REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Povrv-1899/2019

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Aleksandri Gumzej, u pravnoj stvari tužitelja GL, vl. obrta " [obrt]", [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Dragan Jurčević, odvjetnik u Zadru, Hrvoja V. Hrvatinića 8, protiv tuženika KONDRES d.o.o., OIB: 30480766189, Dubravica 62, Zagreb, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Kusalić, odvjetnik u Zagrebu, Vlaška 75 a/II, radi isplate iznosa od 53.898,07 EUR, nakon glavne rasprave zaključene dana 22. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude, 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-4997/2019 kojeg je 22. veljače 2019. donio javni bilježnik Mladen Ježek iz Zagreba, u dijelu kojim je naloženo tuženiku namiriti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 33.304,91 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom od 4. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi poslovni broj Ovrv-4997/2019 kojeg je 22. veljače 2019. donio javni bilježnik Mladen Ježek iz Zagreba, i to: u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 20.593,16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 8.845,62 EUR od 18. srpnja 2018. do isplate i na iznos od 11.747,54 EUR od 9. veljače 2019. do isplate, u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 30.971,22 EUR od 18. srpnja 2018. do 3. rujna 2025., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu na iznos od 2.333,69 EUR od 9. veljače 2019. do 3. rujna 2025. te u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju nastali trošak postupka u iznosu od 1.566,29 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo nadoknaditi tužitelju predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 466,72 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi do isplate, te se tužbeni zahtjev u tim dijelovima odbija kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Mladen Ježek iz Zagreba, Šoštarićeva 10 donio je 22. veljače 2019. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-4997/2019 radi naplate novčane tražbine tužitelja u iznosu od 53.898,07 EUR (tada 406.095,00 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 39.816,84 EUR (tada 300.000,00 kn) od 18. srpnja 2018. do dana plaćanja i na iznos od 14.081,23 EUR (tada 106.095,00 kn) od 9. veljače 2019. do dana plaćanja te radi naplate nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.566,29 EUR (tada 11.801,19 kn) i predvidivih troškova u iznosu od 466,72 EUR (tada 3.516,50 kn), sve s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do dana plaćanja.

2. Tuženik je izjavio pravodoban prigovor protiv gore navedenog rješenja o ovrsi slijedom čega je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-1899/2019 od 11. lipnja 2019. navedeno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, u tom su dijelu ukinute provedene radnje te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, u cijelosti prigovara predmetnom rješenju o ovrsi ističući u bitnome kako isprave koje su priložene uz prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi nisu vjerodostojne u smislu Ovršnog zakona niti je vidljivo tko ih je sastavio. Tuženik ističe i kako se račun broj 4/01/1 koji tužitelj dostavlja uz prijedlog za ovrhu ne nalazi u konto kartici tužitelja koju je također dostavio uz prijedlog za ovrhu, bez potpisa ili ovjere, pa uopće nije jasno tko je sastavio konto karticu. Nadalje, tuženik navodi kako u poslovnim knjigama nije zaveo predmetnu tražbinu pri čemu ukazuje i da tužitelj nije dostavio dokaz o pravnom odnosu (ugovor) na kojem se temelji tražbina te podredno ističe prigovor zastare potraživanja.

4. Podneskom od 25. rujna 2019. (list 24. – 28. spisa) tuženik je obavijestio sud kako je Općinski sud u Zadru 5. rujna 2019. u predmetu poslovni broj Ovr-689/19 donio rješenje kojim je određena privremena mjera zabrane otuđenja i raspolaganja nekretninama koje su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to č.z.168 i č.z. 186. k. o. [katastarska općina] te kojim je određeno da privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka.

5. U daljnjem tijeku postupka, nastavljenom prema pravilima parničnog postupka, tužitelj je podneskom od 11. svibnja 2020. (list 35. – 74. spisa) činjenično obrazložio tužbeni zahtjev, očitovao se na navode iz odgovora na tužbu te je dostavio daljnju dokumentaciju na kojoj tužbeni zahtjev temelji. Ističe u bitnome da osporava sve navode tuženika iz odgovora na tužbu kao neistinite i usmjerene na izbjeganje plaćanja obveza koje tuženik ima prema tužitelju po osnovu izvedenih građevinskih radova na stambenoj zgradi na č.z.br. 1931/2 k. o. [katastarska općina] prema Ugovoru o izvođenju radova i ugovorenom troškovniku te vantroškovničkih radova koji su izvedeni. Ističe da je s tuženikom zaključio Ugovor o izvođenju radova 11. svibnja 2018. po kojem je obavio radove za tuženika u vrijednosti od 706.095,00 kn od čega je tuženik platio 300.000,00 kn te je ostalo još neplaćeno 406.095,00 kn, s time da se na nužne vantroškovničke radove odnosi iznos od 106.095,00 kn, koji koji radovi su se pojavili kao nužni i odnose se na izradu cisterne čije su stavke sadržane u računu broj 4/01/1 od 1. veljače 2019. Tužitelj je dakle za tuženika temeljem zaključenog ugovora i određenih vantroškovničkih radova izveo radove, iskope i ostale pripremne radove na gradilištu, sazidao je podrum i prizemlje te je izradio cisternu i ostale radove.

6. U daljnjem tijeku postupka tuženik se podneskom od 8. veljače 2021. (list 79. - 113. spisa) očitovao na tužiteljeve navode učinivši nespornim da su parnične strane 11. svibnja 2018. zaključile Ugovor o obavljanju radova, međutim navodi kako tužitelj nije obavio sve ugovorene radove odnosno radove koje je specificirao u računima te kako kvaliteta i opseg izvršenih radova ne odgovaraju ugovorenoj kvaliteti niti je tužitelj poštivao ugovor kojim je ugovoreno da se radovi tužitelja kao izvoditelja obračunavaju i plaćaju na temelju podataka iz privremenih situacija koje sastavlja izvoditelj na temelju podataka (količine) iz građevinske knjige koju vodi izvoditelj. Ističe da tužitelj uopće nije vodio građevinski dnevnik niti građevinsku knjigu, radove nije obračunavao prema ugovoru odnosno nije sastavljao privremene situacije već je samo paušalno izdavao račune bez ikakvih dokaza da su radovi izvršeni odnosno da je ugrađena ugovorena kvaliteta materijala i opreme. Navodi da je ugovoreno da se bilo kakvi nepredviđeni i naknadni radovi mogu izvršiti tek na temelju pisanog naloga (odobrenja) investitora. Takvi izvantroškovnički radovi čije plaćanje tužitelj zahtijeva, izvedeni su bez odobrenja investitora te nije moguće provjeriti da li je tužitelj iste uopće izveo. Navodi i da se tražbina tužitelja temelji na računima 04/01/1 na iznos od 106.095,00 kn od 1. veljače 2019. i 5/01/1 na iznos od 300.000,00 kn od 7. lipnja 2018. koje tuženik nije priznao, o čemu je obavijestio tužitelja te mu je predmetne račune vratio pozvavši ga da izvrši korekcije računa, to jest da uskladi tražene iznose sa stvarno odrađenim radovima pri čemu ukazuje da predmetni računi ne sadrže specifikaciju i nije jasno na koje se radove odnose, a što je protivno pravilima struke, uobičajenoj praksi i ugovoru u kojem je jasno ugovoreno na koji način se obračunavaju radovi. Nadalje, tuženik ističe kako je t. 2.1. ugovornog troškovnika utvrđeno kako radovi obuhvaćaju široke iskope predviđene projektom ili zahtjevom nadzornog inženjera s utovarom iskopanog materijala u prijevozno sredstvo i prijevoz na deponij te da je tužitelj umjesto navedenog na deponij odvezao manje od 100 m3 iskopa, dok je ostatak iskopane materije dijelom zasipao oko podrumskog iskopa, a dijelom samljeo na gradilištu za šljunak dok je preostali dio još uvijek prisutan na gradilištu tj. nije odvezen te da je slijedom navedenog razvidno kako je tužitelj postupao protivno ugovoru i uputama investitora te kako ni u kojem slučaju nema pravo potraživati naknadu za iskop i odvoz na deponij 600 m3 iskopanog materijala. Nadalje, tuženik ističe i da tužitelj prilikom izvođenja radova nije koristio beton koji je izrađen u betonari kako je bilo dogovoreno, već je beton spravljan na gradilištu te je isti bio bitno slabije kvalitete od ugovorene, kao i da je bilo ugovoreno zidanje toplinskim mortom, dok je tužitelj zidanje vršio purpen pjenom.

7. Tužitelj se podneskom od 16. veljače 2021. (list 116. – 118. spisa) očitovao na gore iznesene navode osporoviši ih u cijelosti kao neosnovane i neistinite, pogotovo navode kako kvaliteta betona ne odgovara dogovorenoj kvaliteti. Naime, tužitelj ističe da je prilikom izvođenja radova koristio beton sukladno svim uzancama građevinske struke, dok Izvještaj o ispitivanju koji je dostavio tuženik nije cjelovit jer ne sadrži završni zaključak o kvaliteti betona.

8. Podneskom od 2. ožujka 2021. (list 119. – 126. spisa) tuženik ukazuje da tužitelj neosnovano tvrdi kako je koristio beton sukladno uzancama građevinske struke te da je, sasvim suprotno, postupanje tužitelja tijekom i nakon izvođenja predmetnih radova bilo u potpunosti suprotno pravilima struke i građevinskim uzancama. Ističe da je u više navrata upozoravao tužitelja kako radovi nisu izvedeni u skladu s ugovorom te je tužitelju nudio razmjerno smanjenje cijene zbog nekvalitetno izvedenih radova, međutim tužitelj se nikada nije očitovao na tuženikove primjedbe, a niti na prijedlog konačnog obračuna izrađen od strane tuženika. Tuženik nadalje, pozivom na odredbe čl. 18. i 31. Posebnih uzanci i građenju (Službeni list SFRJ br. 18/77, 29/78, Narodne Novine, broj: 53/91, 35/05, dalje u tekstu Građevinske uzance), ističe kako je postupio u skladu s istima kada je ukazao tužitelju da je kvaliteta materijala i radova ispod ugovorene te mu je slijedom toga ponudio razmjerno smanjenje cijene. Navodi i da je tužitelj sukladno odredbi čl. 54. st. 1. t, 5. Zakona o gradnji i sukladno ugovoru trebao pribaviti dokaze kvalitete materijala te da se stoga nameće zaključak da nije izvodio radove sukladno zakonu i pravilima struke, kao što to navodi, jer bi u suprotnom dokaze o kvaliteti materijala mogao dostaviti u sudski spis, ili je pak tužitelj i sam svjestan kako predmetni materijal nije odgovarajuće kvalitete pa navedene dokaze niti ne želi dostaviti, čak i u slučaju da ih posjeduje, odnosno da je izvršio ispitivanje kvalitete kako je to određeno zakonom, a što tuženik ne smatra vjerojatnim. Nadalje, tuženik ukazuje i da mu tužitelj nikada nije dostavio podatke sukladno čl. 62. Građevinskih uzanci koji se odnose na privremene i završenu situaciju. Tuženik napominje i kako predmetni računi na kojima tužitelj temelji svoju tražbinu ne sadržavaju ni podatke određene u čl. 119. Građevinskih uzanci te se stoga ne mogu smatrati ni računom izdanom na temelju privremene situacije niti konačnim obračunom pri čemu ukazuje i na odredbu čl. 64. Građevinskih uzanci kojom je određeno da naručilac može privremene situacije osporavati u vezi s cijenom, količinom i vrstom izvedenih radova te da je o spornoj svoti i razlozima osporavanja naručilac dužan obavijestiti izvođača u roku određenom za plaćanje na temelju situacije. Ističe da je u više navrata osporavao cijenu, količinu i vrstu radova te da ga je u više navrata pozvao da specificira za koje usluge su izdani predmetni računi, no da se tužitelj nikada nije očitovao na pisana osporavanja tuženika te nikada nije dostavio specifikaciju navedenih računa. E-mailom od 7. lipnja 2018. tužitelj je dostavio tuženiku račun 5/01/1 na iznos od 300.000,00 kn te je tuženik istoga dana e-mailom obavijestio tužitelja da tužitelj nije napravio obračun radova te ga je obavijestio da nije u mogućnosti platiti tako paušalno napisan račun. Tuženik ističe da je zamolio tužitelja da obračun radova zajedno s dokaznicom dostavi na gradilište radi ovjere količina no tužitelj nikada nije postupio u skladu s tuženikovim traženjima. Istovjetne zahtjeve i prijedloge tuženik je dostavio tužitelju i u e-mailu od 22. rujna 2018., 25. rujna 2018., 17. listopada 2018., 29. listopada 2018. i 11. siječnja 2019., međutim tužitelj se nikada nije očitovao na navedeno, nikada nije dostavio račun sa specifikacijom radova niti svoj obračun radova izvedenih do trenutka izdavanja predmetnog računa. Štoviše, tužitelj je unatoč svemu 1. veljače 2019. e-mailom poslao tuženiku račun 4/01/1 na iznos od 106.095,00 kn kojemu je tuženik istoga dana prigovorio te obrazložio da račun ne prihvaća budući da u istome nema obračuna količina i cijena, a isti se dodatno u cijelosti odnosi na radove koji nisu obuhvaćeni ugovorom i ugovornim troškovnikom. Dana 10. veljače 2019. tuženik je ponovno poslao e-mail tuženiku s detaljnim pregledom cijele situacije glede spornih radova i zamolio ga za očitovanje na navode iz e-maila te za odgovor da li namjerava nastaviti s radovima, no tužitelj se niti na ovaj e-mail nikada nije očitovao. Nadalje, tuženik ističe kako se račun broj 4/01/1 na iznos od 106.095,00 kn u cijelosti odnosi na vantroškovničke radove. U čl. 10. Ugovora između tuženika kao naručitelja i tužitelja kao izvođača ugovoreno je da se svim nepredviđenim i naknadnim radovima može pristupiti samo po pisanom nalogu investitora i to nakon što se utvrde cijene za takve radove. Tuženik ukazuje kako nikada nije izdao pisano odobrenje za vantroškovničke radove obuhvaćene predmetnim računom, ni za bilo koje druge vantroškovničke radove koji su izvršeni na predmetnom objektu, niti su tužitelj i tuženik utvrdili cijenu za obavljanje vantroškovničkih radova obuhvaćenih računom 4/1/1. Tuženik zaključno navodi kako je iz opisanog držanja tužitelja razvidno kako se isti u cijelom razdoblju gore opisane korespondencije nije odlučio očitovati na primjedbe tuženika kao naručitelja radova, nije postupio po traženju tuženika da obrazloži stavke iz dostavljenih računa, nije se očitovao na razmjerno sniženje cijene sukladno Građevinskim uzancama te nije ponudio niti jedan dokaz da je predmetne radove izveo u skladu s dogovorom parničnih strana, uputama naručitelja niti prema pravilima struke.

9. Podneskom od 10. ožujka 2021. (list 127. – 135. spisa) tužitelj je osporio gore iznesene navode tuženika te je istaknuo da je zbog špekulativnih radnjih tuženika, koji je odugovlačio izvanparnični postupak radi osiguranja dokaza, Trgovački sud u Zadru u predmetu poslovni broj R1-33/2019 rješenjem od 8. ožujka 2021. obustavio postupak osiguranja dokaza iz razloga što je tuženik nastavio radove na predmetnoj nekretnini te tako promijenio postojeće stanje, iako je znao da je u tijeku postupak radi osiguranja dokaza.

10. Podneskom od 27. travnja 2021. (list 140. - 141. spisa) tužitelj je predložio sudu odrediti prethodnu mjeru u skladu s odredbom čl. 501.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08 – ispr., 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP), a koji prijedlog je uredio odnosno konačno postavio podneskom od 24. siječnja 2025. (list 436. – 437. spisa) na način da predlaže donošenje prethodne mjere radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 36.086,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 32.776,84 EUR od 18. srpnja 2018. i na iznos od 3.309,20 EUR od 9. veljače 2019. do isplate te u iznosu od 1.566,29 EUR na ime nastalog troška ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom od 22. veljače 2019. do isplate, kao i troškova ovog parničnog postupka. Sud je o navedenom prijedlogu odlučio rješenjem od 4. rujna 2025. odredivši prethodnu mjeru za iznos od 33.304,91 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 4. rujna 2025. do isplate, dok je u preostalom dijelu prijedlog odbijen.

11. Tuženik se podneskom od 10. svibnja 2021. (list 142. – 155. spisa) usprotivio prijedlogu za donošenjem prethodne mjere istaknuvši u bitnome kako su utuženi računi osporeni od strane tuženika te da isti predstavljaju jednostrano sastavljene isprave koje ne dokazuju ni osnovu niti visinu tužbenog zahtjeva, a dodatno ukazuje da su isti sastavljeni protivno sklopljenom ugovoru, zbog čega ih je tuženik i osporio odnosno vratio tužitelju odmah prilikom dostave istih, a što je razvidno iz dostavljene e-mail korespondencije. Također, tuženik navodi da je uz e-mail poruke kojima je osporavao predmetne račune ponudio detaljna objašnjenja zbog čega iste ne priznaje te je tražio očitovanja od tužitelja, međutim tužitelj se nikada nije očitovao na navode tuženika niti je na bilo koji način opravdao iznose navedene u osporavanim računima, već je pokrenuo spor protiv tuženika. Tuženik napominje da je tužitelj prilikom pokretanja spora pokušao zatajiti činjenicu da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor kojim su detaljno regulirali svoj poslovni odnos koji je sada predmet ovog spora te da umjesto ugovora i drugih dokumenata (koje je u spis dostavio tuženik), tužitelj svoje navode dokazuje svjedocima, dok s druge strane tuženik svoje navode dokazuje dokumentima. Ponovno ističe kako je tužitelj od materijala pripremao beton iz iskopa na gradilištu, a ne u betonari, što je protivno ugovoru te posljedično kvaliteta radova ne odgovara onoj koja je ugovorena. Tuženik ističe da je tužitelj, radi iste tražbine protiv tuženika pokrenuo parnični postupak, postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem P-439/20 radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika u kojem traži poništenje ugovora o kupoprodaji između tuženika i treće osobe te postupak koji se vodi pred Općinskim sudom u Zadru poslovnim brojem Ovr-158/19 radi određivanja privremene mjere, a u potonjem je ishodio zabranu opterećenja i otuđenja nekretnina koje su u vlasništvu protivnika osiguranja (tuženika u ovom postupku) te je njegova tražbina, u slučaju da se u ovom postupku utvrdi da je osnovana, u potpunosti osigurana. Slijedom navedenog, tuženik ukazuje da je tužiteljeva tražbina već osigurana privremenom mjerom na nekretninama ukupne površine 1227 m2 čija vrijednost višestruko nadmašuje vrijednost predmeta spora u ovom postupku. Nadalje, ističe da je na predmetnoj nekretnini upisana zabilježba pokretanja postupka. Slijedom navedenog, ukoliko sud usvoji tužiteljev prijedlog za određivanjem prethodne mjere, takva bi odluka bila posebno otegotna za tuženika i u suprotnosti s načelom razmjernosti. Naime, osporavana tražbina bi bila osigurana višestrukim sredstvima osiguranja koja bi daleko premašivala iznos same tražbine pri čemu tuženik, pozivom na odredbu čl. 5. st. 2. Ovršnog zakona predlaže da se osiguranje predmetne tražbine ograniči na zabranu otuđenja i raspolaganja nekretnina koja je određena u predmetu poslovni broj Ovr- 158/19 Općinskog suda u Zadru, budući da je predmetno osiguranje dovoljno za namirenje tužiteljeve tražbine.

12. Podneskom od 7. travnja 2022. (list 177. – 189. spisa) tužitelj ističe kako je uplatom avansa od 100.000,00 kn doveden u zabludu da će tuženik uredno plaćati radove prema zaključenom ugovoru od 11. svibnja 2018., međutim od početka to nije bila tuženikova namjera jer je već s drugim plaćanjem jako odugovlačio i stvarao veliki pritisak tužitelju neplaćanjem izvršenih radova. Tužitelj navodi kako je odmah po zaključenju ugovora dovezao na otok pun brod materijala vrijednosti 250.000,00 kn za izvedbu radova po ugovoru te je u kontinuitetu od početka zaključenog ugovora bio u minusu i vlastitim sredstvima zapravo financirao tuženika. Kada je tužitelj izveo glavninu posla, znači zemljane radove, odnosno iskope i sagradio podrum, prizemlje kao i cisternu, ML je tek tada počeo prigovarati vrijednosti izvedenih radova, u kojem trenutku je tužitelj bio u velikom minusu jer je izeo radove koji nisu bili plaćeni. Radi predodžbe o kakvim zemljanim radovima se radi, tužitelj navodi da je dubina podruma 4 m te da kada je tužitelj izašao iz ovih vrijednosno najvećih radova, ML jednostrano nastoji umanjiti vrijednost izvedenih radova, a zapravo u namjeri da ne plati fakturirani iznos od 406.095,00 kn predlaže tužitelju da će mu platiti odmah 100.000,00 kn i 100.000,00 kn kada nabavi građevinski materijal za zidanje kata. U tom trenutku tužitelj je počeo sumnjati u njegove namjere odnosno da bi ga mogao oštetiti i za veći iznos jer ako tužitelj kupi materijal i nastavi s radovima na kraju obavljenih radova bi došao do većeg minusa nego što je to bio u trenutku dovršenja radova prizemlja bez kata. Tužitelj je odlučio prekinuti posao zbog toga što nije bio u mogućnosti financirati tuženika i uvijek biti u minusu i čekati neizvjestan kraj gdje bi šteta za tužitelja bila puno veća. Cijelo vrijeme izvođenja radova na gradilištu je bio TL, nadzorni organ imenovan od strane tuženika, koji je trebao voditi građevinsku knjigu i niti jedna građevinska radnja nije izvedena, a da TL to nije odobrio. Tužitelj ističe da je s ML dogovorio da će građevinsku knjigu voditi TL pa mu je u tu svrhu osobno GL kupio prazni građevinski dnevnik u knjižari. Kada je svjedok ML govorio o betonu tada je prikrio pravu istinu, jer je on osobno pijesak kojeg je tužitelj koristio za betonažu nosio na analizu u Zagreb i potvrdio tužitelju da može betonirati s tim pijeskom, tako da su njegove primjedbe na kvalitetu betona opet usmjerene samo na to da ne plati. Ovaj svjedok nikada nije ni vratio primjerak ugovora s troškovnikom tužitelju jer ga je odnio sa sobom u Zagreb, a tužitelj je do istog došao preko ovršnog spisa Ovr- 689/19 koji se vodi kod Općinskog suda u Zadru. U tom ovršnom spisu gdje je tužitelj zatražio i dobio privremenu mjeru, podneskom od 7. travnja 2019. tuženik priznaje da ...„dug protivnika osiguranja prema predlagatelju osiguranja ne bi iznosio 406.095,00 kn, već bi se isti morao umanjiti za iznos od 200.000,00 kn, pa bi iznosio 206.095,00 kn.“ Nikakvih prigovora na radove koje je izveo tužitelj nije bilo sve dok tužitelj nije zatražio da se uredno plati njegov odrađeni dio kako bi mogao dalje nastaviti s izgradnjom prvog kata. Dakle, tužitelj je uredno ispunio sve svoje obveze, a do prekida izvođenja daljnjih radova došlo je isključivo zbog sumnje da je postojala prijevarna namjera da ga se ošteti i da se u konačnici tužitelju ne plati za izvedene radove. Kako je tužitelj pokrenuo i postupak radi osiguranja dokaza poslovni broj R1-33/2019 kod Trgovačkog suda u Zadru, da osujeti izvođenje takve parnične radnje, tuženik je dostavio u sudski spis fotografije kao dokaz da se promijenilo stanje na terenu, kako sud takav dokaz ne bi izveo. Tužitelj ukazuje da je i iz navedenog vidljivo kako tuženik opstruira tužitelja na svakom koraku s ciljem da se ne plate izvedeni.

13. U nastavku postupka stranke su ostale u bitnome kod ranije u obrazloženju ove presude navedenih tvrdnji i stavova, pri čemu je podneskom od 10. siječnja 2025. (list 430. spisa) tužitelj, a nakon dopune nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke iz prosinca 2024., konačno postavio tužbeni zahtjev na način da je prvotno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično povukao za iznos od 17.812,03 EUR tako da potražuje isplatu iznosa od 36.086,04 EUR sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 32.776,84 EUR od 18. srpnja 2018. te na iznos od 3.309,20 EUR od 9. veljače 2019., a navedenom djelomičnom povlačenju tuženik se usprotivio na ročištu 18. listopada 2024. (list 415. - 419. spisa). Nadalje, na ročištu održanom 22. srpnja 2025. tužitelj je, a s obzirom na iskaz vještaka u dijelu u kojem je naveo kako iznos od 7.350,00 kn odnosno 975,51 EUR ne ulazi u vantroškovničke radove, konačno postavio tužbeni zahtjev na način da u podnesku od 10. siječnja 2025. kojim je konačno postavio tužbeni zahtjev, umjesto iznosa od 32.776,84 EUR potražuje iznos od 33.752,35 EUR, a umjesto iznosa od 3.309,20 EUR potražuje iznos od 2.333,69 EUR, a čemu se tuženik usprotivio.

14. Nadalje, tijekom postupka tužitelj je obrazložio i da je račun broj 5/01/1 izdan za ugovorene radove koji su izvedeni, a nisu plaćeni to prema ugovornom troškovniku. Račun broj 04/01/1 izdan je za vantroškovničke radove koji su navedeni u tom računu. Međutim, nakon nalaza i mišljenja vještaka iz prosinca 2024. predmetni račun je umanjen za 10.772,03 EUR, s time da se iznos od 2.333,69 EUR odnosi na izradu cisterne dok je ostatak iznosa tužitelj označio prema nalazu i mišljenju vještaka iz prosinca 2024. kao "razni betonski radovi (vantroškovnički radovi)".

15. Podneskom od 10. veljače 2025. (list 440. - 448. spisa) tuženik ističe u bitnome kako tužitelj navodi kako tužbeni zahtjev usklađuje s nalazom vještaka od prosinca 2024. te od tuženika potražuje iznos od 36.086,04 EUR / 271.890,27 kn. Tuženik ponajprije ukazuje kako je iz tužbenog zahtjeva nejasno na što se odnose iznosi koje potražuje, odnosno iznos od 32.776,84 EUR / 246.957,10 kn i iznos od 3.309,20 EUR / 24.933,17 kn. Nadalje se ističe kako iz nalaza vještaka iz prosinca 2024. (koji tuženik osporava) proizlazi da vrijednost izvedenih radova prema istome iznosi 604.376,88 kn / 80.214,60 EUR. Između stranaka je nesporno da je tuženik na ime predmetnih radova isplatio tužitelju iznos od 353.441,00 kn / 46.909,68 EUR. Razlika između procijenjenog iznosa vrijednosti izvedenih radova koji je vještak naveo u nalazu iz prosinca 2024. i nesporno plaćenog iznosa od strane tuženika iznosi 250.935,88 kn/ 33.304,91 EUR. Slijedom navedenog nejasno je kako je tužitelj uopće došao do iznosa koji navodi u predmetnom podnesku. Tužitelj nije u konkretnom slučaju raskinuo ugovor, niti je napravio ništa od navedenog već je uporno izbjegavao pridržavati se odredaba ugovora, izvodio je radove u lošijoj kvaliteti od ugovorene i na način koji nije ugovoren te u ovom postupku potražuje neosnovano visoke novčane iznose od tuženika bez ikakvog obrazloženja. Nadalje, tuženik osporava tijek zateznih kamata te ističe kako je nejasno na koji način su određeni datumi dospijeća predmetnih iznosa, ali pretpostavlja da se radi o datumima koji su kao datumi dospijeća navedeni u računima br. 4/01/1 i br. 5/01/1. Tuženik napominje kako su mu oba predmetna računa dostavljena putem e- maila te kako je oba vratio tužitelju i osporio ih budući iz istih nije bilo razvidno na što se odnose te isti nisu bili izrađeni sukladno ugovoru sklopljenom između parničnih strana. Tuženik je bez odgode nakon zaprimanja predmetnih računa iste vratio tužitelju uz obrazloženje da iz istih nije razvidno na što se odnose tj. tražio je dostavu specifikacije računa te je naglasio spremnost za podmirenje troškova koji se odnose na izvedene radove ali pod uvjetom da mu tužitelj predoči specifikaciju radova, odnosno da mu objasni koje je radove i u kojim količinama izveo, a sve pozivom na ugovor koji su stranke sklopile. Tužitelj nikada nije dostavio specifikaciju, odnosno obrazloženje računa. Ukazuje kako se sukladno odredbi čl. 10. ZOO-a pažnja dobrog stručnjaka zahtijeva od osobe koja se profesionalno bavi određenom djelatnošću te se u svakom slučaju radi o osobama koje obavljaju regulirane profesije i koje posjeduju odobrenje za samostalan rad, dok je takvo odobrenje izdano osobi na temelju zadovoljavanja uvjeta propisanih zakonom. Takve osobe dužne su postupati s većom pažnjom nego je to pažnja dobrog gospodarstvenika odnosno domaćina, a koja pažnja se određuje prema pravilima struke i poslovnim običajima stvorenima pri obavljanju određene profesije. U konkretnom slučaju je tužitelj nesporno bio dužan postupati s pažnjom dobrog stručnjaka. Tuženik je osnovano prigovorio računima dostavljenima od strane tužitelja te je zatražio dostavu specifikacije izvedenih radova kako bi mogao utvrditi vrijednost radova izvedenih od strane tužitelja, dok je tužitelj bez obrazloženja odbio takav zahtjev. Nadalje, pozivajući se na odredbe čl. 184. i čl. 185. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tuženik ukazuje kako situacija u kojoj vjerovnik odbija dostaviti specifikaciju izvedenih radova odnosno odbija upoznati dužnika s visinom tražbine koju ima prema njemu, predstavlja takvo ponašanje koje je otežalo ispunjenje dužnikove tražbine. Naime, tuženik kao dužnik, zbog postupanja tužitelja nije mogao znati na koje se radove odnose predmetni računi, u kojim količinama su ti radovi izvedeni te jesu li iznosi koje potražuje tužitelj uopće opravdani ili ne. Tijekom postupka se nedvojbeno utvrdilo kako predmetni računi nisu sastavljeni u skladu s pravilima struke te kako iznosi navedeni u njima nisu u skladu s izvedenim radovima. Slijedom navedenog tuženik izričito osporava tijek kamata na način kao što je to postavio tužitelj, odnosno osporava da bi tužitelj imao pravo na bilo kakve zatezne kamate osim eventualno od dana presuđenja.

16. Tijekom postupka sud je izvršio uvid te pročitao sadržaj isprava koje prileže spisu i to: kartice kupaca (list 5. spisa), račun broj 4/01/1 od 1. veljače 2019. (list 6. spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (list 8. spisa), kartice partnera šifra: 354 (list 12. spisa), rješenje Općinskog suda u Zadru od 5. rujna 2019. (list 25. – 28. spisa i 31. – 34. spisa), Ugovor o izvođenju radova od 11. svibnja 2018. (list 37. – 38. spisa), troškovnik građevinskih radova (list 39. – 43. spisa), građevinska dozvola od 26. svibnja 2017. (list 44. – 46. spis), fotografije izvedenih radova (list 47. – 69. spisa), prijedlog za osiguranje dokaza u predmetu Općinskog suda u Zadru od 25. ožujka 2019. (list 70. spisa), rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj R1-95/2019-2 od 8. travnja 2019. (list 71. – spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj R1-33/2019-2 od 17. rujna 2019. (list 72. spisa), tužba radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji podnesena Općinskom sudu u Zadru (list 73. spisa), Izvještaj o ispitivanju tlačne čvrstoće očvrslog betona od 23. lipnja 2018. (list 82. – 85. spisa), kartice partnera šifra: 354 (list 86. spisa), e-mail korespondencija s uključenim računima (list 87. – 103. spisa), troškovnik građevinskih radova (list 104. – 109. spisa), Ugovor o izvođenju radova od 11. svibnja 2018. (list 110. – 114. spisa), fotografije mljevenja iskopa na gradilištu (list 123. – 126. spisa), fotografije (list 129. – 131. spisa), rješenje Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj R1-33/2019-17 od 8. ožujka 2021. (list 132. – 135. spisa), rješenje Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž Ovr-685/2019-3 od 4. ožujka 2020. (list 146. – 149. spisa), tužba u predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-439/20 (list 150. – 153. spisa), zk izvadak (list 154. – 155. spisa), podnesak predlagatelja u predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-158/2019 (list 180. – 184. spisa), podneska protivnika osiguranja u predmetu Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj R1-33/2019 (list 185. – 186. spisa), fotografije (list 187. – 189. spisa), potvrda o predaji zahtjeva za uvid u spis građevinske dozvole (list 220. spisa), e-mail korespondencija (list 221. – 228. spisa), raspravni zapisnik od 31. ožujka 2022. (list 397. – 402. spisa), račun br. 19- 1-1 (list 409. spisa), račun br. 24-1-1 (list 410. spisa), račun br. 251 (list 411. spisa), račun tranzit broj 299/99/99255 (list 412. spisa), račun tranzit broj 294/99/99255 (list 413. spisa), ponuda / narudžba broj 96/100/202 od 17. listopada 2024. (list 435. spisa) i rješenje Viskog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4823/2024-2 od 19. prosinca 2024. (list 445. – 448. spisa). Također, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka RL zamolbenim putem kod Općinskog suda u Zadru (list 159. – 161. spisa), svjedoka ML (list 171. – 175. spisa), svjedoka TL (list 192. – 195. spisa), saslušanjem tužitelja JL (list 199. – 201. spisa) te je izveden dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i arhitekturu dipl.ing.građevine Bošku Mišlovu (Nalaz i mišljenje – list 234. - 390. spisa, usmeno iznošenje na ročištu 18. listopada 2024. (list 416. – 419. spisa), na ročištu 6. prosinca 2024. (list 419. – 420. spisa), na ročištu 11. veljače 2025. (list 455. - 459. spisa) i na ročištu 22. srpnja 2025. – list 477. – 482. spisa), pismeno očitovanje vještaka od 9. prosinca 2024. – list 421. – 425. spisa).

17. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a tužbeni zahtjev utvrđen je djelomično osnovanim.

18. Predmet ovog spora je potraživanje tužitelja kao izvođača po računu broj 04/01/1 od 1. veljače 2019. (list 6. spisa) i po računu broj 5/01/1 od 7. lipnja 2018. naznačenom na kartici kupaca tužitelja (list 5. spisa), izdanim od strane tužitelja tuženiku na ime plaćanja obveza po osnovu izvedenih građevinskih radova na stambenoj zgradi na č.z.br. 1931/2 k. o. [katastarska općina] te na ime vantroškovničkih radova temeljem Ugovora o izvođenju radova od 11. svibnja 2018. (list 37. – 38. spisa) čiji je sastavni dio ugovorni troškovnik (list 39. – 43. spisa) koji je Ugovor sklopljen s tuženikom kao investitorom, i to za izvedene radove na iskopu, za pripremne radove, za radove izgradnju podruma, prizemlja i cisterne (gusterne) te za izvedene vantroškovničke radove. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu iznosa od 36.086,04 EUR (tada 271.890,27 kn) koji predstavlja razliku sveukupno utvrđenog iznosa vrijednosti izvedenih radova od 82.995,72 EUR (tada 625.331,25 kn), a kako je utvrdio stalni sudski vještak u nalazu i mišljenju iz svibnja 2024. i nesporno plaćenog iznosa 46.909,68 EUR (tada 353.441,00 kn) od strane tuženika tužitelju. Dakle, tužitelj za vantroškovničke radove potražuje iznos od 2.333,69 EUR, a za radove po troškovniku iznos od 33.752,35 EUR.

19. Između stranaka nije sporno da su 11. svibnja 2018. zaključile Ugovor o obavljanju radova na izgradnji stambene zgrade-pasivna kuća [adresa] na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čiji je sastavni bio troškovnik, nije sporno da je tuženik tužitelju po navedenom ugovoru platio iznos od 46.909,68 EUR (tada 353.441,00 kn), nije sporno da tužitelj nije vodio građevinsku knjigu i dnevnik te da nije ispostavljao privremene situacije. Tužitelj ne osporava ni da mu je tuženik vratio utužene račune te ga pozvao da izvrši korekcije računa odnosno da uskladi tražene iznose sa stvarno odrađenim radovima.

20. Sporne su osnova i visina utuženog potraživanja imajući u vidu tuženikove tvrdnje kako tužitelj nije postupao sukladno ugovoru kojim je ugovoreno da se radovi izvoditelja obračunavaju i plaćaju na temelju podataka iz privremenih situacija koje sastavlja izvoditelj na temelju podataka (količine) iz građevinske knjige koju vodi izvoditelj, a da tužitelj kao izvoditelj nije vodio građevinski dnevnik niti građevinsku knjigu, radove nije obračunavao prema ugovoru odnosno nije sastavljao privremene situacije već je samo paušalno izdavao račune bez ikakvih dokaza da su radovi izvršeni odnosno da je ugrađena ugovorena kvaliteta materijala i opreme, kako nije obavio sve ugovorene radove odnosno radove koje je specificirao u računima, kako kvaliteta i opseg izvršenih radova ne odgovaraju ugovorenoj kvaliteti, kako je bilo ugovoreno da se bilo kakvi nepredviđeni i naknadni radovi mogu izvršiti tek na temelju pisanog naloga odnosno odobrenja investitora, a da su vantroškovnički radovi čije plaćanje tužitelj zahtijeva izvedeni bez odobrenja investitora te nije moguće provjeriti da li je tužitelj iste uopće izveo.

21. Uvidom u karticu računa kupaca tužitelja (list 5. spisa) razvidno je, između ostaloga, da tužitelj prema tuženiku ima evidentiran neplaćeni račun broj 5/01/1 od 7. lipnja 2018. u iznosu od 39.816,84 EUR (tada 300.000,00 kn), dok je uvidom u račun broj 4/01/1 od 1. veljače 2019. (list 6. spisa) razvidno da je isti izdan od strane tužitelja tuženiku u ukupnom iznosu od 14.081,23 EUR (tada 106.095,00 kn), i to u iznosu od 8.839,34 EUR (tada 66.600,00 kn) za uslugu izrade cisterne, u iznosu od 1.658,37 EUR (tada 12.495,00 kn) za uslugu nasipavanja širokog otkopa, u iznosu od 597,25 EUR (tada 4.500,00 kn) za termoizolaciju poda, u iznosu od 2.030,66 EUR (tada 15.300,00 kn) za izvršenu uslugu temrmoizolacije stupova i nadvoja. Utvrđeno je i da je kao datum dospijeća računa naveden 8. veljače 2019.

22. Nadalje, tijekom postupka saslušan je svjedok ML (list 171. – 175. spisa) koji je saznanja o okolnostima o kojima je pozvan svjedočiti imao jer je osnivač tuženika i jer je od projektiranja do izvođenja sudjelovao u svim fazama izgradnje pasivne kuće na [adresa]. U svom je iskazu naveo u bitnome da je tužiteljeva ponuda za izvođenje građevinsko obrtničkih radova odabrana kao najjeftinija da su krenuli s radovima početkom svibnja 2018., da je prije početka radova tuženik uplatio avans od 100.000,00 kn tužitelju, da su imali sklopljen ugovor i dogovor oko načina izvedbe, da su definirali izvedbene cijene i prema troškovničkom opisu iz ponude temeljem koje je tužitelj dobio posao. Konflikt je krenuo u lipnju 2018. kada je prigovorio da se ne radi sukladno ugovoru i troškovniku. Primjedba je bila u suštini na dvije najveće vrste radova, a to su iskop, odvoz te i zbrinjavanje materijala od iskopa te problematika betona koja se radila suprotno opisu u troškovniku. Prigovorili su da ne priznaju cijene i zatražio je novu cijenu za novonastale uvjete prema kojima se izvode gore navedeni radovi. Po svjedokovom iskustvu dugogodišnjeg vođenja gradilišta i tumačenja troškovnika, to su bili vantroškovnički radovi za koje su u ugovoru definirali da se moraju zasebno ugovoriti odnosno da je izvoditelj dužan napraviti prijedlog nove cijene. Suština je u tome da je bio ugovoren iskop i odvoz, a izvoditelj je izvršio samo iskop kojeg je deponirao neposredno uz gradilište. Od cca 600 m3 iskopanog materijala, cca 300 m3 je samljeo na gradilištu (radilo se o kamenu) i isti materijal je upotrijebio za spravljanje betona čiju stavku je isto ugovorio, ali na drugačiji način. Dakle, svjedok je istaknuo da je tražio tada, kao i u više navrata iza toga, da se redefinira ta cijena i napravi obračun sukladno novim uvjetima. U odnosu na beton, svjedok navodi da je bio ugovoren dovoz mikserima iz betonare. Svjedok smatra da je tužitelj izradio beton u potpunosti u suprotnosti s ugovorom jer je samljeo šljunak iz kamena kojeg je imao od iskopa. Svjedok je u nekoliko navrata nudio obračun i davao prijedlog da se novi momenti izrade uzmu u obzir i to na sljedeći način: što se tiče iskopa i odvoza, odvoz koji nije zbrinuo od iskopa da se ne obračuna. Na primjer, ukupna cijena je bila 250,00 kn po m3 iskopa i odvoza a obzirom da je po njemu napravio maksimalno polovicu tog ugovorenog posla, predložio je cijenu od 125,00 kn po m3. Taj prijedlog poslao mu je e- mailom. Što se tiče betona, svjedok ističe da mu je ponudio sam način obračuna i to da se odbije cijena u najmanju ruku dobave šljunka (jer ga je imao na gradilištu) te je predložio da zajednički dogovore novu cijenu s obzirom na nove okolnosti. Nadalje, svjedok je iskazao i da beton koji je napravljen na gradilištu ne odgovara kvaliteti betona koju su ugovorili, a to se dokazuje i Izvještajem o ispitivanju tlačne čvrstoće očvrsnutog betona koji prileži spisu. Nadalje, u odnosu na plaćanje tužitelj je 7. lipnja 2018. poslao fakturu na 300.000,00 kn e-mailom, a svjedok je u roku sat vremena mailom odgovorio da fakturu ne priznaje jer nije napravljen osnovni preduvjet da se prizna neko plaćanje jer obračun nije bio napravljen temeljem ugovora. Naime, sukladno Ugovoru trebalo je napraviti dokaznicu mjera, sporne radove je trebao prevesti u vantroškovničke radove itd. Napomenuo je da je na objekt dolazio na tjednoj bazi i da je društvo Kondres kao investitor postavilo investitorski nadzor koji je stalno boravio na gradilištu. Dakle, putem investitorskog nadzora društvo Kondres je imalo saznanja o cjelokupnom toku gradnje. Iz tog je razloga u nekoliko navrata, kada je tužitelj završio s izvedbom podruma, dao nalog društvu Kondres da isplati bez fakture i privremene situacije tužitelju iznos od 200.000,00 kn ponovno napomenuvši da je račun koji je dobio vratio u roku sat vremena te je u e-mailu koji prileži spisu zatražio da tužitelj dostavi na gradilište dokaznicu radi ovjere količina. Iza toga imali su prepisku gdje je tražio da se nastavi s radovima u rujnu i da se napravi obračun. Iza toga su se našli osobno u Zagrebu negdje u jesen ili zimu 2018. i ponovio mu je svoj stav da većinski dio radova nije izveden sukladno ugovoru. Svjedok je mislio da će se uspjeti dogovoriti, međutim ostao je zatečen u veljači 2019. kada je došao do saznanja da je društvo Kondres utuženo. Isto tako, u veljači su dobili račun tužitelja za neke izvedene radove koji nisu bili ugovoreni te je on taj isti dan vratio taj račun s objašnjenjem da ga ne prihvaća jer je paušalan, bez dokaznica mjera i količina te bez ugovorenih cijena. To su bili čisti vantroškovnički radovi. Dakle, što se tiče obračuna, u više navrata bilo putem maila i telefona tražio je da se napravi obračun sukladno ugovoru i izvedenom stanju. Sve što je dobio je obračun na jednom A4 listu papira koji prileži spisu, a s čijim sadržajem po pitanju cijena i količina se svjedok ne slaže. Nadalje, svjedok je istaknuo i da je tuženik pretrpio štetu jer su ugovorili izvođenje tih radova negdje do konca jeseni 2018., a radovi su stali te je izvoditelj pokupio svoje alate i višak materijala i napustio je gradilište tu jesen. Uz to, višak samljevenog šljunka tužitelj nije odveo već je svjedok imao prigovor i pritužbu vlasnika parcele na kojoj ga je deponirao da to odveze. Zaključno, svjedok ističe da fakture od 300.000,00 kn i od 106.000,00 kn nisu u skladu s ugovorom i troškovnikom i da ih tuženik ne može priznati. Iskazao je i da je zbog tog silnog razočarenja i zbog toga što mu je tijekom zime 2018. – 2019., pa i 2019. – 2020. ušla voda u podrum i od vlage su stradali zidovi jer poslovi nisu bili izvršeni sukladno ugovoru, tuženik cijelu tu investiciju prodao i to ispod cijene. Na upit tko je bio investicijski nadzor, svjedok je odgovorio da je to bio TL, dok je na upit da li je tužitelj vodio građevinsku knjigu i građevinski dnevnik te da li je ispostavljao privremene situacije, odgovorio da nije već da je tuženik vodio svoj interni građevinski dnevnik i izmjeru odnosno dokaz izvedenih radova. Naveo je i da tužitelj nije dostavio specifikaciju vantroškovničkih i troškovničkih radova, osim što je u jednom navratu putem Vibera ili Whats app-a dostavio okončani obračun bez dokaznica i bez VTR-ova. Isto tako, tužitelj nije nikada dostavio dokaz o kvaliteti građevinskog materijala, dok je na upit da li je tužitelj bio upoznat s analizom kvalitete ugrađenog betona, odgovorio da je, da mu je bila skrenuta pažnja da je beton nekvalitetan. Odgovarajući na pitanja svjedok je iskazao i da su u vrijeme kada je tužitelj prekinuo radove bili završeni grubi građevinski radovi odnosno podrum i prizemlje. Na upit, a vezano uz svjedokov navod da je tijekom izvođenja radova platio tužitelju 200.000,00 kn unatoč tome što je osporio radove, da li je ikada dobio račun za tih plaćenih 200.000,00 kn, svjedok je odgovorio da je knjigovodstvo tuženika s obzirom na količinu uplata tražilo od tužitelja da napravi jedini račun koji priznaju i to na 353.441,00 kn, on je napisan 16. srpnja 2018. a temeljio se na zbroju plaćenog avansa 100.000,00 kn, 200.000,00 kn plaćenih tijekom radova i nesporni dio od 53.441,00 kn po izračunu investitora. Na upit, a imajući u vidu da su u troškovniku bili ugovoreni zemljani, betonsko i armirano betonski radovi te zidarski radovi, a u građevinskoj dozvoli je prizemlje, podrum i kat, koje radove je po tome opisu izveo tužitelj, svjedok je odgovorio da je tužitelj izveo grube građevinske radove, zemljane radove, iskop, betonske i armirano betonske radovi, podrum i prizemlje, dok je na upit je li tužitelj izveo radove iskopa i izgradnje cisterne, odgovorio da je djelomično jer je iskop zbog iskopa za podrum većinski bio napravljen, a tesarske, betonske i armirano betonske radove je izveo. Na upit da li može objasniti kako je došlo do izgradnje cisterne koja nije bila predviđena u troškovniku, svjedok je odgovorio da je logika nalagala da ako postoji iskop da se izvede cisterna i to je po njemu bio vantroškovnički rad, da je dogovorio s tužiteljem da se cisterna napravi ali nije dobio vantroškovničku analizu cijena za te radova, a koja je bila ugovorena. Na upit koliko smatra da je tužitelj izveo radova koje mu tuženik treba platiti, svjedok je odgovorio da je imao određeni prijedlog ali da ga više nema iz razloga što je pretrpio štetu, dok je na upit da li je tuženik tužio tužitelja radi naknade štete, odgovorio da nije ali da ga je e-mailom upozorio na štetu i na posljedice nezavršetka posla. Na pitanje koje je sve radove tužitelj izveo nakon uplate avansa od 100.000,00 kn do dana kada mu je tuženik uplatio 200.000,00 kn, svjedok je odgovorio da je taj iznos platio nakon što je tužitelj izveo dio podruma. Na upit tko je vršio poslove hidro izolacije, odgovorio je da je te poslove izvršio G iz [adresa], a tužitelj je nakon što je G postavio hidro izolaciju samo na zidove polijepio stiropor. Na upit, a u odnosu na beton za koji je svjedok izjavo da nije bio kvalitetan, kada je tužitelj prekinuo s radovima da li su vršene neke sanacije ili popravci, svjedok je odgovorio da nisu ali je napomenuo da je u tijeku izvođenja radova prizemlja stručna osoba iz laboratorija u Zadru dala uputu kako da se izrade betoni nosivih stupova i greda a da mogu proći stabilnost te je onda tužitelj po tom naputku i postupio. Na upit da li je tužitelj izveo radove navedene u računu broj 4/01/1, svjedok je odgovorio da je te radove izvela profesionalna firma Videc iz [adresa], a dio radova je izveo tužitelj (lijepljenje stiropora koje je kupio tuženik), a kako je već ranije naveo. Na upit da li je u dopisu od 11. siječnja 2019. u iznos od 545.651,30 kn uključena i izrada cisterne, svjedok je odgovorio da je ali po svjedokovom internom obračunu, a prema ugovorenim jediničnim cijenama za oplatu, beton i armaturu. Na upit da li na [adresa] postoji deponij i betonara, svjedok je odgovorio da deponij postoji i da su prije početka radova tužitelj i gospodin EL obišli mjesta gdje bi se mogao deponirati iskop te da betonare nema. Na upit da li se sjeća da je tužitelju ponudio da će mu platiti odmah 100.000,00 kn i 100.000,00 kn kada tužitelj nabavi materijal za gradnju kata, a sve to nakon što je tuženik prigovorio da obračun radova nije korektan nego da bi po tuženiku ta vrijednost iznosila 545.651,30 kn a kako je navedeno u dopisu od 11. siječnja, svjedok je odgovorio da je moguće da su imali razgovor sličnog sadržaja ali u suštini drugačiji odnosno da je svjedok vjerojatno ponudio da kupi materijal i da će mu tada platiti 100.000,00 kn te da će iza toga napraviti korektan obračun. Na upit kada je platio tih 100.000,00 kn i da li mu je poznato kolika je bila vrijednost materijala kojeg je tužitelj nabavio, svjedok je odgovorio da nije.

23. Tužitelj je u svom iskazu tijekom postupka naveo u bitnome (list 199. – 201. spisa) da je ML upoznao preko prijaelja u [adresa] koji su ga preporučili za gradnju njegovog objekta. Stupili su u kontakt te je dobio projekt i troškovnik. Ispunio je troškovnik i vidio je po projektu kako će objekt izgledati. Nakon toga su pristupili dogovaranju te mu je odmah napomenuo da su njegove cijene prihvatljive i da mogu razgovarati o početku rada. Kada su utanačili taj dio, uplatio mu je avans od 100.000,00 kn. Tužitelj je u međuvremenu započeo zemljane radove i započeo je naručivati materijal koji je na otok dovezao u jednom velikom brodu i to odjedanput. Kada su bili gotovi zemljani radovi i iskopi, i to negdje oko 600 kubika, pristupilo se armirano betonskim radovima. Napomenuo je da je ML imao za nadzor svog čovjeka koji je bio 24 sata s njima, znači živio je na [adresa]. Kada su krenuli armirano betonski radovi nisu imali razloga za zastoj, on je bio s njima cijelo vrijeme i odrađivali su poziciju za pozicijom. ML bi dolazio povremeno i nije dao naslutiti da nešto nije u redu s radovima. Odradili su temeljne stope i temeljnu ploču. Ispod tog cijelog objekta išla je jedna velika debela armirano betonska ploča. Iza toga se pristupilo zidanju podruma. Podrum se zidao u betonskim blokovima. Preko podruma je napravljena armirano betonska ploča, naravno sa svim stupovima i cirklažima. Od te ploče dalje išlo je prizemlje. Gospodin ML je tražio da se prizemlje zida opekom marke Profi Poroterm Winenberger i da se ne radi s produženim mortom nego da se zida s pur pjenom koja je predviđena za takve opeke. Znači, izidali su prizemlje sa svim vertikalnim i horizontalnim cirklažima i pristupili su armirano betonskoj ploči na prizemlju. Naravno da su i izbetonirali tu ploču s dva stubišta za prvi kat, kao i stubište u podrumu. Tužitelj nadalje ističe da je tada predložio ML da naprave obračun te mu je on rekao da će mu platiti 100.000,00 kn kada donese materijal za prvi kat. Tužitelj je nadalje u svom iskazu napomenuo da je već tada bio negdje oko 400.000,00 kn u minusu i naravno to je tražio da mu se plati. On je to odbio, predložio je da će mu dati 100.000,00 kn odmah, a 100.000,00 kn kada donese materijal, tako da bi tužitelj ponovno bio možda i više u minusu. U odnosu na iskaz ML u ovom postupku tužitelj je ukazao da ono što je on iskazao nije ono što su se dogovarali, pogotovo kada se radilo o zbrinjavanju materijala od iskopa jer su se na licu mjesta dogovorili da će tužitelj dio materijala s tužiteljevom drobilicom izdrobiti u pijesak i da će s tim materijalom raditi beton. Jedino takva opcija je bila prihvatljiva jer na otoku nema deponij. Tužitelj je napomenuo da je uspio višak materijala deponirati kod svojih prijatelja na njihovim privatnim parcelama, znači da nije sve zdrobio nego možda pola pola. Naravno, tu se obavezao da će to poravnati po parceli i naravno da im je i platio za to. Što se tiče iskaza ML o betonu, tužitelj navodi kako mu tijekom rada nisu ništa prigovorili za kvalitetu betona. U troškovniku doista stoji da se beton radi u betonari međutim oni su pri dogovoru na licu mjesta znali da je to neizvedivo jer na otoku nema betonare, jedino se može voziti iz Zadra, a to nitko nije nikada radio, naravno, jer je u pitanju onda i cijena betona. ML je prije njegove, uzeo dvije ponude s [adresa] i obje su bile skuplje od tužiteljeve ponude, ponuda od M je bila duplo veća pa je i to bio jedan od razloga da je njega uzeo za izvođača, a do raskida suradnje došlo je zbog neplaćanja. Tužitelj je potvrdio i da je s tuženikom kao investitorom sklopio ugovor o izvođenju radova te da je troškovnik bio sastavni dio tog ugovora, dok je na upit je li tužitelj ispostavljao tuženiku privremene mjesečne situacije, a s obzirom da je to bilo ugovoreno, odgovorio da ih nije ispostavljao i da nisu to tražili od njega. Na upit da li je za vantroškovničke radove zatražio i ishodio pismeni nalog investitora, tužitelj je odgovorio da to nije zatražio ali se to podrazumijevalo jer je tuženik tražio od njega da napravi te vantroškovničke radove. Na daljnji upit da li je osigurao i dostavio dokaze o kvaliteti materijala, konkretno betona i bilo kojeg drugog materijala, a s obzirom da je to bio dužan prema Zakonu o gradnji, odgovorio je da su ispitivanje betona oni sami obavili, a za druge materijale ga nisu ništa pitali. Na pitanje da li je iz analize betona proizlazilo da je to beton one kvalitete koja je ugovorena ili nije, tužitelj je odgovorio da po toj analizi koju su oni donijeli ispada da beton nije bio te kvalitete koja je ugovorena pa su dogovorili da pojačaju po 50 kg cementa na kubik betona tako da bi to po utrošku cementa ispalo da je to marka 350. Odgovarajući na daljnje upite tužitelj je naveo i da je na predmetnoj nekretnini u vrijeme kada je prestao s radovima bio završen prvi kat s ravnom pločom i bila je očišćena parcela, da je objekt dovršen do kraja, tužitelj odgovara da ima i da je dovršen te da ga je dovršio T.

24. Svjedok TL (list 192. – 195. spisa) iskazao je da saznanja o okolnostima o kojima je pozvan svjedočiti ima jer je bio čitavo vrijeme na gradilištu kao investitorski nadzor. S obzirom da je vodio investicijski nadzor, on je nadzirao i kontrolirao radove odnosno da li se izvode po troškovniku i po ugovoru. Svjedok je naveo i da je vodio građevinsku knjigu i dnevnik, a da je dužnost izvođača bila voditi sve te papire. Uglavnom, došlo je do toga da radovi nisu bili vođeni prema ugovoru i prema troškovniku i to se naročito odnosi na stavku betona i djelomično na stavke iskopavanja i zatrpavanja. Što se tiče opisa iz ugovornog troškovnika gdje se spominje betoniranje, beton i izrada betona ustanovljeno je da je beton za betoniranje tih konstrukcija izveden ne prirodnim šljunkom nego mljevenim kamenom iz iskopa. To su bile glavne primjedbe o tome da nije poštovan ugovorni troškovnik i tu je došlo do problema. Smatra da je do problema došlo nevođenjem dokumentacije koja je propisana građevinskom regulativom i spominje se u ugovoru. Isto tako, kod obračuna je izvođač bio dužan mjesečno ispostavljati situacije s opisom radova odnosno sve radove koji su u tom mjesecu izvedeni, a to se nije događalo i nije ispostavljena niti jedna privremena situacija. Na upit zbog čega je važno ono što je svjedok iskazao što se tiče šljunka i iskopa, svjedok je odgovorio da je problem bio u tome što je višak iskopa trebalo odvesti nakon zatrpavanja, a veći dio od tog viška iskopa je mljeven na gradilištu za izradu betona. Taj beton nije bio iste kvalitete kakva je bila ugovorena jer postoji razlika između betona s prirodnim šljunkom iz betonare i betona s mljevenim kamenom. Na daljnji upit da li postoji razlika u cijeni takvih betona, svjedok je odgovorio da vjerojatno postoji jer je u ugovoru i u ugovornom troškovniku bila ugovorena oprema betona iz betonare koja je vjerojatno bila skuplja. Svjedok nije znao da li je rađena analiza betona na gradilištu, niti je znao na koji način je tužitelj vodio evidenciju izvedenih radova. Iskazao je i da ne zna da li je tužitelj radio evidenciju vantroškovničkih radova. Na upit, a u vezi iskaza svjedoka da radovi nisu izvođeni po troškovniku i da je bio cijelo vrijeme prisutan na gradilištu, da li je usmeno ili pismeno izvođaču davao primjedbe za vrijeme izvođenja radova, svjedok je odgovorio da on nije davao primjedbe tužitelju jer za to nije bio ovlašten jer je to bilo između investitora i izvoditelja. Na daljnji upit može li pojasniti zašto je iskazao da je bilo primjedbi na izvođenje radova, a nije ih isticao tijekom izvođenja radova s obzirom da je bio nadzor, svjedok je odgovorio da je on bio interni investitorov nadzor i nije imao ovlaštenja da razgovara s izvođačima te da se to treba rješavati na liniji investitor – izvoditelj. Na upit otkuda mu je poznato da je bio ugovoren beton iz betonare, a ne beton koji je izvođač ugrađivao, svjedok je odgovorio da sve stoji u ugovornom troškovniku. Na pitanje koje je sve radove izveo izvođač do prekida, svjedok je odgovorio da je izveo građevinsku konstrukciju zaključno s pločom iznad prizemlja, dok je na upit da li je tužitelj izveo sveukupne iskope po troškovniku koji se izvode prije gradnje podruma i ostalih radova, odgovorio da nije, da je izveden samo iskop za podrum i iskop za cisternu. Na upit punomoćnika tužitelja, a nakon su svjedoku predočene fotografije koje prileže listovima 47. - 69. spisa, može li prepoznati situaciju na fotografijama, može li objasniti koji su to radovi i koja je to faza radova te da li na tim fotografijama negdje sebe prepoznaje, svjedok je odgovorio da je on otišao s gradilišta kada je tužitelj završio betoniranje ploče nad prizemljem. Na daljnji upit da li mu je poznato da na [adresa] ima betonara, svjedok je odgovorio da je izvoditelj kada je ugovarao radove vjerojatno to znao, da je ugovarao beton iz betonare, a iz koje betonare svjedok ne zna, dok je na upit da li je na gradilištu postojala miješalica za beton s obzirom da je svjedok RL rekao da je pravljen beton upravo po uputama gospodina TL, svjedok odgovorio da je postojala miješalica, a da beton nije rađen prema svjedokovim uputama nego prema uputama Laboratorija za ispitivanje kvalitete betona i prema uputama gospođe R. Istaknuo je da je on spojio gospodina GL s gospođom R koja je dala upute za izradu betona s mljevenim kamenom da se ne napravi veća šteta. Na upit da li je bio dogovor da će on voditi građevinsku knjigu na gradilištu, svjedok je odgovorio da nije te je na pitanje da li je tužitelj kupio praznu građevinsku knjigu u knjižari i dao ju svjedoku da ju on vodi, svjedok odgovorio da nije. Na upit da li je cisterna bila ugovorena ili se radilo o vantroškovničkim radovima, svjedok je odgovorio da se radilo o vantroškovničkim radovima jer nema stavke u ugovornom troškovniku za iskop gusterne odnosno cisterne. Svjedok je napomenuo i kako je do svih problema došlo zbog nevođenja građevinske dokumentacije koja je bila propisana ugovorom.

25. Iz iskaza svjedoka ML razvidno je dakle da je prigovorio betonskim radovima te radovima vezanim uz iskop, odvoz i zbrinjavanje materijala od iskopa, dok je iz tužiteljevog iskaza iskaza razvidno da je dogovoreno da se dio materijala drobi za izradu betona, a višak materijala je deponirao na privatnim parcelama, da nije nije ispostavljao privremene mjesečne situacije, da za vantroškovničke radove nije tražio pisanu suglasnost od tuženika jer je dobio usmeni nalog te da je, nakon što je analiza betona pokazala da beton nije odgovarajuće kvalitete, dogovorio s tuženikom povećati količinu cementa za 50 kg/m3 betona. Iz gore navedenih iskaza sud je utvrdio da su stranke pregovarale o umanjenu cijene s obzirom na otežane uvjete rada na otoku. Slijedom navedenog, valjalo je utvrditi da li je to umanjenje bilo opravdano.

26. Nadalje, tijekom postupka izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i arhitekturu dipl.ing. građevine Bošku Mišlovu na okolnost izračuna vrijednosti radova izvedenih od strane tužitelja (Nalaz i mišljenje, list 234. - 390. spisa). U Nalazu vještak navodi u bitnome da su stranke Ugovorom o izvođenju radova na izgradnji stambene zgrade-pasivna kuća [adresa] na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ugovorile predračunsku vrijednost radova na iznos od 906.794,30 kn. Tužitelj je izveo radove na iskopu, pripremne radove, izgradio podrum i prizemlje, cisternu/gusternu, te izveo vantroškovničke radove. Za vantroškovničke radove ne postoji građevinska knjiga s obračunskim nacrtima. Nakon što je u Nalazu vještak dao kratki prikaz dokaza koji prileže spisu i relevantnih tvrdnji stranaka, vještak je istaknuo da se na predmetnoj lokaciji nije održao očevid te da izračun količina izvedenih radova nije bio moguć bez projektne dokumentacije. Od stranaka je vještak zatražio dostavljanje projektne dokumentacije odnosno glavnog i izvedbenog projekta, Ugovora s izvođačem koji je nastavio/završio radove, Obračunske situacije s listovima građevinske knjige za izvođača koji je nastavio/završio radove, Potvrde o uplati izvedenih radova izvođaču koji je nastavio/završio radove, evidenciju koju je vodio "nadzor" za vrijeme izvođenja radova od strane obrta [obrt] i nakon što je obrt [obrt] napustio gradilište, te fotodokumentaciju radova iz svih faza gradnje. Tužitelj je vještaku dostavio fotografije građevine u fazi izgradnje, dok mu je tuženik dostavio Projektnu dokumentaciju - glavni i izvedbeni projekt koju posjeduje i skicu cisterne / gusterne uz napomenu kako se radi o vantroškovničkim radovima, a koja nije u sudskom spisu pri čemu je napomenuo da je nekretninu na kojoj je tužitelj izvodio radove prodao nakon što je tužitelj napustio gradilište, a prilikom kupnje kupcu je predao svu ostalu projektnu dokumentaciju. U odnosu na zatraženi Ugovor s izvođačem koji je nastavio/završio radove, Obračunske situacije s listovima građevinske knjige za izvođača koji je nastavio/završio radove te Potvrde o uplati izvedenih radova izvođaču koji je nastavio/završio radove, tuženik je naveo da nema saznanja o ugovoru s izvođačem koji je nastavio radove jer je nekretninu prodao kupcu koji je nastavio građenje. U odnosu na zatraženu evidenciju koju je vodio "nadzor" za vrijeme izvođenja radova od strane obrta [obrt] i nakon što je obrt [obrt] napustio gradilište, tuženik je dostavio evidenciju koja nije dio spisa, koju je vodio „nadzor“ TL te koju je predao tuženiku nakon zahtjeva vještaka. U odnosu na zatraženu fotodokumentaciju kompletnih radova iz svih faza izgradnje, vještak ističe da mu je tužitelj dostavio fotodokumentaciju koja se ne nalazi u spisu, a koja se odnosi na faze građenja i na fazu nakon što je tužitelj napustio gradilište. Tužitelj je dodatno dostavio ugovor o izvođenju i ugovorni troškovnik. Po pregledu dokumentacije vještak je zatražio od stranaka dostavljanje projektne dokumentacije, jer tužitelj nije prethodno dostavio dokumentaciju, a tuženik je dostavio samo djelomično. Nadalje, tužitelj je vještaku putem pošte u veljači 2024. dostavio: „Kuća za odmor- Passivhaus [adresa]“–Izvedbeni projekt TD04/18_Jezgra studio d.o.o. i Troškovnik s većim cijenama koje su rukom korigirane na cijene iskazane u troškovniku koji je prilog ugovoru, dok je vještak od tuženika tijekom travnja 2024. zatražio dostavljanje ugovorenog troškovnika. Vještak se nadalje u nalazu očitovao na okolnost izračuna vrijednosti radova izvedenih od strane tužitelja. Tako navodi da se obračun izvedenih radova temelji na projektnoj dokumentaciji i troškovničkim stavkama iz priloga ugovoru, odnosno troškovnicima koje su mu dostavile stranke. Iz fotografija je vještak zaključio koje radove je izveo tužitelj, međutim bez osiguranja dokaza iz vremena izvođenja radova vještak ističe kako ne može biti u potpunosti siguran je li njegov zaključak ispravan pri čemu ukazuje kako nema drugog načina za utvrđenje tih podataka. Građevinska knjiga po pozicijama je prilog nalazu i mišljenju, a nalazi se nakon točke 2. mišljenja. Vještak je izradio tablicu u kojoj su prikazane količine i jedinične cijene te ukupna cijena iz troškovnika koji je prilog ugovoru (list 39. - 43. spisa). Uz to je izradio i tablicu s prikazom količina za ugovorene radove (i gusternu) koji se mogu jasno utvrditi iz izvedbenog projekta i skica, dok je u sljedećoj tablici iskazao količine radova za koje je prema fotografijama utvrdio da su izvedeni. Nadalje, vještak je napomenuo kako se na fotografijama ne vide pozicije zidova podruma od betonskih blokova. Nadalje navodi kako je u spisu ugovor u kojem je navedena ugovorna cijena od 906.794,30 kn, dok je u troškovniku koji je prilog ugovoru iskazana ukupna cijena radova od 937.259,30 kn. Detaljnim pregledom troškovnika i izradom usporedne tablice vještak je utvrdio da je zbroj cijena stavki u ugovornom troškovniku pogrešan, te da je točan zbroj stavki troškovnika, odnosno ukupna cijena radova u iznosu od 947.009,30 kn. Jedinične cijene radova su preuzete iz troškovnika koji je prilog ugovoru. Tužitelj je dostavio troškovnik radova koji je pripremljen od strane tuženika. U tom troškovniku su za neke stavke iskazane tri različite cijene, od kojih je rukom napisana cijena iskazana u troškovniku koji je prilog ugovoru. Iz toga je vještak zaključio da su se stranke dogovorile oko konačne cijene za betonske i zidarske radove. To se prvenstveno tiče jediničnih cijena za beton, te zidanja zidova u podrumu i prizemlju. Kod betonskih radova jedinična cijena betona za pozicije 3.3.a, 3.4.a, 3.8.a, 3.9.a i 3.12.a po ponudi tužitelja iznosila je 1.500 kn/m3,a po prijedlogu tuženika 1.200 kn/m3. U ugovornom troškovniku je iskazana cijena od 1.350 kn/ m3. Jedinična cijena za poziciju 3.6.a je po ponudi tužitelja iznosila 2.000 kn/m3, dok je u ugovornom troškovniku iskazana cijena od 1.500 kn/m3. Cijena odgovara stavci 3.5.a koja nije mijenjana (ponuđena i ugovorena cijena su iste). Jedinična cijena za pozicije 3.13.a i 3.14.a po ponudi tužitelja iznosila je 2.000 kn/m3, a po prijedlogu tuženika 1.500 kn/m3. U ugovornom troškovniku je iskazana cijena od 1.350 kn/m3. Cijene betona su korigirane s obzirom da betoniranje nije izvedeno u skladu s troškovničkim opisom. Troškovnikom je predviđeno betoniranje betonom koji je spravljen u betonari, međutim na [adresa] nema betonare, a to su stranke prilikom potpisa ugovora znale. Na takvim lokacijama s ograničenim pristupom se koriste npr. korpe za miješanje betona koja je na predmetnoj građevini i korištena. Takve korpe za beton se mogu montirati na bilo koju vrstu strojeva za zemljane radove (utovarivač, bager, rovokopač-utovarivač i sl.). iskazanom jediničnom cijenom i tužitelj je za izradu betona koristio kameni materijal iz iskopa na gradilištu te je umanjenje cijene za 150 kn/m3 betona opravdano, s obzirom da tužitelj nije morao kupovati materijal. Kod zemljanih radova, odnosno iskopa predviđen je široki iskop s utovarom iskopanog materijala u prijevozno sredstvo i prijevoz na deponij i planiranje na deponiju. Tužitelj je dio iskopanog materijala koristio za izradu betona na gradilištu. S obzirom da je cijena betonskih radova umanjena za 150 kn/m3 radi korištenja kamenog materijala vještak smatra da cijena širokog iskopa treba ostati nepromijenjena, jer nije specificirano na koju udaljenost bi se iskopani materijal trebao deponirati, a obračun se radi po m3 iskopanog materijala u sraslom stanju. U količini iskopa je uračunat iskop gusterne. Kod zidarskih radova, jedinična cijena za poziciju 4.1. po ponudi tužitelja iznosila je 1.200 kn/m3, a po prijedlogu tuženika 1.000 kn/m3. U ugovornom troškovniku je iskazana cijena od 1.100 kn/m3. Jedinična cijena za poziciju 4.3. po ponudi tužitelja iznosila je 1.400 kn/m3, a po prijedlogu tuženika 1.200 kn/m3. U ugovornom troškovniku je iskazana cijena od 1.300 kn/ m3. Za armiračke radove vještak je pretpostavio da je na gradilište dopremljena kompletna armatura za cijelu kuću za odmor. Ugrađenu količinu armature je izračunao kao omjer predviđene količine betona (155,95 m3) i stvarno ugrađene količine betona (123,45 m3) s uključenom količinom za gusternu (koja nije bila predviđena troškovnikom ni ugovorom). Iskaz količine betona i oplate za gusternu je u stavci 3.31. koja je predviđena za takvu vrstu radova. Omjer predviđene i ugrađene količine betona iznosi 79,16%, pa je taj omjer uključen u iskazu izvedenih radova. Vještak je u nalazu i mišljenju prikazao usporedbu stavki ugovornog troškovnika s predviđenim količinama, te troškovnika u slučaju da su izvedeni svi radovi prema projektnoj dokumentaciji te na kraju troškovnik s iskazanim količinama stvarno izvršenih radova i jediničnim cijenama koje su preuzete iz ugovornog troškovnika, za koje smatra da su se stranke dogovorile. U usporednim tablicama posebno su naznačene stavke koje se nisu izvodile, stavke kod kojih nije moguće utvrditi točnu količinu izvedenih radova (armatura) te jedinične cijene za koje vještak smatra da su se stranke dogovorile. Iznos ukupno izvršenih radova prema izračunu iz dostavljene projektne dokumentacije i skica je 625.331,25 kn, odnosno 82.995,72 EUR pri čemu vještak napominje da je cijena armature procijenjena i da se može razlikovati od stvarno ugrađene količine.

27. Podneskom od 23. svibnja 2024. (list 366. – 402. spisa) tužitelj se očitovao na izrađeni nalaz i mišljenje, dok se tuženik na isti očitovao podneskom od 6. lipnja 2024. (list 403. – 406. spisa), pri čemu je tužitelj na ročištu održanom 18. listopada 2024. (list 415. - 419. spisa) povukao primjedbe na nalaz i mišljenje iznesene u podnesku od 23. svibnja 2024.

28. Usmeno iznoseći nalaz i mišljenje na ročištu održanom 18. listopada 2024. (list 416. – 419. spisa), stalni sudski vještak u cijelosti je ostao kod pismenog nalaza i mišljenja. U odnosu na primjedbe tuženika sadržane u podnesku od 5. lipnja 2024. vještak je na upit, a imajući u vidu da je na str. 5. nalaza i mišljenja vještak izvršio usporedbu ugovornog troškovnika koji se nalazi u spisu te koji je dostavio tužitelj podneskom od 8. svibnja 2020. i troškovnika u kojem su rukom napisane cijene i imajući u vidu da vještak navodi da su cijene betona korigirane s obzirom da betoniranje nije izvedeno u skladu s troškovničkim opisom, može li odgovoriti odakle mu takav zaključak s obzirom da to ni jedna stranka nije iznijela tijekom postupka, kao i imajući u vidu da se vještak u nalazu i mišljenju rukovodio s tim rukom napisanim troškovnikom, odgovorio da su stranke ugovorile izvođenje radova prema jediničnim cijenama koje su navedene u troškovniku koji je prilog ugovoru i koji je tužitelj dostavio u spis podneskom od 8. svibnja 2020. U tom troškovniku je specificiran opis svake pojedine stavke s detaljnim opisom izvedbe. Tužitelj je naknadno dostavio troškovnik u kojem su zasebno specificirane cijene iz osnovne ponude te prijedlog cijena tuženika koji je sastavio cjelokupni dokument. Taj dokument je služio strankama za usporedbu različite kvalitete izvršenja radova i za rukom upisane cijene smatra da su one koje su ugovorene na način da je prihvaćena smanjena kvaliteta radova. Taj je zaključak donio temeljem postojanja naknadno dostavljenog troškovnika koji je izradio tuženik i iz kojeg se vidi da oni pregovaraju/razgovaraju o kvaliteti radova. Na daljnji upit tuženika koliko otprilike košta 1 kubik šljunka na kopnu, gledajući najbližu točku do otoka [adresa] i doprema istog na [adresa], vještak je odgovorio da se radi upravo otprilike o tom iznosu od 150,00 kn računajući i transport. Pojašnjava kako je cijena po kubiku oko 100,00 – 120,00 kn, a ostatak se odnosi na transport, bilo da je izvršen brodom ili trajektom. Vještak je istaknuo kako je jasno da se razlika u cijeni od 150,00 kn može direktno povezati s vrijednosti agregata (šljunka) korištenog za izradu betona na licu mjesta umjesto u betonari. Na daljnji upit u odnosu na t. 2.1. ugovornog troškovnika, da li je tužitelj obavio radnju utovara iskopanog materijala u prijevozno sredstvo i prijevoz na deponij, vještak je odgovorio da je tužitelj samo djelomično obavio posao utovara i odvoza na deponiju jer je dio materijala koristio za izradu betona. Tuženik tvrdi da je taj dio neobavljenog rada u vrijednosti od 50% od definirane cijene od 250,00 kn, međutim ne može se napraviti detaljna analiza cijene s obzirom da nisu specificirane udaljenosti odvoza na deponij niti mi je poznato da na otoku [adresa] postoji deponij na koji bi se takav materijal odlagao, a to su informacije koje su mu potrebne da bi se izračunao postotak udjela transporta u jedinične cijene. Dakle, kada se zna gdje je točno deponij tada se može izračunati udaljenost i potrošnja goriva i rada za otpremanje na taj deponij. Na pitanje, a imajući u vidu da se deponij u konkretnom slučaju nalazio na udaljenosti do 2 km, može li tada procijeniti s kolikim omjerom u radovima specificiranim u t. 2.1. ugovorenog troškovnika sudjeluje deponiranje, vještak je odgovorio da s obzirom na ove informacije procjenjuje da bi se radilo o vrijednosti između 10% – 15% jedinične cijene, a nikako o 50% kako to tvrdi tuženik. Na upit koliko je prema njegovom mišljenju od ukupnog iskopa bilo potrebno deponirati, vještak je odgovorio da procjenjuje kako bi se radilo o količini od 350 – 400 kubika materijala kojeg je trebalo deponirati. Na idući upit što je sve u nalazu i mišljenju cijenio kao vantroškovničke radove, vještak je odgovorio da su u vantroškovničkim radovima koji prileže listu 278. spisa, navedeni radovi koji su izvedeni u fazi izrade cisterne za vodu (gusterne). U odnosu na upit koliko je procijenjena vrijednost tih vantroškovničkih radova, vještak je odgovorio da se zapravo ne radi o vantroškovničkim radovima nego o radovima za koje postoje predviđanja da će se iz nekog razloga dogoditi tijekom građenja. To je u ugovornom troškovniku stavka 3.31 – razni betonski radovi koji nisu predviđeni naprijed navedenim stavkama. Ovdje je vještak istaknuo kako sve količine koje prekorače predviđene količine iz troškovnika mogu postati vantroškovnički rad.

29. Na ostatak tuženikovih primjedbi i pitanja sadržanih u podnesku od 5. lipnja 2024. vještak se pismeno očitovao podneskom od 9. prosinca 2024. (list 421. – 425. spisa), a koji zapravo predstavlja dopunu Nalaza i mišljenja. Na okolnost specificiranja vrijednosti vantroškovničkih radova koji su izvedeni od strane tužitelja, odnosno jasnog razdvajanja vrijednosti ugovorenih radova i vrijednost vantroškovničkih radova, vještak ističe da, kako bi se razdvojila vrijednost vantroškovničkih radova treba razjasniti njihovo značenje. Vantroškovnički radovi su oni radovi koji nisu predviđeni ugovornim troškovnikom. Pritom postoje dvije mogućnosti kod „razvrstavanja“ vantroškovničkih radova, i to situacija kad se izvedu više ili manje količine u odnosu na troškovnikom predviđene količine radova. U ovom slučaju je to definirano ugovorom o izvođenju radova i to u čl. 4. gdje se navodi da predračunske količine prema izvedenom stanju mogu biti drukčije, dok su jedinične cijene nepromjenjive. Druga je mogućnost situacija kada se izvode radovi koji nisu specificirani troškovnikom, a koji se iz nekog razloga trebaju izvesti (naručeni od investitora/ovlaštenih predstavnika investitora ili radovi potrebni uslijed različitih situacija prilikom izvođenja radova-promjene u projektnoj dokumentaciji, promjene materijala). U ovom slučaju troškovnik koji je sastavni dio ugovora (list. 39.-43. spisa) sadrži stavku predviđenu za takve slučajeve. Stavka 3.31. ugovornog troškovnika se odnosi na razne betonske radove koji nisu predviđeni prethodnim stavkama troškovnika i ima specificirane male količine te pripadne jedinične cijene. U ugovoru je navedena ugovorna cijena od 906.794,30 kn, dok je u troškovniku koji je prilog ugovoru iskazana ukupna cijena radova od 937.259,30 kn. Detaljnim pregledom troškovnika i izradom usporedne tablice vještak je utvrdio da je zbroj cijena stavki u ugovornom troškovniku pogrešan te da je točan zbroj stavki troškovnika, odnosno ukupna cijena radova u iznosu od 947.009,30 kn. U nalazu i mišljenju (str. 7-8) je prikazana tablica u kojoj su iskazane jedinične cijene i pretpostavljene količine radova (Ugovor). Jedini vantroškovnički rad koji se pojavljuje se odnosi na izradu gušterne (cisterne) i sastoji se od 5,99 m3 betona i 63,69 m2 oplate, ukupne vrijednosti 8.895,00 kn za beton, te 8.598,15 kn za oplatu, odnosno ukupno 17.583,15 kn. Taj iznos se odnosi na ugovorene radove jer je za takve slučajeve troškovnikom predviđena stavka A.3. - 3.31., razni betonski radovi koji nisu predviđeni naprijed navedenim stavkama. Iz gore navedenog proizlazi da je ukupna vrijednost ugovorenih radova 947.009,30 kn, od kojih se na razne betonske radove (vantroškovničke radove) koji nisu predviđeni prethodnim stavkama troškovnika odnosi 7.350,00 kn. Vrijednost vantroškovničkih radova za izradu gusterne iznosi 17.583,15 kn za beton i oplatu, dok je armatura specificirana posebno u ukupnoj stavki. Ovdje se radi o vantroškovničkim radovima za koje su ugovorene jedinične cijene ugovorom i pripadnim troškovnikom. S obzirom da je tužitelj izveo betonske radove različite od radova opisanih troškovnikom u stavkama 3.3.a,3.4.a, 3.6.a, 3.8.a, 3.9.a, 3.13.a, 3.14.a, izvedene radove moguće je prikazati u stavci 3.31.a. jer taj opis odgovara izvedenim stavkama, odnosno nema zahtjeva da je beton spravljen u betonari. Nadalje, u odnosu na okolnost izračuna svih umanjenja cijena u odnosu na jedini ugovoreni troškovnik koji je sastavni dio ugovora, a koji je troškovnik tužitelj dostavio kao prilog uz podnesak od 8. svibnja 2020., vještak je istaknuo da se umanjenja cijena mogu promatrati na dva načina: umanjiti jediničnu cijenu po pojedinim stavkama tako da cijena betona bude umanjena za 150 kn/m3 betona zbog korištenja agregata koji je bio u vlasništvu tuženika ili se stavke betonskih radova koje ne odgovaraju opisima iz troškovnika prebacuju u stavku 3.31. predviđenu za razne betonske radove. S obzirom na troškovnički opis, izvedene stavke odgovaraju opisu stavke 3.31. Obje opcije vještak je prikazao u tablici na listu 423. – 424. spisa. Nadalje, na upit da li je metodologija koju je koristio tužitelj, tj. da je beton spravljao od materijala iz iskopa umjesto da je nabavljao šljunak, utjecala na ugovorenu kvalitetu betona, vještak je odgovorio kako je tužitelj spravljao beton od materijala iz iskopa, navodno prema uputama Građevinskog laboratorija iz Zadra o čemu vještak nema dovoljno podataka. Tuženik je sam obavio ispitivanje kvalitete agregata za beton, o čemu vještak također nema dovoljno podataka. Tuženik je od Građevinskog laboratorija zatražio ispitivanje kvalitete betona (spis Prilog 12-1 iz Podneska tuženika od 8. veljače 2021.). Kompletno izvješće o tlačnoj čvrstoći betona za dio konstrukcije koju je izgradio tužitelj ne postoji. U Nalazu i mišljenju je navedeno sljedeće: Nakon što je analiza betona pokazala da beton nije odgovarajuće kvalitete tužitelj je dogovorio s tuženikom povećati količinu cementa za 50 kg/m3 betona. Vještak ističe da nema načina provjeriti jesu li stranke to dogovorile i provele na gradilištu. Spravljanje betona kamenim materijalom iz iskopa je moguće. Tom prilikom se mora slijediti receptura ovlaštenog laboratorija vezano na količinu/masu agregata, cementa i vode, te vodeći računa o vrsti, veličini i čvrstoći agregata. Vezano uz ugovor između stranaka vještak smatra važnim napomenuti da iskorišteni agregat nije pripadao tužitelju, već tuženiku te da je ukoliko je kameni materijal iz iskopa korišten za izradu betona primjereno bi bilo umanjiti cijenu betona za vrijednost kamenog materijala. Primjereni iznos umanjenja jedinične cijene betona radi korištenja kamenog agregata je 150 kn/m3.

30. Podnescima od 31. prosinca 2024. (list 426. – 427. spisa) i 2. siječnja 2025. (list 428. – 429. spisa) tužitelj je prigovorio podnesku vještaka dok je tuženik primjedbe iznio podnescima od 16. siječnja 2025. (list 431. – 435. spisa) i 10. veljače 2025. (list 440. – 448. spisa).

31. Usmeno iznoseći nalaz i mišljenje na ročištu 11. veljače 2025. (list 455. - 459. spisa) vještak je u cijelosti ostao kod pismenog Nalaza i mišljenja i navoda iz podneska od 7. prosinca 2024. U odnosu na primjedbe tužitelja sadržane u podnesku od 31. prosinca 2024. naveo je da tužitelj prigovara vještakovom podnesku od 7. prosinca 2024. s obzirom na umanjenje cijene betona za 150,00 kn po m3. Dakle, u trenutku potpisa ugovora strankama bi trebalo biti jasno što su ugovorile, posebice za izvođenje betonskih radova. Tužitelj i tuženik su potpisali iznos od 1.350,00 kn za većinu stavki betonskih radova, a za ostale su potpisali cijene od 1.200,00 kn i 1.500,00 kn, a te su stavke detaljno prikazane u troškovniku i iskazane su u podnesku od 7. prosinca 2024. Izvedeni radovi ne odgovaraju tim troškovničkim opisima te je stoga primjereno umanjiti jediničnu cijenu m3 betona za materijal koji u stvarnosti pripada tuženiku. Naime, prije potpisivanja ugovora tužitelj i tuženik su kroz ponude za većinu tih betonskih stavki imali upisane cijene od 1.500,00 kn, 1.350,00 kn i 1.200,00 kn, a kako je to vještak prikazao u osnovnom nalazu. Dakle, to je i dovelo do ove situacije u kojoj vještak smatra da stranke ne znaju što su ugovorile i pri tome se onda vještak mora držati osnovnog troškovnika koji je sastavni dio njihovog ugovora. Zbog toga je došlo do drukčijeg prikaza u osnovnom nalazu koji je između stranaka potaknuo raspravu o umanjenju cijene. Vještak i dalje tvrdi da taj materijal kojeg je tužitelj koristio, a vodeći računa o osnovnom ugovornom troškovniku, je u stvarnosti pripadao tuženiku koji ima pravo na obeštećenje odnosno umanjenje jedinične cijene za 150,00 kn po m3. Sve navedeno odnosi se na sve tužiteljeve navode iz podneska od 31. prosinca 2024. U odnosu na navode tužitelja iz podneska od 2. siječnja 2025. istaknuo je kako nije omaškom u svom podnesku od 7. prosinca 2024. dodatno umanjivao cijene betona za 150,00 kn/m2 već je umanjio ugovornu cijenu za vrijednost agregata odnosno šljunka kojeg je tužitelj koristio s tuženikovog gradilišta. U odnosu na tužiteljevo pozivanje na nalaz i mišljenje na stranici 6. koji tužitelj citira, istaknuo je kao i ranije u svom iskazu, da smatra da stranke imaju različit pogled o tome što su ugovorile i pri tome se onda vještak mora držati osnovnog troškovnika koji je sastavni dio njihovog ugovora. Zbog toga je došlo do drukčijeg prikaza u osnovnom nalazu koji je između stranaka potaknuo raspravu o umanjenju cijene. U odnosu na primjedbe tuženika iz podneska od 15. siječnja 2025. vještak navodi da je odredio primjerenu cijenu umanjenja za šljunak odnosno agregat za beton. U prilogu podneska tuženika predana je ponuda/narudžba društva LIGNUM d.o.o. prema društvu KONDRES d.o.o. s iskazanom cijenom od 69,30 EUR za m3 kamenog agregata. Vještak smatra da je ta cijena neprimjerena i nije standardna ali se kao takva može naći na tržištu, međutim primjerenija je cijena od 16,50 do 17,00 EUR po m3, a što se može provjeriti i na web stranici arkada-dugaresa.hr. Nadalje, u odnosu na tuženikove navode glede transporta šljunka, istaknuo je kako mu nije poznato da je uobičajen način izrade betona na otoku takav da se s kopna transportira šljunak na udaljeni otok nekim od prijevoznih sredstava. To se uobičajeno radi na način kojeg je tužitelj primijenio na gradilištu, a radi se o drobljenju kamena iz iskopa. Na upit tuženika da li je između parničnih stranaka ugovoreno da će se šljunak transportirati na otok ili je ugovoreno da će se na otoku drobiti kamen iz iskopa, vještak je odgovorio da je ugovornim troškovnikom dogovoreno spravljanje betona u betonari, izuzev u stavci 3.31. gdje nije navedena tehnologija izrade betona i ukoliko se stranke ne slažu s obračunom prema detaljno specificiranim troškovničkim opisima stavka A3 – betonsko i armirano betonski radovi – stavka 3.1. do 3.17., postoji mogućnost obračuna betonskih i armirano betonskih radova u poziciji 3.31. koja bi onda poslužila za cjelokupnu količinu betona. Ovdje je vještak napomenuo da nije umanjio jediničnu cijenu za vrijednost agregata koji je ugrađen u beton, a to je sve prikazano u tablici u podnesku od 7. prosinca 2024. Na daljnji upit tuženika da li je točno da je ugovornim troškovnikom pod stavkom 3.31. navedeno da se ta stavka odnosi isključivo na betonske radove koji nisu predviđeni točkama 3.1. – 3.17., vještak je odgovorio da u stavci 3.31. piše da se odnosi na razne betonske radove koji nisu predviđeni stavkama 3.1. – 3.17., dok je na upit da li onda smatra primjerenim primijeniti stavku 3.31. na radove navedenim pod točkama 3.1. – 3.17., vještak odgovorio da s obzirom da radovi u stavkama od 3.1. – 3.17. nisu izvedeni na način na koji su opisani, smatra da je jedina primjerena stavka troškovnika na koju se mogu vezati izvedeni armirano betonski radovi, upravo stavka 3.31. Na pitanje zbog čega bi cijena, a koja je u točci 3.31. iskazana, trebala biti veća od one koja je ugovorena u stavkama od 3.1. – 3.17. kada je nesporno utvrđeno da su radovi izvedeni u lošijoj kvaliteti i suprotno ugovornom troškovniku, vještak je odgovorio da su stranke dogovarale cijene, a da ne zna tko je utvrdio da su radovi izvedeni u lošijoj kvaliteti od ugovorene. Nadalje, u odnosu na tuženikov navod kako je u spis dostavljen Izvještaj o ispitanoj kvaliteti betona iz kojeg proizlazi da je isporučeni beton lošije kvalitete od ugovorene, vještak je ukazao da u spis nije dostavljen kompletni Izvještaj o ispitivanju kvalitete betona te da na temelju parcijalnog Izvještaja ne može dati konačan sud o tome kakva je bila kvaliteta betona pri čemu je napomenuo da se iz tog djelomično dostavljenog Izvještaja ne vidi završno i stvarno stanje betona. Na upit, prema ugovoru, a i prema pravilima struke, koja strana je bila dužna dostaviti Izvještaj o ispitivanju kvalitete betona, vještak je odgovorio da je to bio dužan dostaviti tužitelj, i to nakon izvedenih radova. Nadalje, na upit, a imajući u vidu da je vještak na ročištu 18. listopada 2024. naveo kako vrijednost šljunka bez transporta u jediničnoj cijeni betona sudjeluje s 20-25%, može li obrazložiti zbog čega u nalazu i mišljenju nabavna vrijednost šljunka s transportom u jediničnoj cijeni betona sudjeluje s 10 ili manje posto, vještak je odgovorio da cijena betona u zadarskim betonarama iznosi između 100,00 i 120,00 EUR po m3. Ako uzmemo 20 ili 25% to je vrijednost od 22,00 – 27,00 EUR što je zapravo 165,00 – 205,00 kn u današnjem trenutku. Ako se vratimo 3-4 godine unazad dobije se cijena od 150,00 kn koja je i procijenjena u nalaz. Pri tome vještak ne ulazi u metodologiju transporta kojeg tuženik stalno ističe jer je agregat pribavljen/nabavljen na licu mjesta te nije bilo potrebe za nikakvim transportom. Na daljnji upit, ukoliko beton nije bio ugovorene kvalitete, da li smatra da bi zbog toga trebalo umanjiti jediničnu cijenu betonskih radova, vještak je odgovorio da ukoliko je izveden beton kvalitetniji, trebalo bi povećati cijenu, a ukoliko je izvedeni beton lošije kvalitetne, cijenu bi trebalo umanjiti. Napomenuo je da kako bi se kvalitetu ugrađenog betona moglo utvrditi uzimanjem uzoraka na lokaciji. Isto tako, napomenuo je da ne zna da li je izvršen tehnički pregled predmetne građevine i da li je izdana uporabna dozvola ali u procesu tehničkog pregleda i ishođenja uporabne dozvole za objekt, izvođač je dužan dostaviti Izvješće o kvaliteti betona, a ukoliko bi isto podbacilo ne dobije se uporabna dozvola. Međutim, vještak ne zna što je u konkretnom slučaju bilo i da li je zgrada uopće ishodila uporabnu dozvolu. Na upit da li iz parcijalnog ispitnog Izvještaja dostavljenog u spis proizlazi da je kvaliteta betona veća, manja ili jednaka ugovorenoj, vještak je odgovorio da je ovo samo dio cjelokupnog Izvještaja s time da je ovaj Izvještaj naručio tuženik radi kontrole. Dakle, nije mu poznato tko je davao informacije laboratoriju, a posebno one koje se tiču starosti uzorka, niti mu je poznato tko je uzimao te uzorke. U slučaju da su uzorci uzeti ispravno i testirani u laboratoriju, prvi podatak u Izvještaju (2905–O-02), rezultat tlaka od 20,2 je podbacio s obzirom na očekivane rezultate, a drugi rezultat (2905-O-03) se odnosi na uzorak koji je u fazi stvrdnjavanja i koji nije dosegao period od 28 dana koji se smatra periodom nakon kojeg se ugrađeni beton može testirati. Na daljnji upit u kojoj mjeri rezultat naveden 2905–O-02 odstupa od ugovorene kvalitete betonskih radova, vještak je odgovorio da u idealnom slučaju (pri tome misli da je uzorak uzet ispravno, da je testiran u certificiranom laboratoriju nakon proteka 28 dana) ovakav rezultat bi bio podbačaj za 5 N/mm2 (J po milimetru kvadratnom) ali to je sve nebitno zato što nije priložen konačni Izvještaj o ispitivanju tlačne čvrstoće betona za sve elemente konstrukcije. Na upit, a u slučaju takvog odstupanja, za koliko bi trebalo umanjiti jediničnu cijenu radova, vještak je odgovorio da ne zna točno s obzirom da ne raspolaže s konkretnim podacima tj. podacima u vidu kompletnog Izvještaja o ispitivanju tlačne čvrstoće betona. Vještak je nadalje nastavio s očitovanjem na primjedbe iz podneska tuženika od 15. siječnja 2021. pod točkom b) koja se odnosi na primjedbe u odnosu na sudjelovanje radnji koje se odnose na deponiranje u t. 2.1. Ugovornog troškovnika. U odnosu na tuženikov navod da nije ni na koji način obrazložio zbog čega smatra da iskop ima sudjelovati u jediničnoj cijeni s 85%-90%, a deponiranje s 10%-15%, naveo je da je to zbog kategorije tla gdje se u ovakvoj vrsti materijala daleko više uloži vremena i truda za kopanje i lomljenje samog materijala pri čemu se koriste i teški strojevi pa je udio vrijednosti za deponiranje u odnosu na rad na iskopu znatno manji nego li je to slučaj prilikom iskopa npr. zemlje gdje bi onda udio rada i stroja i na iskopu bio manji nego kod kamenog materijala. Na upit zbog čega nije umanjenje za deponiranje od 10-15% iskazao u svom podnesku od 7. prosinca 2024., vještak je odgovorio da je to zato što je rad u cijelosti izveden prema troškovničkom opisu ali nije razdvojena količina iskopa i nasipa nego je sve obračunato kroz jednu jediničnu mjeru. Na daljnji tuženikov upit, a imajući u vidu da u t. 2.1. troškovnika stoji da se predmetna jedinična cijena osim radova koji se odnose na iskop odnosi i na utovar iskopanog materijala u prijevozno sredstvo i prijevoz na deponij, a koji radovi nesporno nisu izvršeni, vještak je odgovorio da je za taj rad obračun po m3 iskopanog materijala u sraslom stanju. U troškovniku nije razdvojen široki iskop od planiranja i deponiranja. Na upit jesu li računi koji su dostavljeni uz prijedlog za ovrhu sastavljeni prema Ugovoru i pravilima struke, vještak je odgovorio da nisu, ali je zbog toga u svom nalazu i mišljenju izradio građevinsku knjigu koja može biti temelj za obračun. Na pitanje, a u odnosu na račun 5/01/1, da li vještak na temelju tog računa može zaključiti na koje se radove on odnosi, vještak je odgovorio da ne može. Na tužiteljev upit koja je bila prema sklopljenom ugovoru procedura za ugovaranje vantroškovničkih radova, vještak je odgovorio da je obračun nepredviđenih i naknadnih radova definiran člankom 10. pri čemu je na upit suda može li pojasniti što su to nepredviđeni, a što naknadni radovi u relaciji s vantroškovničkim radovima, vještak pojasnio da bi se nepredviđeni radovi odnosili na radove koji nisu predviđeni projektnom dokumentacijom ali se moraju izvesti, naknadni radovi su oni koje bi naručitelj zatražio u fazi građenja, a vantraškovnički radovi bi bili svi oni koji nisu specificirani na neki način troškovnikom. Na daljnji upit da li se čl. 10. Ugovora odnosi na izradu cisterni, vještak je odgovorio potvrdno, da bi izrada cisterne spadala u grupu naknadnih radova, dok je na upit da li je u konkretnom slučaju poštivana procedura iz čl. 10. u pogledu cisterne, vještak odgovorio da nije. Zaključno, na upit, a imajući u vidu da je vještak na stranici 5. nalaza i mišljenja naveo da bez osiguranja dokaza ne može biti u potpunosti siguran da li je njegov zaključak ispravan, može li pojasniti taj navod, vještak je odgovorio da se radi o tome da je količine izračunao iz postojeće projektne dokumentacije te pregledom fotodokumentacije pomoću koje je pokušao točno utvrditi količinu izvedenih radova.

32. Nadalje, na ročištu održanom 22. srpnja 2025. (list 477. – 482. spisa) izveden je dokaz dodatnim usmenim iznošenjem nalaza i mišljenja vještaka Boška Mišlova. Na upit suda što sve po Ugovoru sklopljenom između stranaka 11. svibnja 2018. spada u vantroškovničke radove, vještak je odgovorio da s obzirom na ponudu, svi radovi koji su izvedeni pripadaju ugovorenim i troškovničkim radovima s time da je ovdje bitno naglasiti da se za pojedine stavke betonskih radova mogu naći i druge pozicije koje su predviđene u troškovniku ali ne u količini u kojoj su predviđene. Na primjer, stavke betonskih radove s obzirom na opis i tehničke zahtjeve i razliku po kojoj su izvedeni te količine iz predviđenih stavki iz ugovornog troškovnika koje su stvarno realizirane, mogu se prebaciti u stavku 3.31, a koja je upravo predviđena ukoliko se pojave razlike u tehnologije izvedbe. Na daljnji upit da li radovi opisani u stavkama 2-5 računa broj 4/01/1 spadaju u "razne betonske radove (vantroškovničke radove)", vještak je odgovorio da ne spadaju, da se stavke 3, 4 i 5 odnose na radove termoizolacije, a stavka 2 "nasipavanje širokog otkopa oko podruma" je obrađena u stavci A2 – zemljani radovi pri čemu je istaknuo da stavke 3, 4 i 5 navedene u računu 4/01/1 nigdje nisu obrađene u Nalazu i mišljenju te da za njih ne postoje konkretni podaci, a stavke 1 i 2 su obrađene kroz troškovnik. Na tužiteljev upit, a imajući u vidu da je u nalazu i mišljenju odnosno podnesku vještaka iz prosinca 2024. na stranici 2 pod pasusom "očitovanje", 8. redak odozgora navedeno da se od ukupne vrijednosti ugovorenih radova 947.009,30 kn, na razne betonske radove (vantroškovničke radove) koji nisu predviđeni prethodnim stavkama troškovnika odnosi 7.350,00 kn, jesu li ti radovi izvedeni, vještak je odgovorio da su radovi koji su tu navedeni i izvedeni, a odnose na betonske radove i oplatu za izradu gusterne u iznosu od 17.583,15 kn, a ti su radovi prikazani u Nalazu i mišljenju iz svibnja 2024., u tabeli na listu 8. pod rednim brojem 3.31, a i b Tablice. Na daljnji upit da li je onda taj iznos od 7.350,00 kn sastavni dio vrijednosti vantroškovničkih radova za izradu gusterne koja iznosi 17.583,15 kn, odgovorio je da nije, da se taj iznos od 7.350,00 kn odnosi na troškovnički iskazane i predviđene količine koje su ugovorene između stranaka. Znači, već je u ugovoru predviđeno 7.350,00 kn ali za neke radove koji nisu predviđeni prethodnim stavkama troškovnika. Dakle, taj iznos od 7.350,00 kn je bio ugovoren. Na upit da li je nalaz iz svibnja 2024. radio prema troškovniku koji mu je za potrebe vještačenja dostavio tužitelj, a drugi prema ugovornom troškovniku vještak je odgovorio da sve ono što je rukom nadopisano u troškovniku koji mu je dostavio tužitelj jest ono što je ušlo u ugovorni troškovnik. Dakle, vještak je iz dokumentacije koja prileži spisu i koju je dostavio tužitelj zaključio da su stranke pregovarale o umanjenju cijene. Razlika između nalaza iz svibnja 2024. i prosinca 2024. jest u tome što je u nalazu iz svibnja 2024. iskazao ugovorene jedinične cijene smatrajući da su stranke već umanjile jedinične cijene betonskih radova za vrijednost šljunka. Naknadno, a s obzirom da je tuženik prigovorio, u podnesku iz prosinca je umanjio jedinične cijene betona za procijenjenu vrijednost šljunka/agregata od 150,00 kn po m3. Nadalje, na upit da obrazloži tablicu iz podneska iz prosinca 2024. odnosno da objasni što utječe na prebacivanje stavki i koji je onda konačni iznos izvedenih radova, vještak je odgovorio da, a s obzirom da je tuženik izjavio da je troškovnik neživotan s obzirom da nije uključivao sve promjene koje su stranke pregovarale, se radi o tome da neodgovarajuće pozicije ugovornog troškovnika koje nisu izvedene na točno predviđeni i opisani način, a konkretno se odnose na stavke troškovnika 3.3a, 3.4a, 3.5a, 3.6a, 3.7a, 3.8a, 3.9a, 3.13a i 3.14a, imaju svoje mjesto u stavci 3.31a ugovornog troškovnika. Zaključno, na tuženikov prigovor da je vještak prebacivanjem navedenih stavki za koje navodi da nisu izvedene na točno predviđeni način, prebacivanjem tih stavki pod stavku 3.31a cijenio m3 betona po jediničnoj cijeni od 1.500,00 kn, a koja cijena je veća od ugovorene cijene za svaku od navedenih stavki, vještak je odgovorio da je tako ugovoreno i da je ta cijena od 1.500,00 kn po m3 ugovorena i eventualno se može razmotriti da se ta cijena umanji za 150,00 kn, ukoliko to sud smatra potrebnim.

33. Osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, a to znači da sud utvrđuje sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odnosno njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti (čl. 7. i 219. ZPP-a). Prema tome, pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

34. Valja naglasiti da je sud, a imajući u vidu da tužitelj u smislu gore navedenih odredaba ZPP-a tijekom postupka nije dokazao da bi troškovnik koji je dostavljen vještaku radi izrade nalaza i mišljenja iz svibnja 2024. (dakle nakon zaključenja prethodnog postupka) te na kojem su cijene dopisivane rukom bio vjerodostojan, uzeo u obzir očitovanje vještaka od 7. prosinca 2024. (dopunu nalaza i mišljenja) u odnosu na specifikaciju vrijednosti vantroškovničkih radova koji su izvedeni od strane tužitelja te izračun svih umanjenja cijena u odnosu na ugovoreni troškovnik dostavljen od strane tužitelja kao prilog uz podnesak od 8. svibnja 2020. (list 39. - 43. spisa). Prema ocjeni ovog suda, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka u tom dijelu, a koji se odnosi na utvrđenje ovdje prijepornih činjenica, u potpunosti nadomješta aktivnost suda u obavljanju funkcije suđenja, koju funkciju sud nije u mogućnosti ostvariti jer ne raspolaže stručnim znanjem. Valja naglasiti da stranke istaknutim prigovorima nisu dovele u pitanje vjerodostojnost izrađenog nalaza i mišljenja.

35. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, umanjenje cijene od 150,00 kn/m3 betona je opravdano jer tužitelj nije morao kupovati materijal već je materijal kojeg je koristio pripadao tuženiku. Stoga je, imajući u vidu utvrđenje stalnog sudskog vještaka iz prosinca 2024. kako vrijednost izvedenih radova iznosi 80.214,60 EUR (tada 604.376,88 kn), kao i imajući u vidu da je između stranaka nesporno da je tuženik na ime predmetnih radova isplatio tužitelju iznos od 46.909,68 EUR (tada 353.441,00 kn), razvidno kako razlika između procijenjenog iznosa vrijednosti izvedenih radova koji je vještak naveo u nalazu iz prosinca 2024. i nesporno plaćenog iznosa od strane tuženika iznosi 33.304,91 EUR (250.935,88 kn) slijedom čega je temeljem odredbe čl. 590. ZOO- a te primjenom odredbe čl. 7., čl. 219. i čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u t. I. izreke, dok je tužbeni zahtjev valjalo odbiti u iznosu od 2.781,13 EUR.

36. Valja naglasiti kako neosnovanost tuženikovih prigovora iznesenih tijekom postupka, a koji se odnose na kvalitetu i opseg izvršenih radova od strane tužitelja, proizlazi i iz podneska ovdje tuženika od 7. travnja 2019. u predmetu Općinskog suda u Zadru poslovni broj Ovr-158/2019 (list 180. – 184. spisa) iz kojeg je vidljivo da tuženik priznaje tražbinu tužitelja u iznosu od 200.000,00 kn odnosno sada 26.544,56 EUR, ali traži dostavljanje računa koji je u skladu sa zakonskim odredbama i Ugovorom, kao i iz iskaza svjedoka ML iz kojeg je razvidno da su se dogovarali oko umanjenja cijene. Pri tome se ukazuje i da tuženik tijekom postupka nije dokazao da je zbog radnji na strani tužitelja pretrpio štetu, iako je to sukladno odredbama čl. 7. i 219. ZPP-a bio dužan.

37. U odnosu na tuženikov prigovor da bi ukoliko sud usvoji tužiteljev prijedlog za određivanjem prethodne mjere, takva odluka bila u suprotnosti s načelom razmjernosti jer bi osporavana tražbina bila osigurana višestrukim sredstvima osiguranja koja bi premašivala iznos same tražbine pri čemu tuženik, pozivom na odredbu čl. 5. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ) predlaže da se osiguranje predmetne tražbine ograniči na zabranu otuđenja i raspolaganja nekretnina koja je određena u predmetu poslovni broj Ovr-158/19 Općinskog suda u Zadru, valja naglasiti kako se osiguranjem privremenom mjerom ne stježe založno pravo, dok se prethodnom mjerom stječe. Odredba čl. 5. OZ- a na koju se poziva tuženik odnosi se na vrstu, a ne na kvalitetu osiguranja te se dakle radi o različitim osiguranjima s različitim posljedicama.

38. Tužbeni je zahtjev valjalo odbiti i za daljnji iznos od 17.812,03 EUR. Naime, tužitelj je tijekom postupka, a kako je to ranije u obrazloženju ove presude navedeno, djelomično povukao tužbeni zahtjev za iznos od 17.812,03 EUR istaknuvši kako ga usklađuje s nalazom i mišljenjem vještaka iz svibnja 2024. te s dopunom Nalaza i mišljenja iz prosinca 2024. Međutim, s obzirom da se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju te s obzirom da je sud navedeni iznos od 17.812,03 EUR ocijenio neosnovanim s obzirom na utvrđenje stalnog sudskog vještaka kako za stavke 3., 4. i 5. (termoizolacija poda, zidova podruma te stupova i nadvoja) navedene u računu broj 4/01/1 ne postoje konkretni podaci, kako su stavke 1. i 2. (izrada cisterne i nasipavanje širokog otkopa) obrađene kroz troškovnik te da se jedini vantroškovnički rad odnosi na izradu gusterne odnosno cisterne, tužbeni je zahtjev valjalo odbiti i u tom dijelu. Slijedom navedenog odlučeno je kao u t. II. izreke presude. Pri tome valja naglasiti i da tužitelj svojim postupanjem u predmetnom obveznom odnosu nije postupao s pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO-a) pri čemu bi zasebni građevinski dnevnik tužitelja, a da ga je vodio, omogućio uvid u izvedene radove i tuženikove primjedbe na isti te bi predstavljao adekvatan dokaz o tome tko je za te nedostatke odgovoran.

39. Nadalje, a u odnosu na zatraženu zakonsku zateznu kamatu na utužene iznose od 18. srpnja 2018. odnosno 9. veljače 2019., valja naglasiti da je tuženik dostavljenom e-mail korespondencijom (list 87. – 103. spisa) dokazao da je po zaprimanju predmetnih računa (7. lipnja 2018.) iste vratio tužitelju zatraživši dostavu specifikacije izvedenih radova kako bi se utvrdile količina i vrijednost radova, dok tužitelj nikada nije dostavio traženu specifikaciju, a što tužitelj tijekom postupka niti ne osporava.

40. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovog suda, tužitelj je kao vjerovnik na taj način otežao odnosno onemogućio ispunjenje obveze tuženika odnosno dužnika čime je došao u zakašnjenje u smislu odredbe čl. 184. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23; dalje: ZOO). Stoga tužitelj u smislu odredbe čl. 185. st. 2. ZOO-a nema pravo na zakonsku zateznu kamatu zatraženu na utužene iznose od 18. srpnja 2018. odnosno od 9. veljače 2019. do presuđenja, pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti i u tom dijelu. Odluka o zakonskoj zateznoj kamati iz t. I. izreke presude (od presuđenje odnosno 4. rujna 2025. do isplate) temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a jer dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom.

41. Odluku o troškovima postupka iz t. III. izreke presude sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 3. i čl. 156. st. 1. ZPP-a.

42. Naime, iako je tužitelj uspio u postupku u omjeru od 61,79% u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev, dok je tuženik uspio s osporavanjem zahtjeva tužitelja u omjeru od 38,21%, sud je uzeo u obzir i da tužitelj nije uspio u dijelu svog zahjeva koji se odnosi na potraživanje na ime zakonske zatezne kamate na utužene iznose glavnice od dana dospijeća do presuđenja, a koje potraživanje predstavlja sporedno potraživanje, no u tom dijelu tužitelj nije uspio zbog razloga propisanih odredbom materijalnog prava odnosno čl. 184. ZOO-a.

43. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da svaka strana treba snositi svoje parnične troškove, pri čemu je i ovršni trošak tretiran u okviru troškova parničnog postupka s obzirom da se predmetni postupak vodi prema pravilima parničnog postupka te se dakle radi o jedinstvenom parničnom postupku. Dakle, sud je odluku o zatraženim troškovima parničnog postupka cijenio i kvalitativno, odnosno uzevši u obzir osnovu, kao i visinu tužbenog zahtjeva.

Zagreb, 4. rujna 2025.

SUDAC:

Aleksandra Gumzej

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primanja prijepisa istog. Žalba se podnosi pisano u 4 istovjetna primjerka putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.