Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Poslovni broj: Gž-274/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ani Bosančić u pravnoj stvari tužitelja Eko-Murvica d.o.o. OIB: 58401982639, Crikvenica, Trg Stjepana Radića 1/II, zastupana po punomoćnicima Igoru Savić i Ines Savić, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika AD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Zvjezdani Znidarčić Begović, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Povrv-4070/20-12 od 18. svibnja 2023., 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja uvažava se kao djelomično osnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4070/20-12 od 18. svibnja 2023. preinačava i sudi:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba od 17. travnja 2020. poslovni broj Ovrv- 6988/2020 kojim je naloženo tuženiku JD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] platiti tužitelju Eko-Murvica d.o.o. OIB: 58401982639, Crikvenica, Trg Stjepana Radića 1/II iznos od 77,20 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od 17. travnja 2020. do isplate i to za razdoblje od 17. travnja 2020. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 30. prosinca 2023.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 31. prosinca 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja i to roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba od 17. travnja 2020. poslovni broj Ovrv-6988/2020 kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 18,65 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu nastalih troškova ovršnog postupka u iznosu od 18,25 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te u dijelu predvidivih troškova postupka u iznosu od 10,95 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

III. Nalaže se tuženiku JD OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknaditi tužitelju Eko-Murvica d.o.o. OIB: 58401982639, Crikvenica, Trg Stjepana Radića 1/II parnični trošak u iznosu 139,35 eura sve u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Ukida se platni nalog platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba od 17. travnja 2020. br. Ovrv-6988/20 kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 95,86 EUR1 / 722,23 kn sa zateznom kamatom tekućom od 17. travnja 2020. do isplate te se takav tužbeni zahtjev, kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova odbijaju. II Nalaže se tužitelju Eko-Murvica d.o.o. naknaditi tuženiku AD troškove parničnog postupka u iznosu od 124,38 EUR / 937,14 kn u roku od 8 dana."

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da usvoji zahtjev tužitelja u cijelosti, odnosno podredno ukine pobijanu presudu, te predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. S obzirom da novčano potraživanje u ovom predmetu ne prelazi 1.320,00 eura radi se o sporu male vrijednosti u kojemu se prema odredbi članka 467. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - u daljnjem tekstu: ZPP) presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. istoga zakona (osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. toga Zakona) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. Polazeći od utvrđenja da tužitelj nije u utuženom razdoblju uopće pružio uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada tuženiku, odnosno da tuženik nije onečišćivač, te s obzirom na činjenicu da Zakon o održivom gospodarenju otpadom ne propisuje mogućnost naplate usluge koja stvarno nije pružena u vidu cijene minimalne usluge, bez obzira na tužiteljevu Odluku kojom mu je omogućeno naplaćivanje protivno načelu "onečišćivač plaća", temeljem čl. 33. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" br. 94/13., 73/17., 14/19., 98/19. - dalje ZOGO) u svezi s člankom 451. stavak 3. ZPP-a prvostupanjski je sud ukinuo platni nalog u cijelosti i odbio postavljeni tužbeni zahtjev.

7. Takvu odluku prvostupanjskoga suda nije moguće prihvatiti.

8. Prema odredbi članka 30. stavak 1. ZOGO-a javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a člankom 30. stavak 7. ZOGO-a propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, koja, među ostalim, sadrži kriterij obračuna količine otpada, obračunska razdoblja kroz kalendarsku godinu, te odredbe propisane uredbom Vlade.

9. Člankom 33. stavak 1. ZOGO-a propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ZOGO-a na način kojim se osigurava primjena načela „onečišćivač plaća“, ali i sigurnost, redovitost i kvaliteta pružanja te usluge, pri čemu poslovanje mora biti ekonomski održivo, a kvaliteta, sigurnost i redovitost pružanja te usluge sukladna odredbama ZOGO-a, Uredbi i odluci o načinu pružanja javnih usluga koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, dok je stavkom 2. propisano da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno Odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom Vlade, dok je stavkom 3. člankom 33. ZOGO-a određeno da je davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine iz članka 30. stavak 9. toga Zakona.

10. Člankom 33. stavak 4. ZOGO-a propisani su troškovi koje je davatelj usluge dužan uključiti u cijenu javne usluge, a u koje spadaju troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškovi prijevoza otpada, troškovi obrade otpada i drugi troškovi koji su propisani Uredbom:50/17-84/19 Vlade. Člankom 33. stavak 5. ZOGO-a davatelj usluge dužan je cjenikom odrediti visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika te je prije same primjene cjenika, u skladu s člankom 33. stavak 6. ZOGO dužan pribaviti suglasnost izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na koju se cjenik odnosi.

11. Odlukom o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada grada Crikvenice od 30 siječnja 2018., te cjenikom usluga od 1. lipnja 2018. propisana je cijena javne usluge za pruženu javnu uslugu prikupljanja komunalnog otpada.

12. Prema navedenoj Uredbi:50/17-84/19 i to odredbi članka 20. stavak 1., cijena javne usluge, plaća se radi pokrića troškova poslovanja davatelja usluge, a u tu cijenu uključeni su troškovi koji su propisani člankom 33. stavak 4. ZOGO-a i troškovi koji su propisani člankom 18. stavak 1. navedene uredbe, a to su troškovi nastali radom reciklažnog dvorišta i mobilnog reciklažnog dvorišta zaprimanjem bez naknade otpada nastalog u kućanstvu na području jedinice lokalne samouprave za koje je uspostavljeno reciklažno dvorište, troškovi prijevoza i obrade glomaznog otpada i vođenja evidencija i izvješćivanja u vezi s javnom uslugom.

13. Odredbom članka 30. stavak 6. točka 3. ZOGO-a propisano je da je korisnik usluge dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada koji je predao davatelju otpada u obračunskom razdoblju prema masi predanog otpada ili volumenu spremnika otpada i broju pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju.

14. Slijedom svega iznijetog jasno je kako u cijenu javne usluge ulazi predana količina otpada, što čini varijabilni dio cijene, kao i cijena obvezne minimalne javne usluge što je fiksni dio cijene javne usluge.

15. Povodom revizijskog postupka vezano za postavljeno pitanje je li i zakonito naplatiti uslugu odvoza komunalnog otpada od vlasnika nekretnine kojem usluga nije pružena za razdoblje kada vlasnik nekretnine ne stvara otpad i stoga ne koristi uslugu odvoza otpada za predmetnu nekretninu, a sve u skladu s načelom “onečišćivač plaća; donesena je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-186/2022-2 od 19. ožujka 2024. gdje je između ostaloga zaključeno " usluga odvoza komunalnog otpada je cjelogodišnja obveza, te nije moguće izvršavati obvezu plaćanja odvoza komunalnog otpada parcijalno, plaćanje cijene obvezne minimalne javne usluge (fiksnog dijela cijene usluge) potrebno je kroz cijelu godinu kako bi na nekom području uopće bilo moguće osigurati pružanje javne usluge na način da bude redovita, sigurna, kvalitetna i ekonomski održiva, uz osiguranje potrebnih sredstva (za radnike, spremnike, kamione, drugu opremu i ostala materijalna sredstva).

16. Dakle, jasno je kako tuženik treba platiti fiksni dio cijene usluge iako tužitelj nije izvršio uslugu prikupljanja komunalnog otpada na adresi nekretnine.

17. Iz stanja spisa utvrđeno je kako je tuženik u vrijeme izdavanja utuženih računa bio suvlasnik nekretnine u odnosu na koju su izdani računi, a što u konačnici nije bilo niti sporno tijekom postupka.

18. Također valja napomenuti kako u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbe članka 70. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst) koja propisuje da ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenoga posebnoga dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva će prava i dužnosti u svezi s vlasništvom toga posebnoga dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza iz ove glave zakona. Odredbom članka 43. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje ZOO) propisano je da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

19. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, iz ispostavljenih računa koji prileže spisu, vidljivo je kako su isti ispostavljeni za cijenu minimalne javne usluge i to u razdoblju od travnja 2019. do veljače 2020. u iznosima od po 52,88 kn, koja visina proizlazi iz cjenika usluga, te Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada grada Crikvenice od 30. siječnja 2018. U odnosu na račune koji se odnose na kolovoz 2019. (u iznosu od 173,20 kuna), te rujan 2019. (u iznosu od 73,11 kuna) vidljivo je kako je pored cijene minimalne javne usluge obračunata i kamata. Međutim, kako iz istoga nije vidljivo na koje račune i za koje mjesece se obračunava kamata u tom dijelu za ukupni iznos od 140,55 kuna / 18,65 eura valjalo je odbiti tužitelja, odnosno ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi.

20. Slijedom izloženog, valjalo je žalbu tužitelja djelomično usvojiti i pobijanu presudu preinačiti temeljem članka 373. stavak 3. ZPP-a te održati na snazi platni nalog sadržan u točki I. predmetnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim je tuženiku naloženo da tužitelju namiri tražbinu od 77,20 eura sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja prijedloga, kako je to zahtijevao tužitelj, uz pravilnu primjenu odredaba čl. 4., 9. i 29. ZOO-a, te ukinuti za iznos od 18,65 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

21. Kako se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka donijeta je odluka kao u točki II. i III. izreke presude.

22. Tužitelj je u sporu djelomično uspio, međutim ako se uzme da je sa pravnom osnovom uspio u cijelosti, kao i pretežitom dijelu u pogledu visine tužbenog zahtjeva istome pripada sukladno članku 154. stavak 5. i članku 155. ZPP-a, te važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22.) i označenoj vrijednosti predmeta spora trošak jednokratne naknade prema Tbr. 7. st. 8. OT sa 50 bodova, što obzirom na vrijednost boda i uračunat PDV iznosi 124,42 eura. Tužitelju je priznat i trošak plaćene javnobilježničke nagrade i troška u iznosu od 14,93 eura, s time da mu nije priznat administrativni trošak (25,00 kuna) jer ga nije dokazao u njegovoj visini niti da ga je imao, kao niti predvidivi trošak ovrhe koji tužitelj obzirom na izjavljeni prigovor tuženika nije imao. Tužitelju također nije dosuđen niti trošak sudskih pristojbi na presudu jer isti nije plaćen pa stoga za tužitelja nije niti nastao. Dakle ukupni trošak priznat tužitelju za cjelokupni postupak je 139,35 eura.

U Vukovaru, 4. rujan 2025.

Sudac

Ana Bosančić