Poslovni broj 163 Pn-24/21
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZADRU
Zadar, Ulica plemića Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Jadranki Nižić-Peroš, u pravnoj stvari tužiteljice RŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Raspović, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri sa sjedištem u [adresa], radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave dana 18. srpnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnice tuženika, te objave dana 4. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Dužan je tuženik Croatia osiguranje d.d. naknaditi tužiteljici RŽ iznos od 2.691,00 EUR na ime neimovinske štete te iznos od 1.002,22 EUR na ime imovinske štete s osnova troškova liječenja sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na glavnicu prema odredbi članka 29. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, koja zakonska zatezna kamata teče od podnošenja ove tužbe, pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu u iznosu većem od dosuđenog zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.
II. Svaka stranka snosi svoje troškove.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi, podnesenoj ovom sudu 9. ožujka 2021. navodi kako je dana 20. travnja 2017. doživjela prometnu nezgodu u [adresa], na raskrižju ulice Bože Petričića i ulice Nikle Šubića Zrinskog, kojom prilikom je podlijegla teškim ozljedama od udarca automobila kojim je upravljao LŽ, protiv kojeg je donesena presuda Općinskog suda u Zadru, posl.br. K-106/18, kojom je isti pravomoćno osuđen na kazneno djelo izazivanja prometne nesreće. Navedeni je imao u to vrijeme policu osiguranja kod Naslova. Tužiteljica je državljanin BIH-a, te nema zdravstveno osiguranje u RH, zbog čega je liječenje u Općoj bolnici Zadar plaćeno u potpunosti iz njezinih sredstava (7.925,00 kuna), a kasnije je liječenje provodila isključivo u Bosni i Hercegovini, zbog čega je morala za neke pretrage zbog nemogućnosti odlaganja raditi i izvan bolničkog centra, i time se podvrgavala dodatnim troškovima, a imala je troškove kupovanja lijekova koje su joj propisivali liječnici, troškove putovanja unutar Bosne, mjesta stanovanja do mjesta odlaska na rehabilitaciju odnosno pretrage, odlazila je liječnicima specijalistima, tako i fizijatrima i psihijatru. Njezino liječenje traje od samog događaja, u travnju 2017. pa sve do podnošenja zahtjeva tuženiku, s time da će i dalje imati trajne posljedice trpljenja prometne nesreće, koje ozljede, kao i ostalo su pobliže opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji. Tijekom trajanja liječenja bila je podvrgnuta nizom kontrola i nadzora od više liječnika specijalista. Do dana danas osjeća posljedice navedene nezgode. Tužiteljica zahtijeva isplatu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Činjenice su da je zbog tog štetnog događaja tužiteljica pretrpila fizičke bolove, različita inteziteta, duševne boli jer joj je smanjena životna aktivnost te strah. Kao posljedica ozljeđivanja u prometnoj nesreći kod tužiteljice je došlo do narušenja psihičkog i fizičkog integriteta, a koje posljedice će ista trpjeti cijeli svoj životni vijek. Tužiteljica smatra da joj pripada naknada štete na ime nematerijalne štete za još dodatnih 80.000,00 kuna (fizičke boli, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti) te na ime materijalne štete iznos od: troškovi liječenja u RH - 7.775,00 kuna i troškovi izvan osiguranja u Bosni (kupnja lijekova) - 6.000,00 kuna. Povodom zahtjeva za odštetu od 02.12.2020. podnesenom tuženiku, tužiteljici je priznato i isplaćeno na ime nematerijalne štete (skupno, bez navođenja poimenično na što se iznos odnosi, na koji kriterij štete) iznos od 72.600,00 kuna, na ime materijalne štete 1.000,00 kuna, sveukupno isplaćeno 73.600,00 kuna od zatraženih iz zahtjeva iznosa od 240.000,00 kuna.
2. Tužena u svom u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ne spori da je dana 20.04.2017. došlo do prometne nezgode, u kojoj je sudjelovala tužiteljica, u svojstvu pješakinje te LŽ, u svojstvu vozača osobnog vozila marke Peugeot 406, reg. oznake i broja [registarska oznaka], koje je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika. Osporava se da je tužiteljica pretrpjela takve ozljede koje bi joj priznavale pravo na ovdje predmetno potraživanje na ime imovinske i neimovinske štete. Slijedom iznijetog, osporava se i uzročno- posljedična veza sadašnjeg zdravstvenog stanja s predmetnom prometnom nezgodom. Povodom predmetnog štetnog događaja stručne službe tuženika su temeljem medicinske dokumentacije utvrdile da je tužiteljica pretrpjela fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg 21 dana te slabog 45 dana, a iznos od 73.600,00 kuna je isplaćen tužiteljici 03.02.2021. Tužiteljici je otklonjen odštetni zahtjev u odnosu na troškove liječenja u RH-a budući ista može temeljem bilateralnog ugovora koje RH- a ima s Bosnom i Hercegovinom od Zavoda za zdravstveno osiguranje u domicilnoj državi zatražiti povrat istih. U medicinskoj dokumentaciji priloženoj uz tužbi navodi se da tužiteljica ima Bolnički list izdan od strane HZZO [adresa] te da se radi o osiguranoj osobi. U uputnici za bolnicu, od 25.09.2019., izdanu od strane JU DZ Zavidovići, navodi se da je tužiteljica – JMBG [jedinstveni matični broj građana], penzioner. Osporava se potreba liječenja u privatnoj poliklinici, kao i vjerodostojnost i uzročno-posljedična veza medicinske dokumentacije izdane od strane JU Dom Zdravlja, Zavidovići, Kantonalne bolnice Zenica, Plava poliklinike Tuzla s predmetnom prometnom nezgodom. U rečenoj medicinskoj dokumentaciji se u anamnezi navodno psihologa mr.sci. R, od dana 11.09.2018., navodi prometnu nezgodu od prije dvije godine tj. od 2016. godine. Tuženik osporava i dostavljane račune budući iz istih nije razvidno jesu li isti bili neophodni za liječenje, tko ih je ordinirao, jesu li mogli biti namireni po zdravstvenom osiguranju u domicilnih državi te izraženu vrijednost istih u stranoj valuti. Slijedom iznijetog, tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenoga zahtjeva te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
3. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze, izvršio uvid i pročitao: zahtjev za isplatu nematerijalne i materijalne štete (l.s. 4-6), ponudu nespornog iznosa (l.s. 7), prigovor (l.s. 8), odluku tuženika (l.s. 9), presudu Općinskog suda u Zadru broj K- 106/18 (l.s. 10-12), medicinsku dokumentacija (l.s. 13-88, 141-185, 214-219, 238-279, 295-304, 340-350, 359-370), račune koje je dostavila tužiteljica u spis (l.s. 89-124, 186- 205), te je saslušana tužiteljica (l.s. 212-213), nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke(l.s. 322-332), te je saslušan vještak (l..s 391-393).
4. Svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivne strane, a kako to i propisuje odredba čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23
- u daljnjem tekstu: ZPP).
5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice kojim traži da joj tužena, kao osiguravatelj, sa kojom je vozač LŽ imao sklopljenu policu osiguranja, a protiv kojeg je donesena pravomoćna presuda Općinskog suda u Zadru, posl.br. K- 106/18, kojom je proglašen krivim za kazneno djelo izazivanja prometne nesreće, naknadi neimovinsku i imovinsku štetu nastalu počinjenjem toga kaznenog djela.
6. Tuženica osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.
7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.
8. Iz ponude nespornog iznosa Croatia osiguranja d.d. od 27. siječnja 2021. slijedi da je tužiteljici putem punomoćnice temeljem zaprimljenog odštetnog zahtjeva radi naknade neimovinske štete ponuđeno sklapanje nagodbe na nesporni iznos od 68.600,00 kuna te je temeljem pritužbe ovdje tužiteljice (l.s. 8) donesena odluka da joj se prizna ukupni iznos od 73.600,00 kuna (9.768,40 EUR), a na ime naknade za neimovinsku štetu, a koji joj je iznos nesporno i isplaćen. Tužena nije navela na što se točno odnosi isplaćeni iznos osim da se 72.600,00 kuna odnosi na neimovinsku štetu, a 1.000,00 kuna na imovinsku štetu.
8.1. Iz pravomoćne presudu Općinskog suda u Zadru od 11. travnja 2019. broj K- 106/18 u bitnome proizlazi da je LŽ proglašen krivom što dana 20. travnja 2017. u 11,30 sati, u [adresa], na raskrižju ulica ŽŽ i [adresa] upravljajući osobnim vozilom marke Peugeot 406. reg. oznake i broja [registarska oznaka]. krećući se ulicom Bože Peričića iz smjera zapada u smjeru istoka protivno odredbama čl. 38. st. 2., čl. 43, i čl. 58. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nije na vrijeme uočio pješakinju RŽ koja je prelazila obilježeni pješački prijelaz pa nije zaustavio svoje vozilo kako bi je propustio već je nastavio s vožnjom skrećući ulijevo u [adresa], zbog čega je došlo do udara prednjeg dijela osobnog vozila u tijelo oštećene RŽ, koja je tom prigodom zadobila prijelom drugog slabinskog kralješka, koje ozljede su teške naravi čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nezgode u cestovnom prometu. opisano po čl. 227. st. 2. u svezi st. 1. KZ/ 11, a kažnjivo po čl. 227. st. 2. KZ/11 pa mu je na temelju članka 227. st. 2., a u svezi st. 1. KZ/11 izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 mjeseci te je primjenjena uvjetna osuda kojom se određuje da se ovako određena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u vremenu provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.
8.2. Iz računa koje je dostavila tužiteljica u spis (l.s. 89-124, 186-205), slijedi da se račun od 24. travnja 2017. u iznosu od 2.700,00 kuna, izdan od Opće bolnice Zadar (list 88 spisa) odnosi na trošak nastao u svezi neurokirurškog poremećaja kralježnice, dok iz naloga sa lista 89 spisa slijedi da je L taj trošak platila 25. travnja 2017. Iz računa Inko Centra sa lista spisa 91 slijedi da je kupljena ortoza 24. travnja 2017. za iznos od 1.090,76 kuna, a iako nije navedeno ime kupca ovaj sud vjeruje da se radi o ortozi za kralježnicu koju je kupila tužiteljica istoga dana kada joj je izdan račun opće bolnice Zadar. Također i iz računa s lista 93 spisa slijedi da je 910,00 kuna platila Zavodu za Hitnu medicinsku pomoć trošak za usluge od 20. travnja 2017. Nadalje iz Izjava sa lista 94. i 95 spisa (od 17. lipnja 2017. i 27. svibnja 2017.) slijedi da je imala trošak nastao u Općoj bolnici Zadar, a koji se odnosi na troškove liječenja u iznosu od 200,00 i 1.650,00 kuna, a sve u svezi pruženih zdravstvenih usluga u neurokirurškoj ambulanti i u Centru za hitni prijem. Na Izjavi sa lista 95 je navedeno da RŽ nema zdravstveno osiguranje u RH i da nema novaca dok iz daljnjih uplatnica proizlazi da je troškove platila u ratama (1.650,00 kuna). Također je priložila i dva računa u iznosu od po 25,00 kuna Opće bolnice Zadar (list 98 i 99 spisa), te na listu spisa 100 račun u iznosu od 200,00 kuna, kao i tri računa u iznosu od 250,00 kuna (list 102, 103 i 104 spisa, u svezi kontrole u neurokirurškoj ambulanti). Zbrajanjem navedenih računa, za koje ovaj sud nalazi da se odnose na troškove liječenja nastale u svezi prometne nezgode dođe se do iznosa od 7.550,76 EUR (1.002,22 EUR).
8.3. Tužiteljica je u spis dostavila i brojne račune za lijekove, uglavnom iz Zenice, BiH, na kojima nije navedeno ime kupca, od kojih brojni računi nisu čitljivi kao i putne karte koje se nisu mogle povezati sa konkretnim putom (list 105 do 124, 195 do 205 spisa), a koji računi su dijelom i u stranoj valuti pa ih stoga ovaj sud kao takve nije mogao uzeti u obzir.
9. Iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke doc.dr.sc. Roberta Karlo od 14. veljače 2025. proizlazi da je tužiteljica imala fizičke bolove jakog intenziteta 3 dana 20.- 23.04.2017. radi prijeloma slabinskog 2. kralješka, bolove srednjeg inteziteta povrermenog javljanja u tijeku dana oko 2/3 dana imala je od 25.04. - 09.06.2024. ukupno 30 cijelih dana te bolove slabog inteziteta, povremenog javljanja u tijeku dana oko 1/3 dana, imala je od 10.06.2017. -16.02.2018. ukupno 160 dana. Pretrpjela je strah za život jakog inteziteta u trenutku stradavanja u trajanju nekoliko trenutaka, strah jakog inteziteta imala je mjesec dana 20.04.-20.05. radi nastale ozljede, promjene životnih okolnosti, nemogućnost samostalne brige, neizvjesne budućnosti, financijske neizvjesnosti te posljedica koje će ozljeda izazvati na budući život. Strah srednjeg inteziteta imala je 9 mjeseci, povremeno se javljao u tijeku dana ili tjedna u situacijama koje podsjećaju na predmetni događaj, promet, gužva, glasna buka i sl. Ovaj strah ometa spavan je i odmor, izaziva anksioznost i depresiju te zahtijeva korištenje lijekova za umirenje i podizanje raspoloženja. Strag slabog inteziteta povremeno se javljao od 3. mj.2018. do danas, posljedica je predmetnog događaja, izazvao je osjećaj tjelesne nesposobnosti kod oštećenice, depresivne misli, gubitak samopouzdanja i dr. karakterne promjene. Ovakve duševne tegobe zahtijevaju povremeno uzimanje lijekova protiv depresije i za umirenje. Ovakve dušervne tegobe mogu se ubrojiti u posttraumatski stresni doživljaj koji ometa normalan duševni život oštećenice. U odnosu na tuđu njegu i pomoć radi prijeloma kralješka bila joj je potrebna tuđa njega i pomoć od strane ukućana/prijateljsa/nemedicinske osobe. Ova pomoć odnosila se na pripomoć pri toaletu, odlascima na kontrole, nošenju tereta, oblačenju i svim aktivnostima koje podrazumijevaju jači tjelesni napor, njošenje tereta ili duže stajanje. Tuda njega i pomoć potrebna je od 25.04. -25.08.2017. po 2 sata dnevno, ukupno 244 sata. Prijelom slabinskog 2. kralješka ostavio je trajnu posljedicu na kretanje kralježnice, Kralježnica - lakog stupnja 5%, a Afejktivni poremećaji (poremećaj raspoloženja) - 5% (5x(100-5/100)=4,75 %, što prema izračunu ukupno trajne tjelesne i duševne posljedice iznose 9,75%. Ove trajne posljedice opdnose se na otežano izvođenje tjelesnih radnji koje opterećuju kralježnicu kao što su pregibanje, nošenje tereta, duže hodanje i sl. Prateće duševne tegobe su trajne u vidu depresivnih epizoda, ometanja sna, pretjerane reakcije u stresnim stanjima, promjene raspoloženja i neprilagođene reakcije u svakodnevnim situacijama. Kontrole i liječenje potrebno je i dalje. Uvidom u tijek i duljinu oporavka i rehabilitacije nakon ozljede u predmetnom događaju bilo je potrebno uzimati dodatne lijekove za umirenje, bolove, dodatke prehrani, odlaske na fizikalnu brehabilitaciju, putovanja na dodatne kontrolne preglede i tretmane. Sve navedeno opravdava dodatne troškove liječenja i navedene troškove izvan osiguranja u BiH.
9.1. Vještak medicinske struke, kirurg doc.dr.sc. Robert Karlo u svome iskazu je naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja od 14. veljače 2025. kao i kod svog očitovanja iznijetog u podnesku od 3. travnja 2025., a u odnosu na prigovor tužiteljice od 10. ožujka 2025. Dodaje da je kod izrade vještačenja vještak dužan utvrditi tjelesno oštećenje i kategoriju privremene nesposobnosti za rad i novčana sredstava koja odgovaraju tjelesnom oštećenju određuje financijski stručnjak osiguravajućeg društva i to nije u domeni medicinskog vještaka. Tjelesno oštećenje izražava se u postotku u odnosu na očekivano zdravo tjelesnu aktivnost i ona približno označava nesposobnost oštećenika za određene radnje, tegobe u budućnosti te eventualnu ovisnost o pomoći drugih osoba. U odnosu na vještačenje do kada će biti prisutne posljedice prometne nezgode u budućem životu oštećenice, u vještačenju je jasno definirano tjelesno oštećenje koje je trajnog karaktera što znači da traje za cijeloga života. Definicija trajanja tjelesnog oštećenja je vrlo jasna i vremenski počinje od prihvaćanja vještačenja kao pravovaljanog medicinskog dokaza do života i aktivnosti oštećene osobe izuzimajući neke druge tjelesne ozljede u budućnosti. Trajanje je privremena nesposobnost za rad su dva različita pojma i jasno je navedeno o kojem se oštećenju radi. Kod bolova srednjeg intenziteta po uputama vještačenja opisano za tegobe na kraju kroz cijeli dan tj. 24 sata dnevno, nego se javljaju kroz 2/3 dana, što podrazumijeva kada je oštećenice aktivna, tjelesno sposobna da izvrši određene radnje i kada ta aktivnost može uzrokovati pojavu bolova opisanog intenziteta. Vremensko razdoblje trajanja ovih bolova iznosi 30 cijelih dana tj. 2/3 od opisanog vremenskog razdoblja 24. 4. -9.6. 2017. što je ukupno 45 dana. Ovakav način obračuna tegoba učini se radi lakše nadoknade novčanih sredstava i jasnije satnice kada oštećenice trpi bolove. Sve grupe bolova iskazuju se prema težini oštećenja, načinu liječenja i priloženoj medicinskoj dokumentaciji i označava matematički izračun za materijalnu nadoknadu ovih tegoba i ne mora uvijek odgovarati kliničkoj slici oštećene osobe. Što se tiče opisanog datuma radi se o štamparskoj greški te godina i datum trajanja bolova srednjeg intenziteta treba pisati 24.04. -09.06.2017. (a ne 2024. kako je pisalo). Pojava bolova u budućnosti i izvan opisanog vremenskog razdoblja koje se nalaze pod točkom 1 fizički bolovi – spadaju u kategoriju umanjena tjelesna aktivnosti koja je iznesena u zaključku vještačenja. Ova tjelesna nesposobnost podrazumijeva pojave povremenih bolova kod određenih aktivnosti, nesposobnost za rad određenih vrsta poslova, gubitak koncentracije i određenih motoričkih kretnji koje opterećuju ozlijeđeno mjesto pa samim time nema potrebe naglašavati da će oštećenica u budućnosti imati različite oblike tegoba jer se one podrazumijevaju sa umanjenje opće tjelesne aktivnosti. Pod kategorijom opisanog straha – uobičajena je praksa da se u trenutku stradavanja kod normalne duševne osobe javlja strah od ugroze za život koji kratko traje. Ovakav tip straha iskusila je većina tjelesino aktivnih osoba i predstavlja izuzetan napad panike i anksioznosti za spašavanjem vlastitog života. Ovaj strah prirodno ne traje dugo jer bi doveo do motoričkog i neurološkog oštećenja organizma te je u prirodi jedinke da nestaje kroz nekoliko trenutaka. Što se tiče sudsko medicinske prakse, obvezno je navesti pojavu ovog straha jer ostavlja duboki trag u duševnoj strukturi jedinke i može izazvati u određenim saturacijama i trajne promjene karaktera. Što se tiče financijskog inženjeringa, nadoknade za ovaj strah, to je područje jasno definirano u nadoknadi novčani sredstava te se pojava ovog straha se evidentira kao anksioznost jedinke, a ne kao trajanje u kratkom vremenskom razdoblju. U napomenu da li je strah prestao u današnje vrijeme, odgovor je sličan kao i u pojavi fizičkih bolova i njihovog trajanja u budućnosti. Stradavanje oštećenice izazvalo je težak psihički šok koji se može svrstati u kategoriju posttraumatskog stresnog događaja što je uzeto u obzir u izračunu trajnog tjelesnog oštećenja i vidljivo je u liječenju oštećenice gdje je ona zahtijevala opravdano tretman specijalista psihijatra i uzimanje lijekova protiv depresije i anksioznosti. Ovakav stresni poremećaj javio se kod gospođe RŽ koja od ranije ima podlogu koja je ispoljena anksioznošću, depresijom i afektivnim poremećajem koji su nastali u ranijim događajima prije opisane prometne nezgode. U razgovoru s optuženicom vidljivi su bili uzroci ovih psihičkih promjena jer je proživjela rat, stradavanje bližih ukućana i rodbine, gubitak materijalni dobara, razdvojenost od obitelji te težak materijalni položaj nakon opisanih događaja. Stradavanje u prometnoj nesreći pogoršalo je njeno psihičko stanje i uzrokovalo pogoršanje duševnih tegoba koje je imala odranije. U izračunu trajnog tjelesnog oštećenja u odnosu na duševne posljedice razgraničen je utjecaj prometne nezgode i ranijih duševnih tegoba te je materijalna isplata određena za posljedice predmetnog događaja. Na opasku da je nisko određen stupanj duševnih tegoba proizašlih iz predmetnih događaja napomena je da se tuženom stavlja na opterećenje posljedice koja je uzrokova svojim činom, a ne prethodna duševna stanja oštećenice koja su bila narušena drugim događajima.
9.2. U odnosu na navod pun. tužiteljice da su do sada uvijek vještaci određivali iznos štete, vještak je naveo da Hrvatsko društvo sudsko-medicinskih vještaka nikada nije izdalo uputu da vještak medicinske struke izvršava financijske odredbe bilo kojeg tuženika. Dužnost je vještaka utvrditi medicinske nalaze i tjelesno stanje oštećenih osoba te se jasno izraziti u postotku tjelesnog oštećenja u odnosu na kojeg vještaci osiguravajućeg društva financijske struke određuju iznos nadoknade tjelesnog oštećenja. U svojoj praksi sudskog vještaka, nikada nije odredio visinu novčanih sredstava koja se trebaju isplatiti oštećenoj osobi. Ove iznose određuju posebni vještaci pri osiguravajućim društvima koji imaju pravovaljane tablice u koje se sudsko medicinski vještak nema potrebe miješati. U izradi vještačenja zabranjeno je koristiti vještaku radi njegove neovisnosti nalaze i mišljenja vještaka osiguravajućih društva koji mogu sugerirati visinu oštete i stupanj tjelesnog oštećenja. Dokumentacija na osnovu koje se vrši vještačenje je isključivo medicinska i mora biti detaljno opisana i uzeta u obzir bez sugestija druge osobe sa strane ukoliko sud ili vještak smatraju da to u trenutku vještačenja nije potrebno. Određeni dio vještačenja za koji vještak smatra da mu je nepoznat može tražiti uz odobrenje suda pomoć drugog vještaka što u ovom predmetu nije bio slučaj jer je sva dokumentacija medicinska potpuna i jasna. Na pitanje da li je visina odštete od 9.600,00 EUR-a dovoljna, vještak navodi da nije uobičajeno da vještak iznosi konačni novčani iznos koji bi oštećenoj osobi pravovaljano ispunio opisani tjelesni manjak i posljedice predmetne nezgode, ali uz dopuštenje suda, smatra da navedeni iznos nije dovoljan za nastalu štetu koju je oštećenica pretrpjela te gubitak materijalnih troškova proizašlih iz nezgode. Ovi troškovi podrazumijevaju (iz prometne) pokrivanje troškova liječenja u BiH gdje osnovno osiguranje ne pokriva potrebne lijekove i rehabilitaciju te psihološku pripomoć koju oštećenica svakako treba dobiti. Također, smatra da težina ozljede i prijeloma kralješka je trajno onesposobila oštećenicu za određene aktivnosti te time materijalna nadoknada treba odgovara tjelesnom gubitku RŽ.
9.3. Ovaj sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Roberta Karlo ocjenjujući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke te temeljito i stručno obrazloženim. Naime, sud nalazi da u navedenom nalazu i mišljenju vještaka nisu utvrđene nikakve proturječnosti, niti nedostaci u izraženom mišljenju, niti pak postoje osnovane sumnje u njegovu pravilnost. Naime, iz navoda tužene, prema podacima njihove stručne službe proizlazi da je tužiteljica povodom predmetnog štetnog događaja pretrpjela fizičke bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg 21 dana te slabog 45 dana, te joj je u odnosu na navedeno utvrđenje i isplaćena naknada štete, a koje utvrđenje ovaj sud nakon nalaza i mišljenja vještaka Roberta Karlo nije našao osnovanim obzirom da je u ovome postupku utvrđeno da su fizički bolovi bili dužeg trajanja.
9.3.1. U odnosu na dostavljeni nalaz i mišljenje tužena je u podnesku od 6. ožujka 2025. navela da nema primjedbi te da iz istoga proizlazi da je isplatom iznosa od 9.768,40 EUR u mirnom postupku namireno potraživanje tužiteljice u cijelosti. Prigovore koje je istaknula tužiteljica 10. ožujka 2025. i 23. travnja 2025. je vještak u svome iskazu pred ovim sudom u cijelosti otklonio, a koji iskaz istoga ovaj sud ocjenjuje kao stručan, logičan i vjerodostojan.
9.4. Tužiteljica je u svome iskazu navela da je ozljedu dobila za vrijeme dok jeimala prijavljeno privremeno boravište u [adresa], pa kako u tom trenutku nije imala stalno boravište, odnosno prebivalište, nije mogla ostvariti pravo da bi se mogla liječiti u RH. Obzirom da nije imala stalno boravište u [adresa], u BiH je nisu htjeli odjaviti (zdravstveno i prebivalište) jer nema stalni boravak u RH, pa upravo zbog tog razloga u RH nije ostvarila pravo da bi mogla nastaviti liječiti se nakon ove prometne nezgode u kojoj je stradala odnosno nije ostvarila pravo na zdravstveno osiguranje. Nezgoda je bila u 4. mjesecu 2017., u bolnici je bila misli 4 dana, imala je prijelom donjeg dijela kralježnice i zdjelice. Nakon što je otpuštena iz bolnice u [adresa], nije mogla otputovati u Bosnu, upravo zbog zdravstvenog stanja. Za to vrijeme je ostala oko mjesec dana u [adresa], u kući izvanbračnog supruga, našla je gospođu koja joj je pomagala i nakon toga je otišla u BiH upravo radi zdravstvenog osiguranja. Od sredine 2017. je nastavila sam s liječenjem u BiH, ali je dolazila i u [adresa] jer joj je liječnik neurokirurg rekao da dolazi da prati njezino zdravstveno stanje. Od zadobivenih ozljeda u prometnoj nezgodi ima grčenje i trnjenje prstiju obje ruke i noge, ima svakodnevne bolove duž kičme koje ignorira, ali povremeno imam jače bolove duž kičme. Pije tablete protiv bolova kad ne može zaspati te ima ukočenost trupa prilikom ustajanja iz kreveta. Imala je i psihičkih problema od ove nezgode, s tim da ih je iz početka zanemarivala, ali kad je vidjela da ne ide, tada je zatražila stručnu pomoć kod psihijatra u BiH. Strah je i dalje nazočan, prvenstveno kada treba prijeći ulicu, nije mogla niti spavati dobro, dobije nervozu, probudi se. I dan danas prima terapiju, redovito ide kod liječnika psihijatra. U BiH je obavila i magnetnu rezonancu da se vidi je li prijelom zarastao i zbog ovog trnjenja gornjeg dijela (vrat), a ponovo mora obaviti tu pretragu jer joj se bol pojačala. Ima status umirovljenika ali u mirovinu nije otišla radi ozljeda koje je zadobila u prometnoj nezgodi, već je stekla status umirovljenika s obzirom da se prihvatila obiteljske mirovine iz RH, a iza smrti drugog supruga. Ona nikada nije bila u radnom odnosu te prije ove prometne nezgode, nije imala nikakvih zdravstvenih problema.
10. Odredbom čl. 12. st. 3. ZPP-a je propisano da je u parničnom postupku sud u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.
10.1. Obzirom da je vozač LŽ u kaznenom postupku pravomoćno proglašen krivom da je izazvao prometnu nezgodu u kojoj je teške ozljede zadobila ovdje tužiteljica, to je ovaj sud vezan donesenom kaznenom presudom u pogledu odgovornosti LŽ, koji je ima sklopljenu policu osiguranja sa ovdje tuženom, a što među strankama i nije sporno.
11. Odredbom čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i društveno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.
11.1. Odredbom čl. 1046. ZOO propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
11.2. Odredbom čl. 1100. ZOO propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, iz st. 2. proizlazi da će sud, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje čežnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
11.3. Posljedica povrede nekog ili nekih prava osobnosti iz čl. 19. ZOO-a je neimovinska šteta. Ta šteta objektivno uvijek nastaje kad dođe do povrede prava osobnosti. ZOO sadrži odredbe o naknadi imovinske štete u slučaju smrti, tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja, a to su odredbe čl. 1093-1095. ZOO-a. Riječ je o troškovima ili gubicima koje je oštećenik imao kao posljedicu štetne radnje, a to su: izgubljena zarada, troškovi liječenja, troškovi zbog trajno povećanih potreba – tuđa pomoć, troškovi zbog uništenih ili umanjenih mogućnosti daljnjeg razvijanja i napredovanja i drugo.
11.4. Odredbom čl. 1095. st. 1. ZOO propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.
11.5. Kod utvrđivanja visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu sud se vodio i Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, (dalje: Orijentacijski kriteriji) koji su doneseni od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske te pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda pod brojem Su-IV-47/2020-5 od 15. lipnja 2020. kojim su se izmijenili Orijentacijski kriteriji od 29. studenog 2002., na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%, a prema pravnom shvaćanju navedeni kriteriji kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivati će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.
12. U odnosu na fizičke boli, a uzimajući u obzir nalaz i mišljenje sudskog vještaka Roberta Karlo, a naročito intenzitet fizičkih bolova, uzimajući u obzir njihovu dužinu i ozljede, te sve okolnosti slučaja, posebno kod činjenice da je na tužiteljicu kao pješaka naletjelo vozilo (kod tužitelja sekundarni strah jakog intenziteta je trajao 3 dana, srednjeg 30 dana i slabijeg 160), ovaj sud nalazi da bi primjenom čl. 1100. ZOO-a, tužiteljici na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje, odnosno radi oštećenja tjelesnog zdravlja koje se kod tužiteljice očituje kao fizička bol, trebalo priznati iznos od 3.765,38 EUR.
12.1. U odnosu na strah, a uzimajući u obzir jačinu straha, te sve okolnosti slučaja, ovaj sud nalazi da bi primjenom čl. 1100. ZOO-a, tužiteljici na ime neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje, trebalo priznati 5.972,92 EUR obzirom da vještak navodi da je kod tužitelja strah jakog intenziteta trajao 1 mjesec, srednjeg 9 mjeseci i slabijeg od ožujka 2018. do danas, a uzimajući u obzir sve okolnosti koje je ovaj sud uzeo u obzir u odnosu na fizičke bolove i posebno činjenicu da je na tužiteljicu kao pješaka iznenada, neočekivano naletjelo osobno vozilo dok se nalazila na pješačkom prijelazu.
12.2. U odnosu na smanjenje životne aktivnosti vještak Robert Karlo daje procjenu da je kod tužiteljice nastupilo smanjenje životne aktivnosti ukupno od 9,75%, a koje utvrđenje je kao argumentirano i valjano obrazloženo, ovaj sud i prihvatio.
12.3. Imajući u vidu prije navedeno te sve to povezujući sa Orijentacijskim kriterijima u kojima se za smanjenje životnih aktivnosti do 25 % predviđa naknada od 1.493,23 EUR za svakih 10 %, a obzirom je u istim tim kriterijima navedeno da kao dodatne kriterije valja imati na umu životnu dob, vrstu zanimanja oštećenika i slično, ovaj sud je smatrao da obzirom na te okolnosti tužiteljici po ovoj stavci treba priznati ukupan iznos od od 1.493,23 EUR, posebno uzimajući u obzir i dob tužiteljice i zaostale posljedice.
12.4. U odnosu na tuđu njegu i pomoć vještak je naveo da joj je bila potrebna ukupno u trajanju od 244 sata. Ova pomoć odnosila se na pripomoć pri toaletu, odlascima na kontrole, nošenju tereta, oblačenju i svim aktivnostima koje podrazumijevaju jači tjelesni napor, njošenje tereta ili duže stajanje od 25.04.-25.08.2017. po 2 sata dnevno. Stoga ovaj sud zaključuje i prihvaća nalaz i mišljenje vještaka da joj je tuđa pomoć i njega bila potrebna nakon izlaska iz bolnice ukupno 244 sata i to u iznosu od 1.155,87 EUR (35,69 kuna – prosječna neto satnica u 2017.)
12.5. U odnosu na zahtjeva tužiteljice za naknadom troškova liječenja u Općoj bolnici Zadar, kao i drugih troškova u svezi prometne nezgode jer je državljanka BIH bez zdravstvenog osiguranja u RH u iznosu od 7.775,00 kuna ovaj sud je našao isti osnovanim za iznos od 7.550,00 kuna (1.002,22 eura), a do kojeg iznosa se dođe zbrajanjem priloženih računa, a ne iznosa kako je navela tužiteljica od 7.925,00 kuna/7.750,00 kuna). Naime, u spisu se nalaze potvrde o upatama ispostavljenih računa kao i napomena na Izjavi Opće bolnice Zadar da pacijentica nema zdravstveno osuguranje u Republici Hrvatskoj. Stoga ovaj sud nije našao osnovanim navode tuženika da je tužiteljica trebala od svoje države potraživati naknadu tih troškova, a temeljem bilateralnog sporazuma obzirom da tužiteljica ima pravo na naknadu tih troškova od tužene, a sukladno prednje citiranoj odredbi. Međutim, ovaj sud nije našao osnovanim zahtjev za naknadom troškova kupnje lijekova u iznosu od 6.000,00 kuna jer su brojni računi koje je dostavila nečitljivi, na istima nije navedeno ime kupca i većinom su u stranoj valuti pa ih stoga ovaj sud kao takve nije mogao prihvatiti.
13. Obzirom da je tužena tužiteljici na ime naknade štete uplatila iznos od 9.769,04 EUR, dok iz svega prije navedenog od strane ovog suda proizlazi da je tužiteljici trebalo dosuditi ukupan iznos od 13.389,62 EUR to je tužena u obvezi naknaditi tužiteljici preostali dio u iznosu od 3.621,22 EUR, a kako je to navedeno u izreci ove presude, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan. .
14. Sukladno odrebi čl. 154. st. 4. ZPP svaka stranka snosi svoje troškove.
U Zadru, 4. rujna 2025.
Sutkinja
Jadranka Nižić – Peroš, univ.spec.iur.
PRAVNA POUKA:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
1. Tužiteljici, po punomoćniku,
2. Tuženoj, po punomoćniku.
