REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: Pr-124/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu u ime Republike Hrvatske, po sutkinji Sylviane Kraljević, u pravnoj stvari tužitelja ČL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 14. Domobranske Pukovnije 25, kojeg zastupa Irina Daskal odvjetnica u Karlovcu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, nakon glavne javne rasprave zaključene 21. svibnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, po objavi 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, da tužitelju GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade plaće za neiskorištene slobodne sate isplati bruto iznos od 2.120,08 €, sa zateznom kamatom tekućom od 15. rujna 2017. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom iznosu bruto naknade plaće, te da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 4. 9. 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom iznosu bruto plaće u t. I. izreke presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik Ministarstva obrane, na radnom mjestu Časnika za komunikacijsko informacijske sustave (KIS), Središte za borbenu odluku Slunj.

D o k a z: uvid u privitak pod 1. i 2.

2. Za vrijeme obavljanja službe, tužitelj je zaključno do srpnja 2017.g. stekao sveukupno 547,2 slobodnih sati, prema Odluci o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, u daljnjem tekstu: Odluka ). U Zapovijedi Ministarstva obrane, Oružanih snaga RH, Hrvatska kopnena vojska , Zapovjedništvo ZOD F.K.F., Središta za borbenu odluku KLASA: 113-02/16-01/01, Urbroj: 3505-0201-16-22 od 29.03.2016.g.,(u daljnjem tekstu: Zapovijed) točka 4.1. – 6.1. vidljivo je na koji način se ostvaruje pravo na slobodne dane, te u kojem roku. Tako je određeno u točki 5.1. da će Zapovjednici , odnosno djelatnici iz točke 5. navedene Zapovijedi omogućiti djelatnim vojnim osobama u pravilu korištenje ostvarenog prava na slobodne dane u roku od 48 sati, po završetku zadaće kada su ostvarili navedeno pravo , a najkasnije u roku od 8, odnosno 15, mjeseci od ostvarivanja prava na slobodni dan, nadalje u 2 točki 5.3. između ostalog navedeno je da će se djelatnicima koji imaju preko 20 neiskorištenih dana ostvarenih na osnovu prekovremenog rada regulirati korištenje 50 % odmah nakon 01.04.2016.g., a ostatak tijekom svibnja i lipnja tekuće godine, u skladu s mogućnostima. U točki 5.4. i 6. Zapovijedi navedeno je da će Načelnici odjela, Voditelji odsjeka , te Zapovjednici ustrojstvenih cjelina iz točke 5. evidentirati ostvarene slobodne sate/dane i njihovo korištenje, o čemu će sustavom ZiR-a dva puta godišnje (do 10.07. za prvo i do 10.01. za drugo polugodište) izvještavati zapovjednika SBO, putem Personalnog odsjeka koji će objediniti podatke, te da će se radno vrijeme djelatnih vojnih osoba evidentirati na propisanim obrascima sukladno točki XXV. Odluke.

D o k a z: uvid u Odluku o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15), uvid u privitak pod 3.

3. Tužitelj je prilikom obračuna sati rada za mjesec kolovoz 2017.g. bio osobno prisutan obračunu, a isti je vršila je djelatnica ZL. Tom događaju prisustvovao je i zapovjednik NL, koji je pred tužiteljem naredio djelatnici ZL da podnositelju umanji slobodne sate za 300 sati, te je nadalje rekao citira se: “IMATE PREVIŠE SLOBODNIH SATI, JA ĆU IH POKLONITI LIJEPOJ NAŠOJ“. Nakon toga je podnositelj uočio da mu je u evidenciji radnog vremena za kolovoz 2017.g., evidentirano 247 slobodnih sati, odnosno 300,2 sata manje od evidencije radnog vremena za srpanj 2017.g., kada mu je bilo evidentirano 547,2 slobodnih sati.

Tužitelj napominje da mu za ovih 300 nezakonito umanjenih slobodnih sati do danas nije omogućeno da ih iskoristi, a niti su mu ti sati plaćeni.

D o k a z: uvid u evidenciju radnog vremena tužitelja za srpanj i kolovoz 2017.g., uvid u Karticu djelatnika za period 01-2017-08/2017, saslušanje tužitelja, po potrebi saslušanje svjedoka NL, te ZL, dostava adresa naknadno, u slučaju osporavanja visine naknade plaće, financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku.

4. Tužitelj se putem punomoćnice obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu sa zahtjevom za mirno rješenje spora dana 03.12.2021.g., međutim ODO Karlovac je dopisom od 02.03.2022.g. odbilo zahtjev tužitelja kao neosnovan, s obrazloženjem da je tužitelj osobno nepropisno vodio sporne evidencije radnog vremena što nije točno, a niti zakonito, budući je prema čl. 5. st. 1. Zakona o radu , evidenciju radnog vremena dužan voditi poslodavac, a ne radnik. Također ne vođenje evidencije radnog vremena, odnosno nepropisno vođenje evidencije radnog vremena predstavlja jedan od najtežih prekršaja poslodavca iz čl. 229 Zakona o radu.

5. Tužitelj stoga ovom tužbom potražuje naknadu plaće za 300,2 nezakonito oduzetih slobodnih sati i to u iznosu od 15.931,00 kn, koji iznos se dobije kada se 300,2 sati pomnoži s prosječnom vrijednosti jednog sata tužiteljevog rada. D o k a z: kao gore, uvid u Dopis ODO Karlovac od 02.03.2022.g.

6. Radi svega izloženog tužitelj po svojoj punomoćnici podnosi ovu tužbu, te predlaže Naslovljenom sudu da nakon provedenog postupka donese sljedeću presudu:

"Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, platež tužitelju GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade plaće za neiskorištene slobodne sate iznosa od 15.931,00 kn, sa zateznom kamatom tekućom od 15.09.2017.g., pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

Nalaže se tuženiku, platež tužitelju troškova ovog parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućom od dana donošenja presude, pa do isplate, sve u roku 15 dana. "

7. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 22. 7. 2024. temeljem izračuna stalnog sudskog vještaka D&S d.o.o. u varijanti prema kojoj bi se slobodni sati obračunavali prema podacima tuženika iskazanih u dnevnim evidencijama za kolovoz i srpanj 2017. prema kojem izračunu naknada plaće iznosi 2.120,08 eura, a koju varijantu izračuna je prihvatio i tuženik, tako da tužbeni zahtjev glasi:

„Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, platež tužitelju GL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime naknade plaće za neiskorištene slobodne sate iznosa od 2.120,08 €, sa zateznom kamatom tekućom od 15.09.2017.g., do 31.12.2022.g. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023.g., do 29.12.2023. sa zateznom kamatom po stopi izračunatoj uvećanjem kamatne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje ža svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se ža prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snaži na dan 1. siječnja, a ža drugo polugodište referentna stopa koja je na snaži na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženiku, platež tužitelju troškova ovog parničnog postupka po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se ža prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a ža drugo polugodište referentna stopa koja je na snaži na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, tekućom od dana donošenja presude, pa do isplate, sve u roku 15 dana."

8. U odgovoru na tužbu tuženica u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj se u razdoblju od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2019. nalazio na dužnosti časnika za KIS. U razdoblju od 1. rujna 2015. do 15. svibnja 2016. tužitelju je bio neposredno nadređeni satnik FL (odlukom o rasporedu od 28. travnja 2016. premješten u drugu ustrojbenu cjelinu), koji je vodio evidencije radnog vremena tužitelja u razdoblju od studenog 2015. do veljače 2016., za ožujak i travanj 2016. Tužitelj je kao ovlaštena osoba u ime poslodavca, u svojstvu evidentičara sastavljao i svoje evidencije radnog vremena i to u razdoblju od svibnja 2016. do veljače 2017. Iz dostavljene evidencije radnog vremena tužitelja za prosinac 2015. vidljivo je da je tužitelj prenio u 2016. godinu ukupno 37 radnih dana (ostvareni dani krivo su evidentirani pod OSS umjesto u OSD, što je i vidljivo iz priložene evidencije). Tijekom 2016. nastavljeno je neprikladno vođenje evidencija te su se navedeni sati akumulirali zaključno sa prosincem 2016. koje je iznosilo ukupno 480 OSD, a trebalo je biti označeno kao OSS. Sporne evidencije prijenosa sata su lipanj i srpanj 2016. Isti sati se prenose iz prosinca 2016. u siječanj 2017. na nepropisan način, nastavno se akumuliraju i vode do spornih mjeseci srpnja/kolovoza 2017. Također, prema podacima IS-PU proizlazi da se tužitelj u razdoblju od 12. prosinca 2016. do 23. ožujka 2017. nalazio na školovanju (pohađanju intenzivnog tečaja engleskog jezika) te tuženik ne posjeduje evidenciju radnog vremena tužitelja za ožujak 2017. U razdoblju od travnja 2017., budući da tužitelj nije imao voditelja odsjeka, po usmenoj zapovijedi zapovjednika Središta brg Mario HL, evidencije radnog vremena nastavila je voditi DS ZL, a na temelju evidencije radnog vremena koju joj je predao tužitelj na uredovanje. Iz evidencija radnog vremena djelatnih vojnih osoba trebali bi biti vidljivi korišteni slobodni dani, jer su označeni oznakom „SD“ i „PRV“, kao i u evidencijama nazočnosti na poslu (u mjesečnim evidencijama „SS“ i oni koji su preneseni u sljedeći mjesec „OSS“ i „OSD“), a koji predstavljaju preraspodijeljeno radno vrijeme i slobodne dane nakon STR, DEŽ, DEŽ-A ili prekovremenog rada. Time da u evidencijama nazočnosti na poslu nije vidljiva satnica rada, već samo je li tužitelj radio u redovnom radnom vremenu, na straži, na dežurstvu, na službenom putu ili je koristio slobodan dan, godišnji odmor, plaćeni ili neplaćeni dopust ili je bio na bolovanju.

9. Tuženik napominje da je u razdoblju nakon 1. lipnja 2014., a tijekom utuženog razdoblja, preraspodjela radnog vremena vršena sukladno točki XXII. Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/14., 23/15., 84/15. – dalje u tekstu: Odluka o rasporedu/14), donesenoj sukladno Zakonu o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske/13. Navedenom točkom XXII. stavkom 1. Odluke o rasporedu/14 bilo je propisano kada djelatna vojna osoba ostvari pravo na slobodan dan u skladu s ovom Odlukom, vrijeme korištenja pisanim nalogom određuje zapovjednik bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, odnosno osoba koju on ovlasti u skladu s potrebama službe, najkasnije u roku od osam mjeseci od ostvarivanja prava na slobodan dan (Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu/14 koja je stupila na snagu 1. studenoga 2017. rok od osam mjeseci produljen je na dvanaest mjeseci). Stavkom 2. Odluke bilo je propisano da iznimno od stavka 1. te točke, u slučajevima bolesti, rodiljnog ili roditeljskog dopusta djelatna vojna osoba može koristiti slobodan dan najkasnije u roku od petnaest mjeseci od ostvarivanja prava na slobodan dan.

10. U konkretnom slučaju, na temelju dokumentacije dostavljene uz ovaj podnesak, priložene zapovijedi, mišljenja i obavijesti koje reguliraju proces vođenja evidencija radnog vremena kao i korištenje slobodnih dana sukladno Odluci o rasporedu/14 sa kojima su bili upoznati svi voditelji ustrojbenih cjelina kao i sami djelatnici, proizlazi da nije bilo zapreka niti bilo kakvih drugih okolnosti koje upućuju na nemogućnost korištenja OSD i OSS u spornom razdoblju.

11. Dakle, iz priložene dokumentacije jasno je vidljivo da tužitelju ne može biti omogućeno korištenje 547,2 OSS ili OSD iz 2017. godine, odnosno preostala 300,2 sata, kada u razdoblju do kraja 2017. godine tužitelj nije bio angažiran na poslovima, zadaćama i obučnim događajima koji bi ga priječili ili upućivali na okolnosti za eventualnu nemogućnost korištenja OSD i OSS. Stoga, iz navedenih materijalnih dokaza jasno proizlazi da su u lipnju 2016. evidentirani 4.8 sati OSS i 54 sata OSD, a da je u evidenciji za srpanj 2016. (kada tužitelj u svojstvu evidentičara sastavlja i vlastitu evidenciju rada) evidentirano 436,8 sati koji nisu bili evidentirani kroz protekle mjesece u 2016. godini, dakle, da je u evidenciji za srpanj 2016. izvršen prijenos iz lipnja 436,8 sati koji nisu bili evidentirani u lipnju kao OSS i time su prešli u 510.4 OSS. Nepropisno vođenje evidencija nastavljeno je kroz 2016. godinu, gdje prosinac 2016. završava sa ukupno 480 OSD i koji se prenose u siječanj 2017., nastavno se akumuliraju i vode do spornih mjeseci srpnja/kolovoza 2017. na nepropisan način i suprotno zapovijedi zapovjednika SBO, klasa: 805-13/17-06/1, urbroj: 3505-0201-17- 83 od 24. listopada 2017. kojom je određeno da stečene, a neiskorištene dane iskoriste najkasnije do 31. prosinca 2017. Također, tijekom 2016. pa nastavno i 2017. tužitelj nije bio angažiran na poslovima, zadaćama i obučnim događajima koji bi ga priječili ili upućivali na okolnosti za nemogućnost korištenja slobodnih dana OSD i OSS, a sukladno tada važećoj Odluci o rasporedu/14, dakle najkasnije u roku od osam mjeseci od ostvarivanja prava na slobodan dan.Na navedene okolnosti, osim materijalnih dokaza, tuženik predlaže da se saslušaju kao svjedoci HL, iz [adresa] i ZL, iz [adresa]. Tuženik traži trošak.

12. U dokaznom postupku sud je pročitao zahtjev za mirno rješenje spora, Odluku 18.07.2017., Odluku o rasporedu 11.08.2015., Zapovijed 29.03.2016. Evidenciju radnog vremena 07/2017, Evidenciju radnog vremena 08/2017, Karticu djelatnika za period 07-08/2017, Zahtjev ODO Karlovac 03.12.2021.g., Odluku ODO Karlovac 02.03.2022., ostalu dokumentaciju o radno pravnom statutu tužitelja, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka HL i ZL, te tužitelja, izveden je dokaz vještačenjem po D&S d.o.o. Karlovac.

13. Među strankama je nesporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba.

14. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za neiskorištene slobodne dane tužitelja u skladu s propisima koji se odnose na materiju izračuna slobodnih dana, sve to u utuženom razdoblju od studenog 2015. do srpnja 2017.

15. Tužitelj je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu časnika za komunikacijsko informacijske sustave (KIS), Središte za borbenu obuku Slunj. Za vrijeme obavljanja službe tužitelj je zaključno do srpnja 2017. godine stekao sveukupno 547,2 slobodna sata prema Odluci o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15).

16. Tužitelj navodi kako je u Zapovjedi Ministarstva obrane, OS RH, Hrvatska kopnena vojska, od 29.3.2016. godine vidljivo na koji način se ostvaruje pravo na slobodne dane te u kojem roku. U točki 5.1. Zapovjedi određeno je da će Zapovjednici odnosno djelatnici iz točke 5. zapovjedi omogućiti djelatnim vojnim osobama u pravilu korištenje ostvarenog prava na slobodne dane u roku od 48 sati, a po završetku zadaće kada su ostvarili navedeno pravo, a najkasnije u roku od 8, odnosno 15 mjeseci od ostvarivanja prava na slobodni dan. U točki 5.3. navedeno je da će djelatnicima koji imaju preko 20 neiskorištenih dana ostvarenih na osnovu prekovremenog rada regulirati korištenje 50% odmah nakon 1.4.2016., a ostatak tijekom svibnja i lipnja tekuće godine, u skladu s mogućnostima.

17. Tužitelj navodi kako mu je u evidenciji radnog vremena za kolovoz 2017. godine

evidentirano 247 slobodnih sati, odnosno 300,2 sata manje od evidencije radnog vremena za srpanj 2017. godine, kada mu je bilo evidentirano 547,2 slobodna sata. Ističe kako mu za ovih 300 nezakonito umanjenih slobodnih sati do dana podnošenja tužbe nije omogućeno da ih iskoristi, a niti su mu ti sati plaćeni.

18. U podnesku od 20. lipnja 2023. godine (spis list 26) tuženik navodi kako se tužitelj u razdoblju od 12.12.2016. do 23.3.2017. godine nalazio na školovanju te kako ne posjeduje evidenciju radnog vremena za tužitelja za ožujak 2017. godine. Na spis su dostavljeni obračun plaće tužitelja (obračunske liste – kartica djelatnika) za srpanj i kolovoz 2017. godine, Odluke o rasporedu, Zapovijed HKV od 29.3.2016. godine o korištenju slobodnih dana, te evidencije radnog vremena s nalozima za korištenje slobodnih dana za razdoblje od studenog 2015. do veljače 2017. te travnja 2017. do kolovoza 2017. godine. Iz obračuna plaće za 7/2017 i 8/2017 vidljivo je kako tužitelju nisu isplaćeni neiskorišteni slobodni sati umanjeni u evidenciji za kolovoz 2017. godine.

19. Sudski vještak temeljem dostavljenih dnevnih evidencija za razdoblje od studenog 2015. do kolovoza 2017. godine utvrđuje broj neiskorištenih slobodnih dana zaključno sa srpnjem 2017. godine. Vještak radi preraspodjelu radnog vremena prema Odluci o rasporedu radnog vremena (NN 66/14 – točke IV, VII, XV. - XX)1. Sukladno Odluci tužitelj:

• za pet radnih dana boravka u vojnoj lokaciji i građevini ili drugom mjestu rada zbog rada prema posebnom rasporedu, ostvaruje pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan jedan slobodan dan.

• za sudjelovanje u vojnoj vježbi u terenskim uvjetima djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za svaka 24 sata sudjelovanja u provedbi vojne vježbe, • za dežurstvo koje se odvija u neprekidnom trajanju od 24 sata, oslobađa se svih obveza u pravilu sljedeći radni dan,

• za svakih pet radnih dana straže, ostvaruje pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan straže, jedan slobodan dan,

• rad dulji od redovnog radnog vremena iz stavka 1. ove točke (zbog iznenadnog povećanja opsega poslova, žurnih izvanrednih zadaća, završetka poslova u određenom roku ili drugih potreba službe) preraspodjeljuje se u omjeru jedan prema jedan.

20. Na spis su priloženi nalozi za korištenje slobodnih dana. Vještak je utvrdio kako nalog o korištenju slobodnih dana od 23.2.2016. godine (spis list 40) nije usklađen s podacima iz evidencije rada. Prema nalogu za slobodne dane tužitelj je po osnovu vojne vježbe na terenu u razdoblju od 13. – 22.5.2015. godine trebao koristiti slobodne dane 24. i 25.2.2016. godine. Prema podacima iz dnevne evidencije za veljaču 2016. godine vidljivo je kako tužitelj 24. i 25.2.2016. godine nije koristio slobodne dane već je radio u redovnom radnom vremenu. Vještak tužitelju, sukladno podacima iz dnevne evidencije, 24. i 25.2. vodi kao redovno radno vrijeme, a ne kao slobodne dane. Vještak u svim mjesecima slobodne dane obračunava prema podacima iskazanim u dnevnim evidencijama, a koje predstavljaju službenu dokumentaciju o radu tužitelja.

21. Nakon izvršenih obračuna vještak je utvrdio kako tužitelj u srpnju 2017. godine ima neiskorištenih 658,64 slobodna sata odnosno 82,33 neiskorištena slobodna dana. Broj slobodnih dana koje je utvrdio vještak različit je od broja neiskorištenih slobodnih dana koji su iskazani u evidenciji za srpanj 2017. godine. Prema podacima iz dnevne evidencije tužitelj u srpnju 2017. godine ima neiskorišteno 4,8 slobodnih dana te 547,2 slobodna sata, odnosno 585,60 neiskorištenih slobodnih sati. Iz dostavljenih evidencija vidljivo je kako tužena u pojedinim mjesecima nije pravilno prenosila neiskorištene slobodne dane, a kako to navodi tužitelj. Također, u pojedinim mjesecima tužena pogrešno evidentira slobodne dane pod slobodne sate i obrnuto. Primjerice u 12/2015 (list 36 spisa) tužitelj prema podacima iz dnevne evidencije ima 37 slobodnih sati za prijenos, a treba stajati 37 slobodnih dana. U 1/2016 tužena prenosi 39 slobodnih dana, a trebala je prenijeti 37. U 7/2016 godine tužitelj ima neiskorištenih 510,4 slobodnih sati, odnosno 63,8 slobodna dana. U mjesec 8/2016 tužena prenosi 4,8 slobodnih sati i 432 slobodna dana. Evidentno je da je izvršen pogrešan upis sati pod dane i obrnuto, ali i pogrešan broj prenesenih neiskorištenih slobodnih sati. U 8/2016 preneseno je 470,40 slobodnih sati, odnosno 40 sati manje.

22. Nakon izvršenih obračuna vještak je utvrdio kako tužitelj zaključno sa srpnjem 2017. godine ima 658,64 neiskorištena slobodnih sati, odnosno 82,33 neiskorištena slobodna dana. Prema podacima iz dnevne evidencije za kolovoz 2017. godine tužitelju je u 8/2017 preneseno 4,8 slobodnih dana i 247 slobodnih sati, odnosno 285,4 slobodna sata. Iz navedenog proizlazi da je tužitelju u 8/2017 godine manje preneseno 373,24 slobodna sata. Vještak obračun neiskorištenih slobodnih dana koji su tužitelju umanjeni prilikom prijenosa u kolovoz 2017. godine obračunava po satnici redovnog rada za mjesec kolovoz 2017. godine, a u kojemu je tužena izvršila umanjenje slobodnih sati.

23. Nakon izvršenih obračuna vještak je utvrdio kako je tužitelju po osnovu neiskorištenih slobodnih sati koji su umanjeni prilikom prijenosa u 8/2017 godine pripada razlika naknade plaće u iznosu od 19.860,22 kune, odnosno 2.635,90 eura. Radi ekonomičnosti postupka vještak radi dodatnu varijantu obračuna u kojoj neiskorištene slobodne sate obračunava prema podacima koje je tužena iskazala u dnevnim evidencijama za kolovoz i srpanj 2017. godine. Prema evidenciji za 7/2017 godine tužitelj ima za prijenos 4,8 slobodnih dana i 547,2 slobodna sata. U 8/2017 prenosi 4,8 slobodnih dana i 247 slobodnih sati, odnosno prenosi manje 300,20 slobodnih sati. Po osnovu neiskorištenih 300,20 slobodnih sati tužitelju bi pripadala razlika naknade plaće u iznosu od 15.973,74 kune, odnosno 2.120,08 eura

24. Na osnovu opisanog nalaza, a u okviru provedenog vještačenja vještak je utvrdio:

- da tužitelju po osnovu neiskorištenih slobodnih sati koji su umanjeni prilikom prijenosa u 8/2017 godine pripada razlika naknade plaće u iznosu od 19.860,22 kune, odnosno 2.635,90 eura,

- ukoliko bi se slobodni sati obračunavali prema podacima koje je tužena iskazala u dnevnim evidencijama za kolovoz i srpanj 2017. godine razlika naknade plaće iznosila bi 15.973,74 kune, odnosno 2.120,08 eura.

25. Sud je nalaz i mišljenje prihvatio u cijelosti, naime stranke su prihvatile varijantu nalaza i mišljenja u varijanti ukoliko bi se slobodni sati obračunavali prema podacima koje je tužena iskazala u dnevnim evidencijama za kolovoz i srpanj 2017.

26. Već iz samog nalaza i mišljenja, pri čemu je vještačenje obavljeno temeljem dokumentacije dostavljene od strane tuženice je razvidno da je tužitelju smanjen broj slobodnih dana, što proizlazi i iz iskaza svjedoka i tužitelja. Tuženica ničim nije dokazala da bi tužitelju omogućila korištenje pripadajućih mu slobodnih dana na ime ostvarenog prekovremenog rada tužitelja. Iz stranačkoj iskaza tužitelja proizlazi da je on tražio da mu se omogući korištenje slobodnih dana pri čemu je praksa odobrene tražiti usmeno, pa ukoliko neposredno nadređeni usmeno odobri korištenje slobodnih dana, tada se zahtjev sastavlja u pisanom obliku. S obzirom na negativno očitovanje od strane zapovjednika na usmeni zahtjev tužitelja, to tužitelj i nije podnosio pisani zahtjev. Tuženik ničim nije dokazao da bi pravilno bilo "brisati" ili "otpisati" slobodne dane iz razloga što nisu bili iskorišteni u roku 12 mjeseci. Slijedom svega navedenoga tužitelj ima pravo na naknadu plaće za neiskorištene slobodne dane u iznosu od 2,120,08 eura.

27. Zatezna kamata je dosuđena od 15. rujna 2017. prema traženju tužitelja (izračun zaključno sa mjesecom srpnjem 2017.) do isplate, po stopi iz članka 29. stavka 2. ZOO-a, izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Stoga je odlučeno kao u t. II. izreke presude.

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 3. i članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. – dalje: ZPP). Naime, tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom djelu svog zahtjeva za isplatu zatezne kamate, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi.

29. Trošak tužitelja za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je odmjeren temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – u nastavku teksta: Tarifa) u visini od 100 bodova za sve radnje kako slijedi: za sastavljanje prijedloga za mirno rješenje spora iznos od 200,00 eura (Tbr.28.), sastavljanje tužbe iznos od 200,00 eura (Tbr.7.st.1.), sastavljanje podneska od 28. 8. 2023. – očitovanje na odgovor na tužbu i dostavljenu dokumentaciju, iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 13. 9. 2023. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), zastupanje na ročištu 17. 10. 2023. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), sastavljanje podneska od 22. 7. 2024. – očitovanje na nalaz i mišljenje sudskog vještaka i specifikacija tužbenog zahtjeva, iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), sastavljanje podneska od 8. 4. 2025. – očitovanje na podnesak tuženice od 10. 10. 2024. iznos od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), zastupanje na ročištu 21. 5. 2025. iznos od 200,00 eura (Tbr.9.t.1.), i pristup na ročište za objavu iznos od 100,00 eura (Tbr.9.t.3.), što zbrojeno iznosi 1.700,00 eura. Tom iznosu treba dodati trošak vještačenja od 300,00 eura, koji je bio neophodan jer je tuženica osporila visinu tužbenog zahtjeva, stoga ukupni trošak tužitelja iznosi 2.000,00 eura. Tužitelju nije dosuđen trošak za sastavljanje troškovnika jer isti nije propisan Tarifom.

U Karlovcu 4. rujna 2025.

Sutkinja Sylviane Kraljević

Uputa o pravom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se predaje pismeno u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda, a podnosi se Županijskom sudu.

Dostavljeno:

1.Odvjetnica Irina Daskal

2.ODO u Karlovcu, Građansko – upravni odjel