REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Splitu
Gundulićeva 29 a, Split
Poslovni broj Gž-1315/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LTO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tomi Ljubiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Emiliji Čibarić, odvjetnici iz OD Babić&Čibarić d.o.o. iz Zagreba, Charlesa Darwina 4F, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6906/2021-16 od 25. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužene, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6906/2021-16 od 25. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
"I Proglašava se nedopuštenom ovrha ovrhovoditelja LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] protiv ovršenika VTO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Vesna Kelečić broj Ov-7396/2018 od 24. svibnja 2018., a radi zapljene i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate s računa tužitelja VTO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u iznosu od 13.272,28 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
II Nalaže se tuženoj LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju VTO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime parničnog troška isplati iznos od 1.178,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 25. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.".
2. Protiv navedenog rješenja žali se tužena te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), predlažući pobijanu presudu preinačiti shodno žalbenim navodima, podredno ukinuti te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.
3. Na žalbu tužene odgovorio je tužitelj. U odgovoru se protivi žalbenim navodima u cijelosti te predlaže odbijanje žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja na utvrđenje da je nedopuštena ovrha određena temeljem bjanko zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Vesne Kelečić broj Ov-7396/2018 od 24. svibnja 2018. u iznosu od 13.272,28 Eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
6. Suprotno žalbenim navodima tužene donoseći pobijanu presudu i u postupku koji je istoj prethodio sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude ne proturječi razlozima presude, ista sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika, o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.
7. U postupku između stranaka nije bilo sporno:
- da su tužitelj i tužena dana 29. lipnja 2017. sklopili Sporazum o diobi bračne stečevine te da su u članku 2. Sporazuma stranke navele kako sporazumom uređuju svoje međusobne imovinskopravne odnose te prava i obveze u vezi nekretnine stečene za vrijeme trajanja braka. Člankom 4. točka 3. Sporazuma o diobi bračne stečevine stranke su suglasno utvrdile kako će tužitelj preuzeti obvezu zatvaranja novčanog potraživanja;
- da su stranke 24. svibnja 2018. sklopile Ugovor o prijenosu poslovnog udjela u trgovačkom društvu Masculinus d.o.o. Zagreb, kojim tužena kao prenositelj prenosi na tužitelja kao stjecatelja posebni udjel koji drži u trgovačkom društvu Masculinus d.o.o. nominalne vrijednosti u iznosu od 20.000,00 kuna u cijelosti;
- da je tužitelj izjavom od 24. svibnja 2018. ovjerenom kod javne bilježnice Vesne Kelečić iz Zagreba potvrdio da će svojoj bivšoj supruzi – tuženoj s osnove bračne stečevine, ali i s osnove Ugovora o prijenosu poslovnog udjela u društvu Masculinus d.o.o. kojim je od tužene stekao poslovni udjel, isplatiti iznos od 197.100,00 kuna u razdoblju od dvije godine.
8. U postupku je pak među strankama sporno je li tužitelj isplatio tuženoj navedeni iznos od 197.100,00 kuna po osnovu potpisanih ugovora.
9. Po provedenom postupku sud prvog stupnja utvrdio je sljedeće relevantne činjenice:
- da iz izvatka iz poslovne dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da je tužitelj u razdoblju od svibnja 2018. do travnja 2020. isplatio tuženoj sveukupno 254.119,64 kune te da je isplatio tuženoj i dugovanje od 197.100,00 kuna;
- da iz iskaza tužitelja danog na ročištu od 22. svibnja 2024. proizlazi da je isplate tuženoj vršio preko tvrtke Masculinus d.o.o. ali navodi da je sve ugovorne obveze prema tuženoj ispunio;
- da tužena u svom iskazu navodi kako joj je tužitelj isplatio iznos od 30.000,00 kuna, prije nego što je realizirala zadužnicu, a da joj kasnije nije isplatio ništa.
10. Temeljem ovih izvedenih dokaza, uvažavajući gore nesporne činjenice sklapanja citiranih pravnih poslova sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj svoje dugovanje prema tuženoj ispunio u iznosu od 197.100,00 kuna te da je tuženoj isplaćivao u ugovorenom razdoblju i plaću, trošak leasinga i goriva, iznos od 30.000,00 kuna na ime bračne stečevine, nagrade za plaću u iznosu od 5.000,00 kuna. Nadalje, sud je smatrao da tužena neosnovano navodi da je tužitelj izvršio obvezu, da je obveze ispunjavao preko društva Masculinus d.o.o., a ne osobno. Naime, ova činjenica da nije relevantna jer prema odredbi članka 161. stavak 1. Zakona o obvezni odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje u tekstu ZOO) obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba. Dakle, sud prvog stupnja je osnovano smatrao da je tužitelj izvršio i ispunio svoju obvezu u cijelosti prema tuženoj preko društva Masculinus d.o.o., tužena je te iznose primila te je slijedom toga neosnovano naplatila zadužnice koje su predmet ovog postupka.
11. Stoga, da su ispunjeni uvjeti iz članka 50. stavak 1. točka 3., 7. i 9. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 139/10, 125/11, 150/11, 12/12, 70/12, 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22, 6/24, dalje u tekstu: OZ), jer je zadužnica izgubila djelotvornost budući je tužitelj ispunio svoju obvezu prema tuženoj. Stoga je odlučeno kao u izreci pod I. pobijane presude.
12. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi sa odredbom članka 155. ZPP-a.
13. Gore navedeni zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj žalbeni sud.
14. Gore navedena činjenična utvrđenja odnosno pravne zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj žalbeni sud. Naime, neosnovano tužena navodi kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 161. stavak 1. ZOO- a, odnosno pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Naime, tužena u žalbi tvrdi da je uplate vršilo trgovačko društvo Masculinus d.o.o., ali da se uplate odnose na obveze koje je društvo imalo prema tuženici s osnova troška plaće, naknade za plaću, a neispunjenje obveze u ime tužitelja. U odnosu na navedeno odgovoriti je žaliteljici da ista u žalbi navodi ono što je isticala i tijekom postupka, a koji prigovor je i prvostupanjski sud valjano otklonio, o čemu pobijana presuda sadrži valjane i jasne razloge.
15. Naime, iz spisa i dokumentacije u spisu nedvojbeno proizlazi da su stranke za vrijeme trajanja braka stekle nekretninu koja čini 27,3/1000 dijela zk čbr [katastarska čestica] stambeno objekti i dvorište u Zagrebu, Pešćanska 166, veličine 1559 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], na koje je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to suvlasnički dio: 27/3/1000 etažno vlasništvo (E-20)-jedan stan na drugom katu oznake S20 površine 65,10 m2, sa ostavom u podrumu površine 1,10 m2 ukupne površine 66,20 m2 u nacrtu o etažiranju označeno crvenom bojom.
16. Sukladno sporazumu o diobi bračne stečevine od 29.6.2017. tužitelj je svoje pravo vlasništva prenio na tuženu u cijelosti, uz dodatnu obvezu koju je preuzeo na sebe – u cijelosti preuzeti na sebi preostali iznos kredita u iznosu od 65.000,00 eura.
17. Nadalje, stranke su, kako je gore i navedeno sklopile 24.5.2017. pisani sporazum da će ovršenih isplatiti tuženoj u roku od dvije godine iznos od 197.100,00 kuna, s osnove bračne stečevine, ali i s osnova ugovora o prijenosu udjela u društvu Masskulinus d.o.o. Zagreb time da je kao sredstvo osiguranja podmirenja troškova tužitelj tuženoj dao dvije zadužnice, svaka na iznos od po 100,000,00 kuna.
18. Iz pisane dokumentacije u spisu, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud proizlazi da je tužitelj plaćao u razdoblju od 5/2018 do 5/2020 isključivo za prijenos poslovnih udjela tvrtke Masskulinus d.o.o. i bračne stečevine, upravo sukladno sporazumu i izjave.
19. Radi iznesenog, neosnovani su u cijelosti žalbeni navodi tužene.
20. Pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka.
21. S obzirom na izneseno, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi a sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP- a, valjalo je odbiti žalbu tužene kao neosnovanu te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, kao i odluku o troškovima postupka te suditi kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Splitu, 4. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Dragica Samardžić
