Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž Ovr-339/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sucu tog suda Alenu Perhatu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja ĆO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Radivoju Mačešiću-Biscuoli, odvjetniku iz Pule, protiv protivnika osiguranja 1. ŠO, 2. RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. GO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi određivanja privremene mjere, odlučujući o žalbi predlagatelja osiguranja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-587/2025-2 od 07. srpnja 2025. godine, dana 04. rujna 2025. godine,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba predlagatelja osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-587/2025-2 od 07. srpnja 2025. godine.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda odbijen je prijedlog predlagatelja osiguranja za određivanje privremene mjere koji glasi:
„Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivnicima osiguranja u iznosu od 12.539,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od 01. siječnja 2089. godine do isplate po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, a od 01. siječnja 2023. godine pa do 29. prosinca 2023. godine u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, određuje se privremena mjera zabranom otuđenja ili opterećenja nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Puli-Pola, zemljišnoknjižni odjel Pula, i to:
-k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR., k. o. [katastarska općina], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], oznake zemljišta Kuća i dvorište., 10. Suvlasnički dio: 1/40. , 11. Suvlasnički dio: 5/80., 12. Suvlasnički dio: 5/80,
-k. č. br. [katastarska čestica] (ranije kč. br. [katastarska čestica] ZGR, [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina])., k. o. [katastarska općina], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], oznake zemljišta [adresa], Dvorište, Kuća, [adresa]., 16. Suvlasnički dio: 1/20., 17. Suvlasnički dio: 5/40., 18. Suvlasnički dio: 5/40 i
-k. č. br. [katastarska čestica]/ZGR., k. o. [katastarska općina], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška], oznake zemljišta Zgrada, štala., 9. Suvlasnički dio: 1/20, 10. Suvlasnički dio: 5/40, 11. Suvlasnički dio: 5/40.
Zabilježbu privremene mjere zabranom protivniku osiguranja provest će Općinski sud u Puli-Pola, Zemljišnoknjižni odjel Pula, te se zabrana smatra provedenom dostavom ovog rješenja zemljišnoknjižnom odjelu tog suda. Nalaže se Općinskom sudu u Puli-Pola, zemljišnoknjižnom odjelu Pula, da provede privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja gore opisanih nekretnina zabilježbom te zabrane u zemljišnoj knjizi.
Zabrana se smatra provedenom dostavom ovog rješenja protivniku osiguranja.
Ova privremena mjera ima učinak do proteka 15 dana nakon nastupa uvjeta za ovrhu nakon pravomoćnog okončanja parničnog postupka poslovni broj P-198/2025 ili do drugačije odluke suda.
Žalba ne odgađa provedbu ove privremene mjere.
Nalaže se protivnicima osiguranja da predlagatelju osiguranja naknade trošak ovog postupka osiguranja u roku od 8 dana.“
2. Protiv tog rješenja pravovremenu žalbu podnosi predlagatelj osiguranja, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZPP), u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona («Narodne novine» br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, u nastavku teksta: OZ), te predlaže da se pobijano rješenje preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
3. Žalba nije osnovana.
4. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev predlagatelja osiguranja radi osiguranja njegove novčane tražbine prema protivnicima osiguranja u ukupnom iznosu od 12.539,00 eura, s pripadajućim zateznim kamatama od dospjelosti do isplate.
5. U vezi toga utvrđuje da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine time što je pred tim sudom pokrenuo parnični postupak pod poslovnim brojem P-198/2025 radi isplate, te je u prilogu tužbe dostavio Elaborat procjene vrijednosti nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] iz 2006. godine, koji sadržajno predstavlja i procjenu vrijednosti ulaganja u predmetne nekretnine do 2006. godine, odnosno da je njime prikazana vrijednost nekretnina prije i nakon adaptacije.
6. Međutim, prvostupanjski sud utvrđuje da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim da je ispunjena druga zakonska pretpostavka za određivanje zatražene privremene mjere, propisana odredbom članka 344. OZ-a, tj. opasnost da će bez takve mjere protivnici osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, niti je učinio vjerojatnim da bi isti bez predložene mjere pretrpjeli samo neznatnu štetu, u kojem slučaju ne bi bio dužan dokazivati opasnost da bi bez takve mjere protivnici osiguranja spriječili ili znatno otežali naplatu njegove tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati (članak 344. stavak 2. OZ-a).
6.1. Naime, sud prvog stupnja utvrđuje kako opasnost osujećenja ostvarenja tražbine mora proizlaziti iz konkretnog ponašanja protivnika osiguranja koji svoju imovinu rasprodaje, skriva ili na koji drugi način njome raspolaže, sve sa svrhom osujećenja tražbine vjerovnika, pa da je predlagatelj osiguranja u tom smislu bio dužan učiniti vjerojatnim postojanje subjektivne opasnosti, odnosno navesti i dokazati konkretna ponašanja protivnika osiguranja kojima oni rasprodaju, skrivaju ili na drugi način raspolažu svojom imovinom sa svrhom osujećenja naplate tražbine predlagatelja, a da činjenični navodi iz tužbe da postoji realna i izvjesna opasnost da će protivnici osiguranja otuđiti predmetne nekretnine nisu sami po sebi dovoljni za zaključak da isti poduzimaju mjere radi osujećenja naplate tražbine, te da predlagatelj osiguranja ne navodi konkretna ponašanja protivnika osiguranja kojima oni rasprodaju, skrivaju ili na drugi način raspolažu svojom imovinom sa svrhom osujećenja naplate tražbine predlagatelja osiguranja.
6.2. Pri tome utvrđuje paušalnima navode predlagatelja osiguranja da protivnici osiguranja, ukoliko ne misle raspolagati predmetnim nekretninama, ne trpe nikakvu štetu određivanjem predložene privremene mjere, a ako isti misle raspolagati predmetnom nekretninama, da je predložena mjera opravdana i osnovana, u vezi čega utvrđuje da se pojam neznatne štete ocjenjuje prema okolnostima konkretnog slučaja, a da je teret dokaza za primjenu odredbe članka 344. stavak 2. OZ-a bio na predlagatelju osiguranja, koji nije dokazao da određivanjem predložene privremene mjere ne bi nastala nikakva šteta protivnicima osiguranja.
6.3. Prvostupanjski sud utvrđuje i kako okolnost da jedan protivnik osiguranja (RO) živi u inozemstvu, ali ima nekretnine u Republici Hrvatskoj iz vrijednosti kojih bi se predlagatelj osiguranja kao tužitelj, ukoliko uspije u parnici, mogao namiriti, ne predstavlja razlog propisan odredbom članka 344. stavak 3. OZ-a. Naime, u vezi toga utvrđuje da bi se opasnost koju normira potonja odredba OZ-a mogla presumirati u slučaju da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim da protivnik osiguranja RO imovinu na kojoj bi se imala provesti ovrha ima u inozemstvu, te da isti u vrijeme kad će se protiv njega moći tražiti ovrha u zemlji neće imati imovinu iz koje bi se tražbina mogla namiriti, pa utvrđuje kako činjenica da je protivnik osiguranja RO inozemna fizička osoba sama za sebe nema nikakav utjecaj na presumpciju opasnosti ostvarivanja tražbine u inozemstvu, jer da je jedino bitno (odlučno) treba li se tražbina koju treba osigurati ostvariti u inozemstvu.
7. S obzirom na navedeno, utvrđuje kako za određivanje predložene privremene mjere nisu ispunjene sve kumulativno propisane pretpostavke iz odredbe članka 344. OZ-a, pa odlučuje kao u izreci pobijanog rješenja.
8. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a, utvrđeno je da prilikom donošenja pobijanog rješenja nije počinjena neka od tih povreda.
9. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijana odluka nema postupovnih nedostataka na koje ukazuje žalba, te se u svemu može valjano ispitati.
10. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim sve kumulativno propisane pretpostavke za određivanje privremene mjere opisanog sadržaja iz odredbe članka 344. stavak 1. OZ-a, tj. opasnost da će protivnici osiguranja bez takve mjere spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati, niti je učinio vjerojatnim da bi isti bez predložene mjere pretrpjeli samo neznatnu štetu (članak 344. stavak 2. OZ- a), a pravilno je i utvrđenje suda da za određivanje predložene privremene mjere nisu ispunjene pretpostavke niti u smislu odredbe članka 344. stavak 3. OZ-a.
11. Za svoja činjenična i pravna utvrđenja na kojima je zasnovao pobijanu odluku prvostupanjski sud je naveo jasne, detaljne i pravno utemeljene razloge, koje kao takve prihvaća i ovaj sud, pa su slijedom toga neosnovani svi oni žalbeni navodi predlagatelja osiguranja kojima osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pravilnost primijenjenog materijalnog stanja, jer iz činjeničnih navoda na kojima je isti utemeljio predmetni prijedlog za određivanje privremene mjere niti po stajalištu ovog suda ne proizlazi osnovanost tog prijedloga.
12. Stoga je žalbu predlagatelja osiguranja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi s odredbom članka 21. stavak 1. OZ-a.
U Rijeci, 04. rujna 2025. godine.
S U D A C :
Alen Perhat
