Poslovni broj: Usž-2727/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i dr. sc. Sanje Otočan, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke u upravnom sporu tužitelja AN, državljanin Ukrajine, zastupan po opunomoćenici Matei Bojanić Kožul, odvjetnici u Rijeci protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave primorsko-goranska, Policijska Postaja Crikvenica, radi dozvole za boravak i rad, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-473/2025-5 od 22. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.
r i j e š i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-473/2025-5 od 22. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Rješenjem Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-473/2025-5 od 22. svibnja 2025., odbijen je prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe (točka I. izreke) i prijedlog za izdavanje privremene mjere do pravomoćnog okončanja upravnog spora (točka II. izreke).
2. Tužitelj u žalbi navodi da se zakonito nalazi i radi na području Savezne Republike Njemačke, članice EU i EGP-a, gdje je uredno prijavljen, zaposlen i integriran u društveni i gospodarski sustav. Poziva se na pravo na međunarodnu zaštitu prema Provedbenoj odluci Vijeća EU 2022/382 od 4. ožujka 2022. te smatra da postupanje tijela koje nalaže napuštanje EGP-a, a bez razmatranja statusa privremene zaštite i bez međudržavne koordinacije s nadležnim tijelima Njemačke, predstavlja arbitrarnu primjenu nacionalnih normi, a udaljenjem tužitelja iz EGP-a, ne samo da bi mu se onemogućilo ostvarivanje prava iz sustava privremene zaštite (boravak, rad, zdravstvena skrb, socijalna i pravna zaštita), već bi se prekinula njegova faktična i pravna integracija u društvo jedne države članice, čime se krši temeljno pravo na slobodno kretanje i boravak unutar Unije iz članka 45. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kao i članka 20. i 21. UFEU-a (Ugovora o funkcioniranju EU). Nadalje navodi da bi se izvršenjem rješenja povrijedilo njegovo temeljno ljudsko pravo na privatni i obiteljski život zaštićeno člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer bi bio doveden u situaciju prekida svakodnevnog života i prava koja su proizišla iz zakonitog boravka u Njemačkoj, uključujući pravo na rad, stanovanje i zdravstvenu skrb. Ukazuje i na razloge nezakonitosti rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, PU primorsko-goranske, PP Crikvenica, KLASA: UP/I-216-02/24-09/117492, URBROJ: 511-09-27-25-23 od 20. ožujka 2025., kojim je odbijen zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad te je određeno da je dužan napustiti područje EGP-a. Smatra da su ispunjeni uvjeti za određivanje odgodnog učinka tužbe odnosno privremene mjere kojom bi se odgodila obveza napuštanja EGP-a te predlaže poništenje pobijanog rješenja i izdavanje privremene mjere odnosno određivanje odgodnog učinka tužbe.
3. Tuženik se, u odgovoru na žalbu, usprotivio prijedlogu tužitelja, osporio navode da tužitelj ima pravo na boravak i rad u Saveznoj Republici Njemačkoj te ustvrdio da je dozvola za boravak i rad u toj državi tužitelju istekla 4. ožujka 2025. kada je bio dužan napustiti tu zemlju. Navodi da je tužitelj ušao u Republiku Hrvatsku u razdoblju koje nije obuhvaćeno odlukom Vlade Republike Hrvatske od 7. ožujka 2022. pa njegov status u Republici Hrvatskoj nije obuhvaćen privremenom zaštitom. Predlaže odbiti žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje kojim je odbijen prijedlog za određivanje odgodnog učinka tužbe odnosno privremene mjere, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima, („Narodne novine“, 36/24 dalje: ZUS), ovaj Sud nije utvrdio osnovanim žalbene razloge zbog kojih tužitelj pobija rješenje, a ne postoje ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Utvrdivši da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje odgodnog učinka tužbe odnosno privremene mjere, prvostupanjski sud je odbio prijedlog tužitelja, napose stoga što tužitelj svojim navodima nije učinio vjerojatnim nastup teške odnosno nepopravljive štete. U obrazloženju rješenja sud je izložio sve bitne činjenice te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio prijedlog. Te razloge prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj Sud.
7. Naime, prema članku 42. stavku 2. ZUS-a sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, dok je odredbom članka 42. stavka 3. ZUS-a propisano, da sud može na prijedlog stranke izdati privremenu mjeru ako je to nužno kako bi se izbjegla teška i nepopravljiva šteta. I prema ocjeni ovoga Suda, navedene okolnosti (da se radi o teškoj i nepopravljivoj šteti) tužitelj nije dokazao dokazima na koje se poziva u prijedlogu i u žalbi protiv pobijanog rješenja, stoga je pravilno postupio prvostupanjski sud kada je odbio prijedlog za izdavanje privremene mjere. Pozivanje na poštovanje privatnog života zaštićenog člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, 13/17) nije od utjecaja na odluku o zakonitosti pobijanog rješenja, imajući na umu da je tužitelju zakoniti boravak u zemlji članici Europske Unije prestao, a okolnosti predmeta ne ukazuju da je tužitelj, u odnosu na boravak u Republici Hrvatskoj (duljina tog boravak, kazneni postupci koji se protiv njega vode) mogao razviti elemente privatnog ili obiteljskog života koji bi mogli potpadati pod okvir konvencijske zaštite.
8. Navodi tužitelja o pravu na boravak i rad odnosno o statusu osobe pod međunarodnom zaštitom u Saveznoj Republici Njemačkoj nisu osnovani, s obzirom na to da je u postupku utvrđeno da je zakoniti boravak tužitelja u toj zemlji prestao 4. ožujka 2025., a imajući u vidu da nije određeno vraćanje u zemlju podrijetla već napuštanje EGP-a, ni ostali navodi tužitelja o (ne)zakonitosti pobijanog rješenja tuženika ne dovode do drugačijeg zaključka o potrebi određivanja odgodnog učinka tužbe odnosno određivanja privremene mjere kako je to predložio tužitelj.
9. Trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, a u vezi s člankom 128. stavkom 4., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 4. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić Babić
