Poslovni broj: Usž-1444/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić Babić i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničara, u upravnom sporu tužiteljice RJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv točke II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4185/2024-9 od 15. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.
r i j e š i o j e
I. Poništava se točka II. izreke rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4185/2024-9 od 15. siječnja 2025.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (tisućudvijestotinepedeset eura) u roku od 15 dana od dana dostave ovog rješenja, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a koje teku od dana donošenja odluke o troškovima do isplate.
III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u preostalom dijelu.
IV. Svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda pod točkom I. izreke upravni spor je obustavljen, a u točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici nadoknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja.
2. Tuženik osporava točku II. izreke pobijanog rješenja radi bitne povrede odredaba upravnog spora i pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnome smatra da tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troška za sastav podneska kojim se očitovala da ne proširuje tužbeni zahtjev na novodonesenu odluku, jer se ne radi o opravdanom izdatku u smislu članka 144. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – u daljnjem tekstu: ZUS). Ističe da su u predmetnom upravnom sporu ispunjeni uvjeti za obustavu propisani člankom 103. stavkom 1. ZUS- a, koji nastupaju ex lege, a da je disponiranje tužbenim zahtjevom ustanovljeno tek kao mogućnost proširenja tužbenog zahtjeva na novu odluku. Kako tužiteljica nije proširila tužbeni zahtjev, smatra da daljnja procesna raspolaganja nemaju nikakav utjecaj te su irelevantna, zbog čega je u konkretnom slučaju opravdan jedino trošak sastavljanja tužbe. Poziva se na pravna stajališta prvostupanjskog suda, kao i ovoga Suda u dosadašnjoj praksi (rješenje poslovni broj: Usž-2134/2024), kao i na aktualnu praksu Europskog suda za ljudska prava, vezano za pravo na naknadu troškova spora, prema kojoj podnositelj ima pravo na naknadu troška koji je stvaran i nužan te isti treba biti razuman s obzirom na vrstu spora (predmet Gashi protiv Republike Hrvatske). Predlaže da ovaj Sud točku II. izreke pobijanog rješenja poništi i pravilno odredi trošak upravnog spora, odnosno tužiteljici kao opravdan i nužan prizna trošak sastavljanja tužbe.
3. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv točke II. izreke pobijanog rješenja u dijelu u kojem sud nije odlučio o zatraženim zakonskim kamatama. Smatra da je time pogrešno primijenjeno materijalno pravo, odnosno ZUS, s obzirom da je odredbom članka 144. stavka 4. ZUS-a propisano da troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate, o kojima sud odlučuje na zahtjev stranke. Navodi da je zatražila zakonsku zateznu kamatu u tužbi, kao i ponovno u podnesku dostavljenom na zahtjev suda. Pozivajući se na pravna stajališta ovoga Suda izražena u dosadašnjoj sudskoj praksi, navodi da postoji obveza suda da izrijekom riješi o zahtjevu za zakonske zatezne kamate na dosuđene troškove upravnog spora. Kako sud nije postupio u skladu sa propisima, navodi da je počinjena bitna povreda odredaba upravnog spora jer je propustio u cijelosti odlučiti o njenom zahtjevu. Predlaže da ovaj Sud preinači rješenje u pobijanom dijelu na način da svojim rješenjem naloži tuženiku naknadu iznosa troškova upravnog spora od 2.500,00 eura uvećano za zakonsku zateznu kamatu. Potražuje trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 eura.
4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika osporava njegove navode te detaljno iznosi razloge zbog kojih smatra da joj pripada pravo na naknadu troška za sastav podneska. Navodi da tuženik zanemaruje promjene u uređenju upravnog spora koje su na snazi od 1. srpnja 2024. Ističe da je u članku 101. stavku 1. i stavku 2. ZUS-a uređena situacija kada tuženik tijekom spora postupi po tužbenom zahtjevu u cijelosti, kada sud mora postupiti u skladu s člankom 106. stavkom 1. točkom 2. ZUS-a i imperativno spor obustaviti, dok je u članku 100. stavku 2. ZUS-a prvi puta uređena situacija koja proizlazi iz proširenja tužbenog zahtjeva u sporu pokrenutom zbog propuštanja donošenja pojedinačne odluke, odnosno obustava takvog spora. Smatra da u takvoj situaciji do obustave ne dolazi ex lege, već uslijed disponiranja tužbenim zahtjevom i to isključivo po pozivu suda. Navodi da je predmetni podnesak obrazložen jer je sadržavao činjenične navode, kao i pravne navode jer se pozivao na jasne zakonske odredbe, te da stoga odvjetniku pripada nagrada za sastav takvog podneska prema Tbr. 27. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 38/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa). Smatra irelevantnom sudsku praksu na koju se tuženik poziva, jer je ista utemeljena na propisu koji više nije na snazi. Predlaže da ovaj Sud žalbu tuženika odbije. Potražuje i naknadu troška za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 1.562,50 eura uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu.
5. Tuženik nije dostavio sudu odgovor na žalbu tužiteljice.
6. Žalbe su osnovane.
7. Ispitujući točku II. izreke rješenja prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud žalbene navode tuženika i tužiteljice ocjenjuje osnovanim.
8. Prema podacima spisa nije sporno da je predmetni upravni spor pokrenut tužbom koju je tužiteljica podnijela 12. listopada 2024. radi šutnje uprave sukladno članku 3. stavku 1. točki 3. ZUS-a, zbog propuštanja tuženika da u propisanom roku odluči o njenoj žalbi izjavljenoj protiv rješenja prvostupanjskog tijela tuženika od 10. siječnja 2024. Tuženik je u odgovoru na tužbu izvijestio sud da je 27. studenog 2024. donio rješenje kojim je odlučio o predmetnoj žalbi tužiteljice, te je predložio da sud sukladno članku 100. stavku 1. ZUS-a pozove tužiteljicu da dostavi izjavu je li naknadno donesenom odlukom zadovoljna ili proširuje tužbeni zahtjev i na novu odluku, pa ovisno o tome donese odluku sukladno odredbi članka 100. stavka 2. toga Zakona. Tužiteljica je postupajući po rješenju suda od 19. prosinca 2024., donesenog sukladno članku 100. stavku 1. ZUS-a, u podnesku od 8. siječnja 2025. izjavila da ne proširuje tužbu na drugostupanjsko rješenje od 27. studenog 2024., te je sud obustavio spor na temelju članka 100. stavka 2. ZUS-a, prema kojoj odredbi će sud donijeti rješenje o obustavi spora ako tužitelj izjavi da je naknadno donesenom odlukom zadovoljan ili ako ne da izjavu u roku iz stavka 1. toga članka.
9. Člankom 147. stavkom 6. ZUS-a propisano je da tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu.
10. Prema članku 144. stavku 1. i 2. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora, a obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.
11. Prvostupanjski sud nije obrazložio opravdanost dosuđenog troška u konkretnom upravnom sporu. Naime, sud je utvrdio obvezu tuženika da tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora za sastav tužbe i za sastav podneska od 8. siječnja 2025. u iznosu od po 1.250,00 eura za svaku radnju, sukladno Tbr. 27., 46. i 54. Tarife. Međutim, prema ocjeni ovoga Suda, tužiteljici u konkretnom slučaju pripada pravo na trošak sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura prema navedenim odredbama Tarife, dok je zahtjev za naknadu troška za sastav predmetnog podneska valjalo odbiti, jer isti, iako se očitovala na poziv suda, s obzirom na odredbu članka 100. stavka 2. ZUS-a nije bio nužan za rješavanje spora i donošenje rješenja o obustavi, pa se ne radi o opravdanom izdatku u smislu članka 144. stavka 1. ZUS-a, kako to osnovano navodi tuženik u žalbi.
12. Kako je odredbom članka 144. stavka 4. ZUS-a propisano da troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku, te o zateznima kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke, tužiteljica osnovano navodi da je sud time što nije odlučio i o zahtjevu za zatezne kamate na iznos troškova povrijedio odredbe upravnog spora.
13. Kako postoje razlozi zbog kojih se točka II. izreke rješenja suda pobija, valjalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 2. u svezi članka 128. stavka 4. ZUS-a riješiti kao u točki I., II. i III. izreke ovog rješenja.
14. S obzirom na naprijed izneseno, tužiteljici je priznato pravo na naknadu troška upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 eura prema Tbr. 27. točka 1. alineja 2. te Tbr. 46. i 54. Tarife na temelju članka 147. stavka 6. ZUS-a, te sukladno članku 144. istog Zakona u vezi s člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.).
15. S obzirom na navedeno, te imajući na umu da tužiteljica žalbom pobija trošak upravnog spora samo u odnosu na zateznu kamatu, kao akcesorni zahtjev koji prati sudbinu glavnog zahtjeva, to Sud ocjenjuje da u predmetnom slučaju svaka stranka snosi svoje troškove žalbenog postupka, te je sukladno članku 147. stavku 2. ZUS-a riješeno kao u točki IV. izreke.
U Zagrebu, 4. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
