Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u

Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

Poslovni broj 76 P-56/2023-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Senki Kirša, u pravnoj stvari tužitelja AR iz [adresa], šetalište 25. travnja 29, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o. iz Rijeke protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Općine Mošćenička Draga, OIB: 29826029812, Trg sloboda 7, Mošćenička Draga, zastupana po punomoćnici Loreni Sandalj Kojundžić, odvjetnici iz Matulja, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne i javne rasprave zaključene 17. srpnja 2025. u nazočnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja, z.z. tuženika i punomoćnice umješača, po objavi od 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj AR, iz [adresa], Šetalište 25. travnja 29, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik točno određenog realnog dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 6882 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji je dio u nalazu geodetskog vještaka izrađenom od strane GEONIT D.O.O. za geodetske poslove i usluge od ožujka 2024. godine te dopuni nalazu geodetskog vještaka izrađenom od strane GEONIT D.O.O. za geodetske poslove i usluge od siječnja 2025. godine označen linijama koje spajaju točke D-E-F- A-B i zelenom bojom, u površini od 34 m2, a koji su nalaz i dopuna nalaza geodetskog vještaka sastavni dio ove presude.

II.Ovlašćuje se tužitelj AR, iz [adresa], Šetalište 25. travnja 29, OIB: [osobni identifikacijski broj] da temeljem ove presude zatraži provođenje parcelacije nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 6882 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na način da se iz navedene nekretnine odvoji točno određeni realni dio, pobliže označen i preciziran točkom I izreke ove presude i navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem, kao i na provedbu navedene parcelacije u katastru i zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], uz zemljišnoknjižni otpis, a što je tuženik dužan trpjeti.

III. Ovlašćuje se tužitelj AR, iz [adresa], Šetalište 25. travnja 29, OIB: [osobni identifikacijski broj] da temeljem ove presude te prijavnog lista na osnovu kojeg će se provesti parcelacija nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak, površine 6882 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], opisana u točki II izreke ove presude, u zemljišnim knjigama izvrši uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja AR, iz [adresa] **.**.2025., OIB: [osobni identifikacijski broj] u 1/1 idealna dijela nekretnine, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženika, što je tuženik dužan trpjeti.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos parničnog troška, počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju da nadoknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u visini od 1.000,00 EUR-a (slovima: tisuću eura) , u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tužitelju da nadoknadi umješaču prouzročeni parnični trošak u visini od 812,50 EUR-a (slovima: osamsto dvanaest eura i pedeset centi) , u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je ustao tužbom u kojoj navodi da je izvanknjižni vlasnik nekretnine – garaže izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kod zemljišnoknjižnog odjel Opatija pri Općinskom sudu u Rijeci i to u 33/6882 idealna dijela. Kao vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formalno je upisan u zemljišnim knjigama ovdje tuženik. Tužitelj je iza svog pok. oca FR i pok. majke KR naslijedio kuću i dvorište označenu kao k. č. br. [katastarska čestica], površine 1238 m2, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (na kojoj je tužitelj i upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama). Nasuprot predmetne nekretnine otac tužitelja još je 1978. godine, istovremeno s gradnjom navedene kuće izgradio i garažu na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na kojoj je upisan kao vlasnik ovdje tuženik. Navedeni dio garaže u odnosu na čitavu površinu čestice označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja 33/6882 idealnog suvlasničkog dijela, a položaj predmetne garaže označen je na planu sačinjenom po ovlaštenom vještaku mjerničke struke. Tužitelj ističe da je njegov otac izgradio predmetnu garažu pred skoro 45 godina i to gradeći u dobroj vjeri da gradi na svome zemljištu, te tužitelj i njegova obitelj od tada pa sve do danas isti objekt koristi bez ikakvih ograničenja ili prigovora trećih osoba, pa tako niti upisanog tuženika. Tako od izgradnje predmetne garaže obitelj tužitelja istu koristi za parkiranje svojeg automobila i pohranu različitih potrepština, te su, držeći je svojom, u predmetnu garažu vršili ulaganja i redovno održavanje. Tužitelj i njegovi pravni prednici držali su, i još uvijek drže u samostalnom poštenom, zakonitom i istinitom posjedu predmetnu garažu. S obzirom da je tuženik Republika Hrvatska te je za podnošenje tužbe protiv iste potrebno postupiti sukladno odredbi čl. 186.a Zakona o parničnom postupku, to je tužitelj sa tuženikom pokušao mirno riješiti spor pa mu je dana 23. prosinca 2015. godine uputio zahtjev za mirno rješenje spora. Radi pokušaja mirnog rješenja spora pokrenut je i vođen postupak pred naslovnim sudom pod posl. brojem R1- 95/16 radi osiguranja dokaza, u kojem postupku je vještak mjerničke struke identificirao prijepor. Međutim, tuženik se dopisom od 31. siječnja 2017. godine očitovao tužitelju da se njegov zahtjev za mirno rješenje spora odbija, stoga je tuženik primoran ustati s ovom tužbom kako bi ostvario svoja prava. Nadalje, s obzirom da je tužitelj stvarni vlasnik točno određenog dijela nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji dio će točno biti utvrđen tek nakon provedbe očevida i vještačenja po vještaku mjerničke struke, to se tužitelj obvezuje nakon provedbe vještačenja po vještaku mjerničke struke u okviru ovog postupka urediti tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Predlaže usvajanje tužbenog zahtjeva kojim će se utvrditi da je tužitelj vlasnik na dijelu od 33/6882 cijele nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 6.882 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio predstavlja točno određeni dio sukladno geodetskom elaboratu koji je sastavni dio presude te da je tuženik dužan trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude u zemljišnim knjigama upiše kao vlasnik točno određenog dijela predmetne nekretnine, sve uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako tužitelj nije pošteni posjednik prijepora, budući je u tijeku postupka osiguranja dokaza koji se pred Općinskim sudom u Rijeci, Stalna služba u Opatiji vodio pod posl.br. R1-95/16, sam iskazao kako je njegov otac zbog predmetne garaže bio na sudu te je vođen postupak, no da otac nije morao rušiti predmetnu garažu jer da mu je to Republika Hrvatska dozvolila, odnosno, tada Općina Opatija. Dakle, pored ostalih pretpostavki dosjelosti koje tužitelj ima dokazati u ovom postupku, isti svakako ne može dokazati pretpostavku poštenog posjeda, stoga se predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz dosudu tuženiku parničnih troškova.

3.Na ročištu održanom 01. lipnja 2023. tuženik je istaknuo da se radi o nekretnini upisanoj kao javno dobro na kojoj nije moguće stjecati vlasništvo, pa već i s te osnove nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim.

4.Rješenjem od 17. srpnja 2024. prihvaćeno je sudjelovanje Općine Mošćenička Draga kao umješača na strani tuženika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5.Proveden je dokazni postupak uvidom u vlasničke listove (list 4 do 9 spisa), u prikaz smještaja garaže (list 10 spisa), u nalaz vještaka geodetske struke (list 11 do 16 spisa), u zahtjev za mirno rješenje spora (list 17 i 18 spisa), u prepisku i odgovor tuženika na zahtjev za mirno rješenje spora (list 19 do 21 spisa)., u ovosudni predmet posl. broja R1-95/16, proveden je uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika koji je u spis uložio pisani nalaz (list 94 do 99 spisa),te dopunu (list 121 do 126 spisa) , na licu mjesta saslušani su svjedoci ER i RR (list 74 do 76 spisa), te je saslušan tužitelj (list 132 i 133 spisa).

6.Izričito upitane, stranke nisu predlagale da vještak pristupi sudu radi usmenog pojašnjenja nalaza.

7.Ovaj sud prihvaća nalaz vještaka,nalazi ga jasnim i stručnim. te smatra da je istim, kao i dopunom, u cijelosti ispunio datu mu zadaću.

8.Predmet ovog postupka je utvrđenje prava vlasništva na nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na temelju dosjelosti.

9.Nedvojbeno je da je nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] kao pašnjak ukupne površine 6882 m2,kao javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, na upravljanju Hrvatskih voda.

10.Predmetna je nekretnina upisana kao javno dobro u općoj uporabi, a što je definirano odredbom čl. 35. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 ,153/09, 90/10, 143/12, 152/14 - ZV). Svatko ima pravo stvarima u vlasništvu Republike Hrvatske koje su namijenjene za uporabu svih (javna dobra u općoj uporabi) služiti se na način koji je radi ostvarenja te namjene odredilo tijelo ili ustanova kojoj su dane na upravljanje, odnosno tijelo nadležno za određivanje namjene koje njima neposredno upravlja. Ako nije što drugo propisano zakonom, na javna dobra u općoj uporabi na odgovarajući se način primjenjuju pravila koja vrijede za opća dobra. Opća dobra pozivom na članak 3. st. 2. ZV-a nisu sposobna biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava.

11.Tuženik smatra da upravo i zbog činjenice što se radi o javnom dobru treba odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. S tim u vezi treba reći da je za pravni status javnog dobra u općoj uporabi bitno faktično stanje (Rev-2311/11, Žup. sud u Zagrebu Gž- 2677/18),a ne stanje u zemljišnim knjigama, odnosno prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci Rev-243/11 od 27. svibnja 2015. "okolnost što je određena nekretnina upisana u zemljišnoj knjizi kao javno dobro ne mora značiti da se doista radi o takvom statusu nekretnine ako se takva nekretnina faktično ne koristi kao dobro u uporabi. Stoga je moguće, a slijedom korištenja nekretnine u javnom dobru, da takva nekretnina izgubi svojstvo javnog dobra pa može biti predmetom stjecanja prava vlasništva.“. Kako je u ovom postupku nedvojbeno da se nekretnina koja je predmet ovog postupka faktično ne koristi kao javno dobro, to ovaj sud cijeni da je na istoj, ukoliko su za to ispunjeni zakonski uvjeti, moguće steći pravo vlasništva.

12.Uvidom u ovosudni predmet posl. broja R1-95/16 utvrđeno je da je pokrenut po prijedlogu KR i AR spram Republike Hrvatske, a radi osiguranja dokaza, kako bi se proveo uviđaj na licu mjesta u nazočnosti mjernika, sve radi pokušaja mirnog rješenja spora u vezi sa utvrđenjem prava vlasništva.U tom je predmetu sud izašao na lice mjesta sa vještakom mjerničke struke Denisom Jurkovićem dana 17. svibnja 2016. Vještak je po kazivanju predlagatelja identificirao pokazanu nekretninu na način da se radi o garaži uz zapadnu stranu javnog puta koja se većim dijelom nalazi na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],a manjim sjeverozapadnim dijelom na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Garaža nije ucrtana na kopiji katastarskog plana. Na licu mjesta saslušani su svjedoci ER, RR, te je saslušan ovdje tužitelj AR.

13.Na licu mjesta utvrđeno je da je garaža vjerno prikazana kao na fotografijama sa lista 13 spisa,te se nalazi preko puta kuće u vlasništvu tužitelja koja je izgrađena na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

14.Na licu mjesta saslušani su svjedoci ER, u dobi od 72 godine i RR, u dobi od 65 godina, oboje nesrodni sa tužiteljem, te se ne nalazi njihov interes glede uspjeha stranaka u ovom postupku. Oboje su potvrdili da je garaža građena oko 1980-tih godina odnosno da je postojala 1984. godine, da ju je izgradio otac tužitelja (koji je izgradio i kuću) i da je od tada u posjedu tužitelja odnosno njegovih pravnih prednika. Prostor na kojem je izgrađena garaža nikada nije bio javne namjene, bila je šikara i bilo je zarašteno.

15.Tužitelj, u dobi od 65 godina, iskazao je da je garažu naslijedio od svog oca koji je umro 2013. godine. Garažu je sagradio njegov otac u razdoblju od 1975. do 1980. godine. Da se garaža ne nalazi na istoj čestici na kojoj je izgrađena njegova kuća saznao je prije četiri godine kada mu je susjed rekao da tu dolazi cesta. Tada je saznao da je dio garaže na nekretnini u vlasništvu Republike Hrvatske, a dio na nekretnini u vlasništvu UR.

16.Provedenim dokaznim postupkom nedvojbeno je utvrđeno da je garaža sagrađena od strane pravnog prednika tužitelja, da je svakako postojala 1984. godine i da je od tada u nesmetanom posjedu obitelji tužitelja.

17.Tužitelj tvrdi da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

18.Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Neposredan pravni učinak dosjelosti stjecanje je prava vlasništva one stvari koju se samostalno posjedovalo, kojim se dotadašnja faktična vlast na stvari pretvara u pravnu vlast na njoj – pravo vlasništva. Neminovni posredan učinak stjecanja putem dosjelosti jest da ona osoba koja je do tada bila vlasnik, gubi to svoje dotadašnje pravo vlasništva stvari koju je stekao dosjedatelj. Kod toga se za stjecanje prava vlasništva dosjelošću zahtijeva ispunjavanje određenih pretpostavki. To je prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete, ovisno o tomu radi li se o redovnoj ili izvanrednoj dosjelosti, da taj posjed traje zakonom određeno vrijeme, da stvar koja je predmet dosjedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti, kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću.

19.Odredbom čl. 159. st. 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari.

20.Samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koja ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga koji je propisan za redovnu ili izvanrednu dosjelost. U konretnom slučaju potrebno je izminuće četrdeset godina neprekidnog poštenog samostalnog posjekdovanja.

21.S obzirom da je utvrđen neprekidni samostalni posjed od 1984. godine, to znači da do dana podnošenja ove tužbe 12. siječnja 2023. taj rok nije izminuo slijedom čega je valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Tu se posebno napominje da iako tužitelj tvrdi da je garaža sagrađena 1978. godine, za navedenu činjenicu spisu ne prileži niti jedan dokaz, a svjedoci su se izjasnili da je garaža građena "1980-tih godina prošlog stoljeća" odnosno da je svakako bila sagrađena 1984. godine kada je svjedok RR pomagao ocu tužitelja "zavariti dio ograde".

22.Neovisno o navedenom nadalje se obrazlaže da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

23.Zakonska je predmnijeva da je svaki posjed pošten,a onaj tko smatra suprotno mora tu tvrdnju i dokazati. S obzirom da je proveden dokaz uvidom u ovosudni predmet R 1- 95/2016 , a koji je pokrenut 6. travnja 2016. po prijedlogu pravnih prednika tužitelja u kojem je postupku saslušan i tužitelj kao svjedok, nedvojbeno je da su tužitelj, kao i njegovi pravni prednici 2016. godine već bili u saznanju da je predmetna nekretnina upisano vlasništvo tuženika, odnosno s obzirom na okolnosti imali su dovoljno razloga posumnjati da im pravo na posjed ne pripada.

24.Također se ističe da bi s obzirom na predmet spora bilo uputno da spisu prileži i povijesni vlasnički list ,a čemu je tuženik tijekom postupka i prigovorio, no isti nije uložen u spis po strankama, stoga se dodatno obrazlaže da se prelaskom nekretnine u društveno vlasništvo ne radi o zastoju dosjedanja već o prekidu dosjedanja (Rev-1231/14), te se u rok za stjecanje prava vlasništva nekretnine dosjelošću ne računa vrijeme dok je nekretnina bila u društvenom vlasništvu, dakle ne računa se vrijeme prije 08. listopada 1991. godine (Rev-250/03, Rev-954/12),a pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela VSRH od 14.02.2019.).

25.Glede prakse Europskog suda za ljudska prava, treba reći da iako je sudska praksa zauzela shvaćanje da je rok za dosjelost na nekretninama u društvenom vlasništvu mogao poćeti teći tek od 08. listopada 1991., tri odluke Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Jakeljić protiv Hrvatske) otvaraju mogućnost da se u vrijeme potrebno za dosjelost računa i razdoblje prije 08. listopada 1991. godine.

26.Europski sud za ljudska prava smatra da rizik bilo takve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država, te da se ne smiju ispravljati na štetu dotičnog pojedinca, pogotovo kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes,a takvo je shvaćanje ponovljeno i u predmetima Radomilja i Jakeljić protiv Hrvatske.

27.Europski sud za ljudska prava u obrazloženju odluka Radomilja i Jakeljić izričito navodi da je vrijeme kada je podnositelj podnio tužbu nevažno za određivanje može li se njegov zahtjev za proglašavanjem vlasnikom nekretnine dosjelošću okvalificirati kao “imovina” zaštićena čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju. Pravno shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe članka 388. st. 4. ZV-a nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe zauzeo je i građanski odjel Županijskog suda u Rijeci na sjednici odjela održanoj 18. lipnja 2021.

28.Dakle, ono što je prema shvaćanju Europskog suda za ljudska prava bitno jest da li je vlasništvo nad predmetnom imovinom preneseno podnositelju zahtjeva prema zakonu u vrijeme kada je čl. 388. st. 4. ZV-a iz 1996. bio u obliku u kojem je izvorno sročen još uvijek na snazi. Drugim riječima, Europski sud smatra da je bitno da li je došlo do stjecanja prava vlasništva na temelju zakona dosjelošću ili ne i to u vrijeme kada je izvorna odredba čl. 388. st. 4. ZV-a bila na snazi. To bi značilo da bi se i danas mogla podnijeti tužba radi stjecanja vlasništva dosjelošću uz tvrdnju da je to vlasništvo stečeno u navedenom periodu ako su ispunjene ostale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i ako nitko treći na istim nekretninama nema nikakvih prava niti je to na bilo koji način iskazano.

29.Nastavno na navedeno, treba reći da je člankom 3. Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91) stavljen je izvan snage čl. 29. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ" broj 6/1980, 36/1990, Narodne novine 53/1991, 91/1996, dalje: ZOVO), kojim je bilo određeno da se na stvari u društvenom vlasništvu pravo vlasništva ne može se steći dosjelošću. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. ("Narodne novine" broj 91/96.) je u članku 388. st. 4. bilo propisano da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Dana 17. studenoga 1999. godine, Ustavni sud je ukinuo čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu iz 1996. godine (odluke br. U-I-58/1997, U-I235/1997, U-I-237/1997, U-I-1053/1997 i U-I-1054/1997 od 17. studenoga 1999., "Narodne novine", broj 137/99 od 4. prosinca 1999.). Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. zauzeo sljedeće pravno shvaćanje: "Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba." Citirano pravno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske).

30.Članak 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. ("Narodne novine" broj 91/96.) važio je od 1. siječnja 1996. do 17. studenoga 1999.

31.Odluka o troškovima donijeta je pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 62/07, 84/08, 123/08 i 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23), a visina je u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N.N. 138/23).

32.Tuženiku je priznat slijedeći trošak:

-sastav odgovora na tužbu 100 bodova/200,00 € (Tbr.8.1.)

-pristup na ročišta 1.6.2023., 16.2.2024., 15.11.2024., 17.7.2025. 100 bodova/200,00 € po radnji (Tbr.9.1., 9.7.).

33.Umješaču je priznat slijedeći trošak:

-sastav podneska od 17.11.2023. 100 bodova/200,00 € (Tbr. 8.1.)

-sastav podneska od 26.2.2024. 25 bodova/50,00 € (Tbr. 8.4.)

-pristup uviđaju 16.2.2024. i ročištu 17.7.2025. 100 bodova/200,00 € po radnji (Tbr.9.1.,9.7.)

-trošak PDV-a od 25% što iznosi 162,50 € (Tbr.46.).

U Opatiji 4. rujna 2025.

S u d a c:

Senka Kirša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dna:

1.Pun. tužitelja uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe 53,09 €

2.Z.z. tuženika

3.Pun. umješača