1

Poslovni broj: 46 Gž R-517/2022-4

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 46 Gž R-517/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Flatke Fresl Tomašević, predsjednice vijeća, Tomislava Aralice, člana vijeća i suca izvjestitelja i Vlaste Feuš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B., Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. & Š. & R., Z., protiv tuženika K. z. i. b. D.. F. M., Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-937/2020-22 od 10. studenog 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 6. rujna 2023.

 

 

p r e s u d i o    j e:

 

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-937/2020-22 od 10. studenog 2021.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

"Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku K. Z. I. B. D.. F. M., Z., OIB: …, isplatiti tužiteljici M. B. iz Z., OIB: …, ukupan iznos od 20.447,99 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

 

              369,29 kn od 15.04.2015. do isplate,

369,29 kn od 15.05.2015. do isplate,

246,19 kn od 15.06.2015. do isplate,

369,29 kn od 15.07.2015. do isplate,

208,73 kn od 15.08.2015. do isplate,

369,29 kn od 15.09.2015. do isplate,

369,29 kn od 15.10.2015. do isplate,

314,15 kn od 15.11.2015. do isplate,

371,07 kn od 15.12.2015. do isplate,

371,07 kn od 15.01.2016. do isplate,

371,07 kn od 15.02.2016. do isplate,

282,72 kn od 15.03.2016. do isplate,

322,67 kn od 15.04.2016. do isplate,

371,07 kn od 15.05.2016. do isplate,

286,74 kn od 15.06.2016. do isplate,

285,36 kn od 15.07.2016. do isplate,

371,07 kn od 15.08.2016. do isplate,

209,74 kn od 15.09.2016. do isplate,

371,08 kn od 15.10.2016. do isplate,

372,86 kn od 15.11.2016. do isplate,

152,53 kn od 15.12.2016. do isplate,

169,48 kn od 15.01.2017. do isplate,

380,31 kn od 15.02.2017. do isplate,

323,27 kn od 15.03.2017. do isplate,

347,24 kn od 15.04.2017. do isplate,

285,24 kn od 15.05.2017. do isplate,

264,57 kn od 15.06.2017. do isplate,

380,31 kn od 15.07.2017. do isplate,

181,10 kn od 15.08.2017. do isplate,

387,92 kn od 15.09.2017. do isplate

387,92 kn od 15.10.2017. do isplate,

354,34 kn od 15.11.2017. do isplate,

307,22 kn od 15.12.2017. do isplate,

397,57 kn od 15.01.2018. do isplate,

397,57 kn od 15.02.2018. do isplate,

          397,57 kn od 15.03.2018. do isplate,

325,29 kn od 15.04.2018. do isplate,

397,57 kn od 15.05.2018. do isplate,

          397,57 kn od 15.06.2018. do isplate,

283,98 kn od 15.07.2018. do isplate,

397,57 kn od 15.08.2018. do isplate,

          397,57 kn od 15.09.2018. do isplate,

196,35 kn od 15.10.2018. do isplate,

399,47 kn od 15.11.2018. do isplate,

          399,47 kn od 15.12.2018. do isplate,

247,29 kn od 15.01.2019. do isplate,

411,45 kn od 15.02.2019. do isplate,

411,45 kn od 15.03.2019. do isplate,

411,45 kn od 15.04.2019. do isplate,

411,45 kn od 15.05.2019. do isplate,

232,56 kn od 15.06.2019. do isplate,

411,45 kn od 15.07.2019. do isplate,

411,45 kn od 15.08.2019. do isplate,

224,43 kn od 15.09.2019. do isplate,

419,92 kn od 15.10.2019. do isplate,

366,67 kn od 15.11.2019. do isplate,

381,51 kn od 15.12.2019. do isplate,

421,67 kn od 15.01.2020. do isplate,

430,10 kn od 15.02.2020. do isplate,

344,08 kn od 15.03.2020. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

I.. Odbija se tužitelj u svojem zahtjevu za naknadom parničnog troška."

 

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. t. 1. - 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). U Žalbi predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i uputi predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno preinači prvostupanjsku presudu i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice uz naknadu troška parničnog postupka. Potražuje žalbeni trošak.

 

3. Žalba nije osnovana.

 

4. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer pobijana odluka sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama pa stoga ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

 

5. Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima tužiteljica temelji svoj zahtjev i prigovore te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama. Takva utvrđenja prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice prema tuženiku za isplatu razlike plaće s osnove dodatka na plaću zbog uvjeta rada koji su tužiteljici bili isplaćivani u visini od 14 %, odnosno 17 %, a trebali su bili isplaćivani u iznosu od 20 %, odnosno od 1. rujna 2019. u visini od 23 %, a sve temeljem Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (dalje: Kolektivni ugovor), s obzirom da je tužiteljica kod tuženika u utuženom razdoblju obavljala poslove za potrebe hitnog prijema.

 

8. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice navodeći da tužiteljica nema nikakvu pravnu osnovu za veću plaću, odnosno da je neosnovano potraživanje tužiteljice za isplatu dodatka prema većem koeficijentu.

 

9. Tužiteljica u žalbi tvrdi da je u postupku utvrđeno da je ona više od pola radnog vremena obavljala poslove na hitnom prijemu tuženika, slijedom čega bi joj trebao biti obračunat dodatak na plaću od 20 %, odnosno od 1. rujna 2019. od 23 %.

 

10. Iz stanja spisa i žalbenih navoda tužiteljice proizlazi da u ovom predmetu nije sporno:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu inženjer zdravstvenog usmjerenja - prvostupnik medicinsko-laboratorijske dijagnostike 1,

- da je tužiteljica djelatnik odjela,

- da tužiteljica prima plaću i naknadu na plaću kao i svi ostali zaposlenici tuženika koji ne obavljaju poslove na odjelu i ambulanti,

- da je tužiteljica u tužbi, kao i tijekom postupka predlagala dokaze na okolnost poslova koje je obavljala kod tuženika u utuženom periodu, odnosno da je za tuženika obavljala poslove u laboratoriju u ambulantni (00,00-24,00) te ambulanti,

- da tužiteljica povremeno radi na hitnom prijemu gdje nije ustrojen Objedinjeni hitni bolnički prijem.

 

11. Dakle, pravno je pitanje predmetnog spora je taj da li se tužiteljici kao zaposlenici tuženika ima pravo priznati, a s obzirom na poslove koje obavlja u ambulanti, na hitnom prijemu, pravo na navedeni dodatak na plaću.

 

12. Upravo iz razloga što tuženik ne želi priznati pravo tužiteljici na isplatu navedenog dodatka na plaću, a tužiteljica tvrdi da je stvarno za tuženika obavljala poslove na hitnom prijemu, to se tužiteljica radi zaštite svog materijalnog prava na isplatu plaće obratila predmetnom tužbom sudu.

 

13. Tužiteljica je temeljem Ugovora o radu kod tuženika obavljala poslove radnog mjesta: inženjera zdravstvenog usmjerenja - prvostupnik medicinsko-laboratorijske dijagnostike te je osim poslova navedenog radnog mjesta dužna obavljati i druge poslove po nalogu poslodavca (tuženika).

 

14. Člankom 6. Ugovora o radu sklopljenog između tužiteljice i tuženika propisano je da će radnik obavljati poslove radnog mjesta: prvostupnik medicinsko - laboratorijske dijagnostike opisanog u točki 016. Kataloga poslova klinike. Osim poslova navedenog radnog mjesta, radnik se obvezuje obavljati i druge poslove po nalogu poslodavca kao i sve pripremne i završne poslove te zadatke koji sukladno propisima i standardima zanimanja radnika, njegovoj stručnoj spremi, znanjima i vještinama spadaju u djelokrug rada radnika. Upravo iz navedenog razloga što tužiteljica ima sklopljen Ugovor o radu za obavljanje poslova po nalogu poslodavca kao i sve pripremne i završne poslove te zadatke koji sukladno propisima i standardima zanimanja radnika, njegovoj stručnoj spremi, znanjima i vještinama spadaju u djelokrug rada radnika tužiteljica po mišljenju ovog drugostupanjskog suda nema pravo na isplatu traženih dodataka ni po osnovi obavljanja faktičnog rada, nije i ne može značiti da je tužiteljica radila na prijemu, a niti da je radila u službi.

 

15. Naime, nužno je praviti razliku između stalne prisutnosti na odjelu, službe od poslova koji se obavljaju za potrebe službe, prijema. Bolnica je složeni kompleks koji funkcionira kao jedno jedinstveno tijelo. U svojoj naravi tužiteljica je obavljala poslove u funkciji dijagnostike, koje poslove obavljaju i drugi zaposlenici bolničkog sustava, ali ni jedan od tih zaposlenika nije zaposlenik i neposredni djelatnik prijema. Nužno je praviti razliku između osobe koje rade neposredno na prijemu, od onih koji su u funkciji prijema, što je sud prvog stupnja pravilno cijenio. Posljedično tome je i odbijanje zahtjeva za isplatu dodatka od 20% odnosno 23%, jer taj dodatak pripada samo onim osobama koje su neposredno uposlene na prijemu i time izloženi povećanom riziku. Ovaj dodatak ne može pripadati i isplaćivati se osobama koje su u funkciji prijema, jer bi u tom slučaju to bio jako veliki broj i za to ne bi bilo opravdanja niti je to bio smisao i cilj isplate dodatka od 20% odnosno 23% utvrđen Uredbom odnosno Kolektivnim ugovorom, što je sud prvog stupnja pravilno cijenio.

 

16. Odluka o troškovima postupka donesena je na temelju pravilne primjene odredbe čl. 154. ZPP-a, time što tužiteljica određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost odluke o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

17. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu, 6. rujna 2023.

 

 

Predsjednik vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.