REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-133/2022-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja PG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. protiv tuženika VODOPRIVREDA KARLOVAC d.d., Obala Franje Račkog 10, Karlovac, OIB: 76937598211, zastupanog po punomoćniku Željku Štapeku, odvjetniku u Karlovcu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanja na posao, nakon glavne javne rasprave zaključene 17. srpnja 2025. u nazočnosti odvjetnika Željka Štapeka, po objavi 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu ur.br.: 1-367 sklopljenim dana 27.06.2016.g zbog poslovno uvjetovanih razloga sklopljenim između tužitelja PG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika VODOPRIVREDA KARLOVAC d.d., Obala Franje Račkog 10, Karlovac, OIB: 76937598211, te se nalaže tužitelju da tuženika vrati na posao na poslovima pomoćnog radnika u radioni i na gradilištima te se nalaže tuženiku isplati mjesečne plaće od u bruto iznosu koji će naznačiti nakon dostave isplatnih lista zajedno sa zakonskim zateznim kamata po stopi od 5,49 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 5,49 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 664,82 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio u radnom odnosu kod tuženika po osnovi Ugovora o radu na neodređeno vrijeme ur.br.: 1-367 sklopljenim dana 27.06.2016.g. na poslovima pomoćnog radnika u radioni i na gradilištima sve do Odluke tuženika o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 22.07.2022.g. time da je tužitelj kod tuženika bio u radnom odnosu neprekidno od 05.09.1994.g. DOKAZ: uvid u privitak pod 2, 3, uvid u Ugovor o radu tužitelja.

2. Tužitelj je pravodobno podnio zahtjev za zaštitu prava radnika – žalbu tuženiku kao svom poslodavcu dana 08.08.2022.g., na što poslodavac nije odgovorio.

DOKAZ: uvid u privitak pod 4.

3. Iz obrazloženja Odluke o otkazu ne proizlaze osnovani razlozi za donošenje takve odluke zbog poslovno uvjetovanih razloga, te tužitelj poriče zakonitost i osnovanost iste, jer nije jasno predočeno na koji način je od ukupno dva zaposlenika upravo tužitelj određen tehnološkim viškom, a radi se o osobi koja je provela 28 godina u radnom odnosu kod tuženika. Tužitelj sa ovakvim radnim stažem zasigurno ima mogućnosti raditi i na drugim radnim mjestima kod poslodavca, time da se radi se o obiteljskom čovjeku, hranitelju obitelji, kao i činjenici da je tužitelj u dobi od 62 godine neposredno pred odlazak u redovnu mirovinu, otac je četvero djecu za koju je podmirivao obvezu uzdržavanja, hrvatski je branitelj. Tuženik nije predočio niti pojasnio jasne kriterije koje je uzimao u obzir pri donošenju odluke o tome koji bi radnik bio višak. Dakle, tuženik je kao poslodavac prilikom utvrđivanja postojanja viška radnika iz tehnoloških razloga, trebao jasno obrazložiti kriterije kojima se ravnao prilikom izbora, odnosno sama odluka ne smije biti rezultat diskriminacije po bilo kojoj osnovi već odluka mora imati jasno uporište u provedenim ocjenama radnih, osobnih i obiteljskih prilika, rezultata i vještina svakog od radnika. U vrijeme donošenja Odluke o otkazu ugovora o radu tužitelj nije radio zbog privremene nesposobnosti rad uslijed bolesti time da je na bolovanju bio neprekidno od 28.03.2022.g. što proizlazi iz medicinske dokumentacije tužitelja o čemu je tuženik kao poslodavac u cijelosti bio upoznat jer je tužitelj poslodavcu dostavljao doznake o bolovanju svaki mjesec pravovremeno.

DOKAZ: uvid u privitak pod 5 i 6, pribava isplatnih listi za plaće tužitelja, saslušanje stranaka.

4. Tužitelj ističe da je radio kao pomoćni radnik u radioni te obrazloženje tuženika da je odluku o otkazu ugovora o radu donio zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga nije valjano već paušalno navedeno iz Zakona o radu. Tuženik kao poslodavac mora obrazložiti koji su konkretno to razlozi kod tuženika za donošenje ove odluke. Obzirom na sve navedeno i sve okolnosti na strani tužitelja i činjenice da je radio kod tuženika 28 godina, smatra se da ovakva odluka nije opravdana niti zakonita prema Zakonu o radu.

DOKAZ: kao gore.

5. Tužitelj je tužbeni zahtjev precizirao podneskom od10. 1. 2023. te predlaže da sud nakon provedenog postupka donese sljedeću presudu:

"I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu ur.br.: 1-367 sklopljenim dana 27.06.2016.g zbog poslovno uvjetovanih razloga sklopljenim između tužitelja PG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika VODOPRIVREDA KARLOVAC d.d., Obala Franje Račkog 10, Karlovac, OIB: 76937598211, te se nalaže tužitelju da tuženika vrati na posao na poslovima pomoćnog radnika u radioni i na gradilištima te se nalaže tuženiku isplati mjesečne plaće od u bruto iznosu koji će naznačiti nakon dostave isplatnih lista zajedno sa zakonskim zateznim kamata po stopi od 5,49 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 5,49 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

6. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je dana 12. rujna 2022. godine od Naslova zaprimio tužbu tužitelja izjavljenu dana 2. rujna 2022. godine, pa tuženik ovime, po svome punomoćniku, temeljem punomoći koju dostavlja u prilogu pod A/, pravodobno izjavljuje odgovor na tužbu, a kako slijedi: Prethodno očitovanju na tužbene navode, tuženik smatra da tužbu treba odbaciti, odnosno odbiti, i to zbog nedostatka pravnog interesa tužitelja. Naime, iz sadržaja „žalbe“ tužitelja od dana 8. kolovoza 2022. godine, koje pismeno ima značenje zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa, razvidno je da je tužitelj, a u odnosu na odluku o otkazu ugovora o radu, istu odluku osporavao samo i jedino u odnosu na njegovo pravo na isplatu otpremnine, tvrdeći da mu pripada pravo na isplatu otpremnine u većem iznosu nego što je to šest prosječnih mjesečnih plaća koje je ostvario u zadnja tri mjeseca prije otkaza u govora o radu. Dakle, tužitelj nije u svome zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa zahtijevao od tuženika kao poslodavca da ga se vrati na posao, niti da mu se isplate mjesečne plaće, a niti da mu se „priznaju sva prava iz radnog odnosa kao da prestanka radnog odnosa nije niti bilo“, a kako se to sve navodi u tužbenom zahtjevu.

7. Tuženik smatra da se tužbenim zahtjevom u radnom sporu može samo i jedino zahtijevati ostvarenje onih prava iz radnog odnosa ostvarenje kojih prava je radnik zahtijevao i u zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa, a koji zahtjev nužno mora prethoditi izjavljivanju tužbe, sve sukladno propisu iz čl. 133. st. 2. Zakona o radu. Kako to u konkretnom slučaju nije riječ, jer tužitelj tužbenim zahtjevom od tuženika zahtijeva ostvarenje prava iz radnog odnosa ostvarenje kojih prava nije prethodno tražio zahtjevom za zaštitu prava iz radnog odnosa, to ne postoji pravni interes tužitelja za predmetnim utuženjem. Pri tome tuženik izričito napominje da je odluka o otkazu, a u odnosu na visinu otpremnine, u potpunosti zakonita, jer je, a sukladno propisu iz čl. 126. Zakona o radu, visina otpremnine određena u maksimalno propisanom iznosu od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je tužitelj ostvario u zadnja tri mjeseca prije otkaza ugovora o radu, radi čega je zahtjev tužitelja za zaštitu prava iz radnog odnosa u cijelosti neosnovan, budući da tim zahtjevom tužitelj nije tražio nikakvu drugu zaštitu prava iz radnog odnosa osim u vezi visine otpremnine.

8. Ad I. tužbe:

Priznaje se.

9. Ad II. tužbe:

Priznaje se da je tužitelj u zakonom propisanom roku izjavio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, ali nije istinita tvrdnja da na taj zahtjev za zaštitu prava „poslodavac nije odgovorio“, obzirom da je tuženik, dana 19. kolovoza 2022. godine, donio odluku kojom je odbio zahtjev tužitelja za zaštitu prava iz radnog odnosa, i koja je odluka dostavljena tužitelju.

D O K A Z: Uvid u Odluku tuženika od 19.8.2022.g., kao u prilogu pod B/.

10. Ad III. tužbe:

Poriče se.

Sporna odluka o otkazu ugovora o radu u cijelosti je dopuštena i zakonita, jer su u konkretnom slučaju bili ispunjeni svi zakonski uvjeti za davanje tužitelju poslovno uvjetovanog otkaza temeljem propisa iz čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu, a iz razloga što je prestala potreba za obavljanjem posla koje je kod tuženika obavljao tužitelj, i to zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga.

Naime, do dana 1. lipnja 2022. godine kod tuženika je bila na snazi takova sistematizacija radnih mjesta prema kojoj su u Odjelu mehanizacije, na radnom mjestu „pomoćni radnik u mehanizaciji“, bila određena dva radnika, a na tome je radnom mjestu radio tužitelj.

11. Tuženik je kao poslodavac donio odluku o izmjeni sistematizacije radnih mjesta, koja je nova sistematizacija stupila na snagu počevši od dana 1. lipnja 2022. godine, i to na način da je u odjelu mehanizacije, na radnom mjestu „pomoćni radnik u mehanizaciji“, broj izvršitelja smanjen s dva na jedno radno mjesto.

D O K A Z: Uvid u sistematizaciju radnih mjesta kod tuženika, od 1.1.2019.g., kao u prilogu pod D/; Uvid u sistematizaciju radnih mjesta kod tuženika, od 1.6.2022.g., kao u prilogu

pod E/.

12. Nova sistematizacija radnih mjesta isključivo je rezultat poslovne potrebe tuženika, jer se zbog nabavke nove mehanizacije koja je potrebna za realizaciju ugovorenih poslova tuženika pojavila i nužna potreba za dodatnim angažmanom kvalificiranih radnika na poslovima održavanja te mehanizacije, uz istodobno smanjenje potrebe za radnicima na radnom mjestu tužitelja. Prethodno novoj sistematizaciji radnih mjesta, a prema ranijoj sistematizaciji radnih mjesta, na radnom mjestu „pomoćni radnik u mehanizaciji“, pored tužitelja, radio je i radnik JG, koji je prema novoj sistematizaciji radnih mjesta i dalje ostao raditi na tome radnom mjestu. Temeljem nove sistematizacije radnih mjesta, a uzimajući u obzir stručnu spremu, znanje i sposobnosti tužitelja, ne postoji niti jedno drugo odgovarajuće radno mjesto kod tuženika na koje je tuženik mogao rasporediti tužitelja na rad. Prethodno donošenju sporne odluke o otkazu tuženik je u potpunosti uzeo u obzir sadržaj i značenje propisa iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu, dakle je tuženik kao poslodavac vodio računa o trajanju radnog odnosa tužitelja, njegovoj starosti, kao i o obvezama uzdržavanja koje bi teretile tuženika. Pri tome tuženik ističe da JG, kao radnik koji je ostao raditi na istom radnom mjestu, ima viši stupanj kvalifikacije od tužitelja, te da su taj radnik i tužitelj jednakih godina starosti. Pored toga, tužitelj nema nikakvih obveza uzdržavanja drugih osoba, po bilo kojoj osnovi, te je neosnovana tvrdnja iz tužbe da tužitelj uzdržava svoje četvero djece, jer su sva djeca tužitelja punoljetna i potpuno ekonomski neovisna o tužitelju. Ujedno tuženik ističe da je tužitelj ostvario sve uvjete za prijevremenu mirovinu. Tuženik ističe i činjenicu da su radne sposobnosti tužitelja naspram radnika JG ograničene, i to isključivo u odnosu na zdravstveno stanje tužitelja, iz kojih razloga je tužitelj tijekom posljednjih godina rada učestalo koristio bolovanje. D O K A Z: Uvid u Rješenje HZMO-a, Područnog ureda u Karlovcu, od 30.4.2081.g., kao u prilogu pod F/; Upit službenim putem na HZZO, Područna služba u Karlovcu, o razdobljima u kojima je tužitelj koristio bolovanje u posljednje tri godine.

13. Činjenica da se je u vrijeme donošenja sporne odluke o otkazu tužitelj nalazio na bolovanju ne može niti na koji način utjecati na zakonitost otkazivanja radnog odnosa, jer za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu za vrijeme korištenja bolovanja radnika nije propisana zabrana otkaza iz čl. 34. Zakona o radu, a niti je bolovanje tužitelja bilo uzrokovano privremenom nesposobnošću uslijed ozljeda na radu ili profesionalne bolesti, kao što to propisuje čl. 38. Zakona o radu. Prilikom otkazivanja radnog odnosa tuženik je u cijelosti postupio u skladu s propisom iz čl. 120. Zakona o radu, jer je otkaz dan u pisanom obliku, u kojem obliku je otkaz i valjano obrazložen, te je pravilno dostavljen tužitelju, a ujedno je tuženik tužitelju priznao i sva prava po osnovi takovog otkaza, kako u vidu duljine plaćenog otkaznog roka, tako i u vidu isplate pripadajućeg iznosa otpremnine, s time da je tuženik odlučio da je tužitelj tijekom otkaznog roka oslobođen od obveze rada, obzirom na narušeno zdravstveno stanje tužitelja.

Tuženik također napominje da je, a prethodno donošenju odluke o otkazu, tuženik pribavio pisanu suglasnost radničkog vijeća, sukladno propisu iz čl. 151. st. 1. toč. 4. Zakona o radu.

D O K A Z: Uvid u suglasnost radničkog vijeća tuženika, od 20.7.2022.g., kao u prilogu pod C/.

14. Iz svega naprijed navedenog nedvojbeno slijedi da nije u pravu tužitelj kada tvrdi da bi sporna odluka o otkazu bila rezultat diskriminacije tužitelja po bilo kojoj osnovi. Protivno tome, sporna odluka o otkazu ugovora o radu je u potpunosti dopuštena i zakonita, radi čega tuženik predlaže da Naslovljeni sud, po provedenom postupku, odbije tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti, te ujedno naloži tužitelju da tuženiku naknadi troškove ovog parničnog postupka.

15. U dokaznom postupku sud je pročitao Elektronski ispis HZMO-a, Odluku o otkazu ugovora o radu – poslovno uvjetovani otkaz, Žalbu od 08.08.2022., Odluku tuženika od 19.08.2022., Ugovor o radu od 27.06.2016., Liječničku dokumentaciju tužitelja, Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad od 25.08.2022., Obavijest o trajanju privremene nesposobnosti za rad od 25.08.2022., Potvrdu HZMO od 04.08.2022., Rješenje HZMO, PU Karlovac od 28. 11. 2022., analitičke kartice za plaće, Odluku tuženika od 9.8.2022., Suglasnost radničkog vijeća tuženika od 20.7.2022., Sistematizaciju radnih mjesta kod tuženika, od 1.1.2019., Sistematizaciju radnih mjesta kod tuženika, od 1.6.2022., Rješenje HZMO, Područni ured u Karlovcu, od 30.4.2018., obračunske liste plaće, izveden je dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku D&S d.o.o. Iako uredno pozvan tužitelj se nije odazvao pozivu suda radi izvođenja dokaza njegovim saslušanjem, time da je na ročištu 5. 11. 2024. tadašnja punomoćnica tužitelja odvjetnica Iva Zlatić ispričala njegov izostanak zbog bolesti tužitelja bez dostave medicinske dokumentacije. Na ročište 17. srpnja 2025. tužitelj iako uredno pozvan nije pristupio niti je opravdano svoj izostanak.

16. Predmetnom tužbom tužitelj zahtijeva od suda da utvrdi da nije dopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu ur.br.: 1-367 sklopljenim dana 27.06.2016.g zbog poslovno uvjetovanih razloga sklopljenim između tužitelja PG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika VODOPRIVREDA KARLOVAC d.d., Obala Franje Račkog 10, Karlovac, OIB: 76937598211, da naloži tuženiku da tužitelja vrati na posao na poslovima pomoćnog radnika u radioni i na gradilištima te da tužitelju isplati mjesečne plaće u bruto iznosu koji će naznačiti nakon dostave isplatnih lista zajedno sa zakonskim zateznim kamata po stopi od 5,49 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to za razdoblje od 22. srpnja 2022. odnosno datuma donošenja odluke o otkazu do prestanka radnog odnosa, kako je navedeno na pripremnom ročištu 12. rujna 2024. Međutim, tužitelj nikad nije specificirao svoje novčano potraživanje prema tuženiku.

17. Nesporno je među strankama da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženik po osnovi Ugovora o radu na neodređeno vrijeme ur.br.: 1-367 sklopljenim dana 27.6.2016. na poslovima pomoćnog radnika u radioni i na gradilištima sve do Odluke tuženika o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 22.7.2022. godine. Tužitelj je radio kod tuženika od 5.1.1994. godine. U vrijeme donošenja Odluke otkaza Ugovora o radu tužitelj nije radio zbog privremene nesposobnosti uslijed bolesti time da je bio na bolovanju neprekidno od 28.3.2022. Radni odnos tužitelja prestao je kod tuženika 28.11.2022. budući je sukladno odluci o otkazu otkazni rok trajao četiri mjeseca. Tužitelj je stekao pravo na starosnu mirovinu 29.11.2022.

18. Među strankama je sporna dopuštenost predmetnog otkaza ugovora o radu tužitelju zbog poslovno uvjetovanih razloga. Pored toga tužitelj ističe da je za vrijeme otkaznog roka primio isplate plaće time da je tužitelj primao minimalnu plaću u iznosu od 2.583,35 kn, a da su za isto radno mjesto drugi zaposlenici primali 1.000,00 kn višu plaću pa predlaže da mu se isplati takva razlika.

19. U odnosu na nedopuštenost otkaza ugovora o radu

Osnovano tuženik navodi da je iz sadržaja „žalbe“ tužitelja od dana 8. kolovoza 2022. godine, koje pismeno ima značenje zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa, razvidno da je tužitelj, a u odnosu na odluku o otkazu ugovora o radu, istu odluku osporavao u odnosu na njegovo pravo na isplatu otpremnine, tvrdeći da mu pripada pravo na isplatu otpremnine u većem iznosu nego što je to šest prosječnih mjesečnih plaća koje je ostvario u zadnja tri mjeseca prije otkaza u govora o radu. Točno je da tužitelj nije u svome zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa zahtijevao od tuženika kao poslodavca da ga se vrati na posao, niti da mu se isplate mjesečne plaće, a niti da mu se „priznaju sva prava iz radnog odnosa kao da prestanka radnog odnosa nije niti bilo“, a kako se to sve navodi u tužbenom zahtjevu. Međutim, tužitelj ipak navodi da mu je radni odnos prestao kao tehnološkom višku, tužitelj nesporno izražava nezadovoljstvo spornom odlukom, stoga bi imao pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, time da je dužan dokazati činjenice na koje se poziva u tužbi vezano za nedopuštenost predmetnog otkaza ugovora o radu. Tuženik je dana 19. kolovoza 2022. godine donio odluku kojom je odbio zahtjev tužitelja za zaštitu prava iz radnog odnosa, i koja je odluka dostavljena tužitelju.

20. Tužitelj ničim nije osporio zakonitost predmetnog otkaza ugovora o radu, dočim je tuženik dokazao da su u konkretnom slučaju bili ispunjeni svi zakonski uvjeti za davanje tužitelju poslovno uvjetovanog otkaza temeljem propisa iz čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu, a iz razloga što je prestala potreba za obavljanjem posla koje je kod tuženika obavljao tužitelj, i to zbog gospodarskih, tehnoloških i organizacijskih razloga. Naime, do dana 1. lipnja 2022. godine kod tuženika je bila na snazi takva sistematizacija radnih mjesta prema kojoj su u Odjelu mehanizacije, na radnom mjestu „pomoćni radnik u mehanizaciji“, bila određena dva radnika, a na tome je radnom mjestu radio tužitelj. Tuženik je kao poslodavac donio odluku o izmjeni sistematizacije radnih mjesta, koja je nova sistematizacija stupila na snagu počevši od dana 1. lipnja 2022. godine, i to na način da je u odjelu mehanizacije, na radnom mjestu „pomoćni radnik u mehanizaciji“, broj izvršitelja smanjen s dva na jedno radno mjesto. Tuženik navod da je nova sistematizacija radnih mjesta isključivo rezultat poslovne potrebe tuženika, jer se zbog nabavke nove mehanizacije koja je potrebna za realizaciju ugovorenih poslova tuženika pojavila i nužna potreba za dodatnim angažmanom kvalificiranih radnika na poslovima održavanja te mehanizacije, uz istodobno smanjenje potrebe za radnicima na radnom mjestu tužitelja. Prethodno novoj sistematizaciji radnih mjesta, a prema ranijoj sistematizaciji radnih mjesta, na radnom mjestu „pomoćni radnik u mehanizaciji“, pored tužitelja, radio je i radnik JG, koji je prema novoj sistematizaciji radnih mjesta i dalje ostao raditi na tome radnom mjestu.

21. Tužitelj ničim nije dokazao da bi temeljem nove sistematizacije radnih mjesta, a uzimajući u obzir stručnu spremu, znanje i sposobnosti tužitelja, postojalo drugo odgovarajuće radno mjesto kod tuženika na koje je tuženik mogao rasporediti tužitelja na rad.

22. Tuženik navodi da je prethodno donošenju sporne odluke o otkazu u potpunosti uzeo u obzir sadržaj i značenje propisa iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu, dakle je da je kao poslodavac vodio računa o trajanju radnog odnosa tužitelja, njegovoj starosti, kao i o obvezama uzdržavanja koje bi teretile tuženika. Tužitelj ničim nije osporio navode tuženika da JG, kao radnik koji je ostao raditi na istom radnom mjestu, ima viši stupanj kvalifikacije od tužitelja, te da su taj radnik i tužitelj jednakih godina starosti. Isto tako nije osporio navode tuženika da tužitelj nema nikakvih obveza uzdržavanja drugih osoba, po bilo kojoj osnovi, te da su sva djeca tužitelja punoljetna i potpuno ekonomski neovisna o tužitelju. Tužitelj nije osporio ni navode tuženika da su njegove radne sposobnosti naspram radnika JG ograničene, i to isključivo u odnosu na zdravstveno stanje tužitelja, iz kojih razloga je tužitelj tijekom posljednjih godina rada učestalo koristio bolovanje. Tuženik je prethodno donošenju odluke o otkazu, tuženik pribavio pisanu suglasnost radničkog vijeća, sukladno propisu iz čl. 151. st. 1. toč. 4. Zakona o radu. Dakle, tužitelj ničim nije dokazao da bi sporna odluka o otkazu bila rezultat diskriminacije tužitelja po bilo kojoj osnovi, kao ni da bi predmetna odluka bila nedopuštena.

23. U odnosu na zahtjev za vraćanje tužitelja na rad taj zahtjev je bespredmetan s obzirom da je tužitelj umirovljen s danom 29.11.2022..

24. U odnosu na zahtjev za isplatu novčanog potraživanja tužitelja.

U točki II. Odluke otkazu od 22.7.2022. navedeno je da otkazni rok traje četiri mjeseca i počinje teći danom dostave ove odluke radniku te da radniku tijekom otkaznog roka poslodavac dužan isplatiti naknadu plaće i priznati sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka. U točki III. navedeno je da radni odnos radnika prestaje istekom otkaznog roka, a u točki IV. da ima pravo na isplatu otpremnine u visini 6 prosječnih mjesečnih plaća koje je ostvario u zadnja tri mjeseca prije otkaza ugovora o radu. Iz dostavljene analitike vještak je utvrdio da je tužitelju za puno radno vrijeme u 2021. godini isplaćivana plaća u visini od 4.250,00 kn s time da mu je (početna) satnica rada bila niža od one koja bi osigurala zakonom utvrđenu minimalnu plaću. Stoga su na plaću dodavani dodaci do visine minimalne bruto plaće, a što je vidljivo iz obračuna plaće za studeni 2021. godine. Obračun plaće pratio je navedeni obrazac obračuna i u 2022. godini, s time da je tužitelj dio naknade za bolovanje ostvarivao izvan „poduzeća“ primajući naknadu za bolovanje od (fonda) HZZO-a. U spisu predmeta na listu 22 nalazi se Izvješće o privremenoj nesposobnosti spriječenosti za rad, tzv. doznaka, iz koje je vidljivo da je tužitelj je bio na bolovanju od 1. do 31. kolovoza 2022. godine. Spisu na listu 23 prileži Obavijest o trajanju privremene nesposobnosti / spriječenosti za rad iz koje je vidljivo da je bolovanje otvoreno 28.3.2022. godine. Spisu na listu 58 prileži godišnja analitika (plaća) tužitelja za razdoblje od 1.1.2022. do

31.7.2022. iz koje je vidljivo da je tužiteljevo bolovanje bilo neprekinuto sve do 31.7.2022. godine. Drugih doznaka u spisu predmeta nema.

25. Tužitelj je dakle u razdoblju od 22.7. do 4.11.2022. godine bio na bolovanju. Tijekom tog bolovanja primao je neto naknadu bolovanja na teret Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) i to: za srpanj 2.063,04 kn, za kolovoz 2.259,52 kn, za rujan 2.161,28 kn, za listopad 2.063,04 kn i za studeni 784,96 kn. Budući da je tužitelj u razdoblju od 22. srpanj do 4. studenog 2022. isplaćena naknada bolovanja na teret HZZO-a u tom razdoblju nema razlike između plaće/naknade koju bi primio da nije bilo otkaza ugovora o radu. Tužitelju je za daljnje razdoblje od 5. studenog do 28.11.2022. odnosno za 128 sati rada isplaćena bruto plaća u iznosu od 3.383,63 kn. Uredbom o visini minimalne plaće za 2022. godinu koja je objavljena u Narodnim novinama broj 117/2021 visina minimalne plaće za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2022. godine utvrđuje se u bruto iznosu od 4.687,50 kuna. S obzirom na navedeno potrebno je utvrditi jeli tužitelju ispravno obračunata i isplaćena plaća u razdoblju od 5. do 28.11. 2022. godine. Satnica minimalne bruto plaće za studeni je 26,634 kune. Tuženik je tužitelju za studeni, od 5.11. do 28.11., trebao isplatiti 3.409,15 kn, a isplatio mu je 3.408,64 kn. Razlika je 0,51 kn odnosno 0,07 EUR. Do ove razlike, po našem mišljenju, dolazi zbog načina na koji se utvrđuje satnica kod obračuna plaće i različitog načina zaokruživanja satnice kod našeg obračuna plaće i obračuna plaće tuženika. Razlika je zanemariva. Slijedom navedenog vještak je mišljenja da nema razlike u plaći koju bi tužitelj primio u periodu od 22. srpnja 2022. odnosno donošenja odluke pa do 28. studenog 2022. u odnosu na plaću koju je primio prije donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu.

26. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka kojemu stranke i nisu prigovorile.

27. Slijedom svega navedenoga sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – u nastavku teksta: ZPP). Trošak tuženika za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23. – u nastavku teksta: Tarifa) pri čemu odvjetniku pripada jednokratna nagrada bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 250 bodova temeljem Tbr.7.t.2. Tarife, što uvećano za PDV od 25% iznosi 625,00 eura. Tuženiku pripada i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu od 39,82 eura, stoga ukupno trošak tuženika iznosi 664,82 eura.

U Karlovcu 4. rujna 2025.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostavljeno:

1. PG, [adresa]

2. Odvjetnik Željko Štapek