Poslovni broj: Usž-82/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i dr.sc. Sanje Otočan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4123/23-6 od 27. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužiteljice i tuženika se odbija i potvrđuje se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4123/23-6 od 27. studenoga 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenim rješenjem prvostupanjskog suda upravni spor je obustavljen (točka I. izreke), te je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 621,81 eura/4.685,55 hrk u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti rješenja, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odbijen kao neosnovan.

2. Tužiteljica žalbom osporava pravilnost točke II. izreke rješenja prvostupanjskog suda. Navodi u bitnom da je njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora preko iznosa od 621,88 eura nezakonito odbijen s obzirom da je rješenje suda doneseno dva dana nakon stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa/23.), sukladno kojoj vrijednost tužbe iznosi 500 bodova, a vrijednost boda 2 eura, pa sa uračunatim PDV-om od 25% ukupna vrijednost te radnje iznosi 1.250,00 eura. Smatra također da je sud nepravilno odbio priznati joj naknadu troška za sastav podneska kojim se očitovala na odgovor tuženika, jer se radi o opravdanom izdatku u smislu članka 79. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – u daljnjem tekstu: ZUS/10.), imajući u vidu da je nastanak tog podneska isključivo skrivio tuženik svojim ponašanjem jer je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporavao navode tužbe i predlagao da se ista odbije. Osporava ocjenu suda da navedenim podneskom nije doprinijela sporu nakon što je tuženik postupio prema tužbenom zahtjevu, koja radnja je u smislu članka 43. stavka 1. ZUS-a/10. dovela do obustave spora, te ističe da je postupak obustavljen isključivo zahvaljujući činjenici da je ona u spornom podnesku predložila obustavu. Stoga smatra da je sud bio dužan dosuditi joj sve troškove, posebno jer je iste tuženik prouzročio svojom krivnjom. Nadalje u žalbi iznosi razloge zbog kojih smatra da je pobijanim rješenjem sud povrijedio načela razmjernosti i proporcionalnosti, jer nije u obzir uzeo činjenicu da ona i tuženik nisu u istovjetnom položaju, te se poziva na relevantnu praksu Europskog suda za ljudska prava (presuda Klauz protiv Hrvatske), u kojoj je utvrđeno da nezakonita odluka o troškovima postupka na štetu oštećenih građana u postupcima protiv država u biti predstavlja i narušavanje prava vlasništva, kao i na presudu Gashi protiv Republike Hrvatske, te odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i pravomoćna rješenja ovoga Suda donesena u istovjetnim činjeničnim slučajevima. Također ističe da na dosuđeni iznos troškova sud nije dosudio zakonsku zateznu kamatu, koja je u tužbi bila zatražena. Predlaže da ovaj Sud žalbu usvoji u cijelosti i prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu preinači na način da joj prizna pravo na naknadu troškova spora u iznosu od 2.500,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Potražuje i trošak sastava žalbe primjenom Tbr. 27. stavak 3. Tarife/23 u iznosu od 1.562,50 eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu.

3. Tuženik je podnio žalbu protiv točke II. izreke rješenja prvostupanjskog suda iz svih zakonom dopuštenih razloga. U bitnome navodi da tužiteljica nema pravo na trošak upravnog spora s obzirom na to da je u konkretnom slučaju spor obustavljen, a prema odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a/10 stranka ima pravo na naknadu troška upravnog spora samo kada je u cijelosti ili djelomično uspjela u sporu u kojem je sud riješio upravnu stvar. Poziva se na stajalište ovoga Suda, izraženo u nizu odluka u dosadašnjoj praksi, prema kojem troškovi postupka nisu opravdani u situaciji kada je tužitelj podnio novu tužbu iako je imao mogućnost proširiti tužbeni zahtjev protiv naknadno donesenog rješenja tuženika. Kako je tužiteljica u konkretnom slučaju podnijela dvije tužbe, te nije u predmetnom sporu zatražila ocjenu zakonitosti naknadno donesenog rješenja, ističe da takvo postupanje tužiteljice ne može ići na njegovu štetu. Poziva se na više odluka ovoga Suda u kojima je primjenom takvog stajališta odlučeno o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora (rješenje poslovni broj: Us II-412/19, Us II-20/20, Us II-413/19, Us II-417/19) kao i na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj U-III/2561/2018 od 19. lipnja 2019. prema kojem pravilo po kojem kod obustave upravnog spora nema naknade troškova spora općenito teži legitimnom cilju osiguranja pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih. Predlaže da ovaj Sud točku II. izreke pobijanog rješenja poništi i zahtjev tužiteljice za naknadu troška odbije.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu tužiteljice navodi da je razvidno da je žalba predana isključivo radi neosnovanog pokušaja uvećavanja troška upravnog spora, te navode žalbe smatra neutemeljenima. Ponavlja navode iz svoje žalbe da je tužiteljica mogla predmetnu tužbu zbog šutnje uprave proširiti i na naknadno doneseno rješenje drugog stupnja, te da činjenica što je uložila zasebnu tužbu ne može ići na njegovu štetu. Smatra neosnovanim zahtjev tužiteljice za određivanje tijeka zateznih kamata od donošenja rješenja, budući da do obveze plaćanja zakonskih zateznih kamata može doći tek po proteku roka za dobrovoljno izvršenje, u kojem slučaju će kamata početi teći od donošenja odluke koja se prisilno izvršava. Ističe da joj nije nastala nikakva šteta time što sud nije u izreci rješenja naveo kamatu i tijek iste na trošak postupka, s obzirom na odredbe članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona, kao i članka 209. toga Zakona kojim je uređeno postupanje FINA-e po zahtjevu za izravnu naplatu novčane tražbine. Predlaže da Sud žalbu tužiteljice u cijelosti odbije.

5. Tužiteljica u opsežnom odgovoru na žalbu tuženika osporava navode žalbe. Smatra neosnovanim pozivanje tuženika na raniju sudsku praksu ovoga Suda, koja je u međuvremenu napuštena, jer se istom narušavalo pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu i mirno uživanje vlasništva, čemu je pridonio i Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o upravnim sporovima donesen 31. ožujka 2017. Ukazuje na zaključak o pravnom shvaćanju sa sjednice sudaca ovoga Suda od 28. studenog 2022. , prema kojem tužitelj ima pravo na naknadu troška upravnog spora obustavljenog na temelju odredbi članka 43. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima iako je protiv odluke tuženika donesene nakon pokretanja spora podnio novu tužbu. S tim u vezi poziva se na praksu ovoga Suda, Ustavnog suda Republike Hrvatske, Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i Europskog suda za ljudska prava. Navodi da ju je tuženik prisilio na podnošenje tužbe radi šutnje uprave, jer joj je obustavio plaćanja novčane pomoći temeljem pravomoćnog upravnog akta, dok usporedno nije odlučivao o prigovoru na nepravomoćni prvostupanjski upravni akt, kao i da radnja koja se osporava kao opravdana predstavlja radnju predviđenu u Tbr. 23. stavak 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. – u daljnjem tekstu: Tarifa/12). Nadalje navodi da je podnošenjem žalbe tuženik skrivio i potrebu za dostavu odgovora na žalbu kako bi ona efektivno mogla zaštititi vlastita prava od nezakonitog zadiranja u vlasništvo i odgovoriti na teške uvrede koje su joj upućene kroz sadržaj žalbe. Smatra da joj je uz ranije dosuđeni trošak tuženik dužan platiti i trošak ovog podneska, kao da ima i obvezu na predmetni trošak postupka isplatiti i zakonsku zateznu kamatu temeljem članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima i članka 30. stavka 2. Ovršnog zakona. Predlaže da Sud žalbu tuženika odbije i potražuje naknadu troška odgovora na žalbu u iznosu od 1.562,50 eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja rješenja pa do isplate.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Ispitujući pobijano rješenje sukladno članku 73. stavku 1. ZUS-a/10, koji se primjenjuje na temelju odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), ovaj Sud nalazi da ne postoje razlozi zbog kojih se rješenje u točki II. izreke pobija odnosno da navodi tužiteljice i tuženika ne utječu na donošenje drukčije odluke u konkretnom slučaju.

8. Člankom 79. stavkom 4. ZUS-a/10 propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodjele razmjerno uspjehu u sporu.

9. S obzirom da je prvostupanjski sud točkom I. izreke rješenja obustavio spor, tužiteljica je uspjela u upravnom sporu. Stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova upravnog spora na temelju članka 79. stavka 1. i stavka 4. ZUS-a/10. Prvostupanjski sud je obrazložio što smatra opravdanim troškovima u konkretnom sporu, te pravilno utvrdio obvezu tuženika da tužiteljici nadoknadi trošak za sastav tužbe u zatraženom iznosu od 621,88 eura. Sud osnovano nije priznao tužiteljici trošak za sastav podneska od 18. listopada 2023. jer isti ne sadrži relevantne pravne razloge i nije pridonio rješavanju predmetnog spora, odnosno obustavi upravnog spora na temelju članka 46. stavka 1. točke 2. u vezi s člankom 43. stavkom 1. ZUS-a/10. Pozivanje tužiteljice na presude ovoga Suda u kojima su priznati troškovi za sastav određenih podnesaka nije od utjecaja na drugačije rješavanje u ovom sporu, te je prvostupanjski sud dao valjane razloge za ocjenu da se ne radi o opravdanom izdatku u smislu odredbe članka 79. stavka 1. ZUS-a/10. Napominje se da je tužiteljica u tužbi, kao i u podnesku od 18. listopada 2023., potraživala trošak u skladu s odredbama Tarife/12 i to prema Tbr. 23. točka 1. u visini od 250 bodova odnosno u ukupnom iznosu od 621,88 eura. Stoga navodi žalbe o nepravilno dosuđenom iznosu troškova te sukladno tome zakidanju prava vlasništva nisu osnovani.

10. Prema dosljednom stajalištu ovoga Suda kod rješavanja o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbama članka 79. ZUS-a/10, zakonske zatezne kamate na iznos dosuđene glavnice ne moraju se navoditi u izreci sudske odluke, jer se pravo na naplatu zateznih kamata ostvaruje na temelju zakona sukladno članku 29. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima. Naime, rješenje o troškovima postupka koje ne sadrži i zakonsku zateznu kamatu nije zbog toga nezakonito. Ovo stoga što je u smislu odredbe članka 25. stavka 1. Ovršnog zakona sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje, koji teče od dana dostave odluke ovršeniku, ako zakonom nije drukčije određeno. Tužiteljica ima mogućnost u postupku izravne naplate sukladno članku 209. Ovršnog zakona zatražiti zatezne kamate od dana donošenja sudske odluke na temelju članka 30. stavka 5. u vezi s člankom 30. stavkom 2. Ovršnog zakona. Slijedom navedenog, tužiteljica stječe pravo na zatezne kamate protekom paricijskog roka, ako u tom roku tuženik ne ispuni svoju obvezu na isplatu naknade troškova, s time da zatezne kamate u tom slučaju teku od donošenja sudske odluke o trošku.

11. S obzirom da prema pravnom shvaćanju ovoga Suda tužitelj ima pravo na naknadu troška upravnog spora obustavljenog na temelju odredbe članka 43. stavka 1. ZUS-a/10, iako je protiv odluke tuženika donesene nakon pokretanja spora podnio novu tužbu, žalbeni navodi tuženika nisu osnovani, te na odlučivanje o pravu tužiteljice na naknadu troška nije od utjecaja činjenica što nije proširila tužbeni zahtjev na rješenje tuženika doneseno u tijeku upravnog spora već je protiv istog podnijela novu tužbu radi ocjene njegove zakonitosti.

12. S obzirom na naprijed izneseno, pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda nije povrijeđen zakon. Kako ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe tužiteljice i tuženika, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a/10 odlučeno je kao u točki I. izreke ovog rješenja.

13. S obzirom na sve navedeno, zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti na temelju članka 79. stavka 4. ZUS-a/10 (točka II. izreke).

U Zagrebu, 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska