REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1750/2024-65

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nikolini Labuhar Bazina, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Davoru Laziću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice Hrvoja Novaka, odvjetnika i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 4. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Zagreb iz Zagreba, Kišpatićeva ulica 12, OIB: 46377257342, isplatiti tužiteljici AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5.712,33 eura bruto uvećano za zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom bruto iznosu, koja teče:

- na iznos od 67,47 eura od 16. siječnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 12,90 eura od 16. veljače 2014. pa do isplate,

- na iznos od 49,72 eura od 16. travnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 67,80 eura od 16. svibnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 137,95 eura od 16. lipnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 99,45 eura od 16. srpnja 2014. pa do isplate,

- na iznos od 116,72 eura od 16. kolovoza 2014. pa do isplate,

- na iznos od 41,52 eura od 16. rujna 2014. pa do isplate,

- na iznos od 94,92 eura od 16. listopada 2014. pa do isplate,

- na iznos od 90,79 eura od 16. studenog 2014. pa do isplate,

- na iznos od 89,49 eura od 16. prosinca 2014. pa do isplate,

- na iznos od 89,79 eura od 16. siječnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 108,48 eura od 16. veljače 2015. pa do isplate,

- na iznos od 89,49 eura od 16. ožujka 2015. pa do isplate,

- na iznos od 95,39 eura od 16. travnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 109,01 eura od 16. svibnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 99,92 eura od 16. lipnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 175,05 eura od 16. srpnja 2015. pa do isplate,

- na iznos od 104,26 eura od 16. kolovoza 2015. pa do isplate,

- na iznos od 98,82 eura od 16. rujna 2015. pa do isplate,

- na iznos od 81,76 eura od 16. listopada 2015. pa do isplate,

- na iznos od 102,72 eura od 16. studenog 2015. pa do isplate,

- na iznos od 92,24 eura od 16. prosinca 2015. pa do isplate,

- na iznos od 98,25 eura od 16. siječnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 107,61 eura od 16. veljače 2016. pa do isplate,

- na iznos od 138,36 eura od 16. ožujka 2016. pa do isplate,

- na iznos od 98,73 eura od 16. travnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 123,58 eura od 16. svibnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 88,48 eura od 16. lipnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 117,97 eura od 16. srpnja 2016. pa do isplate,

- na iznos od 200,82 eura od 16. kolovoza 2016. pa do isplate,

- na iznos od 98,73 eura od 16. rujna 2016. pa do isplate,

- na iznos od 132,72 eura od 16. listopada 2016. pa do isplate,

- na iznos od 139,03 eura od 16. studenog 2016. pa do isplate,

- na iznos od 103,22 eura od 16. prosinca 2016. pa do isplate,

- na iznos od 117,97 eura od 16. siječnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 125,96 eura od 16. veljače 2017. pa do isplate,

- na iznos od 99,26 eura od 16. ožujka 2017. pa do isplate,

- na iznos od 144,57 eura od 16. travnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 133,00 eura od 16. svibnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 101,20 eura od 16. svibnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 90,69 eura od 16. srpnja 2017. pa do isplate,

- na iznos od 79,17 eura od 16. kolovoza 2017. pa do isplate,

- na iznos od 44,24 eura od 16. rujna 2017. pa do isplate,

- na iznos od 129,22 eura od 16. listopada 2017. pa do isplate,

- na iznos od 107,92 eura od 16. studenog 2017. pa do isplate,

- na iznos od 62,90 eura od 16. prosinca 2017. pa do isplate,

- na iznos od 115,31 eura od 16. siječnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 75,20 eura od 16. veljače 2018. pa do isplate,

- na iznos od 103,78 eura od 16. ožujka 2018. pa do isplate,

- na iznos od 79,01 eura od 16. travnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 82,77 eura od 16. svibnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 60,46 eura od 16. lipnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 99,32 eura od 16. srpnja 2018. pa do isplate,

- na iznos od 79,01 eura od 16. kolovoza 2018. pa do isplate,

- na iznos od 45,34 eura od 16. rujna 2018. pa do isplate,

- na iznos od 86,90 eura od 16. listopada 2018. pa do isplate,

- na iznos od 60,46 eura od 16. studenog 2018. pa do isplate,

- na iznos od 25,51 eura od 16. prosinca 2018. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena za razdoblje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Zagreb naknaditi tužiteljici AB trošak parničnog postupka u iznosu od 3.574,08 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 4. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika Kliničkog bolničkog centra Zagreb za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika od 27. svibnja 2013. na radnom mjestu liječnik specijalizant anesteziolog, a nakon 23. studenog 2008. na radnom mjestu liječnik specijalist anesteziolog i da mu je rad zbog prirode posla bio i jest organiziran između ostalog i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima – subotom i nedjeljom, blagdanom i prekovremeno. Tužiteljica navodi da su njezina plaća, odnosno određena uvećanja plaće i ostala prava radnika regulirana Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 88/13 i NN 143/13 – u daljnjem tekstu: KU) te Dodatkom KU iz NN 96/15 i KU iz NN 29/18 te Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12 – u daljnjem tekstu: TKU). Tužiteljica navodi da tuženik nije evidentirao, pa posljedično tome niti isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na "standardni" radni dan (od ponedjeljka do petka), prema čl. 58. st. 9. KU iz NN 88/13, čl. 51. st. 9., 10. i 11. KU, odnosno čl. 49. st. 9., 10. i 11. KU iz NN 29/18, a sve u svezi s odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH. Tužiteljica smatra da njoj u tom slučaju uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan pripada i naknada za prekovremene sate, ako bi stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati, a koja naknada za prekovremeni rad tužiteljici nije isplaćivana. Dalje navodi da tuženik tužiteljici nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada, odnosno i u prekovremenom radu, a u iznosu utvrđenom čl. 65. KU iz NN 88/13, čl. 57. KU, Dodatkom KU, odnosno čl. 55. KU iz NN 29/18 i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, iako je tužiteljica sve sate rada, pa tako i prekovremeni rad odradila u otežanim uvjetima rada. Tužiteljica dalje navodi da tuženik nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom čl. 66. KU iz NN 88/13, čl. 59. KU, Dodatkom KU i čl. 57 KU iz NN 29/18, iako je tužiteljica sve sate rada, pa tako i prekovremeni rad bila odgovorna za život i zdravlje ljudi. Tužiteljica se poziva i na odredbe Zakona o radu, i to čl. 81. iz NN 93/14, odnosno čl. 60. iz NN 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, koje uređuju pitanje naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. Poziva se i na odredbe KU, tj. čl. 37. st. 2. KU iz NN 126/11 i čl. 36. st. 2. KU iz NN 143/13, kojima je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Tužiteljica navodi da kako su njoj za naknadu plaće za godišnji odmor uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane, odnosno koje su obračunavane u manjem iznosu, to je tuženik tužiteljici počam od 1. prosinca 2013. do podnošenja ove tužbe pogrešno obračunavao i isplaćivao i naknade za godišnji odmor. Zbog prednje opisanog, tužiteljica potražuje i isplatu razlike plaće, odnosno naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. U podnesku od 26. studenog 2019. tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 44.295,94 kn bruto na ime razlike manje isplaćene plaće, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 16. -tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec, i to za razdoblje od prosinca 2013. zaključno sa studenim 2018. Tužiteljica potražuje i isplatu iznosa od 5.256,41 kn bruto na ime razlike naknade za godišnji odmor, koji je razvrstan na pojedinačne mjesečne iznose glavnica, s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 16.-tog u narednom mjesecu za prethodni mjesec, i to za razdoblje od veljače 2015. zaključno sa kolovozom 2018.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor zastare za sva eventualna potraživanja starija od 31. prosinca 2013. Tuženik citira sadržaj odredbe čl. 47. KU iz NN 143/2013 u svezi dodatka za posebne uvjete rada - 16 % od osnovne plaće te navodi da se svi dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću utvrđenu st. 2. čl. 47. KU. Navodi da je osnovna plaća mjesečna plaća ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez dodataka i uvećanja te da se sati prekovremenog rada plaćaju posebno i uvećano. Navodi da je netočan navod da se svi propisani dodaci obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti sata. Navodi da se dodatak za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU obračunava na cijelu osnovnu plaću kako je definirana u čl. 47. KU, kao umnožak koeficijenta i osnovice uvećano za postotak za radni staž. Stoga tuženik zaključuje da je osnovna plaća mjesečni iznos koji se ne mijenja u odnosu na broj sati rada te da se redovni mjesečni fond radnih sati mijenja ovisno o broju radnih dana u mjesecu. Pri tome je osnovna plaća svakog mjeseca ista bez obzira na mjesečni fond sati, jer po definiciji nije vezana za sate. Stoga je osnovna plaća na istom radnom mjestu fiksni iznos i mijenja se tek jednom godišnje kada radnik navrši sljedeću godinu radnog staža ili ako se odlukom Vlade Republike Hrvatske promijeni osnovica za izračun. U odnosu na dodatak za posebne uvjete rada, tuženik navodi da tužiteljica na svom radnom mjestu sukladno čl. 57. KU ima pravo na dodatak s osnova posebnih uvjeta rada od 16% na osnovnu plaću, a kako je osnovna plaća u određenom mjesecu fiksna, tako je fiksan i pripadajući dodatak. Za navod iz tužbe da je dodatak za posebne uvjete rada isplaćivan samo na dio sati koje je tužiteljica odradila smatra da je pravno neutemeljen i da je u suprotnosti s KU prema kojem se dodatak računa na cijelu osnovnu plaću. Navodi da se dodatak na posebne uvjete rada ne obračunava po satu rada, već se obračunava u propisanom postotku od osnovne plaće koja je utvrđena čl. 47. st. 2. KU i čl. 51. st. 2. TKU, što znači u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez sati prekovremenog rada. Stoga je dodatak za posebne uvjete rada obračunat na osnovnu plaću i nije obračunat na prekovremene sate, jer ti prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. U odnosu na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi - 10%, odnosno 12% od osnovne plaće, tuženik navodi da tužiteljica kao doktor medicine zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ostvaruje dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće prema čl. 59. KU i to od 1. prosinca 2013. do 30. rujna 2015., a od 1. listopada 2015. pa nadalje ostvaruje dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće. Tuženik navodi da je ovaj dodatak obračunat u svakoj plaći tužiteljice i da je iskazan u isplatnoj listi kao obračunski element "1706 Liječnički dodatak". Za ovaj dodatak tuženik navodi da se ne obračunava po satu rada, već po čl. 59. KU u postotku od osnovne plaće koja je utvrđena čl. 47. st. 2. KU, dakle u redovnom mjesečnom fondu radnih sati, bez sati prekovremenog rada. Stoga za ovaj dodatak tuženik navodi da je obračunat na osnovnu plaću i da nije obračunat na prekovremene sate, jer prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće. Tuženik navodi da se prema odredbama KU svi navedeni dodaci i uvećanja nedvosmisleno obračunavaju samo na osnovnu plaću bez sati prekovremenog rada, a što je dodatno potvrđeno i zaključcima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. U odnosu na obračun naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora i naknada plaće za bolovanje, tuženik navodi da je neosnovan navod iz tužbe da se prosjek plaće za naknadu za korištenje godišnjeg odmora te prosjek plaće za bolovanje obračunavao prema umanjenim plaćama, a iz razloga što je nedvojbeno da su plaće isplaćivane u skladu s odredbama KU i TKU. Vezano za korištenje godišnjeg odmora, tuženik navodi da je tijekom spornog razdoblja došlo do promjene načina obračuna naknade za korištenje godišnjeg odmora te se poziva na zaključak 116. sa 17. sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Navodi da su prema ovom novom tumačenju obračunate i isplaćene bruto razlike naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora za razdoblje od kolovoza 2012. do ožujka 2014., pa je tužiteljici obračunata razlika naknade za korištenje godišnjih odmora u prije navedenom razdoblju, odnosno od rujna 2012. do rujna 2014. od bruto 5.564,85 kn. Navodi da je za to isto razdoblje tužiteljica dala izjavu da prema tuženiku nema drugih potraživanja s osnova naknade za korištenje godišnjih odmora. Tuženik još navodi da se u skladu s čl. 51. KU dodaci međusobno ne isključuju i da su isplaćeni svi pripadajući dodaci te uvećanja plaće i sati prekovremenog rada, a što je sve prikazano u isplatnim listama. Tuženik smatra da se tužbeni zahtjev zasniva na pogrešnom pravnom shvaćanju o tome što čini osnovnu plaću te navodi da je isključivo pravno pitanje što čini osnovnu plaću, koja je osnovica za obračun uvećanja i dodataka. Slijedom navedenog, a budući se tužbeni zahtjev temelji na pogrešnom tumačenju pojma osnovne plaće i načina obračuna pripadajućih dodataka i uvećanja na osnovnu plaću, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Presudom ovog suda poslovni broj Pr-6237/2018 od 18. prosinca 2019. naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 44.295,94 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, za razdoblje od prosinca 2013. do studenog 2018. te daljnji iznos od 5.256,41 kn na ime manje obračunatog iznosa naknade plaće za godišnji odmor, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

4. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu, a odlučujući o istoj Županijski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj Gž R-402/2020 od 29. svibnja 2020. odbio kao neosnovanu žalbu tuženika te potvrdio presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6237/2018 od 18. prosinca 2019.

5. Protiv presude Županijskog suda u Zagrebu tuženik je uložio reviziju, a odlučujući o istoj Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Rev-1451/2021 od 10. rujna 2024. prihvatio reviziju tuženika te ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-402/2020-2 od 29. svibnja 2020., u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. i III. izreke, i presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6237/2018-26 od 18. prosinca 2019. u njezinim točkama I. i III. izreke, te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi da zbog pogrešnog pravnog pristupa sud nije raspravio osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje do 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka broj 148., a nakon 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka broj 153., slijedom čega su nižestupanjske presude ukinute i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem obračunskih lista za plaću, Ugovora o radu sklopljen između stranaka 21.veljače 2013.g., Izjave o suglasnosti od 17. prosinca 2014. za isplatu razlika naknada za korištenje godišnjeg odmora od kolovoza 2012. do rujna 2014., pravnog mišljenja prof. dr. ĐB od 28. ožujka 2018., evidencije o radnom vremenu i Zaključaka Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU. U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o., koja je izradila i dopunska pisana očitovanja.

7. Na ročištu koje je održano 21. srpnja 2025., tužiteljica je navela da nema daljnjih dokaznih prijedloga te je predložila da se glavna rasprava zaključi. Sud je, uz suglasnost zamjenika punomoćnika tužiteljice, odlučio da se daljnji dokazi neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

8. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

9. Nakon što je stalni sudski vještak Petra Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinila dopunu nalaza i mišljenja (stranica 550-556 spisa), tužiteljica je podneskom od 26. svibnja 2025. konačno uredila tužbeni zahtjev.

10. Podneskom od 18. srpnja 2025. tuženik je učinio nespornim visinu tužbenog zahtjeva, dok i nadalje osporava pravnu osnovu tužbe i tužbenog zahtjeva.

11. Predmet spora je zahtjev za isplatu razlike plaće koji tužiteljica temelji na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tuženik pogrešno primjenjujući odredbu čl. 51. st. 10. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15 - dalje: KU/13), odnosno odredbe čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18 – dalje: KU/18), pogrešno obračunao mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i isplatio plaću.

12. U ovom stadiju postupka sporan je način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer prema tvrdnji tužiteljice u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbiju samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu. Dakle, sporno je tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno istovjetne odredbe čl. 49. st. 10. KU/19 koje glase: "Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati."

13. Vezano uz pitanje da li je sud u primjeni Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13, 96/15) vezan tumačenjem Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora obzirom na odredbe čl. 18. i 19. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15), ovaj sud ističe da prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odluci od 10. rujna 2024., poslovni broj Rev-1451/2021, s obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13, prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako i u odlukama poslovni broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr-1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora, zato što je nemoralna, pretjerano stroga ili sl. Vrhovni sud Republike Hrvatske, u konkretnom slučaju, ne nalazi da bi s obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenog tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

14. Odredbu čl. 51. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 tumačilo je dva puta.

14.1. Prvi put je to učinilo na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj "upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan članovi Povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem" i donijeli su

Zaključak broj 148. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu Ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati i za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i tako treba biti plaćen."

14.2. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja 143/13 i 96/15, na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je novo (drugo) tumačenje prihvaćanjem Zaključka br. 153. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira rade li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenih zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."

15. Navedeni Zaključak br. 153. u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148. (koji je Zaključkom broj 153. stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i osam sati, dok je prema Zaključku broj 148. redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati.

15.1. Zaključak broj 153. o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

16. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je zaključak broj 169., koji glasi:

"Zaključci povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Izmijenjeni zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene.".

17. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 doneseno po Povjerenstvu pod brojem 148., a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i osam sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

18. Budući da je tumačenje broj 148. izmijenjeno (stavljeno izvan snage) tumačenjem broj 153. dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečnih fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i osam sati, od dana izmijene tumačenja, dakle, od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to tumačenje.

19. Odredbama čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18, određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

20. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenski rad, i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju u postocima navedenim u čl. 52. KU/13, odnosno 50. KU/18.

21. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbi st. 9. čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/19.

22. Primjenjujući izražena pravna shvaćanja vezana uz primjenu predmetnih zaključaka, stalni sudski vještak Petra Blašković izradila je dopunu nalaza i mišljenja u kojem je kod izračuna mjesečnog fonda sati uzela u obzir Zaključak br. 148 za razdoblje do 20. prosinca 2015., a od 21. prosinca 2015. Zaključak br. 153. Nakon provedene dopune financijskog vještačenje, tuženik nije prigovarao nalazu i mišljenju već je izjavio da ne spori visinu tužbenog zahtjeva.

23. Stoga, visina konačno postavljenog tužbenog zahtjeva među strankama nije sporna, a visina istog ujedno proizlazi i iz dopune nalaza i mišljenja (stranica 550-556 spisa).

24. Slijedom iznesenog, tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

25. Tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, računajući od dospijeća pa do isplate, sukladno odredbi čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima koja je propisana za ostale odnose.

26. Nadalje, nije osnovan prigovor zastare potraživanja koji je istaknut od strane tuženika, budući najstarije potraživanje tužiteljice dospijeva 16. siječnja 2014., prema tužbenom zahtjevu kako je isti specificiran u podnesku od 26. svibnja 2025., a tužba je podnesena 31. prosinca 2018., odnosno unutar zastarnog roka od 5 godina iz čl. 139. Zakona o radu.

27. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno cijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

29. Odluka o parničnom trošku tužiteljice temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP. Troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora.

30. S obzirom na odredbe Tarife tužiteljici su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 31. kolovoza 2018. (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav podneska od 7. veljače 2019. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu 12. veljače 2019. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav podneska od 14. ožujka 2019. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 eura;

- zastupanje na ročištu 5. travnja 2019. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav podneska od 8. travnja 2019. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav podneska od 7. studenog 2019. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav podneska od 26. studenog 2019. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu 2. prosinca 2019. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu za objavu 18. prosinca 2019. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 eura;

- zastupanje na ročištu 7. ožujka 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav podneska od 24. ožujka 2025. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 eura;

- sastav podneska od 26. svibnja 2025. (Tbr. 8/1, Tbr. 8/6 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu 21. srpnja 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu za objavu 4. rujna 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 100,00 eura;

što ukupno iznosi 2.500,00 eura.

31. Dakle, tužiteljici su priznati troškovi postupka po odvjetničkom zastupanju u iznosu od 2.500,00 eura, te je na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tužiteljici valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (625,00 eura). Dakle, tužiteljici je priznat trošak u ukupnom iznosu od 3.125,00 eura. Tužiteljici je, nadalje, valjalo priznati trošak predujam za financijsko vještačenje u iznosu od 199,08 eura (1.500,00 kuna) te trošak predujma za dopunsko financijsko vještačenje u iznos od 250,00 eura. Dakle, tužiteljici su priznati troškovi postupka u sveukupnom iznosu od 3.574,08 eura.

32. Na dosuđeni parnični trošak tužiteljici je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO.

33. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II izreke ove presude.

34. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP. Stoga je, odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. rujna 2025.

Sutkinja:

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku