REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:Psp-30/2022-131

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari I-tužitelja ŠM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice TM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Joško Biliškov, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika RM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Fran Pelicarić, odvjetnik iz Zagreba, radi smetanja posjeda, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 8. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 4. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I./ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Utvrđuje se da je tuženik RM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u razdoblju od 30. lipnja 2015. godine do 09. srpnja 2015. godine, a što su tužitelji ŠM i TM saznali 04. i 09. srpnja 2015. godine, time što je sa nekretnine označene kao kat. čest. br. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] - u naravi kuća u [adresa] i dvorište, proširio krovište kuće na nekretnini tužitelja označenu kao kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] - u naravi obiteljska kuća u [adresa], te što je ne nekretnini označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] – u naravi kuća u [adresa] i dvorište podigao zid dužine 2,50 m, debljine 16 cm i visine 1,47 m u spojnicama točaka „A i C“, odnosno 2,02m u spojnicama točaka „B i D“, te što je u stražnjem djelu svojeg sjeveroistočnog zida svoje kuće označene kao kat. čest. br. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] – u naravi kuća u [adresa] i dvorište, otvorio prozor koji se prije toga tamo nije nalazio (koje krovište je u Skici lica mjesta geodetskog vještaka Željka Perića, ing. geod. „Zagreb, 18. 12. 2019. g.“, kao sastavnom djelu Nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Željka Perića, ing. geod., označeno spojnicama točaka „C-D-E“, koji zid je u Skici lica mjesta geodetskog vještaka Željka Perića ing. geod. „Zagreb, 30. 01. 2025. g.“, kao sastavnom djelu dopune Nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Željka Perića, ing. geod., označeno spojnicama „A-B-C-D“ debljine 16 cm, dužine 2,5m i visine 1,47 m u spojnicama točaka „A i C“, odnosno 2,02m u spojnicama točaka „B i D“, te koji prozor je označen u Skici koja se nalazi na stranici 11 Nalaza i mišljenja dipl. ing. Žarka Željka od 08. 07. 2020. g. prikazan i označen dimenzijama „150-170-122“), zasmetao tužitelje ŠM i ŠMF u posljednjem mirnom posjedu nekretnine označene kao kat. čest. br. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] – u naravi obiteljska kuća u [adresa], u posjedu prava služnosti svjetla i vidika, te u posjedu negativnog prava služnosti prozora.

2. Nalaže se tuženiku RM, u roku od 24 sata od dostave ovog Rješenja, vratiti oduzeti posjed nekretnine, posjed prava služnosti svjetla i vidika, te posjed negativnog prava služnosti prozora, sve pobliže opisano u točki I izreke ovog Rješenja, na način da sruši dio krovišta koji se nalazi u zračnom prostoru na nekretnini tužitelja označenoj kao kat. čest. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] - u naravi obiteljska kuća u [adresa], i to u cijeloj dužini od 10,90 m, koje krovište je u Skici iz točke I. izreke označeno spojnicama točaka „C-D-E“, a širine (gledajući od krajnjeg dijela krovišta u zračnom prostoru navedene nekretnine tužitelja, pa dalje prema navedenoj nekretnini tuženika) u točki „C“ 10,00 centimetara, u točki „D“ 10,00 centimetara, te u točki „E“ 4,00 centimetra, da sruši novosagrađeni zid nalazeći na nekretnini označenoj kao kat. čest. br. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] – u naravi kuća u [adresa] i dvorište u cijeloj njegovoj dužini od 2,50 metara, debljine 16,00 centimetara i to cjelokupno izgrađeni zid koji je sagrađen iznad 95,00 centimetara njegove visine gledajući od temelja, pa sve u vis, do sagrađene nadstrešnice (koji zid je u Skici lista mjesta geodetskog vještaka Željka Perića ing. geod. „Zagreb, 30. 01. 2025. g.“, kao sastavnom djelu dopune Nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Željka Perića, ing. geod., označeno točkama spojnicama „A-B-C-D“ debljine 16 cm, dužine 2,5m i visine 1,47 m u spojnicama točaka „A i C“, odnosno 2,02m u spojnicama točaka „B i D“), da zatvori prozor koji je otvorio u stražnjem dijelu sjeveroistočnog zida svoje kuće označene kao kat. čest. br. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. – u naravi kuća u [adresa] i dvorište (koji prozor je označen u Skici koja se nalazi na stranici 11 Nalaza i mišljenja dipl. ing. Žarka Željka od 08. 07. 2020. g. i prikazan dimenzijama i oznakama „150-170-122“), te mu se zabranjuje takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja za ubuduće.

II./ Nalaže se I-tužitelju ŠM OIB [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljici TM, OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku RM, OIB [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.019,91 EUR, u roku od 15 dana.

III./ Odbija se zahtjev I-tužitelja ŠM i II-tužiteljice TM za naknadu troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. U ovom parničnom predmetu, tužitelji ŠM i ŠMF u tužbi i tijekom postupka tvrde da ih je tuženik smetao u njihovom posljednjem mirnom posjedu nekretnine opisane u točki I./ tužbenog zahtjeva, u naravi obiteljske kuće na adresi u [adresa], na način da je tuženik na svojoj obiteljskoj kući:

- proširio krovište svoje kuće na nekretninu tužitelja za nekih 40 cm te tako zauzeo zračni prostor nekretnine tužitelja (kao što je označeno na fotografiji na listu 166 spisa, prema iskazu I i II-tužitelja na ročištu 18. prosinca 2024);

- podigao zid dužine 2,50 m, debljine 16 cm i visine 1,47 m te tako tužiteljima oduzeo posjed nekretnine u dijelu u kojem je izgradio zid, što predstavlja smetanje posjeda prava služnosti svjetla i vidika (kao što je označeno na fotografiji na listu 166 spisa, prema iskazu I i II-tužitelja na ročištu 18. prosinca 2024); te

- na stražnjem djelu sjeveroistočnog zida svoje kuće otvorio prozor koji se prije toga tamo nije nalazio te tako tužitelje smetao u posjedu negativnog prava služnosti prozora (kao što je označeno na fotografiji na listu 135 spisa, prema iskazu I i II-tužitelja na ročištu 18. prosinca 2024).

2. Stoga tužitelji, nakon izvedenog dokaza vještačenjem radi preciziranja mjesta za koje tužitelji tvrde da predstavljaju mjesta smetanja posjeda, postavljaju tužbeni zahtjev citiran pod točkama I./ i II./ izreke ovoga rješenja te traže naknadu troška parničnog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom parničnog postupka čini nespornim da je izveo radove na svojoj nekretnini – konkretno, da je u visinu podigao od ranije postojeći zid između nekretnina parničnih stranaka (radi se o dvojnom objektu obiteljskih kuća), da je promijenio crijep na krovu svoje nekretnine te da je ranije otvorenu terasu zatvorio i na mjestu ranijega otvora ugradio prozor. Tuženik osporava da je time smetao tužitelje u posjedu njihove nekretnine.

4. Tuženik osporava da je izvedenim radovima na krovištu svoje nekretnine prešao na nekretninu tužitelja te na taj način zauzeo zračni prostor na nekretnini tužitelja te tvrdi da je rub krova tuženikove kuće i prije promjene crijepa na krovu te nekretnine prelazio u zračni prostor iznad nekretnine tužitelja, da je takvo stanje nepromijenjeno više od pedeset godina i da je uobičajeno na svim sličnim i susjednim kućama od njihove izgradnje.

5. Tuženik nadalje navodi da je na dijelu svoje vlastite nekretnine izgradio ogradni zidić te osporava tvrdnju tužitelja da je podizanjem zida oduzeo tužiteljima posjed prava svjetla i vidika.

6. Naposljetku tuženik osporava da je otvaranjem prozora na istočnom dijelu svoje kuće tužitelje omeo u posjedu negativnog prava služnosti prozora te navodi da je na svojoj vlastitoj kući izgradio prozor, s kojega se djelomično može gledati na dio nekretnine tužitelja.

7. Tuženik tvrdi da se ovdje radi o susjedskoj ljubomori te predlaže tužbeni zahtjev odbiti, uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

8. Presuda ovoga suda posl. br. Psp-119/15-80 od 20. srpnja 2021., kojom je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Puli, posl. br. Gž-1475/2021-2 od 10. ožujka 2022., uz obrazloženje da je prvostupanjski sud tužbeni zahtjev odbio nepravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP jer nije izveo dokaze koje su tužitelji predložili, bez da je obrazložio zašto po tužiteljima predložene dokaze nije izveo.

9. U ponovljenom postupku, pregledane su isprave i fotografije u spisu, pročitani su spis iz postupka provedenog po prijavi ovdje tužitelja protiv ovdje tuženika koji se vodio kod Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja te spis iz postupka osiguranja dokaza; dopunjeno je ranije provedeno vještačenje po stalnim sudskim vještacima Željku Periću, vještaku za geodeziju i Žarku Željku, vještaku za građevinarstvo, i to po vještaku Željku Periću. Nadalje, saslušani su svjedoci TMF, IM (dva puta tijekom postupka), CM i AM te su saslušane stranke (list 260-261, 279-282 spisa).

10. Po ovako provedenom postupku, primjenjujući materijalno pravo na utvrđeno, ujedno između stranaka u bitnom nesporno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Tužiteljica TM iskazala je, u bitnom, da je tuženik od ranije između nekretnina parničnih stranaka postojeći zidić, koji se nalazi(o) na međi između nekretnina u vlasništvu parničnih stranaka, izgradnjom podigao za 1,5 m te tako tužiteljima zagradio pogled i svjetlo te da su tužitelji od tada, zbog nepreglednosti, imali nekoliko provala u svoju kuću. U pogledu krova, tužiteljica je iskazala da je tuženik izgradnjom novoga krova ranije postojeći krov proširio, prema njezinoj procjeni, za nekih 10-12 cm izvan ranijih gabarita jer da stari krov na kući tuženika nije zadirao u njihov (tužiteljima pripadajući) zračni prostor. U pogledu spornog prozora, I-tužiteljica je iskazala da je tužitelj prozorima zatvorio od ranije postojeću terasu, koja je ranije bila otvorena.

12. Tužiteljica, ponovno saslušanja zbog izmjene suca, pokazala je na fotografiji na listu 166 spisa dio zida izgradnjom kojega tužitelji tvrde da im je tuženik smetao posjed služnosti svjetla i vidika te je sud taj (sporni) dio zida na toj fotografiji zaokružio, tako ga označivši. Tužiteljica je iskazala da tužiteljima sporni dio zida smeta jer zbog toga zida tužitelji više nemaju pogled kakav su imali, ne dolazi im svjetlost te je taj kut njihovoga vrta vlažan. Prilikom istoga saslušanja (zapisnik s ročišta 18. prosinca 2024. – list 307 spisa) tužiteljica je na fotografiji na listu 166 spisa pokazala, a sud zaokružio i tako ga označio, mjesto na kojem je tuženik crijepom zahvatio zračni prostor kuće I i II-tužitelja. Tužiteljica je iskazala da tako tuženikovim crijepom zahvaćeni zračni prostor tužiteljima smeta zato što tužitelji zbog toga ne mogu podići svoju kuću na način da je još nadograde u visinu, odnosno da do toga dođe, tuženik bi trebao micati svoj krov. Naposljetku, tužiteljica je na fotografiji na listu 135 spisa pokazala, a sud označio, sporni prozor zbog postavljanja kojega tužitelji u ovoj parnici traže posjedovnu zaštitu. Tužiteljica je u svojem iskazu objasnila da tužiteljima predmetni prozor smeta zato što ako tužitelji potencijalno odluče prodati svoju kuću, kupac ne može podići kuću na istu visinu na kojoj je kuća tuženika jer je ograničen tim prozorom; odnosno, kuća tužitelja ne može se više graditi u visinu zato što tu gradnju opstruira prozor kojim je tuženik zatvorio svoju terasu, koja je ranije bila otvorena.

13. Tužitelj ŠM iskazao je da je tuženik svojim novim krovom ušao u zračni prostor nekretnine tužitelja; da je ranije postojao zidić između nekretnina parničnih stranaka, koji se nalazi na nekretnini tuženika, u odnosu na nekretninu tužitelja sa zapadne strane, prije nego što ga je tuženik nadozidao bio visok 80-100 cm te se protezao od kuće prema ulici i bio dugačak oko 2m i da je tuženik uz taj zid na svojoj parceli napravio zid u visini od oko 2,5-2,6 m te ''izbacio'' dio toga novoga zida prema cesti za 1m, da je na taj način tuženik tužiteljima zatvorio pogled u zimsko vrijeme kada rano padne mrak, da se skuplja voda koja ulazi u stambeni prostor te da novoizgrađeni zid zatvara tužiteljima svjetlo. U pogledu spornoga prozora, tužitelj je iskazao da je tuženik zatvorio ranije otvoreni balkon i stavio sporni prozor, koji gleda na istočnu stranu parcele tužitelja, odnosno na dvorište i na dio krova; da se nakon postavljanja prozora jednako vidi dvorište tužitelja kao što se moglo vidjeti i ranije, kada je tamo bio balkon.

14. Tužitelj, ponovno saslušan zbog izmjene suca, u cijelosti se pridružio iskazu I- tužiteljice izloženom pod točkom 13. ovoga obrazloženja te dodao da tuženik uzurpira zemlju oko kuće koju je kupio te da je tuženik ''kupio malo, a htio bi puno.'' 15. Tuženik je iskazao da promijenio crijep na krovu svoje kuće te da pritom nije izašao izvan gabarita ranije postavljenoga krova. U pogledu zida kojeg je izgradio, tuženik je iskazao da se na istom mjestu ranije nalazio zid u visini od 1,2 m, koji je bio na njegovoj nekretnini te da su taj zid nadozidali zato što im je ulazila voda, na jednoj strani za 50 cm, a na drugoj strani za 1m, u visinu; da ga nisu produživali te da je dugačak jednako kao i ranije, oko 2 m te da se u cijelosti nalazi na njegovoj nekretnini. U pogledu spornog prozora, tuženik je iskazao da je točno da je stavio prozor tamo gdje prozora ranije nije bilo, no da je on taj prozor stavio još 2001. te da taj prozor ne gleda prema tužiteljima, nego prema susjedu IM.

16. Saslušani svjedoci TMF, IM, CM i AM susjedi su parničnih stranaka. U pogledu radova koje je tuženik izveo na svojoj kući, svjedoci su iskazali da im je poznato da je tuženik izveo radove koji su predmet ovog postupka, no detalja se ne sjećaju. Međutim, to nije niti odlučno jer između stranaka nije ni sporno da je tuženik na svojoj kući izveo radove zbog kojih tužitelji u ovoj parnici traže posjedovnu zaštitu, pri čemu za odlučivanje o tužbenom zahtjevu, slijedom niže izloženoga, činjenice za koje iz izloženih iskaza stranaka proizlazi da su između stranaka sporne uopće nisu ni odlučne.

17. Naime, kao što to suštinski proizlazi iz tuženikovoga odgovora na tužbu, između stranaka uopće nije sporno da je tuženik izveo sljedeće radove:

- nadogradio od ranije postojeći zid koji se nalazi između nekretnina parničnih stranaka, koje su susjedi u dvojnom objektu obiteljskih kuća;

- promijenio crijep na krovu svoje nekretnine te tako ušao u zračni prostor koji se nalazi iznad nekretnine I i II-tužitelja te

- stavio prozor na ranije otvorenu terasu (pri čemu je, slijedom niže izloženoga, za odlučivanje o tužbenom zahtjevu nebitno je li tuženik ranije otvorenu terasu zatvorio prozorom 2015. kao što to tvrde tužitelji, ili još 2001., kao što to tvrdi tuženik).

18. Sporno je između stranaka predstavljaju li građevinske intervencije tuženika navedene u točki 17. ovoga obrazloženja čin smetanja tužitelja u njihovom posjedu nekretnine – obiteljske kuće. Konkretno, sporno je predstavlja li:

- proširenje krovišta kuće na nekretnini tuženika, koje dio proširenja krovišta je na skici geodetskog vještaka Željka Perića označeno spojnicama točaka „C-D-E“ (list 112 spisa; isti sporni dio krovišta označen je na fotografiji na listu 166 spisa, prema suglasnim iskazima I-tužitelja i II-tužiteljice) čin smetanja posjeda tužitelja;

- podizanje zida dužine 2,50 m, debljine 16 cm i visine 1,47 m koji zid je na skici geodetskog vještaka Željka Perića označeno spojnicama „A-B-C-D“ (list 313 spisa, isti sporni dio zida označen je na fotografiji na listu 166 spisa, prema suglasnim iskazima I-tužitelja i II-tužiteljice) čin smetanja posjeda tužitelja, i to posjeda prava služnosti svjetla i vidika te

- ''otvaranje prozora'' (ustvari postavljanje prozora, no ovdje sud citira deklaratorni dio tužbenog zahtjeva) koji se prema tvrdnjama tužiteljske strane prije toga tamo nije nalazio (već se nalazio otvoreni balkon ili terasa), koji prozor je označen na skici na stranici 11 nalaza i mišljenja Žarka Željka, označen dimenzijama „150-170- 122“ – list 131 spisa); isti sporni prozor označen je na fotografiji na listu 135 spisa, prema suglasnim iskazima I-tužitelja i II-tužiteljice), čin smetanja posjeda tužitelja, i to posjeda negativnog prava služnosti prozora.

19. U pogledu između stranaka sporne činjenice predstavlja li proširenje krovišta kao što je to navedeno u tužbenom zahtjevu te u točki 18. ovoga obrazloženja smetanje posjeda tužitelja, prvenstveno treba reći da iako takvo utvrđenje ne traže u deklaratornom dijelu tužbenog zahtjeva, tužitelji tijekom postupka tvrde da je proširenjem krovišta tuženik smetao zračni prostor nekretnine tužitelja. Predmet posjeda može biti stvar ili pravo stvarne služnosti (čl. 10. st.1. i st.5. ZV). Stvar je odredbom čl. 2 st.2. ZV definirana kao tjelesni dio prirode, različit od ljudi, koji služi ljudima za uporabu te se uzima da su stvari i sve drugo što je s njima zakonom izjednačeno (čl. 2. st.2. ZV). Zrak, pa time i zračni prostor nije zakonom izjednačen sa stvarima u građanskopravnom smislu. Zrak nije pokretnina u smislu odredbe čl. 2. st.4. ZV, niti je nekretnina u smislu odredbe čl. 2. st.3. i čl. 9. ZV. Posjed je izvršavanje faktične vlasti glede neke stvari, pa kako zrak nije pokretnina niti nekretnina, odnosno nije u građanskopravnom smislu stvar, na zračnom prostoru nijedan subjekt privatnog prava ne može izvršavati vlast, što znači da zračni prostor ne može biti predmet posjedovne zaštite, pa stoga tužbeni zahtjev u tom dijelu nije osnovan.

20. Nadalje, u pogledu između stranaka sporne činjenice predstavlja li podizanje zida kao što je to navedeno u tužbenom zahtjevu te u točki 18. ovoga obrazloženja smetanje posjeda tužitelja i to posjeda prava služnosti svjetla i vidika, treba reći da je osnovna pretpostavka za smetanje posjeda prava služnosti postojanje takvoga prava, a tužitelji u ovom parničnom postupku ne tvrde niti dokazuju da je na nekretnini tuženika, kao poslužnoj, ikada uspostavljena negativna stvarna služnost propuštanja gradnje (ustvari povišenja od ranije postojećega) zida. Sama činjenica da su nekretnine parničnih stranaka obiteljske kuće u obliku dvojnog objekta ne znači da na ijednoj od tih nekretnina automatski postoji služnost u korist druge nekretnine kao povlasne nekretnine. Iz iskaza tužitelja proizlazi ustvari da tužitelji smatraju da im je tuženik podizanjem spornog zida povrijedio susjedsko pravo – jer tužitelji tvrde da zbog toga zida nemaju pogled niti svjetlost, što bi upućivalo na povredu susjedskog prava u smislu odredbe čl. 100. st.1. ZV. Međutim, susjedska prava ne mogu biti predmet posjedovne zaštite; a tužitelji niti ne tvrde da su im povrijeđena susjedska prava, već da im je povrijeđeno pravo služnosti svjetla i vidika. Nadalje, kada tvrde da je podizanjem već od ranije postojećega zida povrijeđeno njihovo pravo stvarne služnosti, tužitelji implicitno priznaju da je tuženik zid podigao na vlastitoj nekretnini (a ne na nekretnini tužitelja) – naime, služnost može postojati samo na poslužnoj nekretnini, u korist povlasne nekretnine. Iz činjenice da tvrde da im je povrijeđeno pravo služnosti, logički proizlazi da tužitelji ne tvrde da im je tuženik, izgradnjom zida oduzeo posjed njihove nekretnine (nekretnine u vlasništvu tužitelja), niti tužbenim zahtjevom traže utvrđenje da im je podizanjem zida posjed smetan na način da im je oduzeta faktična vlast na njihovoj nekretnini. Slijedom svega izloženoga – u bitnom – slijedom činjenice da tužitelji ne tvrde niti dokazuju da postoji pravo služnosti u izvršavanju kojega tvrde da ih je tuženik smetao podizanjem spornoga zida, podizanje toga zida ne predstavlja čin smetanja posjeda stvarne služnosti svjetla i vidika, pa je stoga tužbeni zahtjev neosnovan i u tom dijelu.

21. Naposljetku, u pogledu između stranaka sporne činjenice predstavlja li ''otvaranje prozora'' (ustvari postavljanje prozora) čin smetanja posjeda tužitelja, i to posjeda negativnog prava služnosti prozora, (ponovno, kao i u pogledu izgradnje zida – točka 20. ovoga obrazloženja) je pretpostavka za mogućnost smetanja ovoga prava samo postojanje takvoga prava, a tužitelji ne tvrde niti dokazuju da je takva služnost uopće uspostavljena na nekretnini tuženika kao poslužnoj u korist nekretnine tužitelja kao povlasne. Osim toga, tužitelji su suglasno iskazali da je tuženik spornim prozorom zatvorio od ranije postojeću terasu, koja je ranije bila otvorena, što je logički proturječno tvrdnji da je postavljanjem prozora tuženik smetao tužitelje u izvršenju njihovoga prava negativne služnosti. Naime, da je takva služnost ikada uspostavljena (što tužitelji ne tvrde niti dokazuju), postavljanjem prozora na mjestu na kojem bi se takva služnost ranije izvršavala, umjesto otvorene terasa, upravo bi sam tuženik počeo djelomično prestao smetati posjed prava služnosti neimanja otvora. Naime, otvor u obliku prozora svakako je manji nego ranije postojeći otvor koji predstavlja otvorena terasa ili balkon. Slijedom izloženoga, tužbeni zahtjev nije osnovan niti u ovom dijelu.

22. Naposljetku treba reći da je iz iskaza II-tužiteljice i I-tužitelja, izloženih od točkama 12. i 14. ovoga obrazloženja, razvidno da tuženik izgradnjom zida, promjenom crijepa na krovu svoje nekretnine i ugradnjom prozora prilikom zatvaranja terase koje je ranije bila otvorena nije smetao tužitelje u posjedu njihove nekretnine, već je osnovna pobuda tužiteljske strane za pokretanje ove parnice to što su tužitelji zabrinuti na koji se način građevinske intervencije koje je tuženik poduzeo na svojoj nekretnini odražavaju na vrijednost njihove nekretnine te da su stoga tužitelji posegnuli za posjedovnom zaštitom, na koju slijedom gore izloženoga nemaju pravo.

23. Zaključno treba reći da čitanjem spisa Uprave za inspekcijske poslove Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja, iz postupka provedenog po prijavi ovdje tužitelja protiv ovdje tuženika zbog između stranaka spornih građevinskih intervencija tuženika na njegovoj nekretnini, nije utvrđena nijedna odlučna činjenica; a isto vrijedi i za postupak osiguranja dokaza koji se po prijedlogu tužitelja vodio pod posl. br. R1-34/19.

24. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP. Tuženiku je priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za zastupanje u ranijem postupku - 200 bodova prema Tbr 7/2 u svezi s Tbr 52/4 OT, što iznosi 400,00 EUR te za zastupanje u ponovljenom postupku (nakon odluke višega suda) – zatraženih 400,00 EUR prema Tbr 7/2 OT, što iznosi 800,00 EUR te uvećano za PDV 1.000,00 EUR te trošak sudskih pristojbi na odgovor na tužbu u iznosu od 13,27 EUR te na odgovor na žalbu u iznosu od 6,64 EUR, pa je stoga pod točkom II./ izreke ovoga rješenja tuženiku dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od ukupno 1.019,91 EUR.

25. Budući da su u cijelosti izgubili parnicu, pod točkom III./ izreke ovoga rješenja odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

U Zagrebu, 4. rujna 2025.

Sutkinja:

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od osam dana od dana objave presude. Žalba se podnosi pisano, Županijskom sudu, putem ovoga suda.

DNA:

1. I i II- tužiteljima po pun.

2. Tuženiku po pun