Poslovni broj: Usž-575/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice NSH, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2556/2023-9 od 24. studenog 2023. i žalbi tuženika protiv točke I. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2556/2023-9 od 24. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Poništava se točka I. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2556/2023-9 od 24. studenog 2023. u dijelu koji glasi: "a koje teku od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje) do isplate" i točka III. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2556/2023-9 od 24. studenog 2023.

II. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2556/2023-9 od 24. studenog 2023.

III. Žalba tuženika se odbija.

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda, u točki I. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 621,88 eura/4.685,55 kn u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima, a za slučaj da tuženik u navedenom roku za dobrovoljno ispunjenje ne podmiri troškove, tužiteljici pripadaju i zatezne kamate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotka poena, a koje teku od dana izvršnosti odluke o troškovima (prvi dan poslije isteka roka za dobrovoljno ispunjenje) do isplate. U točki II. izreke rješenja odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora u iznosu od 621,88 eura, dok je u točki III. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za zateznu kamatu na trošak upravnog spora za razdoblje od dana donošenja odluke do dana izvršnosti odluke o troškovima.

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv rješenja prvostupanjskog suda zbog svih žalbenih razloga. Navodi u bitnome da je sud pogrešno obračunao dosuđeni trošak upravnog spora za sastav tužbe, jer joj je na temelju matematičke operacije (250 bodova x 15,00 kn/bod uvećano za 25% PDV-a i preračunato prema fiksnom tečaju od 7,53450 za 1,00 eura) trebalo priznati trošak od 622,14 eura/4.687,50 kn. S obzirom na to da joj je dosuđen manji iznos, smatra da su povrijeđene odredbe Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – u daljnjem tekstu: ZUS/10) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – u daljnjem tekstu: Tarifa). Navodi da je pogrešno primijenjen članak 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – u daljnjem tekstu: ZOO), jer je sud pogrešno odredio tijek zakonskih kamata i odbio njezin zahtjev za zateznu kamatu na trošak za razdoblje od dana donošenja do dana izvršnosti odluke o troškovima. Osporava utvrđenje suda da podnesak kojim se očitovala na tuženikov odgovor na tužbu nije doprinio sporu, te ističe da je sud zanemario činjenicu da je tuženik isključivo vlastitim ponašanjem skrivio nastanak tog podneska, jer je u odgovoru na tužbu u cijelosti istu osporavao i predlagao da se tužba odbije. Poziva se na zaključak Sjednice ovog Suda od 14. listopada 2023. u vezi s proširenjem tužbenog zahtjeva za novodoneseni akt u predmetima šutnje, kao i na recentnu praksu Suda te na presudu Europskog suda za ljudska prava Gashi protiv Republike Hrvatske. Ističe da je jedna od najviših vrijednosti ustavnopravnog poretka pravo na pravično suđenje, koje obuhvaća pravo na pristup sudu te jednakost oružja, a koja prava se konzumiraju u saslušanju druge strane, koju obvezu jasno propisuje i ZUS propisujući da su osnovna načela upravnog spora načelo zakonitosti te načelo izjašnjavanja stranke. Navodi da sporni podnesak predstavlja radnju predviđenu u Tbr. 23. stavak 1. Tarife, te da je u pitanju radnja koja je po cilju samog upravnog spora bila neophodna. Ističe da je postupala ekonomično, jer se u jednoj radnji očitovala na odgovor na tužbu i na rješenje drugostupanjskog tijela tuženika doneseno u tijeku spora, te izjavila da ne proširuje tužbu na isti već u biti tužbu povlači tražeći da se postupak obustavi, kao i da je konačno specificirala zahtjev za naknadu troškova spora. Navodi da su u konkretnom slučaju povrijeđena načela razmjernosti i proporcionalnosti, jer nije uzeta u obzir činjenica da ona i tuženik nisu u istovjetnom položaju, s obzirom da je tuženik u biti država. Ukazuje dodatno na relevantnu praksu Europskog suda za ljudska prava, naročito na presudu Klauz protiv Republike Hrvatske, u kojoj je utvrđeno da nezakonita odluka o troškovima postupka na štetu oštećenih građana u postupcima protiv država u biti predstavlja i narušavanje prava vlasništva. Ističe da pobijano rješenje proturječi i pravomoćnim rješenjima ovoga Suda donesenim u skoro istovjetnim činjeničnim slučajevima. Predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji i preinači pobijano rješenje na način da joj dosudi troškove spora u iznosu od 1.244,28 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja prvostupanjskog rješenja do isplate. Potražuje i naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

3. Tuženik žalbom osporava rješenje prvostupanjskog suda u točki I. izreke, kojom je tužiteljici dosuđen trošak spora u iznosu od 621,88 eura. U bitnome navodi da je tužba podnesena radi šutnje uprave, te da je u razdoblju od pokretanja predmetnog upravnog spora donio rješenje drugog stupnja čime je otpao razlog podnošenja tužbe. Pozivajući se na stajalište ovoga Suda da je tužiteljica mogla predmetnu tužbu zbog šutnje uprave proširiti i na naknadno doneseno rješenje, što međutim zbog neosnovanog uvećavanja troškova nije učinila već je podnijela zasebnu tužbu protiv novog rješenja. Smatra stoga da tužiteljica nema pravo na trošak ovog upravnog spora, te da to pravo ne ostvaruje i zbog toga što je u konkretnom slučaju spor obustavljen. Predlaže da ovaj Sud njegovu žalbu usvoji i poništi točku I. izreke pobijanog rješenja te zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbije.

4. Tuženik nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice.

5. Tužiteljica u očitovanju na žalbu tuženika njegove navode smatra neosnovanima. Poziva se na zaključak Sjednice suda ovoga Suda od 28. studenog 2022. prema kojem tužitelj ima pravo na naknadu troška upravnog spora obustavljenog na temelju članka 43. stavka 1. ZUS-a/10 iako je protiv odluke tuženika donesene nakon pokretanja spora podnio novu tužbu. Iznosi razloge zbog kojih smatra da joj pripada naknada troškova za sve radnje poduzete u predmetnom sporu, te pozivajući se na više odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao i stajališta Europskog suda za ljudska prava, u bitnom ponavlja navode iz svoje žalbe podnesene protiv pobijanog rješenja. Upućuje i na ustaljenu sudsku praksu Upravnog suda u Zagrebu. Predlaže da ovaj Sud žalbu tuženika odbije. Potražuje i naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 1.562,50 eura, navodeći da je isti bio nužan da bi efektivno mogla zaštititi vlastita prava od nezakonitog zadiranja u vlasništvo te odgovoriti na teške uvrede koje su joj upućene kroz sadržaj žalbe tuženika.

6. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

7. Žalba tuženika nije osnovana.

8. Ispitujući rješenje prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a/10, koji se primjenjuje na temelju članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – u daljnjem tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da žalbeni razlozi tuženika nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke, dok su žalbeni navodi tužiteljice djelomično osnovani.

9. Člankom 79. stavkom 4. ZUS-a/10 propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodjele razmjerno uspjehu u sporu.

10. S obzirom na to da je Upravni sud u Zagrebu rješenjem poslovni broj: Us I- 2556/2023-6 od 27. rujna 2023. obustavio predmetni spor na temelju članka 46. stavka 1. točke 2. u svezi članka 43. stavka 1. ZUS-a/10, budući da je tuženik u tijeku spora tužiteljici dostavio rješenje od 27. travnja 2023. kojim je odlučio o pravnom lijeku protiv prvostupanjskog rješenja, suprotno navodima tuženika tužiteljica je uspjela u predmetnom upravnom sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 79. stavka 1. i 4. ZUS-a/10.

11. Sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom upravnom sporu te utvrdio obvezu tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak sastava tužbe prema postavljenom zahtjevu u iznosu od 621,88 eura (točka I. izreke), dok je osnovano odbio njezin zahtjev za naknadu troška za sastavljanje podneska od 22. rujna 2023. u iznosu od 621,88 eura, za koju odluku je dao valjane i dostatne razloge, koje prihvaća i ovaj Sud. Naime, i prema ocjeni ovoga Suda sporni podnesak, u kojem je tužiteljica predlagala da sud obustavi postupak te potraživala naknadu troškova poduzetih radnji, ne sadrži relevantne pravne razloge koji su u konkretnom slučaju pridonijeli rješavanju tog spora, te žalbeni navodi tužiteljice u odnosu na točku II. izreke pobijanog rješenja suda nisu od utjecaja na drugačije rješenje predmetne stvari.

12. Međutim, prvostupanjski je sud odlučujući o zateznim kamatama na pravilno utvrđen iznos troška upravnog spora nepravilno primijenio materijalno pravo odredivši da zakonske zatezne kamate teku od dana izvršnosti odluke o troškovima.

13. Zakonske zatezne kamate na iznos dosuđene glavnice se sukladno mjerodavnim odredbama ZUS-a/10 i pravnom stajalištu ovoga Suda izraženom u dosadašnjoj praksi ne moraju navoditi u izreci sudske odluke, jer se pravo na naplatu zateznih kamata ostvaruje na temelju zakona sukladno članku 29. stavku 1. ZOO-a. Prema članku 25. stavku 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 144/22.) sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna je ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje. Rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno. Prema članku 30. stavku 2. Ovršnog zakona ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, sud će na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke, odnosno sklapanja nagodbe do naplate. U eventualnom postupku prisilne naplate tužiteljica ima mogućnost u postupku izravne naplate sukladno članku 209. Ovršnog zakona zatražiti zatezne kamate od dana donošenja sudske odluke na temelju članka 30. stavka 5. u vezi s člankom 30. stavkom 2. Ovršnog zakona. Slijedom navedenog, tužiteljica stječe pravo na zatezne kamate protekom paricijskog roka, ako u tom roku tuženik ne ispuni svoju obvezu na isplatu troškova, s time da zatezne kamate u tom slučaju teku od donošenja sudske odluke, a ne od stjecanja svojstva izvršnosti, kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud. Stoga su navodi žalbe tužiteljice u tom dijelu osnovani.

14. Kako tužiteljica svojim žalbenim navodima nije s uspjehom osporila zakonitost pobijanog dijela prvostupanjskog rješenja, osim u odnosu na tijek zateznih kamata na dosuđeni iznos troškova upravnog spora, a žalbeni navodi tuženika nisu osnovani, to je na temelju članka 74. stavka 1. i 2., u vezi s člankom 67. stavkom 3. ZUS-a/10 odlučeno kao u točki I., II. i III. izreke ovog rješenja.

15. Imajući na umu činjenice konkretnog predmeta, kao i činjenicu da izreka pobijanog rješenja suda ne mora sadržavati određivanje tijeka zateznih kamata, u konkretnom slučaju tužiteljica je sa žalbom uspjela samo u neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedno potraživanje. Navodi iz odgovora na žalbu tuženika, u kojem tužiteljica u bitnom ponavlja navode i svoja tumačenja odnosno stajalište glede prava na naknadu troška upravnog spora iznesene u prvostupanjskom sporu, kao i u žalbi na pobijano rješenje, nisu bili relevantni za donošenje odluke ovoga Suda. Stoga je na temelju odredbe članka 79. stavka 1. i 4. ZUS-a/10 odlučeno kao u točki IV. izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska