenje proturječi pravomoćnim rješenjima ovoga Suda donesenim u skoro istovjetnim činjeničnim slučajevima. Predlaže da ovaj Sud preinači točku II. i III. izreke pobijanog rješenja na način da joj se dosudi naknada troškova spora u iznosu od 1.244,28 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate. Potražuje i naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Tuženik žalbom osporava rješenje prvostupanjskog suda u točki II. izreke kojom je tužiteljici dosuđen trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 621,88 eura sa kamatama. Smatra da tužiteljica nema pravo na trošak upravnog spora jer je u konkretnom slučaju spor obustavljen, s obzirom da je donošenjem rješenja drugog stupnja u tijeku spora otpao razlog podnošenja predmetne tužbe. Pozivajući se na odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a/10 navodi da stranka ima pravo na naknadu troška upravnog spora samo u slučaju kada je u cijelosti ili djelomično uspjela u meritornom sporu u kojemu je sud riješio upravnu stvar. Poziva se na dosadašnju praksu ovoga Suda, kao i stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske (odluka broj: U-III/2561/2018 od 19. lipnja 2019.) koji prihvaća da pravilo prema kojem kod obustave upravnog spora nema naknade troškova spora općenito teži legitimnom cilju osiguranja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih. Predlaže da ovaj Sud točku II. izreke pobijanog rješenja poništi i zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbije.

4. Tuženik nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice.

5. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika navode tuženika smatra neosnovanima. Pozivajući se na pravna shvaćanja Europskog suda za ljudska prava, Ustavnog suda Republike Hrvatske, Vrhovnog suda Republike Hrvatske i ovoga Suda, iznosi razloge zbog kojih smatra da joj pripada naknada troškova za sve radnje poduzete u predmetnom upravnom sporu, te u bitnom ponavlja navode iz žalbe podnesene protiv pobijanog rješenja. Predlaže da ovaj Sud žalbu tuženika odbije te potražuje i naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu, koji je bio nužan da bi efektivno mogla zaštititi vlastita prava od nezakonitog zadiranja u vlasništvo te odgovoriti na teške uvrede koje su joj upućene kroz sadržaj žalbe.

6. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

7. Žalba tuženika nije osnovana.

8. Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a/10, koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – u daljnjem tekstu: ZUS), Sud nalazi da žalbeni razlozi tuženika nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, dok su žalbeni navodi tužiteljice djelomično osnovani.

9. Člankom 79. stavkom 4. ZUS-a/10 propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodjele razmjerno uspjehu u sporu.

10. Prema podacima spisa razvidno je da je tužiteljici nakon podnošenja tužbe zbog šutnje uprave dostavljeno rješenje tuženika zbog čijeg nedonošenja je pokrenula predmetni upravni spor, iz čega proizlazi da je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu (kojim je tužiteljica tražila da sud naloži tuženiku da u roku od 30 dana od donošenja presude odluči o njenom prigovoru izjavljenom na rješenje prvostupanjskog tijela tuženika). S obzirom da je upravni spor obustavljen na temelju članka 46. stavka 1. točke 2. ZUS-a, jer su nastupili razlozi propisani člankom 43. stavkom 1. toga Zakona, tužiteljica je uspjela u upravnom sporu, te suprotno navodima tuženika, a dosljedno recentnoj sudskoj praksi, tužiteljica ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 79. stavka 1. i stavka 4. ZUS-a/10.

11. Prvostupanjski je sud stoga tužiteljici pravilno priznao pravo na naknadu troška za sastav tužbe i to u traženom iznosu od 621,88 eura, pri čemu je valjano obrazložio što smatra opravdanim troškovima u predmetnom upravnom sporu, osnovano ocjenjujući da podnesak tužiteljice od 16. studenog 2023., a u kojem je predložila da sud obustavi postupak te potraživala naknadu za troškove poduzetih radnji, ne sadrži relevantne pravne razloge koji su u konkretnom slučaju pridonijeli rješavanju spora. Razloge zbog kojih je sud ocijenio da trošak za sastav navedenog podneska ne predstavlja opravdani izdatak u ovom slučaju u cijelosti prihvaća i ovaj Sud. S obzirom na naprijed izneseno žalbeni navodi tužiteljice istaknuti u odnosu na odbijanje zahtjeva za naknadu troška upravnog spora u preostalom dijelu, koji se odnosi na dio troška preko iznosa od 621,88 eura, nije osnovan.

12. Međutim, prvostupanjski je sud odlučujući o zateznim kamatama na pravilno utvrđen iznos troška upravnog spora nepravilno primijenio materijalno pravo odredivši da zakonske zatezne kamate teku od dana izvršnosti odluke o troškovima.

13. Zakonske zatezne kamate na iznos dosuđene glavnice troška spora sukladno mjerodavnim odredbama ZUS-a/10 ne moraju se navoditi u izreci sudske odluke, jer se pravo na naplatu zateznih kamata ostvaruje na temelju zakona sukladno članku 29. stavku 1. ZOO-a. Sukladno članku 25. stavku 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 144/22.) sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje, koji teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno. Prema članku 30. stavku 2. Ovršnog zakona ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, sud će, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke, odnosno sklapanja nagodbe do naplate. Slijedom navedenog tužiteljica stječe pravo na zatezne kamate protekom paricijskog roka, ako u tom roku tuženik svoju obvezu na isplatu naknade troškova ne ispuni, s time da zatezne kamate u tom slučaju teku od donošenja sudske odluke o trošku, a ne od stjecanja svojstva izvršnosti te odluke, kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud.

14. Kako tužiteljica svojim žalbenim navodima nije s uspjehom osporila zakonitost pobijanog dijela prvostupanjskog rješenja, a žalbeni navodi tuženika nisu osnovani, to je na temelju članka 74. stavka 1. i 2., u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a/10 odlučeno kao u točki I., II. i III. izreke ovog rješenja.

15. U konkretnom slučaju tužiteljica je sa žalbom uspjela samo u neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedno potraživanje, dok navodi iz odgovora na žalbu tuženika, u kojem u bitnom ponavlja navode i svoje tumačenje odnosno stajalište glede prava na naknadu troškova upravnog spora iznesene u prvostupanjskom sporu i u svojoj žalbi, nisu bili relevantni za donošenje odluke ovoga Suda. Stoga je na temelju odredbe članka 79. stavka 1. i 4. ZUS-a/10 odlučeno kao u točki IV. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska