REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU

Kž-111/2022-6

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Ivana Jurišića i Dijane Jakoliš, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivane Šimac kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog TN, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Zadru od 22. ožujka 2022. br. K-518/2021, u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženika kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru K-518/2021 od 22. ožujka 2022. optuženi TN proglašen je krivim zbog pokušaja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. u vezi sa člankom 34. KZ/11., pa je na temelju članka 190. stavka 2. u vezi sa člankom 34. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11. optuženiku je izrečena uvjetna osuda na način da se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo.

2. Temeljem članka 54. stavka 1. KZ/11. određeno je da će se okrivljenom TN u slučaju opoziva uvjetne osude u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uračunati vrijeme uhićenja od trenutka lišenja slobode dana 27. studenog 2020., u 13,30 sati do dana 27. studenog 2020., u 15,30 sati koje vrijeme se izjednačuje s jednim danom zatvora.

3. Temeljem odredbe članka 69. KZ/11. određeno je da se optuženom TN izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koje liječenje može trajati do proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, a najdulje tri godine.

4. Na temelju članka 69. stavka 2. KZ/11. određeno je da se ova sigurnosna mjera izvršava u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a može se, pod uvjetima određenim posebnim propisom, kao i u slučaju iz članka 44. stavka 4. ovoga Zakona, izvršavati i u terapijskoj zajednici ako je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti. Ujedno je određeno da se mjera iz članka 69. stavka 1. KZ/11. izvršava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju kada je izrečena uz novčanu kaznu, rad za opće dobro i uvjetnu osudu.

5. Na temelju članka 69. stavka 3. KZ/11. određeno je da ova sigurnosna mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora ili rada za opće dobro, proteka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude, odnosno do isteka vremena kazne zatvora koja odgovara izrečenoj novčanoj kazni, a najdulje tri godine.

6. Temeljem članka 190. stavka 8. KZ/11. određeno je da se oduzima 265 grama droge amfetamin tzv. speed, oduzete po potvrdi Savezne javne službe za financije, Carine i zapljene broj LI.60.DA.89/2020/SUB Kraljevine Belgije.

7. Na temelju članka 148. stavka 1. u svezi članka 145. stavka 2. točke 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25.-dalje u tekstu: ZKP/08.), nalaže se optuženom TN platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 9.429,00 kuna/ 1251,44[1] eura u korist proračunskih sredstava Republike Hrvatske, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

8. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik i to zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u pogledu odluke o kazni na način da optuženika TN za predmetno kazneno djelo osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora te mu opozove uvjetnu osudu izrečenu presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: K-154/18 od 21. ožujka 2018., pravomoćne 8. studenog 2018.

9. Protiv te presude žalbu je podnio i optuženik po branitelju, odvjetniku Luki Mrkiću iz Splita, i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, da pobijanu presudu preinači i oslobodi optuženika optužbe, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatim je drugu žalbu optuženik podnio osobno, bez navođenja posebne žalbene osnove. Budući da se žalba koju je podnio optuženik po branitelju i žalba koju je isti podnio osobno međusobno nadopunjuju razmatrale su se kao jedna žalba.

10.Odgovor na žalbu nije podnesen.

11. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

12. Žalbe nisu osnovane.

U odnosu na žalbu optuženika, osim na žalbu zbog odluke o kazni 13. Nije u pravu optuženik kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iako istu žalbenu osnovu ne konkretizira i ne navodi koju postupovnu povredu nalazi ostvarenom, niti iz sadržaja žalbe proizlazi obrazloženje navedene žalbene osnove. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

14. Neosnovano se optuženik žali i zbog povrede kaznenog zakona. Naime, optuženik u uvodu žalbe navodi taj žalbeni osnov, ali u žalbi ne obrazlaže povredu kaznenog zakona koju ima u vidu. Kako su izrekom prvostupanjske presude utvrđeni svi bitni elementi kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u pokušaju iz članka 190. stavka 2. u vezi s člankom 34. KZ/11., to u ovom slučaju ne postoji povreda kaznenog zakona, niti povreda iz članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

15. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj u žalbi ističe da se zaključak suda da je predmetna droga amfetamin namijenjena za prodaju temelji isključivo na pretpostavci budući da predmetna količina droge amfetamin nije „značajno velika“ da bi upućivala na taj zaključak te da kod istog nije pronađen ni jedan drugi dokaz da bi se bavio prodajom droge. Tim više, što je u inkriminirano vrijeme trošio 5 grama opojne droge dnevno, pa bi mu inkriminirana količina droge amfetamin bila dostatna za mjesec dana. Uz to tvrdi da nalaz i mišljenje liječnika vještaka za psihijatriju dr. Denisa Sabljara nije odlučan iz razloga što imenovani vještak nije raspolagao preciznim podacima koliko opojne droge optuženik dnevno koristi niti kolika su moguća dnevna odstupanja ovisnika o drogi.

15.1. Suprotno izloženim žalbenim razlozima, prvostupanjski je sud u pobijanoj presudi, iznio uvjerljive, logične i životne razloge iz kojih smatra da je droga amfetamin koja je optuženiku trebala stići na kućnu adresu poštom dijelom bila namijenjena daljnjoj prodaji.

15.2. Naime, pravilno je prvostupanjski sud analizirao nalaz i mišljenje liječnika vještaka za psihijatriju dr. Denisa Sabljara iz kojeg proizlazi da je moguće da je optuženik u inkriminirano vrijeme konzumirao od 3 do 5 grama amfetamina dnevno, pa kada bi se uzelo da je količina za 30 dana unaprijed količina koja bi bila za osobnu uporabu, inkriminirana količina bi to prelazila. Zatim je pravilno prvostupanjski sud naprijed navedeni nalaz i mišljenje vještaka doveo u vezu s iskazom poslodavca optuženika svjedoka EN iz kojeg proizlazi da je optuženik u inkriminiranom periodu imao plaću 4.000,00 kuna/ 530,89 eura mjesečno, te da je mjesečno zarađivao 100 eura od zakupnine. Temeljem prednje izloženih zaključaka i utvrđenja, osnovano prvostupanjski sud, potom zaključuje da obrana optuženika u kojoj bi iskazivao da je tu količinu droge nabavio za osobnu uporabu, je neistinita i dana u cilju otklanjanja kaznene odgovornosti za učin ovog kaznenog djela.

15.3. Slijedom navedenog, imajući u vidu količinu predmetne droge, koja nadmašuje mjesečne potrebe optuženika uz činjenice da se „na ulici“ za navedenu količinu može postići višestruko veća cijena, da konzumenti droge istu ne nabavljaju za dugo vrijeme unaprijed te da isti nije imao sredstva za nabavku droge ako je ujedno ne prodaje tada je i prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda osnovan zaključak suda prvog stupnja da je predmetna droga amfetamin dijelom bila namijenjena daljnjoj prodaji.

15.4. Nadalje, u odnosu na žalbeni navod optuženika da je prvostupanjski sud propustio analizirati iskaz svjedoka RN koji je vršio pretragu njegove kuće treba kazati da je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da imenovani svjedok u ovom predmetu nije radio pretragu doma optuženika. Prema tome, s obzirom da svjedok RN nema neposrednih saznanja o predmetnom događaju pravilno ga prvostupanjski sud nije analizirao.

15.5. Iz svih prethodno navedenih razloga prvostupanjski sud je, suprotno onom što optuženik navodi u žalbi, nakon savjesne i sveobuhvatne ocjene izvedenih dokaza, činjenično stanje pravilno i potpuno utvrdio te je ispravno zaključio da se u radnjama optuženika stječu sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. u vezi člankom 34. KZ/11.

U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni

16. Nije u pravu optuženik kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne podcijenio utvrđene olakotne okolnosti, a precijenio značaj otegotnih okolnosti, a imajući u vidu olakotne okolnosti da je isti ovisnik o drogi, da je priznao da je u kritično vrijeme nabavljao drogu isključivo za osobnu upotrebu te da je izrazio kajanje jer je inkriminiranim ponašanjem ušao u kriminalnu zonu. Jednako tako, nije u pravu ni državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud podcijenio značaj utvrđenih otegotnih okolnosti, dok je precijenio značaj utvrđenih olakotnih okolnosti ističući da je optuženik prethodno u dva navrata kazneno osuđivan, a tijekom kojeg vremena provjeravanja izrečenog presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj: K- 634/2019 od 18. rujna 2020. je počinio predmetno kazneno djelo te da inkriminirana količina droge predstavlja veću količinu.

16.1. Pravilno je prvostupanjski sud olakotnim cijenio da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv zbog odlučujućeg djelovanja droge amfetamin te da je predmetno kazneno djelo ostalo u pokušaju, a otegotnim optuženikovu prethodnu kaznenu osuđivanost zbog drugih kaznenih djela, dok s pravom državni odvjetnik ukazuje da je prvostupanjski sud propustio otegotnim cijeniti da je optuženik predmetno kazneno djelo počinio tijekom vremena provjeravanja izrečenog presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj: K-634/2019 od 18. rujna 2020. No, bez obzira na taj propust prvostupanjskog suda, nije dovedena u pitanje vrsta i visina izrečene kazne optuženiku jer je sud prvog stupnja, uzimajući u obzir sve utvrđene olakotne i otegotne okolnosti na strani istog, i po ocjeni ovoga suda, osudio na primjerenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a koja kazna zatvora se neće izvršiti ako isti u roku od pet godina ne počini novo kazneno djelo. Tako izrečena kaznenopravna sankcija je u svemu primjerena težini počinjenog djela, stupnju krivnje s kojim je kazneno djelo počinjeno kao i stupnju povređivanja zaštićenog dobra te će se upravo tako izrečenom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije propisane člankom 41. KZ/11.

16.2. Stoga neosnovano optuženik i državni odvjetnik osporavaju visinu kazne, dijelom ponavljajući olakotne i otegotne okolnosti koje je cijenio prvostupanjski sud prilikom određivanja kazne optuženiku. U odnosu na žalbene navode optuženika da je priznao da je u kritično vrijeme nabavljao drogu isključivo za osobnu upotrebu te da je izrazio kajanje jer je inkriminiranim ponašanjem ušao u kriminalnu zonu treba kazati da tim činom nije priznao počinjenje predmetnog kaznenog djela i na taj način doprinio ubrzanju predmetnog kaznenog postupka. Nadalje, u odnosu na žalbeni navod optuženika da mu je presudom Općinskog suda u Zadru poslovni broj: K-634/2019 od 18. rujna 2020. izrečena uvjetna osuda prethodno opozvana, treba kazati da optuženiku naprijed navedenom presudom nije opozvana uvjetna osuda.

17. Optuženik nije podnio žalbu zbog odluke o sigurnosnoj mjeri. Međutim, u smislu članka 478. ZKP/08. pobijana presuda je i u tom dijelu ispitana. S tim u vezi, ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da se odluka prvostupanjskog suda o sigurnosnoj mjeri iz članka 69. KZ/11. izrečenoj optuženiku temelji na pravilno utvrđenim činjenicama i valjanoj primjeni zakona, i to kako u pogledu postojanja pretpostavki za njezino izricanje, tako i u pogledu duljine njezina trajanja. To iz razloga što je optuženik inkriminirano kazneno djelo, prema nalazu i mišljenju liječnika vještaka za psihijatriju dr. Denisa Sabljara počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o drogi, te prema mišljenju imenovanog vještaka postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo.

18. S obzirom na sve prethodno izneseno, a na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.

Šibenik, 4. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Branko Ivić