- 1 -

Broj: Ppž-6812/2023

 

                                                                                    Broj: Ppž-6812/2023

 

 

 

                                

                                   U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

                                                                     

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. Z. D. zbog prekršaja iz čl. 247. st. 7. u vezi st. 2. t. 1. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20.), odlučujući o žalbi okr. Z. D., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba u Rabu od 22. svibnja 2023. broj: Pp G-18/2020-53, u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

I.               Odbija se kao neosnovana žalba okr. Z. D. i potvrđuje prvostupanjska presuda. 

             

II.               Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona okr. Z. D. obvezan je naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka 40 eura (četrdeset eura)/301,38 kuna (tristo jedna kuna i trideset osam lipa), u roku 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalna služba  u Rabu od 22. svibnja 2023. broj: Pp G-18/2020-53 proglašen je krivim okr. Z. D. da je, na način činjenično opisan u izreci presude počinili prekršaj iz čl. 247. st. 7. u vezi st. 2. t. 1. Zakona o strancima, za koji mu je izrečena novčana kazna 1.320,00 eura/9.945,54 kuna,  koju je dužan platiti u roku 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu 25,00 eura/188,36 kuna.

 

2.              Protiv te presude okr. Z. D. po branitelju odvjetniku I. S. iz Odvjetničkog društva V. & Partneri podnio je žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              Žalitelj smatra da prvostupanjski sud, donoseći pobijanu presudu, počinio bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. i  t. 11. Prekršajnog zakona.

 

5.1.              Po mišljenju žalbe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona počinjena je time što je izreka pobijane presude proturječna sama sebi u odnosu na razloge zbog kojih je prvostupanjski sud odlučio u istoj izreci, a to iz razloga što iz same izreke proizlazi da predmetnom spisu Državnog inspektorata doista prileže izjave građana prikupljene tijekom inspekcijskog nadzora, a koje takve, u smislu čl. 90. Prekršajnog zakona, predstavljaju nezakonite dokaze.   

 

5.2.              Međutim, po ocjeni ovog suda, izreka pobijane presude nije proturječna sama sebi, niti iz nje proizlazi da se temelji na nezakonitim dokazima, obuhvaća sve podatke navedene u čl. 183. Prekršajnog zakona, jasno je navedeno za koje se djelo okrivljenik proglašava krivim, uz naznaku činjenica i okolnosti koje čine obilježja prekršaja te onih o kojima ovisi primjena Prekršajnog zakona i Zakona o strancima, kao propisa kojim je prekršaj propisan.

 

6.              Nadalje, žalitelj smatra da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu budući da zapisniku Državnog inspektorata prileže izjave građana prikupljene tijekom inspekcijskog nadzora. Žalitelj se poziva na ustaljenu sudsku praksu najviših sudskih instanci  u RH koji potvrđuju pravni stav da se sadržaj izjava dobivenih od osoba saslušanih tijekom inspekcijskog nadzora ima smatrati u pogledu dokazne vrijednosti  jednakim podacima koje policija dobiva kroz obavljene obavijesnih razgovora sa građanima, a koji se po sili zakona moraju kao nezakoniti dokazi izdvojiti iz svakog prekršajnog spisa, sve iz razloga što tijela inspekcijskog nadzora nisu ovlaštena ispitati u svojstvu osumnjičenika ili svjedoka građane od kojih dobivaju informacije tijekom obavljanja inspekcijskog nadzora.   

 

 

6.1.              Nije u pravu okrivljenik da se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima.

 

              Naime, čl. 158. st. 6. Prekršajnog zakona propisano je da, prikupljajući obavijesti, ovlaštena osoba tijela državne uprave, kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora, mogu osobu ispitati u svojstvu osumnjičenika sukladno odredbama toga Zakona o ispitivanju okrivljenika u prekršajnom postupku. sukladno čl. 158. st. 8. Prekršajnog zakona zapisnik o ispitivanju osumnjičenika iz st. 6. toga članka može se koristiti kao dokaz u postupku.

 

            Nadalje, čl. 158. st. 7. Prekršajnog zakona je propisano da ovlaštena osoba tijela državne uprave kada postupa u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora može ispitati i osobe u svojstvu svjedoka sukladno odredbama toga Zakona o ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku, a takvi zapisnici o ispitivanju svjedoka, na temelju čl. 158. st. 8. Prekršajnog zakona, mogu se koristiti kao dokaz u postupku. Čl. 173. Prekršajnog zakona propisuje da će se pri ispitivanju svjedoka u prekršajnom postupku smisleno primjenjivati odredbe koje važe u Zakonu o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22.;dalje ZKP/08) za ispitivanje svjedoka.

 

Čl. 158. st. 5. druga rečenica, Prekršajnog zakona propisuje:

 

„Kao dokaz u prekršajnom postupku mogu se koristiti i zapisnici koje su tijela nadzora sačinila obavljajući nadzor prema posebnim propisima, ako su ti zapisnici sačinjeni prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku ili posebnim propisima kojima se uređuje nadzor.“

 

6.2. Imajući u vidu naprijed citirane odredbe Prekršajnog zakona, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da se, suprotno navodima žalbe, pobijana presuda temelji na zakonitim dokazima, sukladno čl. 158. Prekršajnog zakona.

 

6.3.              Naime, uvidom u zapisnik o obavljenom inspekcijskom nadzoru obrta Z., zidarski obrt, vl. Z. D. od 30. prosinca 2019. utvrđeno je da je Z. D. upoznat s predmetom inspekcijskog nadzora te u smislu čl. 70 Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09.;dalje ZUP) upozoren da ako za utvrđivanje određenih činjenica ne postoje drugi dokazi, za utvrđivanje takvih činjenica može se kao dokazno sredstvo uzeti i izjava stranke. Nadalje, u smislu čl. 158. st. 6. Prekršajnog zakona, upoznat je da ima pravo uzeti branitelja kojeg sam odabere koji može biti nazočan njegovom ispitivanju te nije dužan iznijeti obranu niti odgovarati na pitanja, na što je Z. D.  izjavio da je upoznat s predmetom inspekcijskog nadzora, da se odriče prava na branitelja i da će odgovarati na postavljena pitanja.

 

              Uvidom u isti zapisnik utvrđeno je da je M. K. upozoren da je kao svjedok koji sudjeluje u postupku inspekcijskog nadzora sukladno odredbi čl. 63. i 64. Zakona o općem upravnom postupku i čl. 173. Prekršajnog zakona, upozoren da je dužan govoriti istinu, da ne smije ništa prešutjeti, da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, te su mu dana upozorenja sukladno čl. 63. ZUP-a.

 

              Također, uvidom u zapisnik o izjavi ozlijeđenog V. Č. od  11. prosinca 2019. utvrđeno je da je kao svjedok upozoren u skladu s odredbama čl. 64. st. 6. ZUP-a.

 

6.4.               Iz svega naprijed navedenog proizlazi da su zapisnici o ispitivanju Z. D. u svojstvu osumnjičenika, zapisnik o ispitivanju svjedoka M. K. i zapisnik o ispitivanju svjedoka V. Č., zakoniti dokazi u smislu čl. 158. st. 5., 6. i 7. prekršajnog zakona te se na temelju čl. 158. st. 8. mogu koristiti kao dokaz u postupku.

 

6.5.              Iz navedenih razloga neosnovana je žalba zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. i t. 10. Prekršajnog zakona.

 

7.               Žalbom se ističe i bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, odnosno povreda prava na obranu odnosno prava na „jednakost oružja“ i ostvarenje konfrontacijskog prava u odnosu na dokaze na kojima se temelji optužba. Žalitelj ističe da je prvostupanjski sud od ukupno 5 dokaznih prijedloga proveo samo jedan, koji se odnosi na saslušanje S. K. te na taj način povrijedio okrivljenikovo pravo na pošteno i pravično suđenje koje mu jamči čl. 29. st. 1. Ustava RH i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, zahtjev o neposrednom saslušanju svjedoka M. K. i V. Č., koji jedini imaju neposredna saznanja o onome što se inkriminiranog dana događalo na predmetnom gradilištu je utemeljen, a neprovođenjem navedenih dokaza okrivljeniku je bila uskraćena mogućnost da učinkovito ospori optužbe protiv sebe, što znači izravno kršenje njegovih ustavnih i konvencijskih prava.  

 

7.1.              Iz pisane obrane okrivljenika razvidno je da je predložio da se u postupku u svojstvu svjedoka saslušaju M. K. i S. K., ošt. V. Č., inspektor rada koji je vršio predmetni inspekcijski nadzor te da se provede vještačenje po vještaku zaštite na radu na okolnost broja radnika koje je potrebno angažirati za proces rada skidanja  krovnog prozora i djelomičnog popravka krova.               

7.2.              Prvostupanjski je sud neposredno ispitao svjedoka S. K., a odbio je prijedlog za provođenje vještačenja i ispitivanje inspektora rada iz razloga navedenih u t. 14. obrazloženja pobijane presude, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.  Na glavnu raspravu 18. svibnja 2020. sud je u svojstvu svjedoka pozvao V. Č., koji je izostanak opravdao telefonskim putem, navodeći da je bolestan te je sud u nazočnosti okrivljenika pročitao zapisnik o izjavi ozlijeđenog V. Č. od 11. prosinca 2019. Okrivljenik, nakon što je pročitan iskaz svjedoka V. Č., paušalno je prigovorio istinitosti tog iskaza, ali nije predlagao da se svjedok ponovno pozove i ispita u njegovoj nazočnosti, niti je predlagao provođenje suočenja. Iz obrazloženja pobijane presude vidljivo je da je prvostupanjski sud ocijenio iskaz svjedoka V. Č. jasnim i preciznim, otklanjajući na taj način paušalni prigovor okrivljenika u odnosu na istinitost njegovog iskaza. Na toj glavnoj raspravi okrivljenik je bio upoznat da će se pisanim putem zakazati nova glavna rasprava, na koju će biti pozvani svjedoci M. K. i S. K.

 

7.3.               Slijedeća glavna rasprava zakazana je za 29. ožujka 2023. Iz zapisnika o glavnoj raspravi vidljivo je da je prvostupanjski sud, kada je utvrđivao  pretpostavke za održavanje glavne rasprave, konstatirao da na glavnu raspravu nije pristupio uredno pozvan okr. Z. D., svoj izostanak nije opravdao, niti je pristupio branitelj odvjetnik I. S., a da je uredno pozvani svjedok V. Č. svoj izostanak opravdao, dok za svjedoka M. K. u spisu nema dokaza o primitku poziva. Na slijedećoj glavnoj  17. svibnja 2023. Sud je konstatirao da na glavnu raspravu nije pristupio uredno pozvan okr. Z. D., svoj izostanak nije opravdao, niti je pristupio uredno pozvan branitelj okrivljenika odvjetnik I. S., niti je svoj izostanak opravdao, a nije pristupio svjedok M. K., niti je svoj izostanak opravdao. Prvostupanjski je sud, pravilno, na temelju ovlaštenja iz čl. 167. st. 6. Prekršajnog zakona pročitao iskaz svjedoka M. K. dan inspektorici rada na zapisnik o ispitivanju svjedoka 30. prosinca 2019., a koji je, kako je već rečeno, zakonit dokaz sukladno čl. 173. Prekršajnog zakona u vezi čl. 285. ZKP/08. 

 

7.4.              Naime, čl. 167. st. 6. Prekršajnog zakona određeno je da će se ranije iznesena ili pisano podnesena obrana okrivljenika, iskazi svjedoka i pribavljeni nalaz i mišljenje vještaka pročitati ako postoje uvjeti za održavanje glavne rasprave bez nazočnosti tih osoba, pri čemu su uvjeti za održavanje glavne rasprave bez nazočnosti svjedoka propisani u čl. 167. st. 4. Prekršajnog zakona. Tom zakonskom odredbom jasno je propisano „ako druge pozvane osobe nisu došle na glavnu raspravu, ona će se održati i bez njihove nazočnosti“, što znači da je za održavanje glavne rasprave bez svjedoka nužno da je svjedok bio pozvan na tu glavnu raspravu. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je postupio sukladno odredbi čl. 162. st. 2. Prekršajnog zakona i na glavnu raspravu 17. svibnja 2023. pozvao svjedoka  M. K., koji se, uredno pozvan, pozivu nije odazvao, niti svoj izostanak opravdao te pročitao njegov iskaz. Na opisani način bili su ostvareni uvjeti za čitanje iskaza navedenog svjedoka (čl. 167. st. 6. u vezi st. 4. Prekršajnog zakona).

 

Iskazi svjedoka pribavljeni prema uvjetima čl. 158. st. 8. Prekršajnog zakona dokaz su u prekršajnom postupku i ako se svjedoci ne odazovu u postupku, mogu se čitati na raspravi. Dakle, pod uvjetom da je svjedok pozvan u postupku, a ne odazove se, sud će odlučiti da li se rasprava može održati bez njegove nazočnosti, te u tom slučaju postupiti u smislu odredbe čl. 167. st. 6. Prekršajnog zakona, kako je pravilno i zakonito postupio prvostupanjski sud na glavnoj raspravi 17. svibnja 2023.

 

7.5.               Iz navedenih razloga, nije povrijeđeno pravo na obranu okrivljenika, a za napomenuti je da okrivljenik niti njegov branitelj nisu pristupili na glavnu raspravu 29. ožujka 2023. i 17. svibnja 2023. iako su prethodno bili obaviješteni da će se na glavnu raspravu pozvati svjedoci koji su predloženi od strane okrivljenika u pisanoj obrani.

 

8.              U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje okrivljenik u žalbi ponavlja svoju obranu pred prvostupanjskim sudom i ne iznosi nikakve nove činjenice, koje nisu bile poznate prvostupanjskom sudu.

 

8.1.              Međutim, nasuprot tvrdnjama žalbe kojima okrivljenik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio okrivljenika krivim za počinjeni prekršaj. Prvostupanjski je sud u postupku pročitao pisanu obranu okr. Z. D., izveo materijalne dokaze koji prileže spisu predmeta te ispitao svjedoke I. Č., A. Č. i S. K. G. te ocjenom izvedenih dokaza  donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenika za prekršaj iz čl. 247. st. 7. u vezi st. 2. t. 1. Zakona o strancima. 

 

8.2.              Prvostupanjski je sud na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Razloge prvostupanjske odluke u cijelosti prihvaća i ovaj sud, pa kako okrivljenik nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

 

8.3.               Obrazloženje pobijane presude prvostupanjskog suda u skladu je s odredbama Prekršajnog zakona, Zakona o strancima i praksom Visokog prekršajnog suda. Slijedom navedenog, kako ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge koje je iznio prvostupanjski sud u svojoj odluci u t. 15-21, na njih upućuje žalitelja, radi nepotrebnog ponavljanja. Naime, u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: U-III-3917/2021 od 29. ožujka 2022., Ustavni sud ponavlja, kad je riječ o pravu na obrazloženu sudsku odluku, ono nameće sudovima obvezu pravilnog ispitivanja podnesaka, tvrdnji i dokaza koje su stranke iznijele, te da presude sudova trebaju na odgovarajući način sadržavati razloge na kojima se temelje (usporedi s Ajdarić protiv Hrvatske, br. 20883/09, § 34., presuda od 13. prosinca 2011., i Jaćimović protiv Hrvatske, br. 22688/09, § 46., presuda od 31. listopada 2013.). Međutim, to pravo se ne može tumačiti tako da zahtijeva detaljan odgovor na svaku tvrdnju stranke u postupku, već mjera do koje se primjenjuje ova dužnost davanja obrazloženja ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Posebno, kada odbija žalbu, žalbeni sud može jednostavno prihvatiti razloge koje je iznio prvostupanjski sud u svojoj odluci (vidi García Ruiz protiv Španjolske [Vv], br. 30544/96, § 26., presuda od 21. siječnja 1999., i Sanchez Cardenas protiv Norveške, br. 12148/03, § 49., presuda od 4. listopada 2007.). Pri tome niži sud treba dati dovoljne razloge za svoju odluku da to omogući strankama učinkovito korištenje pravnih sredstava (vidi Hirvisaari protiv Finske, br. 49684/99, § 30., presuda od 27. rujna 2001., i Sanchez Cardenas, navedeno, § 49.).

 

8.4.              Iz navedenih razloga, ocjenjujući pravilnom odluku prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđeno činjenično stanje, ovaj drugostupanjski sud smatra neosnovanom žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

 

9.              Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i  žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka.

 

9.1.              Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je novčana kazna 1.320,00 eura/9.945,54 kuna, a koja kazna mu je izrečena prvostupanjskom presudom, primjerene stupnju krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

9.2.   Naime, kako to navodi i prvostupanjski sud u t. 27. obrazloženja pobijane presude, nakon počinjenja prekršaja, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o strancima ("Narodne novine" br. 114/22.), koji, zbog konverzije valute, za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno niži posebni minimum i posebni maksimum novčane kazne. Naime, „starim“ Zakonom o strancima ("Narodne novine" br. 130/11., 74/13., 69/17., 46/18., 66/19., 53/20., 133/20.) za počinjeni prekršaj bila je propisana novčana kazna od 10.000,00 do 15.000,00 kuna za svakog stranca, dok je „novim“ Zakonom o strancima propisana novčana kazna od 1.320,00 do 1.990,00 eura (9.945,54 do 14.993,66 kuna).

 

9.3.              Prvostupanjski je su okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u propisanom posebnom minimumu „novog“, povoljnijeg Zakona za okrivljenika, koja je, primjerena je i dostatna  kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te ovaj sud  smatra, da će se kažnjavanjem okrivljenika izrečenom novčanom kaznom postići svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

 

10.               Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 40 eura/301,38 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika. 

 

11.               Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

          Zagreb, 6. rujna 2023.

 

 

Zapisničar:                                                                                                 Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Robert Završki, v. r.                                                                                       Gordana Korotaj, v.r.             

 

 

              Presuda se dostavlja  Općinskom sudu u Crikvenici u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.