Republika Hrvatska
Županijski sud u Vukovaru
Vukovar, Županijska 33
Gž-422/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Vukovaru u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesne Vrkić Perak, kao predsjednika vijeća, te Željka Marina kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Vukadinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Vukadin i partneri j. t. d. u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d. OIB:02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćnici Željki Lisec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5337/2023-20 od 28. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 4. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5337/2023-20 od 28. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je ništetna odredba članka 11.3 Ugovora o kreditu broj 9012407442 kojeg su 13. travnja 2007. sklopili tužitelj i tuženik, a kojim se člankom korisnik kredita obvezuje prilikom prvog korištenja kredita platiti banci jednokratnu naknadu u visini od 1,50% od iznosa kredita.
Naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 159,47 eura sa pripadajućom zateznom kamatom kako je to navedeno pod točkom II. izreke prvostupanjske presude kao i iznos od 1.502,16 eura na ime parničnog troška sa pripadajućom kamatom.
2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija takvu prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta ZPP). Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijane presude.
3. Žalba nije osnovana.
4. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.
5. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim navedena odredba Ugovora o kreditu prema kojoj je isplatio banci 1,50% od iznosa kredita na ime jednokratne naknade obrade kredita te da mu tužena isplati iznos od 159,47 eura sa pripadajućim kamatama.
7. Nesporan je sadržaj odredbe članka 11.3 Ugovora o jednokratnoj naknadi 1,50% od iznosa kredita.
Isto tako nije sporno da ugovor ne sadrži konkretan opis troškova niti usluga koji se plaćanjem sporne naknade naplaćuju u vrijeme sklapanja ugovora.
8. Temeljem navedenog pravilno zaključuje prvostupanjski sud da ti troškovi i usluge koji se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu samorazumljivi i da nisu takvi da bi ih se moglo razumno uključiti u naknadu za obradu i odobrenje kredita.
9. Tijekom postupka utvrđeno je da nije pregovarano sa bankom o ugovornim odredbama već da je tužitelju dan na potpis na unaprijed sastavljeni tipski ugovor.
10. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbe članka 81. stavak 1., 2. i 3. i članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje ZZP), a prema kojim odredbama se smatra nepoštenom ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
11. Nije osnovana tvrdnja žalitelja da je sporna odredba jasna, lako razumljiva i uočljiva jer zaključenim ugovorom između parničnih stranaka uopće nije obrazloženo niti određeno za koju uslugu se plaća navedeni iznos upravo od 1,50% od vrijednosti kredita. Jasno je i uočljivo da je određen iznos upravo od 1,50% od vrijednosti kredita ali ničim nije određeno koji su sadržajno troškovi obuhvaćeni upravo u tom iznosu.
12. Žalitelj se poziva na činjenicu da u vrijeme zaključenja spornog ugovora o kreditu 2005. nije bio na snazi niti jedan propis koji bi obvezao kreditora da dodatno obrazlaže naknadu za korištenje kredita, a što po ocjeni drugostupanjskog suda nije odlučno jer navedena činjenica ne znači da je banka mogla jednostrano i isključivo odrediti bilo koji iznos na ime naknade za obradu kredita i korištenja istog, a pri tom ne obrazložiti osnovanost tako određenog iznosa naknade.
13. Nije sporna visina tužbenog zahtjeva pa nije bilo niti potrebno posebno utvrđivati iznos.
14. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na članku 154. stavak 1. u vezi s člankom 155. stavak 1. i 2. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23) jer je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom.
15. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.
Vukovar 4. rujna 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Vesna Vrkić Perak
