Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-468/2025-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Stipčića, predsjednika vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Zlatane Bihar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Marko Ujević, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa punomoćnica Iris Šanjug, odvjetnica u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-6766/2024-56 od 30. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Addiko bank d.d. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-6766/2024-56 od 30. travnja 2025.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Addiko bank d.d. za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, da tužitelju BT, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 58.783,48 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na:

- iznos od 0,59 EUR od 31.10.2006. pa do isplate,

- iznos od 17,99 EUR od 10.11.2008. pa do isplate,

- iznos od 3,49 EUR od 03.12.2008. pa do isplate,

- iznos od 37,02 EUR od 09.01.2009. pa do isplate,

- iznos od 62,90 EUR od 19.02.2009. pa do isplate,

- iznos od 36,73 EUR od 23.03.2009. pa do isplate,

- iznos od 39,25 EUR od 03.04.2009. pa do isplate,

- iznos od 44,72 EUR od 30.04.2009. pa do isplate,

- iznos od 33,22 EUR od 03.06.2009. pa do isplate,

- iznos od 23,79 EUR od 06.07.2009. pa do isplate,

- iznos od 27,51 EUR od 04.08.2009. pa do isplate,

- iznos od 29,11 EUR od 31.08.2009. pa do isplate,

- iznos od 28,66 EUR od 30.09.2009. pa do isplate,

- iznos od 23,34 EUR od 02.11.2009. pa do isplate,

- iznos od 33,31 EUR od 30.11.2009. pa do isplate,

- iznos od 45,35 EUR od 21.01.2010. pa do isplate,

- iznos od 51,60 EUR od 16.02.2010. pa do isplate,

- iznos od 64,35 EUR od 30.03.2010. pa do isplate,

- iznos od 59,48 EUR od 13.04.2010. pa do isplate,

- iznos od 78,81 EUR od 16.06.2010. pa do isplate,

- iznos od 88,92 EUR od 18.06.2010. pa do isplate,

- iznos od 117,67 EUR od 30.06.2010. pa do isplate,

- iznos od 134,71 EUR od 24.08.2010. pa do isplate,

- iznos od 142,45 EUR od 13.09.2010. pa do isplate,

- iznos od 121,18 EUR od 18.10.2010. pa do isplate,

- iznos od 129,36 EUR od 18.11.2010. pa do isplate,

- iznos od 157,61 EUR od 25.01.2011. pa do isplate,

- iznos od 152,86 EUR od 15.02.2011. pa do isplate,

- iznos od 186,39 EUR od 19.05.2011. pa do isplate,

- iznos od 236,01 EUR od 15.09.2011. pa do isplate,

- iznos od 225,25 EUR od 30.09.2011. pa do isplate,

- iznos od 285,40 EUR od 19.12.2011. pa do isplate,

- iznos od 280,33 EUR od 19.12.2011. pa do isplate,

- iznos od 300,68 EUR od 18.04.2012. pa do isplate,

- iznos od 300,17 EUR od 18.04.2012. pa do isplate,

- iznos od 295,34 EUR od 15.05.2012. pa do isplate,

- iznos od 312,78 EUR od 24.05.2012. pa do isplate,

- iznos od 304,05 EUR od 27.06.2012. pa do isplate,

- iznos od 308,47 EUR od 27.06.2012. pa do isplate,

- iznos od 228,02 EUR od 20.02.2013. pa do isplate,

- iznos od 246,61 EUR od 25.11.2013. pa do isplate,

- iznos od 244,60 EUR od 27.11.2013. pa do isplate,

- iznos od 246,09 EUR od 05.12.2013. pa do isplate,

- iznos od 250,40 EUR od 20.12.2013. pa do isplate,

- iznos od 238,24 EUR od 17.01.2014. pa do isplate,

- iznos od 258,15 EUR od 19.03.2014. pa do isplate,

- iznos od 249,57 EUR od 24.04.2014. pa do isplate,

- iznos od 243,79 EUR od 16.05.2014. pa do isplate,

- iznos od 249,85 EUR od 04.07.2014. pa do isplate,

- iznos od 252,76 EUR od 17.07.2014. pa do isplate,

- iznos od 260,95 EUR od 26.09.2014. pa do isplate,

- iznos od 269,63 EUR od 31.10.2014. pa do isplate,

- iznos od 272,55 EUR od 17.12.2014. pa do isplate,

- iznos od 48.196,81 EUR od 17.12.2014. pa do isplate,

i to za razdoblje od 31. listopada 2006. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., OIB: 14036333877, da tužitelju BT, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzrokovani parnični trošak u iznosu od 14.031,50 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja iste godine, dok referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana."

2. Protiv navedene prvostupanjske presude žali se tuženik iz svih zakonom predviđenih žalbenih razloga, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno da je ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova sastava žalbe i pristojbe na žalbu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na počinjenje kojih drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti te je pravilno primijenjeno materijalno pravo.

6. Nije osnovan žalbeni razlog počinjenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, zato jer pobijana odluka nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa niti onih na koje neosnovano ukazuje tuženik u žalbi.

7. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke o tužbenom zahtjevu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi članka 8. ZPP, pri čemu je u okviru svojih ovlaštenja koja proizlaze iz odredbe članka 220. stavak 2. ZPP izveo i ocijenio dokaze za koje je utvrdio da iz tih dokaza može utvrditi odlučne činjenice. Stoga u donošenju pobijane presude nije počinjenja bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u svezi članaka 8. i 220. ZPP, na što prema sadržaju žalbe neosnovano ukazuje tuženik.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa preplaćenih po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli sadržanih u ugovoru o kreditu koji su stranke sklopile 4. rujna 2006., a koji je tužitelju, kao korisniku kredita, odobren u svrhu kupovine kuće.

9. Zaključivši da je riječ o potrošačkom ugovoru, a pozivajući se na direktan učinak presude donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača (članak 502.c ZPP), u kojem postupku je pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima u kojima su bile sadržane nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, prvostupanjski je sud utvrdio da su ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, jer tužitelj nije imao utjecaj na njihov sadržaj, jer se o njima nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj informiran o kriterijima na temelju kojih je mogao sagledati ekonomske posljedice koje za njega proizlaze iz takvih odredbi.

10. Polazeći upravo od prednjih utvrđenja – da su sporne ugovorne odredbe nepoštene, odnosno ništetne u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03 – dalje: ZZP/03), prvostupanjski je sud, u smislu odredbe članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje: ZOO), prihvatio restitucijski zahtjev tužitelja i obvezao tuženika da tužitelju vrati razliku između iznosa koji je nastao kao razlika između tečaja CHF na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta u odnosu na početno utvrđeni tečaj (na dan isplate kredita), uz izraženi pravni stav da je tuženik nesavjestan stjecalac pa da je na preplaćene iznose zatezne kamate dužan platiti od dana stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO).

11. Na žalbene navode (kojima se i ukazuje da se pobijana presuda temelji isključivo na utvrđenjima iz predmeta Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1401/2012) valja navesti da je prema odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14., 110/15., 14/19.), na snazi u vrijeme pokretanja predmetnog postupka, propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene, radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a istovjetnu odredbu sadržava i Zakon o zaštiti potrošača u članku 138.a ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09. – dalje: ZZP/07).

12. Stoga, u smislu navedenih zakonskih odredbi, prvostupanjski sud je u povodu restitucijskih zahtjeva potrošača vezan odlukom suda u parnici za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, koja utvrđuje da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno takva odluka ima direktni učinak, zbog čega se u pojedinačnim postupcima potrošači mogu pozivati na utvrđenja iz pravomoćne presude po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

13. Prvostupanjski sud je stoga odgovarajućom primjenom članka 502.c ZPP, utvrdio odlučnu činjenicu da se o predmetnim ugovornim odredbama koje se odnose na valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo te da su one bile unaprijed formulirane od strane tuženika te da su kao takve nepoštene u smislu članka 81. stavka 2. ZZP/03, na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu), kao što je utvrđeno i u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.

14. Nadalje, na žalbene navode valja navesti da je i presudom suda Europske unije od **.**.2014., B, C-26/13, u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ, odlučeno da se navedena odredba treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva već da u ugovoru moraju na transparentan način potrošaču biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora odnosno općih uvjeta poslovanja koje se na to odnose, tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Budući da tuženik nije obavijestio tužitelja o značenju odredbe o valutnoj klauzuli na temelju koje bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja takvog ugovora (što je i bio razlog ništetnosti odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope), ugovorna odredba je neodređena i neodrediva te nije razumljiva, čime se radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi u smislu odredbe članka 81. stavka 1. ZZP/03, prema kojoj se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Iako bi tuženiku bilo dopušteno dokazivati da se u konkretnom slučaju radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost (parničnog) suda za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu, valja naglasiti da tuženik u konkretnom slučaju nije učinio vjerojatnim da je tužitelj, kao konkretni potrošač, tijekom pojedinačnog pregovora o sklapanju ponuđenog ugovora dobio sve potrebne informacije za donošenje informirane odluke o sklapanju ponuđenog ugovora sa spornim ugovornim odredbama om odredbom. To stoga što je tuženik tijekom dokaznog postupka odustao od provođenja dokaza saslušanjem svjedoka JT, djelatnice tuženika, za koju je tuženik tvrdio da je sudjelovala u sklapanju konkretnog ugovora.

16. Žalbeni prigovor tuženika nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja da prvostupanjski sud nije proveo dokaz predložen po tuženiku saslušanjem javnog bilježnika je neosnovan.

16.1. Ovdje valja naglasiti da javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka, a niti je imao bilo kakve zakonske ovlasti za to prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.

16.2. Identično pravno stajalište je zauzeo Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci od 30. lipnja 2022., broj U III/4372/2021 vezano uz dokaznu vrijednost iskaza javnih bilježnika: „23. Ustavni sud najprije ističe da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.“

17. Osim toga, u smislu odredbe članka 220. stavak 2. ZPP, samo sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza po strankama izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, kao i koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka pa nije u obvezi prihvatiti svaki dokazni prijedlog stranke ako smatra da on nije od važnosti za donošenje odluke.

18. Bez obzira na to jesu li sporne odredbe tužitelju bile gramatički razumljive, u situaciji kada nije dokazano da su mu u predugovornoj fazi sklapanja ugovora dani/pojašnjeni jasni i razumljivi kriteriji na temelju kojih bi on mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz tog pravnog posla za njega proizlaze, konkretno u odnosu na specifične rizike i karakteristike vezivanja ugovorne obveze uz valutu CHF, onda nema dvojbe da su prava tužitelja kao potrošača povrijeđena.

19. S obzirom na učinke presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava propisanih odredbom članka 502.c ZPP, u sporovima o individualnim restitucijskim zahtjevima na tuženiku je, a ne na tužitelju, da dokaže kako su konkretnom potrošaču u postupku sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o spornim ugovornim odredbama, o čemu u kolektivnom sporu nije pravomoćno odlučeno.

20. Iako je tuženik tijekom postupka iznosio prigovor da je vještak trebao utvrditi i tzv. potplaćene iznose odnosno negativne tečajne razlike budući da je tužitelj kroz prve dvije godine otplate kredita plaćao manje anuitete zbog pada tečaja CHF, valja istaknuti da tuženik u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude u odnosu na svoje (navodno) potraživanje nije na određen način istaknuo procesno pravni prigovor radi prebijanja iz članka 333. ZPP niti materijalno pravni prigovor prijeboja iz članka 195. i 196. ZOO. Stoga sud, u izostanku određenog prigovora i/ili zahtjeva, nije bio ni ovlašten ni dužan u predloženom pravcu umanjivati tužiteljevu tražbinu, o čemu se na isti način izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u sjednici proširenog vijeća od 18. prosinca 2023. u predmetu poslovni broj Rev- 549/2023.

20.1. S tim u vezi neosnovani su žalbeni razlozi kojima tuženik i u ovom stupnju postupka prigovara visini tužbenog zahtjeva, uz napomenu da matematičkom izračunu preplaćenih iznosa kako ih je vještak utvrdio tuženik u bitnome nije prigovorio, a vještak se usmeno očitovao o svim prigovorima na nalaz u ovom postupku na ročištu održanom 12. veljače 2025. (stranice 295 i 296 spisa).

21. Utvrdivši da je sporna ugovorna odredba ništetna, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 323. stavak 1. ZOO kada je prihvatio restitucijski zahtjev tužitelja i tuženika obvezao da tužitelju vrati razliku između iznosa koji je nastao kao razlika između tečaja CHF na dan plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta u odnosu na početno utvrđeni tečaj (na dan isplate kredita), sve s pripadajućim zateznim kamatama od dana stjecanja do isplate (članak 1115. ZOO).

22. Kako je tuženik s tužiteljem sklopio ugovor s ugovornim odredbama koje su već tada bile protivne odredbama Zakona o zaštiti potrošača, odnosno Zakona o obveznim odnosima i kao takve ništetne, isti se i prema ocjeni ovog suda ima smatrati nepoštenim (nesavjesnim) stjecateljem činjenicom sklapanja takvog ugovora, pa mu je prvostupanjski sud osnovano naložio zatezne kamate platiti od dana stjecanja preplaćenih iznosa kredita (članak 1115. ZOO) pa do isplate.

23. Prigovor zastare prvostupanjski je sud odbio uz obrazloženje da je tijek zastare prekinut podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu, koja je ponovno počela teći pravomoćnošću sudske odluke kojom je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđena ništetnost sporne ugovorne odredbe.

24. Neosnovano tuženik u žalbi ponavlja prigovor zastare utuženog potraživanja, jer je pravilno shvaćanje prvostupanjskog suda da je zastarni rok prekinut podnošenjem kolektivne tužbe te da je isti (ponovno) počeo teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je u postupku kolektivne zaštite potrošača utvrđena ništetnost spornih ugovornih odredbi. Kako je odluka kojom je utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli 14. lipnja 2018., to je tužba u ovoj pravnoj stvari od 17. ožujka 2020. podnesena unutar zastarnog roka iz članka 225. ZOO.

25. Odluka o troškovima parničnog postupka priznatih tužitelju donesena je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP te materijalnog prava navedenog u prvostupanjskoj presudi te je pravilna po visini i osnovi, tužitelju priznatih onih troškova oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice, a njihovu je visinu odmjerio prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke („Narodne novine“ broj 138/23.). Nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke o trošku to što prvostupanjski sud nije odbio zahtjev za nadoknadu troška postupka tuženika.

26. Suprotno daljnjem žalbenom prigovoru tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske je u više odluka iznio pravno shvaćanje prema kojem se prilikom odlučivanja o troškovima postupka primjenjuje Tarifa koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima (Rev-574/2024-2 od 16. travnja 2024., Rev-940/2020 od 4. srpnja 2023. i Rev-847/72021 od 13. veljače 2024.).

27. Radi svega navedenog, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena temeljem članka 368. stavka 1. ZPP te je odlučeno kao u izreci presude ovog suda pod točkom I.

28. Tuženik nije uspio sa žalbom pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u povodu žalbe te je takav njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka II. izreke presude ovog suda, članak 166. stavak 1. ZPP, u svezi članka 154. stavka 1. ZPP).

U Sisku 4. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Stipčić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte