Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-434/2024-4

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Anti Karloviću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženice EGS iz [adresa] Ct. [obrt] [osobni identifikacijski broj], [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vaić & Dvorničić d.o.o. Rijeka, radi ukidanja rješenja o nasljeđivanju i utvrđenja nasljednika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P-678/2023- 8 od 19. prosinca 2023., u sjednici vijeća 4. rujna 2025 .

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku, poslovni broj P-678/2023-8 od 19. prosinca 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška te zahtjev tuženice za naknadu troška sastava odgovor na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Ukida se Rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-181/14-8, UPP/OS-58/14- 8 od dana 29.09.2014., donesenog od strane javnog bilježnika Miljenke Katunar u Krku, u ostavinskom postupku iz pok. MG, koje je postalo pravomoćno dana 29.09.2014, te se njegovim jedinim nasljednikom utvrđuje tužitelj.

II. Ukida se Rješenje o nasljeđivanju poslovni broj: O-579/20, UPP-OS-68/2020 od dana 02.12.2020., u ostavinskom postupku iz pok. MG.

III. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda brisanje upisa izvršenog temeljem ranijih navedenih Rješenja i uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ukinutog Rješenja poslovni broj O-181/14-8, UPP/OS- 58/14-8 od dana 29.09.2014, te se nalaže zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda izvršiti prijenos prava vlasništva sa pok. MG na ime ovdje tužitelja."

2. Nadalje je odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine u sadržaju pobliže navedenom kao u izreci.

3. Točkom III. izreke tužitelju je naloženo nadoknaditi tuženici trošak postupka u iznosu od 750,00 eur/5.650,88kn.

4. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, te obveže tuženicu na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Tuženica je odgovorila na žalbu tužitelja, sve žalbene navode smatra neosnovanima te predlaže da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

6. Žalba nije osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja u navedenom sadržaju.

8. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio:

-da je rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-181/14-8, UPP/OS-58/14-8 od 29. rujna 2014. koje je donijete po javnoj bilježnici Miljenki Katunar iz Krka raspravljena ostavina iz pok. MG (oca tužitelja) koje rješenje je postalo pravomoćno 29. rujna 2014.,

-da su tužitelj i njegov brat MG, kao zakonski nasljednici pok. oca MG sudjelovali u ostavinskom postupku u kojem je utvrđeno da je otac tužitelja hrvatski državljanin, umro u Švedskoj 20. travnja 2014.; da su na ročištu za ostavinsku raspravu 26. lipnja 2014. bili nazočni tužitelj i njegov brat MG, da je tužitelj dao nasljedničku izjavu kojom svoj nasljedni dio na ostavinskoj imovini ostavitelja ustupa bratu MG, koji je prihvatio svoj nasljedni dio kao i ustup sunasljednika – tužitelja, te je citiranim rješenjem o nasljeđivanju MG proglašen nasljednikom iza smrti pok. oca,

-da je brat ostavitelja MG umro 2020., da je iza njegove smrti također vođen ostavinski postupak i donijeto rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-579/20, UPP-OS-68/2020 od 2. prosinca 2020. kojim je kao njegova nasljednica proglašena supruga, tuženica, dok da tužitelj u tom ostavinskom postupku nije sudjelovao,

-da tužitelj u činjeničnim navodima tužbe osim naprijed navedenih utvrđenja navodi i da je njegov brat EG nakon očeve smrti, 20. svibnja 2014. dao izjavu pred nadležnim tijelom u Švedskoj, ovjerenu apostille, a iz sadržaja koje izjave proizlazi da prema očevoj želji, svoj nasljedni dio ustupa sunasljedniku bratu – tužitelju; da tužitelj tvrdi da je jednom dana nasljednička izjava neopoziva, te da je stoga, sukladno nasljedničkoj izjavi brata od 20. svibnja 2014., tužitelj trebao biti proglašen nasljednikom na ostavinskoj imovini iza smrti pok. oca, zbog čega da je rješenje o nasljeđivanju iza pok. oca nezakonito,

-da je tuženica u odgovoru na tužbu osporila tužbeni zahtjev kao neosnovan.

9. Na temelju naprijed navedenih činjenica koje između stranaka nisu niti sporne prvostupanjski sud je odlučujući o tužbenom zahtjevu ocijenio da isti nije osnovan. Pozvao se na odredbe čl. 129., čl. 133. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 – dalje ZN), zatim odredbu čl. 220. st. 8. ZN-a. Imao je u vidu i odredbu čl. 135. ZN-a kojom je regulirano da se izjava o odricanju od nasljedstva ili o prihvatu nasljedstva ne može opozvati te je zaključio da je tužitelj, kao nasljednik sudjelovao u ostavinskom postupku iza smrti pok. oca, da je isti na ostavinskoj raspravi dao nasljedničku izjavu iz koje jasno proizlazi da svoj nasljedni dio ustupa sunasljedniku, bratu EG, koji se također na održanoj ostavinskoj raspravi prihvatio svog nasljednog dijela kao i ustup tužitelja.

10. Prvostupanjski sud je cijeneći odredbu čl. 232. ZN-a kojom je reguliran učinak pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju i zapisu, da je stavkom 2. regulirano što je utvrđeno pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju može pobijati jedino onaj koji po odredbama ovoga Zakona nije vezan pravomoćnošću rješenja o nasljeđivanju te da on to može pobijati jedino putem parnice s osobama u čiju korist glasi utvrđenje čiju istinitost osporava, zatim da stavak 3. propisuje da pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga za što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi niti su na nju bile uredno osobno pozvane, da stavak 4. propisuje da pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane osobe koje tvrde da im je zbog ostaviteljeve smrti pripalo nasljedno pravo na temelju oporuke ili zakona ili da im je pripalo pravo na neki zapis, ako nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi niti su na nju bile uredno osobno pozvane, da prema stavku 5. pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju vezane su osobe koje su kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi ili su na nju bile uredno osobno pozvane, osim kada pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nisu vezane – glede prava koja bi za njih proizlazila iz naknadno pronađene oporuke, -glede prava čije je utvrđenje ovisilo o tome kako će neko sporno pitanje biti riješeno u parnici ili upravnom postupku na koji ih je ostavinski sud uputio ili ih je trebao uputiti ako to pitanje nije bilo riješeno prije pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, -ako su ispunjene pretpostavke pod kojima bi u parničnom postupku mogle zahtijevati ponavljanje postupka, prvostupanjski sud je zaključio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva zaključujući da s obzirom na činjenicu da je tužitelj sudjelovao u ostavinskom postupku iza smrti pok. oca, tužitelj je sukladno odredbi čl. 232. st. 5. ZN-a vezan pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju.

11. U odnosu na daljnji zahtjev tužitelja kojim traži ukidanje rješenja o nasljeđivanju donesenog iza smrti tužiteljevog brata pok. MG broj O- 579/20, UPP-OS-68/2020 od 2. prosinca 2020., a koje je također postalo pravomoćno, prvostupanjski sud je ocijenio da tužitelj nije zakonski nasljednik iza smrti pok. brata, u smislu odredbe čl. 11. st. 3. ZN-a, koji nije imao djece, a budući da su oba roditelja umrla prije ostavitelja, da je tuženica pravilno proglašena nasljednicom iza smrti pok. supruga MG.

12. Uz to, prvostupanjski sud je podredno ocijenio o neosnovanosti tužbenog zahtjeva i iz razloga da tužitelj u situaciji kada su rješenja o nasljeđivanju kako iza smrti pok. oca i iza smrti pok. brata postala pravomoćna, da tužitelj ne može uspješno u parničnom postupku tužbom tražiti da se ta rješenja o nasljeđivanju ukinu, i tužitelj proglasi nasljednikom iza smrti pok. oca.

13. S obzirom na okolnost da je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan prvostupanjski sud je odbio i prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine, kao neosnovan, dok je o naknadi parničnog troška odlučio primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

14. Sva opisana činjenična utvrđenja kao potpuna i pravilna prihvaća i ovaj sud, jer proizlaze iz stanja u spisu, te ista žalbenim navodima tužitelja nisu dovedena u sumnju.

15. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

16. Tužitelj u žalbi osporavajući pravilnost u primjeni materijalnog prava navodi da prvostupanjski sud nije imao u vidu niti da je ocijenio sadržaj izjave koju je tužiteljev brat MG dao 20. svibnja 2014. u Švedskoj, a prema kojoj izjavi je tužiteljev brat svoj nasljedni dio iza smrti oca ustupio tužitelju. Tužitelj ustraju na tvrdnji da je jednom dana nasljednička izjava neopoziva u smislu odredbe čl. 135. ZN-a, pa da je u takvim okolnostima sud pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebao prihvatiti, jednako kao i prijedlog za određivanje privremene mjere.

17. Opisani žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani.

18. Prvostupanjski sud je, s obzirom na nesporno utvrđeno činjenično stanja pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u primjeni odredbe čl. 232. ZN-a, kojom odredbom su regulirani učinci pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju. Tužitelj spada u krug osoba koji je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza očeve smrti vezan u smislu odredbe čl. 232. st. 5. ZN-a budući da je tužitelj na ostavinskoj raspravi iza očeve smrti, dao nasljedničku izjavu kojom svoj nasljedni dio ustupa sunasljedniku, bratu MG, a brat tužitelja, koji je također nazočio ostavinskoj raspravi prihvatio je svoj nasljedni dio, kao i ustup tužitelja. U takvim okolnostima, te budući da sukladno citiranoj zakonskoj odredbi pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave, u situaciji kada im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici, a neprijeporno tužitelju takvo pravo nije priznato, tužbeni zahtjev je pravilno odbijen kao neosnovan bez obzira na okolnost da je tužiteljev brat 20. svibnja 2014. dao spomenutu nasljedničku izjavu kojom svoj nasljedni dio ustupa tužitelju, kao sunasljedniku.

19. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da u situaciji kada je rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno, tužbenim zahtjevom se ne može tražiti ukidanje pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju kao što to tužitelj traži predmetnom tužbom, te tražiti da se tužitelja utvrdi jedinim nasljednikom iza smrti pok. oca.

20. Stoga žalbeni navodi tužitelja o suprotnom nisu osnovani.

21. U situaciji kada je tužbeni zahtjev tužitelja, sada pravomoćno odbijen kao neosnovan, pravilno je prvostupanjski sud odbio i prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere navedenog sadržaja radi osiguranja nenovčane tražbine, jer tužitelj nije učinio vjerojatnim niti je dokazao postojanje nenovčane tražbine radi čijeg osiguranja traži određivanje privremene mjere, sve u smislu odredbe čl. 346. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24).

22. Okolnost da je prvostupanjski sud o privremenoj mjeri odlučio presudom, umjesto rješenjem, sama za sebe, pored svih ostalih okolnosti nije bila od utjecaja na zakonitost odluke suda o odbiću prijedloga tužitelja za određivanje privremene mjere.

23. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

24. Slijedom svega obrazloženog te primjenom odredbi čl. 368. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

25. Ocijenjeno je da podnošenje odgovora na žalbu nije bilo potrebno za vođenje parnice pa je stoga zahtjev tuženice za sastav odgovora na žalbu odbijen kao neosnovan (čl. 155. ZPP-a).

U Rijeci 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić