Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž-1488/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Svjetlane Tolj kao predsjednika vijeća, Jelene Bušić suca izvjestitelja i člana vijeća, te suca Anđele Bošković Rajković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Bogdanu, odvjetniku u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, [adresa], zastupanog po punomoćniku Branimiru Ivekoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-262/2023-24 od 19. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-262/2023-24 od 19. svibnja 2025. u pobijanim točkama I., II., V. , VI. i u dijelu točke IV. izreke kojom je tuženik obvezan da tužiteljici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.870,73 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

II. Tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuje se da su članci 2. i 7. Ugovora o [broj kredita] od 2. ožujka 2007. sklopljenog između tužiteljice GT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535 kao Banke, u dijelu u kojim je ugovorena valutna klauzula bez pravnog učinka i ništetni.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 53056966535 da tužiteljici GT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime stečenog bez osnove radi primjene valutne klauzule isplati iznos od 2.990,98 eura (slovima: dvije tisuće devet stotina devedeset eura devedeset osam centi) zajedno sa zateznim kamatama, računajući do 31. srpnja 2008. po stopi od 15% a od 1. kolovoza 2008. do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblja dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku od 15 dana do isplate, a koja teče na novčane iznose:

- 1,68 Eur od dana 01.04.2008. pa do dana isplate,

- 10,91 Eur od dana 01.11.2008. pa do dana isplate,

- 1,21 Eur od dana 01.12.2008. pa do dana isplate,

- 13,54 Eur od dana 01.01.2009. pa do dana isplate,

- 15,43 Eur od dana 01.02.2009. pa do dana isplate,

- 16,29 Eur od dana 01.03.2009. pa do dana isplate,

- 13,93 Eur od dana 01.04.2009. pa do dana isplate,

- 14,38 Eur od dana 01.05.2009. pa do dana isplate,

- 10,77 Eur od dana 01.06.2009. pa do dana isplate,

- 8,12 Eur od dana 01.07.2009. pa do dana isplate,

- 8,82 Eur od dana 01.08.2009. pa do dana isplate,

- 10,22 Eur od dana 01.09.2009. pa do dana isplate,

- 10,10 Eur od dana 01.10.2009. pa do dana isplate,

- 8,69 Eur od dana 01.11.2009. pa do dana isplate,

- 11,34 Eur od dana 01.12.2009. pa do dana isplate,

- 13,47 Eur od dana 01.01.2010. pa do dana isplate,

- 16,50 Eur od dana 01.02.2010. pa do dana isplate,

- 15,81 Eur od dana 01.03.2010. pa do dana isplate,

- 19,92 Eur od dana 01.04.2010. pa do dana isplate,

- 19,14 Eur od dana 01.05.2010. pa do dana isplate,

- 20,66 Eur od dana 01.06.2010. pa do dana isplate,

- 33,82 Eur od dana 01.07.2010. pa do dana isplate,

- 31,11 Eur od dana 01.08.2010. pa do dana isplate,

- 39,39 Eur od dana 01.09.2010. pa do dana isplate,

- 36,53 Eur od dana 01.10.2010. pa do dana isplate,

- 31,93 Eur od dana 01.11.2010. pa do dana isplate,

- 41,63 Eur od dana 01.12.2010. pa do dana isplate,

- 53,98 Eur od dana 01.01.2011. pa do dana isplate,

- 45,24 Eur od dana 01.02.2011. pa do dana isplate,

- 48,30 Eur od dana 01.03.2011. pa do dana isplate,

- 44,40 Eur od dana 01.04.2011. pa do dana isplate,

- 45,10 Eur od dana 01.05.2011. pa do dana isplate,

- 61,65 Eur od dana 01.06.2011. pa do dana isplate,

- 63,27 Eur od dana 01.07.2011. pa do dana isplate,

- 77,09 Eur od dana 01.08.2011. pa do dana isplate,

- 69,99 Eur od dana 01.09.2011. pa do dana isplate,

- 62,22 Eur od dana 01.10.2011. pa do dana isplate,

- 61,38 Eur od dana 01.11.2011. pa do dana isplate,

- 60,78 Eur od dana 01.12.2011. pa do dana isplate,

- 64,49 Eur od dana 01.01.2012. pa do dana isplate,

- 67,72 Eur od dana 01.02.2012. pa do dana isplate,

- 68,16 Eur od dana 01.03.2012. pa do dana isplate,

- 65,92 Eur od dana 01.04.2012. pa do dana isplate,

- 67,43 Eur od dana 01.05.2012. pa do dana isplate,

- 68,47 Eur od dana 01.06.2012. pa do dana isplate,

- 66,73 Eur od dana 01.07.2012. pa do dana isplate,

- 67,18 Eur od dana 01.08.2012. pa do dana isplate,

- 65,88 Eur od dana 01.09.2012. pa do dana isplate,

- 63,06 Eur od dana 01.10.2012. pa do dana isplate,

- 66,07 Eur od dana 01.11.2012. pa do dana isplate,

- 67,51 Eur od dana 01.12.2012. pa do dana isplate,

- 66,50 Eur od dana 01.01.2013. pa do dana isplate,

- 60,83 Eur od dana 01.02.2013. pa do dana isplate,

- 65,64 Eur od dana 01.03.2013. pa do dana isplate,

- 66,07 Eur od dana 01.04.2013. pa do dana isplate,

- 64,18 Eur od dana 01.05.2013. pa do dana isplate,

- 58,31 Eur od dana 01.06.2013. pa do dana isplate,

- 58,17 Eur od dana 01.07.2013. pa do dana isplate,

- 59,61 Eur od dana 01.08.2013. pa do dana isplate,

- 61,92 Eur od dana 01.09.2013. pa do dana isplate,

- 65,11 Eur od dana 01.10.2013. pa do dana isplate,

- 63,46 Eur od dana 01.11.2013. pa do dana isplate,

- 64,63 Eur od dana 01.12.2013. pa do dana isplate,

- 65,96 Eur od dana 01.01.2014. pa do dana isplate,

- 66,78 Eur od dana 01.02.2014. pa do dana isplate,

- 68,50 Eur od dana 01.03.2014. pa do dana isplate,

- 67,95 Eur od dana 01.04.2014. pa do dana isplate.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice GT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u dijelu u kojem traži utvrđenje ništetnosti odredbe članka 1. Ugovora o [broj kredita] od 2. ožujka 2007.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB: 53056966535, da tužiteljici GT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.870,73 eura(slovima: tisuću osam stotina sedamdeset eura sedamdeset tri centi) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude 19. svibnja 2025. do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 250,00 eura zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

V. Odbija se kao neosnovan tuženikov prigovor radi prebijanja tražbina.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., [adresa], OIB: 53056966535, za naknadu troškova parničnog postupka."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik i to navodeći da je pobija u cijelosti iako tuženik ima interesa da je pobija samo u točkama I., II., V., VI. i u dijelu točke IV. izreke kojom je obvezan isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka. Žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19. i 80/22.,142/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP). U žalbi sadržajno ukazuje na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a te na bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7. i 191. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presude preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire tuženik u žalbi.

6.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena niti bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 191. ZPP-a.

6.2. Prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP-a preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći.

6.3. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tužiteljica osim deklaratornog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koja sadržava valutnu klauzulu postavljala i kondemnatorni zahjtev za isplatom na temelju ništetne odredbe i to na način da je tužbom najprije potraživala isplatu iznosa od 4.500,00 EUR, da bi nakon provedenog financijskog vještačenja, podneskom od 18. ožujka 2025. djelomično povukla kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva i umjesto iznosa od 4.500,00 EUR, sada potraživala isplatu iznos od 2.990,98 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose. Dakle, tužiteljica je izvršila djelomično povlačenja tužbe predviđeno čl. 193. ZPP-a, a ne preinaku tužbe kako to u žalbi navodi tuženik, kojem povlačenju se tuženik nije protivio. Takva vrsta disponiranja tužbenim zahtjevom u obliku povlačenja tužbe (u cijelosti ili djelomično) dopuštena je i u fazi glavne rasprave, pa stoga neosnovano u žalbi tuženik ističe da isto sud nije mogao dozvoliti nakon zaključenja prethodnog postupka.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbi čl. 1., 2. i 7. Ugovora o [broj kredita] zaključenog 2. ožujka 2007. između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to u dijelu gdje je ugovorena primjena valutne klauzule te zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu od 2.990,98 EUR.

8. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, na temelju predloženih i provedenih dokaza utvrđene su slijedeće odlučne činjenice:

- da su stranke 2. ožujka 2007. sklopile Ugovor o [broj kredita] i da je čl. 1. ugovorena glavnica kredita u iznosu 21.018,20 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika s rokom otplate 84 mjeseca;

- da je namjena kredita bila kupnja osobnog vozila;

-da je odredbom čl. 7. ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, a odredbom čl. 2. da se ugovara promjenjiva kamatna stopa koja se može mijenjati u skladu s Odlukom o kamatnim stopama, s tim da kamatna stopa na dan zaključenja ugovora iznosi 5,20 % godišnje;

- da je saslušanjem tužiteljice utvrđeno da se o spornim ugovornim odredbama uopće nije pregovaralo, da je sve informacije vezane uz predmetni kredit dobila u autokući gdje je kupovala automobil koji je bio predmet kreditiranja te da je to bila jedina vrsta kredita koji je mogla podignuti za kupovinu automobila;

- da tuženik nije dokazao da je tužiteljici kao potrošaču u predugovornoj fazi predočio informacije koje sadrže jasne i razumljive kriterije da bi potrošač mogao predvidjeti ekonomske posljedice ugovaranja instituta valutne klauzule kao i kriterije promjenjivosti kamatne stope;

- da je nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke utvrđeno da visina preplate radi primjene valutne klauzule iznosi 2.990,98 EUR, a da je u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži u odnosu na tečaj u vrijeme korištenja kredita tužiteljica uplatila manji iznos od 79,94 EUR.

9. Slijedom svega naprijed navedenog, sud prvog stupnja pobijanom točkom I. izreke utvrđuje ništetnim dijelove odredbi čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula, točkom II. izreke obvezuje tuženika da tužiteljici na ime preplate po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli isplati iznos od 2.990,98 EUR, i troškove parničnog postupka u iznosu od 1.870, 73 EUR (točka IV. izreke), odbija kao neosnovan tuženikov prigovor radi prebijanja u parnici (točka V. izreke ), kao i zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka (točka VI. izreke).

10. Ovakvu odluku suda prvog stupnja kao pravilnu i zakonitu prihvaća i ovaj sud.

11. U vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu dana 2. ožujka 2007. na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/03., 46/07. - dalje: ZZP/03).

11.1. Odredbom članka 81. st. 1. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Odredbom stavka 2. istoga članka propisano je da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

12. Pravilno se u svojoj odluci sud prvog stupnja pozvao na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. kojom je utvrđeno da je i tuženik između ostalih u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali a koja presuda je u pogledu načina ugovaranja valutne klauzule potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

13. Pri ocjeni žalbenih navoda tuženika da je sud prvog stupnja svoju odluku pogrešno utemeljio na pravnim shvaćanjima iz presude donesene povodom kolektivne tužbe za zaštitu interesa potrošača poslovni broj Pž- 6632/17 od 14. lipnja 2018. potrebno je navesti da tuženik u žalbi potpuno zanemaruje okolnost da je predmetnoj parnici prethodila parnicu u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača koja je vođena u skladu sa odredbama čl. 131. do 141.b. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09. i 139/09. – dalje ZZP/07).

13.1. Dakle, predmetna parnica je pokrenuta u skladu sa odredbom članka 140. naprijed navedenog ZZP/07 kojom odredbom je propisano da pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog temeljem članka 131. navedenog zakona ne sprečava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama toga zakona i drugih propisa navedenih u članku 131. toga zakona, prouzročena šteta da pokrene pred nadležnim sudom postupak protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđenje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u tom ili drugim zakonima. Tužiteljica u predmetnoj parnici traži isplatu onog što je platila tuženiku na temelju ništetnih odredbi, s tim da traži da sud njihovu ništetnost i utvrdi izrekom presude, na što ima pravo i temeljem odredbe članka 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine” broj: 35/05., 41/08.,125/11.,78/15., 29/18., 126/21.,114/22.,156/22. i 155/23. - u daljnjem tekstu: ZOO).

13.2. S obzirom da predmetnu parnicu tužiteljica pokreće kao pojedinačni potrošač u smislu naprijed navedene odredbe članka 140. ZZP/07, i to nakon prethodno pravomoćno okončanog kolektivnog spora za zaštitu interesa i prava potrošača, u predmetnoj parnici ona se je, u skladu sa odredbom članka 502.c ZPP, bila ovlaštena pozvati na pravno utvrđenje suda iz navedenog kolektivnog spora, kao što je i sud u predmetnoj parnici, u skladu sa odredbom članka 138.a ZZP/07 (članka 118. ZZP/22), vezan tim pravnim utvrđenjem iz pravomoćne presude kojom je u kolektivnom sporu utvrđena povreda prava i interesa potrošača.

14. Drugačije postupanje bilo bi nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, a osim toga, bilo bi i u suprotnosti s navedenim odredbama ZPP (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019.), što nikako ne znači automatsku primjenu tih stavova u predmetnoj parnici, a kako to pogrešno tumači tuženik, već znači da je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, bio teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor.

15. Dakle, na tuženiku je bio teret dokazivanja da su odredbe predmetnog ugovora razumljive za potrošača, i da se o spornim ugovornim odredbama prilikom sklapanja ugovora pregovaralo, slijedom čega se iste ne bi mogle smatrati nepoštenim. Međutim, niti u odgovoru na tužbu niti na pripremnom ročištu tuženik nije predložio izvođenje odgovarajućih dokaza na iste okolnosti, osim saslušanja javnog bilježnika koji je solemnizirao predmetni ugovor o kreditu i čiji iskaz je sud prvog stupnja pravilno cijenio kao irelevantan jer se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora, jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.

16. Nadalje, upravo saslušanjem tužiteljice kao stranke čiji iskaz je sud prvog stupnja pravilno cijenio kao istinit i uvjerljiv utvrđeno je da joj je predmetni kredit bio prezentiran kao najpovoljniji a da je pri tome izostalo bilo kakvo pregovaranje o spornim ugovornim odredbama.

16.1. S obzirom na navedeno, neosnovano u žalbi tuženik ukazuje da tužiteljica nije dokazala istinitost svojih navoda o izostanku pregovaranja o spornim ugovornim odredbama čime bi bila počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 7. ZPP-a.

17. Iz navedenih razloga tuženik u žalbenom stadiju neosnovano osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u bitnome ponavljajući navode koje je isticao tijekom postupka, a koje je sud prvog stupnja otklonio obrazloženim razlozima.

18. Zbog naprijed navedenog pravilan je zaključak suda prvog stupnja da su ništetne odredbe ugovora o kreditu i to odredba čl. 2. i 7. u dijelu u kojem je ugovorena primjena valutne klauzule i da stoga tužiteljici za koju je utvrđeno da ima status potrošača pripada pravo tražiti pravnu zaštitu sukladno odredbama ZZP/03.

18.1. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je na temelju svih provedenih dokaza u postupku, a prije svega cijeneći iskaz tužiteljice saslušane pravilno zaključio da ista ima status potrošača kako ga definira čl. 3. ZZP/03 s obzirom da je predmet kreditiranja bilo osobno vozilo koje je tužiteljica koristila za svoje osobne potrebe.

19. Također je pravilno sud prvog stupnja zaključio da tužiteljici pripada pravo na povrat preplaćenih iznosa koji su utvrđeni nalazom i mišljenjem vještaka zbog navedenih ništetnih odredbi, i to primjenom odredbe čl. 324. st. 1. ZOO-a i odredbe članka 1111. istog Zakona. Pri tome je pravilno sud prvog stupnja naložio vještaku da preplatu temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu utvrdi uzimajući u obzir tečaj CHF u odnosu na HRK u vrijeme isplate kredita. Naime, s obzirom da je utvrđena ništetnom odredba o načinu ugovaranja valutne klauzule, početni tečaj CHF u odnosu na HRK koji je vrijedio na dan isplate kredita je jedini mogući parametar temeljem kojega je moguće utvrditi visinu pripadajuće preplate. Svaka drugačija prilagodba ništetne ugovorne odredbe značila bi ujedno i njezino djelomično ostavljanje na snazi, a što je nedopušteno s obzirom na sadržaj odredbe čl. 87. ZZP/03.

19.1. Stoga neosnovano u žalbi tek sada tuženik ukazuje da vještak nije pravilno utvrdio iznose eventualne preplate s obzirom da iz stanja spisa proizlazi da tuženik nakon zaprimanja nalaza i mišljenja nije imao nikakvih primjedbi na matematički izračun vještaka.

20. S obzirom na navedeno, pravilno je sud prvog stupnja naložio tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.990,98 EUR sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačne iznose kako je navedeno u toč. II. izreke prvostupanjske presude sve u smislu odredbe čl. 323. st. 1. i čl. 1115. ZOO-a.

21. Sud prvog stupnja je pravilno, suprotno žalbenim navodima tuženika, odredio i tijek zakonskih zateznih kamata na pojedinačne iznose i to sukladno čl. 1115. ZOO- a, jer time što je u konkretnom slučaju utvrđeno da su pojedine odredbe ugovora o kreditu nepoštene i time ništetne, isto podrazumijeva i nesavjesnost tuženika kao kreditne institucije.

22. Pravilno je sud prvog stupnja otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja obzirom da od pravomoćnosti odluke donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.) pa do dana podnošenja tužbe 14. travnja 2023. nije protekao opći zastarni rok od pet godina (čl. 225. ZOO-a).

22.1. Na navedeno upućuje i objedinjeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. (Su IV-33/2022) o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF.

23. Sud prvog stupnja je također pravilno odlučio kada nije prihvatio tuženikov istaknuti prigovor radi prebijanja iako je pri tome prema odredbi čl. 338. st. 3. ZPP pravilno trebao utvrditi da ne postoji tražbina tuženika istaknuta radi prebijanja a ne odbiti isti prigovor kako je to učinjeno pod točkom V. izreke presude, ali isto ne utječe na pravilnost i zakonitost presude u tom dijelu. Pri tome sud prvog stupnja prije svega pravilno zaključuje kako time tužiteljica nije ništa stekla bez osnove s obzirom da je samo vršila otplatu kredita kako je ugovoreno te ispunjavajući ugovor kako glasi.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonito donesena u skladu s čl. 154. st. 5. ZPP-a uzimajući u obzir označenu vrijednost predmeta spora i važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/03. – dalje Tarifa) posebno uzimajući u obzir da je tuženik pobija samo u kontekstu pobijanja odluke o glavnoj stvari.

25. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke i u dijelu točke IV. izreke kojom je tužiteljica odbijena sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadom troškova parničnog postupka presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

26. S obzirom na navedeno, na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

27. Odluka o troškovima žalbenog postupka tuženika donesena je na temelju čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i tuženiku isti trošak nije dosuđen jer sa žalbom nije uspio.

Osijek, 4. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Svjetlana Tolj