Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-7373/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice specijalistice, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog OO, zbog prekršaja iz članka 286. stavka 4. i 12. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 4. srpnja 2025., broj:Pp-11120/2024, u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba okr. OO kao osnovana i preinačuje pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, tako da se okr. OO za činjenično opisano postupanje u točki I. izreke pobijane presude pravno označeno djelom iz članka 286. stavka 4. i 12. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na temelju citiranog propisa utvrđuje novčana kazna u iznosu od 1.500,00 EUR (tisućupetsto eura), a za činjenično opisano postupanje u točki II. pravno označeno prekršajem iz članka 282. stavka 1. i 9. istog Zakona utvrđuje se novčana kazna u iznosu od 1.500,00 EUR (tisućupetsto eura), pa se okr. OO na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 3.000,00 EUR (tritisuće eura), u koju se na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunava vrijeme uhićenja 31. svibnja 2024. i dalje zadržavanja na temelju rješenja prvostupanjskog suda do 14. lipnja 2024., kao 15 (petnaeset) dana zatvora, odnosno kao 597,30 EUR (petstodevedesetsedam eura i trideset centi), pa je okrivljeniku preostalo za platiti 2.402,70 EUR (dvijetisućečetiristodva eura i sedamdeset centi), koju kaznu je dužan platiti u roku od devedeset dana od primitka ove presude, pa ako u tom roku plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, smatrat će se da je kazna u cjelini plaćena.

II

U ostalom dijelu, odbija se žalba okr. OO kao neosnovana te se, u pobijanom a nepreinačenom dijelu, prvostupanjska presuda potvrđuje.

III Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okr. OO je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 70,00 EUR (sedamdeset eura), u roku trideset dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju okr. OO proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 286. stavka 4. i 12. i članka 282. stavka 1. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju cit. propisa za svako pojedino djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od 8 i 7 dana, a potom je na temelju članka 39. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 15 dana.

1.1. Na temelju članka 40. Prekršajnog zakona okrivljeniku je vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem, i to uhićenja 31. svibnja 2024. i dalje zadržavanja po sudu do 14. lipnja 2024., uračunato u izrečenu kaznu, kao 15 dana zatvora.

1.2. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

1.3. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 eura.

2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem branitelja iz Odvjetničkog društva Ljubičić - Vrdoljak d.o.o., odvjetnika u Splitu, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava te zbog odluke o kazni.

2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu počinjenje povrede materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Suprotno paušalnim žalbenim navodima, kojima žalitelj citira zakonski tekst odredbe članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, po ocjeni ovog suda, izreka presude je razumljiva i jasna, pri čemu je prvostupanjski sud korektno prenio bitan sadržaj dokaznog materijala predmeta i dao jasno određenje o njegovom vrednovanju, tako da pobijana presuda u pogledu utvrđenja prekršajne odgovornosti i prekršajno pravne sankcije sadrži razumljive, određene i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu proturječni, niti su razlozi u suprotnosti s izrekom i izvedenim dokazima u postupku, kako to bez ikakve konkretizacije upire žalitelj. Stoga je ovaj sud mišljenja da nije počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, kako to neosnovano ističe žalitelj.

6. Međutim, u pravu je žalitelj da je za počinjene prekršaje izrečena prestroga kazna, budući da uz veću težinu djela počinjenih u stjecaju, prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne, nisu pravilno cijenjene sve okolnosti od utjecaja na kaznu iz članka 36. Prekršajnog zakona. Iako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio kao otegotnu okolnost prekršajnu kažnjavanost, tu okolnost nije pravilno vrednovao, budući da se radi o jednoj pravomoćnoj kažnjavanosti unutar tri godine, za neistovrsni prometni prekršaj, minimalnom novčanom kaznom (kako to proizlazi iz mjerodavne evidencije nadležnog Ministarstva). Stoga je i ovaj sud mišljenja da nisu ostvareni uvjeti za strožu vrstu kazne, pa je prihvatio žalbu okrivljenika te je imajući u vidu poznate materijalne i životne prilike (sa zapisnika kod suda), preinačio odluku o kazni tako da je za svaki pojedini prekršaj odmjerio novčanu kaznu unutar raspona propisanih kazni za te prekršaje (od 1.320,00 do 2.650.00 eura ili do 60 dana zatvora), smatrajući da će se svrha kažnjavanja postići blažom vrstom kazne, kako je na to upire i žalitelj. Izrečenu kaznu ovaj sud smatra primjerenom za izražavanje društvenog prijekora zbog počinjenog prekršaja, u svemu pogodnom za utjecaj na počinitelja i ostale građane da se ubuduće klone takvih djela.

6.1. U izrečenu novčanu kaznu, na temelju članka 40. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona, uračunato je vrijeme koje je okrivljeniku u vezi s prekršajima oduzeta sloboda u ukupnom trajanju od 15 dana, s time da se svaki dan zatvora izjednačuje sa 39,82 eura, što ukupno iznosi 597,30 eura.

6.2. Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine preostalog dijela kazne za uplatu, u za to određenom roku.

7. Pogrešna je konstatacija okrivljenika o postojanju uvjeta za oslobođenje od kazne, jer prema odredbi članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona sud može okrivljenika osloboditi od kazne kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio ili je platio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak ili da se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu. Međutim, u predmetnom slučaju (s obzirom na okolnosti počinjenih prekršaja) ne proizlazi ispunjenje niti jednog od zakonom propisanih uvjeta.

8. Ispitujući u smislu odredbe članka 202. stavka 5. Prekršajnoga zakona odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca ovaj sud je utvrdio da je ista utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teži oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela te potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje zaštitne mjere određeno u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati i stupnjem počiniteljeve opasanosti.

9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.

10. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 207. i 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. rujna 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nada Horvatović, v. r.

Renata Popović, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka za spis, okrivljenika i tužitelja.