REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
posl.br. P-5613/2022-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Irena Šafar u pravnoj stvari tužitelja PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Zlatko Tomažić, odvjetnik, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, nakon održane glavne i zaključene glavne i javne rasprave, u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zastupnika tuženika, temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), dana 4. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I Proglašava se da je ovhra koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu u predmetu broj Ovr-3194/2021 između tužitelja PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kao ovršenika i tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 kao ovrhovoditelja nedopuštena.
II Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 da tužitelju PČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati na ime parničnog troška iznos od 578,30 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom ovog suda broj Ovr-3194/2021 od 30. rujna 2022. upućen da u roku od 15 dana pokrene parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Rješenjem o ovrsi pod navedenim brojem ovaj sud je 1. prosinca 2021. usvojio prijedlog ovrhovoditelja a tuženika iz ovog predmeta radi provođenja ovrhe protiv tužitelja na novčanoj tražbini po računima tužitelja. Tuženik je u citiranom ovršnom predmetu podnio žalbu iz razloga propisanih u čl. 50 st. 1 točka 7, 9 i 11 Ovršnog zakona. Odlukom Županijskog suda u Zadru pod brojem Ovr-80/2022 od 26. svibnja 2022. djelomično je odbijena žalba tužitelja, djelomično uvažena, pa je ovršni sud uputio tužitelja na pokretanje parnice. Tužitelj smatra da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za donošenjem predmetnog rješenja o ovrsi po prijedlogu tuženika iz ovog predmeta. Tužitelj smatra da presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. Ko-3305/2010 od 8. lipnja 2011. priložena uz ovršni prijedlog ne predstavlja ovršnu ispravu u smislu odredbe čl. 23 st. 1 Ovršnog zakona već ima nedostataka koji joj oduzimaju to svojstvo iz razloga što u njoj nije naznačena vrsta i opseg ispunjenja obveze te je suprotna čl. 21 Ovršnog zakona. U toj presudi nedostaje kondemnatorni dio odluke kojom se ovršeniku kao okrivljeniku nalaže plaćanje iznosa oduzete imovinske koristi od tadašnjih 24.000,00 kn. To proizlazi iz obavijesti FINA-e o vraćanju osnove za plaćanje tuženiku iz ovog predmeta od 13. srpnja 2021. Tužitelj smatra da iz naprijed navedenih razloga ovršni sud bi trebao odbaciti ovršni prijedlog ovrhovoditelja. Tužitelj ističe i prigovor zastare iz razloga što je prijedlog podnesen nakon proteka roka iz odredbe čl. 233 ZOO-a. Slijedom navedenog predlaže da sud donese presudu u kojoj će proglasiti ovrhu u predmetu Ovr-3194/2021 nedopuštenom te naložiti tuženiku da tužitelju plaći parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate u roku od 15 dana.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te navodi da je u presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu br. Ko- 3305/2010 od 8. lipnja 2021. naloženo tužitelju da tuženiku isplati iznos od 24.000,00 kn/3.185,35 eura na ime oduzete imovinske koristi. Tuženik je priznao da je po zahtjevu za izravnu naplatu temeljem citirane presude FINA vratila s naznakom da ovršna isprava ne sadrži nalog za ispunjenje ovršeniku pa je nakon toga tuženik podnio prijedlog za ovrhu 11. listopada 2021. a sud je izdao rješenje pod brojem Ovr-3194/2021 od 1. prosinca 2021. Tuženik navodi da prigovor zastare nije osnovan te da prema Kaznenom zakonu obveza tužitelja ne zastarijeva. Predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti uz naknadu parničnog troška.
3. U provedenom postupku sud je izvršio uvid i pročitao je zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-3194/2021 (list 4 do 8 spisa),
zahtjev za izravnu naplatu (list 11 do 13 spisa), obavijest FINA-e (list 14 spisa),
prijedlog za ovrhu (list 16 do 17 spisa), presuda Općinskog kaznenog suda Ko- 3305/2010 (list 18 do 21 spisa).
4. Cijeneći rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
5. Tužitelj u ovoj pravnoj stvari se osnovano poziva na žalbene razloge propisane odredbom čl. 50 st. 1 točka 1, 7, 9 i 11 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 55/16, 73/17, 131/20 – dalje OZ).
6. Prema čl. 23 st. 1 Ovršnog zakona propisano je da je ovršna isprava ovršna sudska odluka i ovršna sudska nagodba.
7. Čl. 25 Ovršnog zakona propisuje razloge ovršnosti odluke. U st. 1 istog članka je propisano da je sudska odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje ovršna ako je postala pravomoćna i ako je protekao rok za dobrovoljno ispunjenje, a rok za dobrovoljno ispunjenje teče od dana dostave odluke ovršeniku ako Zakonom nije drugačije određeno. U st. 3 čl. 25 OZ je propisano da je sudska odluka kojom se oduzima imovinska korist ovršna ako je postala pravomoćna i sadrži podatke po posebnim pravilima koje uređuju njezin sadržaj.
8. Čl. 29 Ovršnog zakona je propisano da je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, predmet, opseg, vrsta i vrijeme ispunjenja obveze.
9. Uvidom u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Ko- 3305/2010 od 8. lipnja 2011. sud je utvrdio da je presuda postala pravomoćna 9. listopada 2011. a ovršna 25. listopada 2011. godine, te da je tužitelj iz ovog predmeta proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe opisane u čl. 217 st. 1 točka 1 vezano uz odredbu čl. 216. st 1 Kaznenog zakona te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci uvjetno te mu se temeljem čl. 82 Kaznenog zakona oduzima imovinska korist pribavljena počinjenim kaznenim djelima u ukupnom iznosu od tadašnjih 24.000,00 kn.
10. Tužitelj se osnovano poziva na naprijed navedene odredbe Ovršnog zakona iz razloga što u presudi Kaznenog suda nedostaje platni nalog za plaćanje iznosa koji se ovršuje odnosno nedostaje dio odluke kojim se tužitelju nalaže plaćanje oduzete imovinske koristi u novčanom iznosu u koristi tuženika iz ovog predmeta. Iz tih razloga FINA je i obavijestila tuženika o vraćanju osnove za plaćanje kada je tuženik dana 9. srpnja 2021. godine tražio putem FINA-e izravnu naplatu predmetne novčane tražbine na računima tužitelja.
11. Dakle, sud je u ovom postupku utvrdio da presuda Općinskog kaznenog suda br. Ko-3305/2010 od 8. lipnja 2011. godine nije ovršna isprava kako je to propisano u odredbi čl. 23 st. 1 Ovršnog zakona te da nisu ispunjeni uvjeti za provođenje ovrhe u predmetu broj Ovr-3194/2021.
12. Osnovan je i prigovor zastare iz razloga što je ovršni prijedlog podnesen dana 11. listopada 2021., dakle, protekom roka propisanim odredbom čl. 233 st. 1 ZOO-a odnosno protekao je rok od 10 godina od dana pravomoćnosti presude Kaznenog suda. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci pod I.
13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi čl. 155 ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku prema OT, VPS te uspjehu tužitelja u sporu.
14. Sud je tužitelju priznao trošak za sastav tužbe prema Tbr. 7 točka 1 – 200,00 eura, zastupanje na ročištu 5.3.2025. prema tbr. 9 točka 1 – 200,00 eura, što ukupno iznosi 400,00 eura, koje treba uvećati za 25% PDV ili 100,00 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 39,15 eura pa je sud tužitelju priznao trošak u ukupnom iznosu od 578,30 eura. Sud je tužitelju priznao kamatu na parnični trošak prema odredbi čl. 30 Ovršnog zakona te je odlučeno kao u izreci pod II.
U Zagrebu, 4. rujna 2025. godine.
Sudac:
Irena Šafar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.
DNA:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika
