Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž -1266/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske šume d.o.o., OIB: 69693144506, Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, protiv tuženika EKO Zrmanja, Poljoprivredna zadruga, OIB: 48320414475, Ervenik, Kočević 35, zastupanog po Sidoniji Grbavac, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu dr. sc. Sandra Marković, Sidonija Grbavac i dr. sc. Dino Gliha, Zagreb, radi isplate, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu od 12. srpnja 2024. poslovni broj: P-1000/2023, u sjednici vijeća održanoj dana 4. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu od 12. srpnja 2024. poslovni broj: P-1000/2023 u točki I. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Žalba tužitelja djelomično se odbija i djelomično uvažava te se presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu od 12. srpnja 2024. poslovni broj: P-1000/2023:

- potvrđuje u točki II. izreke u dijelu u kojem je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.100,00 EUR.

- preinačuje u točke II. izreke u dijelu u kojem je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 875,00 EUR na način da se ovaj dio zahtjeva za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke odbijen je zahtjev tužitelja kojim je tražio da se tuženiku EKO ZRMANJA, Poljoprivredna zadruga, naloži da mu isplati iznos od 11.318,45 EUR / 85.278,86 HRK, zajedno sa zateznim kamatama od 31. prosinca 2021. do isplate te je odbijen zahtjev da se tuženiku naloži da mu nadoknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Ujedno je pod točkom II. izreke naloženo tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.975,00 EUR.

2. Protiv presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st 1 . Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.– dalje: ZPP), s prijedlogom ovome sudu da usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev i naloži tuženiku da mu namiri troškove postupka, odnosno podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet sudu prvog stupnja na daljnji postupak. Ujedno tužitelj u žalbi zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik ističe kako nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja te predlaže ovome sudu da na temelju čl. 366. ZPP-a žalbu tužitelja odbije u cijelosti i potvrdi prvostupanjsku presudu. I on zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom naknade za korištenje šumskog zemljišta evidentiranog u ARKOD sustavu bez valjane pravne osnove.

6. Svoju odluku kojom odbija zahtjev tužitelja za isplatom naknade sud temelji na nespornim i tijekom postupka utvrđenim činjenicama da je tužitelj temeljem Zakona o šumama ("Narodne novine“ broj: 68/18., 115/18., 98/19., 32/20., 145/20., 101/23. i 145/23., dalje u tekstu ZŠ) odredbom čl.17. javni šumoposjednik koji gospodari šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, temeljem kojeg ovlaštenja je izvršio Obračun naknade za korištenje šumskog zemljišta bez pravne osnove, Klasa: DIR/19-01/3615, Urbroj:15-00-06/01-22-20 od 29. lipnja 2022. za korištenje dijela čkbr. [katastarska čestica], dijela čkbr. [katastarska čestica], dijela čkbr. [katastarska čestica], dijela čkbr. [katastarska čestica], dijela čkbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina], dijela čkbr. [katastarska čestica] (suposjed RH 99,70%), dijela čkbr. [katastarska čestica] (suposjed RH 99,70%), dijela čkbr. [katastarska čestica], dijela čkbr. [katastarska čestica], dijela čkbr. [katastarska čestica] (susposjed RH 99,03%), dijela čkbr. [katastarska čestica] (suposjed RH 99,71%), sve k. o. [katastarska općina], za razdoblje od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2021., u površini od 426,3943 ha, po cijeni hektara 200,00 kuna i ukupnoj cijeni 85.278,86 kuna, a koji obračun odgovara obračunu naknade Hrvatskih šuma d.o.o. Klasa: DIR/19-01/3615, Urbroj:15-08/01-22-19 od 13. lipnja 2022.

7. Sud nadalje utvrđuje i da iz Potvrde o uključenosti katastarskih čestica u šumskogospodarski plan Hrvatskih šuma d.o.o., Uprava šuma Split, Odjel za uređivanje šuma, Klasa: DIR-19-01/3615, Urbroj:15-00-05/02-22-23 od 6. rujna 2022. proizlazi kako su čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 251137 m2, dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 737609 m2, čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 684996 m2, dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 3597696 m2, dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 3365924 m2, dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 2040000 m2, dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 70960 m2, dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 71249 m2, čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 17084 m2, čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 49803 m2, dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 5045000 m2, dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 6181400 m2, obuhvaćene Programom gospodarenja gospodarskom jedinicom "Bukarica" od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2028., dok je dio čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 89025 m2, obuhvaćen Programom gospodarenja gospodarskom jedinicom "Radučić" od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2028. Nadalje, temeljem priloženih Zapisnika Hrvatskih šuma d.o.o., Uprava šuma podružnica Split, Šumarija Knin sud utvrđuje da su isti sastavljeni povodom zahtjeva tuženika za zakupom šumskog zemljišta u svrhu pašarenja na označenim katastarskim česticama, katastarskim općinama i površinama, obuhvaćeni Programom gospodarenja za GJ "Bukarica“ te je nespornim sud utvrdio da u razdoblju za koje se potražuje isplata naknade korištenja šumskog zemljišta bez valjane pravne osnove, među strankama ovog postupka nije bio zaključen ugovor o zakupu šumskog zemljišta.

8. Odlučujući o pravu tužitelja na isplatu naknade koju je potraživao ovom tužbom sud ocjenjuje kako je osnovan, po tuženiku istaknut, prigovor nedostatka aktivne legitimacije Hrvatskih šuma d.o.o. Naime, razmatrajući odredbe čl.16. i čl.17. ZŠ kojima je propisano kako šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske gospodari javni šumoposjednik, pravna osoba od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i da je naziv javnog šumoposjednika "Hrvatske šume društvo s ograničenom odgovornošću" te odredbu čl.166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) koja propisuje da će se onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja stvari, smatrat vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnog temelja ili na slabijem pravnom temelju, sud iznosi stav da tužitelj nije ovlašten u ovom predmetu potraživati isplatu tražene naknade. Sud nalazi kako je u konkretnom slučaju na temelju svih izvedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj javni šumoposjednik, koji ima pravo na posjed na predmetnim nekretninama i to nesamostalni posjed, budući da priznaje "višu vlast" druge osobe, Republike Hrvatske, čije vlasništvo proizlazi iz upisa u zemljišne knjige. Stoga činjenica da se radi o nesamostalnom posjedu tužitelja te nespornom vlasništvu Republike Hrvatske na nekretninama za koje se traži isplata naknade, sud upućuje na zaključak kako tužitelj kao nesamostalni posjednik nije bio ovlašten na sklapanje bilo kakvog ugovora, s obzirom na vlasništvo Republike Hrvatske, koju je činjenicu tužitelj i poštivao i da je osnovan prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

9. U svojoj žalbi tužitelj ponavlja navode iznošene tijekom postupka da je tužitelj, osnivač kojega je Republika Hrvatska, ovlaštenik gospodarenja predmetnim nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, slijedom čega se ima smatrati predmnijevanim vlasnikom u odnosu na tuženika, za kojega je utvrđeno da predmetnu nekretninu posjeduje bez valjane pravne osnove, odnosno ima ga se smatrati aktivno legitimiranim u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj smatra i da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio značaj Mišljenja Ministarstva poljoprivrede, KLASA: 321-01/17-01/47, URBROJ: 525- 11/1063-17-2 od 31. ožujka 2017. niti priložene sudske prakse. U žalbi ukazuje i na propust suda da mu pravovremeno dostavi odgovor na tužbu, kao i podnesak tuženika od 08. studenog 2023., zbog čega smatra da je bio prekludiran u predlaganju eventualnih dokaznih prijedloga u odnosu na očitovanje tuženika na tužbu. Konačno, osporava i odluku o troškovima u dijelu sastava podneska iz studenog 2023. te u dijelu koji se odnosi na troškove odsutnosti iz pisarnice i goriva.

10. Dajući odgovor na žalbu tuženik smatra da su promašeni navodi žalbe koji osporavaju stajalište suda o osnovanosti prigovora promašene aktivne legitimacije. Smatra da je odluka suda da odbije provođenje dva dokazna prijedloga tužitelja i to geodetsko vještačenje i traženje očitovanja Agencije koje sve površine je tuženik koristio, osnovano temeljeno na diskrecijskoj odluci suda koja proizlazi iz s čl. 220. st. 2. ZPP-a. Ocjenjuje i da tužitelj nije predmnijevani vlasnik i da nije imao pravo potraživati bilo kakvu naknadu od njega, koji je imao valjanu pravnu osnovu za korištenje zemljišta. Konačno, ukazuje na svoje pravo na slobodan izbor punomoćnika u parničnom postupku u kojem smislu neosnovanim nalazi i navode žalbe koje se odnose na troškove postupka. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da drugostupanjski sud na temelju čl. 366. ZPP-a žalbu tužitelja odbije u cijelosti uz potvrdu prvostupanjske presude.

11. Ispitujući presudu u okviru žalbenih navoda tužitelja i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. točka 6. ZPP-a na koju sadržajno upućuje tužitelj, jer suprotno njegovim navodima on nije bio prekludiran u predlaganju eventualnih dokaznih prijedloga u odnosu na očitovanje tuženika na tužbu. Naime, tužitelj nakon zaprimanja odgovora na tužbu, putem svojeg punomoćnika, na pripremnom ročištu iako je to mogao nije predlagao dodatne dokaze na okolnosti iznesene u odgovoru na tužbu i podnesku od 8. studenoga 2023. Isto tako, niti u podnesku od 29. svibnja 2024., kojim je dao očitovanje na odgovor na tužbu i zaprimljeni podnesak, tužitelj nije predlagao niti naknadno provođenje bilo kakvih dokaza. Slijedom navedenog, tužiteljev žalbeni navod da je bio prekludiran u predlaganju dokaza zbog propusta suda da mu dostavi odgovor na tužbu prema ocjeni ovoga suda neosnovan je. Pored toga, nije počinjena niti jedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

12. Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja koje pravilnim prihvaća i ovaj sud, obzirom je rezultat temeljite analize i ocjene dokaza kako to nalaže čl. 8. ZPP-a, prvostupanjski sud je pravilno prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenio osnovanim.

13. Ovdje valja najprije istaknuti, a kao što je već rečeno, da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja za isplatom naknade za korištenje šumskog zemljišta evidentiranog u ARKOD sustavu bez valjane pravne osnove, zbog čega ovdje ne možemo razmatrati aktivnu legitimaciju tužitelja na podnošenje tužbe radi predaje u posjed niti isplate zakupnine na temelju ugovora o zakupu. U tom smislu neosnovano je pozivanje tužitelja na sudske odluke u kojima je sud utvrđivao aktivnu legitimaciju tužitelja u odnosu na dio tužbenog zahtjeva radi predaje u posjed šumskog zemljišta.

14. Nadalje, u okviru nespornih okolnosti da je vlasnik predmetnih nekretnina u odnosu na koje se potražuje naknada od tuženika za korištenje šumskog zemljišta evidentiranog u ARKOD sustavu bez valjane pravne osnove, upravo Republika Hrvatske, a ne tužitelj, ovdje isto tako ne možemo govoriti niti o pravu tužitelja kao predmnijevanog vlasnika na pokretanje tužbe u smislu čl.166. ZV-a.

15. U smislu odredbe čl.165. st.1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

16. Stoga kraj nesporne činjenice da je vlasnik predmetnih nekretnina Republika Hrvatska, koju okolnost nedvojbeno priznaje sam tužitelj, on nema nikakvo pravo potraživati eventualne koristi od osobe koja je posjedovala stvar u vlasništvu Republike Hrvatske.

17. Žalbene tvrdnje tužitelja kako njegova aktivna legitimacija proizlazi iz odredaba čl.16. i 17. ZŠ-a temeljem kojih tužitelj ima pravo posjedovanja i gospodarenja šumama u vlasništvu Republike Hrvatske, a temeljem Uredbe o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske i pravo raspolaganja zakupninom od tog zemljišta, zbog čega smatra da je jasno da u odnosu na tuženika, koji šumsko zemljište koristi bez ikakve valjane pravne osnove, predstavlja predmnijevanog vlasnika (u smislu čl. 166. st. 1. ZV-a), kao i pozivanje na dopis Ministarstva poljoprivrede ovaj sud ocjenjuje neosnovanima.

18. Naime, iz citiranih zakonskih odredaba doista proizlazi da tužitelj na temelju mjerodavnih odredbi ZŠ-a ima određena ovlaštenja koja se odnose na gospodarenje šumskim zemljištem u vlasništvu Republike Hrvatske, međutim, ZŠ niti u jednoj svojoj zakonskoj odredbi ne propisuje da Republika Hrvatska ovlašćuje tužitelja na podizanje vlasničke tužbe radi isplate koristi koje je posjednik imao za vrijeme svojeg posjedovanja u smislu čl. 165. ZV-a. Takvo pravo pripada isključivo vlasniku.

19. Isto tako promašeno je pozivanje tužitelja na mišljenje Ministarstva poljoprivrede, KLASA: 321-01/17-01/47, URBROJ: 525-11/1063-17-2 od 31. ožujka 2017. budući se ono odnosi na naplatu naknade za zakup šumskog zemljišta i izdvajanje šume i /ili šumskog zemljišta iz šumskogospodarskog područja, a u konkretnom slučaju kao što je rečeno, nesporno ne postoji zakupni odnos među strankama i potražuje se isplata naknade za korištenje šumskog zemljišta evidentiranog u ARKOD sustavu bez valjane pravne osnove. To tim više jer je Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom od 30. listopada 2023., poslovni broj Usoz-62/21, ukinuo Odluku tužitelja o pokretanju postupka prinudne naplate s osnove korištenja šumskog zemljišta evidentiranog u ARKOD sustavu bez valjane pravne osnove za cjelokupno razdoblje korištenja tog zemljišta, prijašnjeg protupravnog prisvajanja i drugih protupravnih radnji, Klasa:

DIR/19-01/2465, Urbroj: 00-07-01/01-20/57 od 23. listopada 2020., na koji opći akt se tužitelj pozivao kod podnošenja tužbe. Naime, za ovu odluku tužitelja Visoki upravni sud Republike Hrvatske ocijenio je da je donesena na temelju odredbe koja nije valjana osnova za njeno donošenje.

20. Obzirom na žalbene navode tužitelja kako prvostupanjski sud nije proveo dokaze koje je on predložio valja istaknuti da prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, pa kako je prvostupanjski sud u ovom postupku proveo dokaze koje je smatrao potrebnim za donošenje odluke, nakon čega je ocijenio da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri raspravljeno za donošenje meritorne odluke te je prigovor nedostatka aktivne legitimacije ocijenio osnovanim, to i prema ocjeni ovoga suda nije bilo mjesta provođenju daljnjih dokaza.

21. Obzirom na sve izneseno proizlazi da je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke.

22. Djelomično osnovano međutim tužitelj prigovara odluci o troškovima postupka. U odnosu na tvrdnje tužitelja da tuženik nema pravo na naknadu troška sastava podneska, za koji sud navodi da je pisan u studenom 2024., iako je u stvarnosti sastavljen 8. studenog 2023. ističe se kako se radi o očitoj omašci u pisanju i da tuženik doista ima pravo potraživati trošak sastava podneska od 8. studenoga 2023. po Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23., dalje Tarifa). Međutim, osnovano tužitelj tvrdi da tuženik nema pravo na trošak izbivanja iz pisarnice te troškove cestarine i goriva. Naime, prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom u nizu odluka (primjerice u odluci broj Revr-340/14 od 29. rujna 2015. i odluci Rev 501/23 od 30. kolovoza 2023.) koje je jednako i stajalištu ovoga suda trošak zastupanja odvjetnika čije je sjedište izvan područja suda pred kojim se vodi parnica može iznositi samo toliko koliko bi iznosio i trošak odvjetnika čije je sjedište u mjestu parničnog suda, dakle ne obuhvaća trošak izbivanja iz pisarnice za vrijeme putovanja niti trošak putovanja. Kako je doista tuženik bio svjestan da će se postupak voditi na Općinskom sudu u Šibeniku, Stalna služba u Kninu, a ne u Zagrebu odakle je punomoćnik to je trebao angažirati punomoćnika s područja predmetnog suda, na koji način mu ne bi nastali i ovi dodatni troškovi, dok u protivnom ti troškovi mogu teretiti samo stranku koja je angažirala odvjetnika izvan sjedišta suda pred kojim se vodi postupak.

23. Slijedom iznijetog valjalo je djelomično odbiti i djelomično uvažiti žalbu tužitelja i na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a potvrditi odluku o troškovima postupka sadržanu u točki II. izreke u dijelu u kojem je tuženiku dosuđen iznos od 1.100,00 EUR i na temelju čl. 380. točka 3. ZPP-a točku II. izreke prvostupanjske presude preinačiti u dijelu u kojem je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 875,00 EUR na način da se ovaj dio zahtjeva za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

24. Unatoč tome što je njegova žalba djelomično osnovana, tužitelju nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka, jer se radi o uspjehu samo u pogledu troškova postupka (a pobijao je cijelu presudu), koji kao sporedna tražbina ne čine glavni zahtjev. Kako zbog toga nisu nastali posebni troškovi, a parnični trošak kao sporedna tražbina, ako ne čini glavni zahtjev, ne predstavlja kvalifikatorni element utvrđivanja vrijednosti predmeta spora, u smislu čl. 35. st. 2. ZPP, zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti.

25. Trošak sastava odgovora na žalbu sud nije ocijenio potrebnim za ishod žalbenog postupka u smislu čl.155. st. 1. ZPP-a.

U Varaždinu 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun