Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1075/2024-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Kos, predsjednice vijeća, Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća i suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupanoga po punomoćnici NR, dipl. iur., protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanoga po punomoćniku Mati Kačanu, odvjetniku u Zagrebu, Ilica 116, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-8921/2023-13 od 20. kolovoza 2024., u sjednici vijeća 4. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 8921/2023-13 od 20. kolovoza 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 7.263,54 EUR sa zateznim kamatama:

- na iznos od 6.125,48 EUR od 21. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 1.138,06 EUR od 29. kolovoza 2023. do isplate (točka I. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR, u roku 15 dana (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), na koje sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, a ni tužitelj, iako navodi da žalbu podnosi i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, određeno ne navodi u čemu bi se te povrede konkretno sastojale pa u odnosu na taj žalbeni razlog prvostupanjska presuda nije mogla biti ispitana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadom štete koja mu je nastala u razdoblju od 1. rujna 2020. do 31. kolovoza 2023., isplatom iznosa od 12.250,95 EUR u razdoblju od 1. rujna do 31. ožujka 2023. na ime invalidske mirovine te isplatom iznosa od 1.138,06 EUR u razdoblju od 1. travnja do 31. kolovoza 2023., svojoj osiguranici ER, na ime invalidske mirovine, ostvarene 50% zbog posljedica ozljeda zadobivenih u štetnom događaju 8. prosinca 1986., krivnjom osiguranika tuženika, a 50% zbog bolesti. S obzirom na uzrok invalidnosti za koji je odgovoran tuženik, tužitelj potražuje 50% isplaćenih iznosa sa zateznom kamatom tekućom od podnošenja zahtjeva do isplate, tj. iznosa od 6.125,48 EUR od 21. travnja 2023. do isplate te iznosa od 1.138,06 EUR od 29. kolovoza 2023. do isplate.

6. Među strankama je nesporno da je ER zadobila ozljede u prometnoj nesreći 8. prosinca 1986. i da je za nastanak te nesreće odgovoran LR.

6.1. Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio:

- da je tuženik sa LR imao sklopljenu Policu osiguranja broj [broj police osiguranja] [broj],

- da je tuženik tužitelju isplaćivao iznose po osnovi razmjernih iznosa mirovine koje je tužitelj isplaćivao svojoj osiguranici ER,

- da je tužitelj svojoj osiguranici ER na ime invalidske mirovine u razdoblju od 1. rujna 2020. do 31. ožujka 2023. isplatio iznos od ukupno 12.250,95 EUR (za razdoblje od 1. rujna 2020. do 31. prosinca 2020. iznos od 1.494,74 EUR, za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2021. iznos od 2.254,71 EUR, za razdoblje od 1. srpnja do 31. prosinca 2021. iznos od 2.310,26 EUR, za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2022. iznos od 2.361,94 EUR, za razdoblje od 1. srpnja do 31. prosinca 2022. iznos od 2.507,92 EUR i za razdoblje od 1. siječnja do 31. ožujka 2023. iznos od 1.321,38 EUR) te

- da joj je u razdoblju od 1. travnja do 31. kolovoza 2023. isplatio iznos od ukupno 2.276,12 EUR (za razdoblje od 1. travnja do 30. lipnja 2023. iznos od 1.321,38 EUR i za razdoblje od 1. srpnja do 31. kolovoza 2023. iznos od 954,74 EUR

- da 50% od ukupno isplaćenog iznosa (14.527,07 EUR) iznosi 7.263,54 EUR.

6. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev, uz obrazloženje da je u ovoj pravnoj stvari mjerodavan Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'', broj 51/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 – dalje: ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate invalidske mirovine osiguranici tužitelja, prema kojem obveza tuženika naknaditi predmetnu štetu tužitelju postoji samo ako postoji razlika između invalidske mirovine koja je utvrđena rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP. Međutim, kako razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, u konkretnom slučaju ne postoji jer tužitelj u ovom postupku traži isplatu iznosa invalidske mirovine u dijelu u kojem ju je isplaćivao svom osiguraniku upravo na temelju ozljede na radu (50%), sud zaključuje da tužitelju šteta u smislu čl. 27. st. 3. ZOOP nije ni nastala.

7. Takav zaključak i pravno shvaćanje suda prvoga stupnja nije pravilno i ne može se prihvatiti.

7.1. Prije svega treba reći da je pogrešan zaključak prvostupanjskoga suda da sporna razlika ne postoji samo zbog toga što tužitelj traži isplatu 50% iznosa invalidske mirovine koju je isplaćivao svom osiguraniku na temelju ozljede na radu (50%). Naime, tužitelj je svom osiguraniku isplaćivao 100% mirovine koja mu pripada po propisima mirovinskog osiguranja pa mu pripada pravo od štetnika odnosno njegova osiguranika, zahtijevati isplatu onog dijela mirovine koja je prouzročena ozljedom nastalom u štetnom događaju za koji je odgovoran.

8. Prema čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO), tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Prema čl. 1046. ZOO, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

9. Odredbom čl. 162. st. 1. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 – dalje: ZMO) propisano da Zavod ima pravo na naknadu šteta od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.

9.1. Prema čl. 164. st. 1. ZMO, Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz čl. 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Prema st. 2. t. 1. toga članka, naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu odnosno neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu, kako navedena odredba glasi od 1. siječnja 2023.

9.2. Prema odredbi čl. 165. st. 3. ZMO, na svotu potraživanja naknade štete Zavod ima pravo na zateznu kamatu u visini određenoj zakonom koja teče od prvog idućeg dana nakon isteka roka od 15 dana od dana dostave poziva odgovornoj osobi da naknadi štetu.

9.3. Prema čl. 164. st. 5. ZMO, za utvrđivanje visine stvarne štete u tom slučaju mjerodavne su odredbe toga Zakona.

10. Odredba čl. 27. ZOOP glasi:

(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.

11. S obzirom na čl. 27. st. 1. ZOOP, društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi osiguranja iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje iako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

11.1. Prema tome, svi izdaci koji su uzročno-posljedično vezani uz isplate koje zavodi za socijalno osiguranje isplaćuju svojim osiguranicima na temelju propisa o osiguranju koji reguliraju takva prava, zbog posljedice štete koju je uzrokovao osiguranik društva za osiguranje predstavljaju stvarnu štetu koju je društvo za osiguranje dužno naknaditi zavodu za osiguranje jer je takvim isplatama umanjena imovina zavoda pa time i predstavlja stvarnu štetu (Rev-1437/2021-2 od 5. siječnja 2022. i Rev-1496/2024-2 od 17. prosinca 2024).

12. Osim toga, pritom treba imati u vidu i odredbe čl. 56. st. 2. i čl. 87. st. 1. t. 9. ZMO, prema kojima, u slučaju kada kod osiguranika tužitelja dođe do potpunog gubitka radne sposobnosti, kao što je to ovdje slučaj, uopće ne postoje pretpostavke za primjenu čl. 27. ZOOP jer ne postoji niti može postojati razmjerni iznos mirovine propisan odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP.

12.1. Ovo stoga što prema odredbi čl. 87. st. 1. t. 9. ZMO, mirovinski faktor uopće nije vezan uz uzrok nastanka potpunog gubitka radne sposobnost pa posljedično tome ne može postojati niti razlika između invalidske mirovine koja se osiguraniku isplaćuje zbog potpunog gubitka radne sposobnosti koji je nastao zbog bolesti ili ozljede izvan rada s jedne strane i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, s druge strane, kako to propisuju odredbe ZOOP.

12.2. To konkretno znači da bi primjenom odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP, faktično bila otklonjena odgovornost osiguratelja za štetu zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja u svim onim slučajevima kada je kod osiguranika tužitelja došlo do potpunog gubitka radne sposobnosti, neovisno o tome što je isti (makar i djelomično) posljedica štete koju je prouzročio osiguranik društva za osiguranje i koju je po ugovoru o osiguranju, oštećenicima obvezan nadoknaditi osiguratelj štetnika.

13. S obzirom na navedeno, prema pravnom stajalištu ovoga suda, mjerodavan je ZMO koji, između ostaloga, regulira pitanje naknade štete za novčana davanja koja tužitelj isplaćuje na teret mirovinskog osiguranja, a koja davanja su posljedica štete koju je prouzročio osiguranik društva za osiguranje.

14. U konkretnom slučaju riječ je o izdacima kojima se umanjuje imovina tužitelja zbog uzroka za koji je (bar djelomično) odgovoran osiguranik tuženika, odnosno tuženik kao njegov osiguratelj. Stoga, stvarnu štetu, prema ocijeni ovog suda, predstavlja upravo onaj iznos koji tužitelj isplaćuje svom osiguraniku zbog uzroka za koji je odgovoran tuženik kao osiguratelj, kako je to propisano odredbama čl. 161. do 165. ZMO, kao i odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP.

15. Istovjetno pravno shvaćanje je ovaj sud već izrazio u presudama poslovni broj Gž-1105/2022-2 od 29. studenoga 2023., Gž-215/2022-2 od 25. travnja 2024., Gž- 401/2022-2 od 25. travnja 2022., Gž-1105/2022-2 od 29. studenoga 2023. i Gž-

349/2025 od 7. svibnja 2025.,

16. Zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje ostalo je nepotpuno utvrđeno što se tiče prigovora iscrpljenosti svote osiguranja, istaknutog do zaključenja prethodnog postupka.

17. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 370. ZPP, trebalo je ukinuti pobijanu prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskome sudu na ponovno suđenje.

18. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud raspraviti i ocijeniti prigovor iscrpljenosti svote osiguranja te ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva i zahtjevima za naknadom troškova postupka, imajući u vidu razloge navedene u ovom rješenju.

U Velikoj Gorici 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos