,
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski prekršajni sud u Splitu
Stalna služba u Sinju
Broj: Pp-1276/2024-13
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji Ombreti Bareza uz sudjelovanje Emilje Plazibat kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika LVB, zbog prekršaja iz čl. 79. st. 1. t. 10. i st. 7. i dr. Zakona o slatkovodnom ribarstvu (Narodne novine 63/19), optužnim prijedlogom broj: klasa: 324-06/24-01/24, ur.broj:525-12/810-24-3 od 25. siječnja 2024. i dopunom istog od 21. veljače 2024., Ministarstva poljoprivrede, Uprave ribarstva Zagreb, u smislu čl. 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13,157/13, 110/15, 118/18,114/22), na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 04. rujna 2025., u odsutnosti okrivljenika,
p r e s u d i o j e
Okrivljenik: LVB pok. L i H rođene G, iz [adresa], rođen **.**.1969. u [adresa], umirovljenik, SSS, oženjen, troje djece, srednjeg imovnog stanja, OIB: [osobni identifikacijski broj], drž. RH, nekažnjavan,
k r i v j e
I.što je 21. prosinca 2023. na ribolovnoj vodi rijeci Rudi nizvodno od mosta Otok-Grab u 19,20 sati obavljao ribolov pastrve u vrijeme lovostaja na pastrvu što je suprotno članku 51. stavak 1. Zakona o slatkovodnom ribarstvu te članka 2. stavak 1. Naredbe o zaštiti riba u slatkovodnom ribarstvu (NN 82/05, 139/06) kojim je propisan lovostaj pastrve u periodu od 01. listopada do 28./29. veljače,
dakle, obavljao ribolov u vrijeme lovostaja,
čime je počinio prekršaj iz čl. 51. st.1. Zakona o slatkovodnom ribarstvu (Narodne novine 63/19), suprotno čl. 2. st. 1. Naredbe o zaštiti riba u slatkovodnom ribarstvu (Narodne novine 82/05, 139/06), a kažnjiv po čl. 79. st. 1. t. 10. i st. 7. Zakona o slatkovodnom ribarstvu,
II.što je iste prigode kao pod tč. I. izreke obavljao ribolov te onemogućio obavljanje službe ribočuvaru koji ga je zatekao na vodi, u ribolovu na način da se odbio identificirati te predočiti ribolovnu dozvolu odnosno pružiti sve potrebne podatke čime je onemogućio ribočuvaru sastavljanje zapisnika o utvrđenom prekršaju,
dakle, ribočuvaru nije omogućio obavljanje ribočuvarske službe, nije pružio sve potrebne podatke, obavijesti i pomoć u vezi s obavljanjem službe,
čime je počinio prekršaj iz čl. 37. st.1. Zakona o slatkovodnom ribarstvu (Narodne novine 63/19), a kažnjiv po čl. 75. st. 6. istog Zakona,
pa se temeljem istih odredbi, a primjenom čl. 33., čl. 37. st. 3. tč. 1. i čl. 39. Prekršajnog zakona (Narodne novine 107/07, 39/13, 157/13, 110/15,118/18, 114/22), okrivljeniku,
utvrđuje
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 100,00 (sto) eura, za djelo iz tč. I.,
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 200,00 (dvjesto) eura, za djelo iz tč. II. izreke presude.
Temeljem čl. 39. Prekršajnog zakona okrivljeniku se
izriče
UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 (tristo) eura.
Izrečenu novčanu kaznu okrivljenik je dužan platiti u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude, a u protivnom ista će se izvršiti u skladu sa čl. 34. Prekršajnog zakona.
Ako okrivljenik u navedenom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Temeljem čl.139.st.3. i čl.138. st. 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, na ime paušalnih troškova prekršajnog postupka a sve u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove odluke pod prijetnjom prisilnog izvršenja.
Obrazloženje
1. Ministarstvo poljoprivrede, Uprava za ribarstvo Zagreb, podnijela je 13. veljače 2024. ovom Sudu optužni prijedlog i dopunu istog od 26. veljače 2024., protiv okrivljenika LVB , zbog prekršaja iz čl. 79. st. 1. t.10. i st. 7. i čl. 75. st. 6. Zakona o slatkovodnom ribarstvu, činjenično i pravno opisanih u izreci presude.
2. Okrivljenik ispitan pred ovim Sudom iskazuje da se ne smatra krivim premda da je sporne prigode bio na rijeci Rudi i obavljao ribolov ali kako da je on branitelj i da ima pravo obavljati ribolov na svim vodama da je mislio da za njega lovostaj ne vrijedi i da ga ne ograničava i da je lovio u vrijeme lovostaja koji je propisan od 01. listopada do 28./29. veljače. Što da se tiče drugog prekršaja da ne zna kako je to onemogućio obavljanje službe ribočuvaru jer da mu osobne isprave nije mogao dati budući nisu bile kod njega , a on da živi svega 200 metara dalje od tog mjesta i da ih je mogao donijeti, da se identificirao , a čuvar da ga je zaskočio kao da je kriminalac.
3.U dokaznom postupku svjedok ribočuvar LV iskazuje da je navedene prigode na ribolovnoj vodi rijeci Rudi nizvodno od mosta Otok-Grab zatekao okrivljenika LVB koji je bio u ribolovu na pastrvu u vrijeme dok je lovostaj pastrve ,a koji traje od 01. listopada do kraja veljače slijedeće godine. Kad da je s njim pokušao razgovarati da nije bio suradljiv i premda da mu je rekao ime i prezime, a da ga i on poznaje kao LVB međutim da ne zna druge podatke da je okrivljenik rekao da nema osobnih isprava i da nema ribolovnu dozvolu kod sebe i da će otići kući donijeti isprave , a on da ga nije mogao pustiti da ode jer da nije znao hoće li se vratiti. Da je napisao zapisnik , a okrivljenik da je odbio bilo što potpisati ali kad da je došla policija da je pristao dati kompletne podatke i predao ribolovni alat. Na poseban upit kako je znao da se radi baš o ribolovu na pastrvu ističe da je okrivljenik imao varalicu koja je isključivo za lov pastrve.
4. Na temelju ovako provedenog postupka a cijeneći provedene dokaze po slobodnom uvjerenju sud smatra dokazanim da je okrivljenik počinio prekršaje iz izreke upravo na način kako je to činjenično opisano i pravno označeno u izreci presude.
5. Sud je ovako odlučio ocjenjujući obranu okrivljenika LVB te iskaz svjedoka ribočuvara LV. Naime, okrivljenik negira počinjenje prekršaja ističući da se ne smatra krivim premda da je sporne prigode obavljao ribolov ali da je on branitelj i da ima pravo obavljati ribolov na svim vodama pa da je mislio da za njega lovostaj ne vrijedi premda da je lovio na rijeci Rudi u vrijeme lovostaja koji je propisan od 01. listopada do 28./29. veljače. Što da se tiče drugog prekršaja da je dao ime i prezime , a isprave da nije imao. Obrana okrivljenika nije prihvaćena jer je neuvjerljiva. Naime, to što okrivljenik ističe da je branitelj i da je smatrao da za njega lovostaj ne vrijedi ne može biti prihvaćeno jer to što okrivljenik kao branitelj ima dozvolu ribolova na svim vodama ne znači da to može obavljati i u vrijeme lovostaja, a što se tiče drugog prekršaja upravo okrivljenik ističe da se identificirao ali da nije imao osobnih isprava međutim svjedok ribočuvar ističe da okrivljenik nije htio dati druge podatke osim imena i prezimena i da nije htio predati ribolovni alat i da je sve to učinio tek po dolasku policije. Posebno svjedok ističe da je okrivljenik imao posebnu varalicu koja služi isključivo za lov na pastrve i da je po tome znao da se radi o lovu na pastrve. Iskaz svjedoka prihvaćen je u cijelosti kao jasan, okolnosan i uvjerljiv i ne ostavlja nikakvu dvojbu u pogledu odlučnih činjenica, pogotovo što okrivljenik priznaje da je bio u ribolovu u vrijeme lovostaja pa analizirajući i ocjenjujući svaki dokaz pojedinačno kao i dovodeći ih u međusobnu vezu, cijeneći provedene dokaze po slobodnom sudačkom uvjerenju temeljem odredbe čl. 88.st.2. Prekršajnog zakona zaključeno je da su se u ponašanju okrivljenika stekla sva zakonska obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret, a u provedenom dokaznom postupku nema dokaza koji bi upućivali suprotno te je donesena odluka kao u izreci.
6. Prilikom odmjeravanja kazne sud je uzeo u obzir postojeće okolnosti, težinu prekršaja, način počinjenja, nastale posljedice, imovno i obiteljsko stanje, držanje nakon djela, dok posebno otegotnih okolnosti sud nije našao, a upravo slijedom svega navedenog izrečena je novčana kazna primjenom čl. 37. st. 3. tč. 1. PZ-a za svako djelo odnosno ublažena je kazna za svako djelo uzevši olakotnim nekažnjavanost okrivljenika kao i protek vremena od počinjenja prekršaja jer upravo taj protek vremena ukazuje da okrivljenik više nije činio slične prekršaje, premda je zaprijećena novčana kazna od 132,72 eura do 995,42 eura za djelo iz tč. I. izreke presude dok je za djelo iz tč. II. izreke zaprijećena novčana kazna od 663,61 euro do 1990,84 eura, a sutkinja smatra da su kazne primjerene počinjenim prekršajima, stupnju odgovornosti i vrsti prekršaja, očekujući da će se i na ovaj način postići svrha kažnjavanja, kako okrivljenik više ne bi bio počinitelj ovakvih ili sličnih prekršaja, a temeljem čl. 152.st.3. Prekršajnog zakona određen je rok plaćanja novčane kazne te ukoliko dvije trećine izrečene novčane kazne okrivljenik uplati u predviđenom roku smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
7. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl.138. st. 3. a u vezi čl. 139. st. 3. PZ-a, a sve obzirom na složenost i trajanje prekršajnog postupka te imovno stanje okrivljenika.
8. Na temelju iznesenih razloga presuđeno je kao u izreci.
U Sinju 04. rujna 2025.
Zapisničarka:
Sutkinja :
Emilja Plazibat v.r.
Ombreta Bareza v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude žalba se može podnijeti u roku od 8 dana od dana primitka presude, a koja se podnosi u dva istovjetna primjerka putem ovog Suda, a za nadležni sud.
DN-a:
-okrivljeniku
-tužitelju
-ovdje
