Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Povrv-399/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu Mireli Popović Brletić, kao sucu pojedincu, na prijedlog sudske savjetnice Nore Kišur, u pravnoj stvari tužitelja SVEA EKONOMI d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića-Gavrana 11, OIB: 17863542417, zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Škarica i partneri j.t.d., Zagreb, protiv tuženika ČO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Vukić i partneri d.o.o., Rijeka, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 27. lipnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 04. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marina Belavića iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv- 1148/2024 (sudski predmet), UPP/OS-Ovrv-43/2024 (javnobilježnički predmet), od 11. travnja 2024., u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 1.976,28 eura (tisuću devetsto sedamdeset šest eura i dvadeset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 18. listopada 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 81,95 (osamdeset jedan euro i devedeset pet centi), u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 1.317,03 eura (tisuću tristo sedamnaest eura i tri centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana donošenja ove odluke, 04. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se preostali dio zahtjeva tužitelja za isplatu troškova parničnog postupka preko dosuđenih 1.317,03 eura pa do zatraženih 1.592,03 eura, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marina Belavića iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv-1148/2024 (sudski predmet), UPP/OS-Ovrv-43/2024 (javnobilježnički predmet), od 11. travnja 2024., u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 102,20 eura (sto dva eura i dvadeset centi) sa zakonskim zateznim kamatama, te se utvrđuje da je tužba tužitelja u tom dijelu povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelj je, inicijalno kao ovrhovoditelj, prijedlogom za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 31. siječnja 2024., od tuženika kao ovršenika potraživao novčani iznos od 2.078,48 eura glavnice s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na daj iznos od 29. svibnja 2023. pa do isplate, kao i trošak ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, javnog bilježnika Marina Belavića iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv-1148/2024 (sudski predmet), UPP/OS-Ovrv- 43/2024 (javnobilježnički predmet), od 11. travnja 2024., naloženo je tuženiku kao ovršeniku isplatiti tužitelju kao ovrhovoditelju zatraženi iznos glavnice s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te troškovima ovršnog postupka u iznosu od 275,00 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. U pravovremeno izjavljenom prigovoru protiv rješenja o ovrsi (list 18-19 spisa), tuženik kao ovršenik je osporio doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u cijelosti, navodeći kako tuženik ne bi imao evidentiranih dospjelih dugovanja prema ovrhovoditelju, odnosno tužitelju. Tuženik u bitnom dalje navodi da je ovrhovoditelj, odnosno tužitelj pokrenuo ovopredmetni postupak temeljem nepostojeće pravne osnove jer da u vjerodostojnoj ispravi temeljem koje je postupak pokrenut, stoji kako ovršenik, odnosno tuženik ima dug temeljem ugovora br. 29787045-129654, ali da tuženik nikad nije zaključio takav ugovor. Osporavajući istinitost predmetne vjerodostojne isprave, navodeći da bi iz iste proizlazilo da ovrhovoditelj, odnosno tužitelj uopće u poslovnim knjigama nema evidentirano potraživanje, tuženik je kao ovršenik predložio staviti pobijano rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuti provedene radnje, te nastaviti postupak kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Sada pravomoćnim ovosudnim rješenjem poslovni broj: 43: Povrv-399/2024 od 03. listopada 2024., stavljeno je izvan snage Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-1148/2024 (sudski predmet), UPP/OS-Ovrv- 43/2024 (javnobilježnički predmet) od 11. travnja 2024., donijeto od javnog bilježnika Marina Belavića iz Rijeke, u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Podneskom dostavljenim na spis predmeta 30. listopada 2024. (list 30-33 spisa), tužitelj se očitovao na prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi, ističući u istom podnesku u bitnome da je Multitude Bank p.l.c., ranijeg naziva Ferratum Bank p.l.c., u svojstvu vjerovnika, s tuženikom u svojstvu korisnika, 28. ožujka 2023. sklopila Ugovor o kreditu broj 1245204 i to potrošački kredit Plus kredit, osiguran jamstvom treće osobe s iznosom glavnice kredita, a kojim se vjerovnik-imenovana banka, obvezala korisniku- tuženiku pozajmiti novčani iznos od 1.900,00 eura i koji je potpisan digitalnim potpisom korisnika-tuženika i vjerovnika-imenovane banke, istoga dana. Tužitelj dalje navodi da je vjerovnik bio spreman odobriti kredit tuženiku jedino ako obveze plaćanja tuženika temeljem predmetnog ugovora o kreditu budu osigurane jamstvom koje izda kreditno sposobna fizička ili pravna osoba, uslijed čega je tuženik s društvom SIA DEP u svojstvu jamca potpisao Opće uvjete za davanje Jamstva, čime se SIA DEP društvo obvezalo prihvatiti i preuzeti osiguranja svih korisnikovih obveza plaćanja preuzetih na temelju predmetnog ugovora o kreditu, sukladno Standardnim uvjetima ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Republici Hrvatskoj, a korisnik-tuženik se obvezao jamcu platiti naknadu u iznosu i rokovima određenima Prilogom 1 uz predmetne Opće uvjete za davanje Jamstva. Standardnim uvjetima ugovora o kreditu koji su sastavni dio predmetnog ugovora o kreditu koji je tuženik sklopio, opisan je između ostalog i pojam te postupak sklapanja ugovora o kreditu, pojam jamstva i jamca, te je određeno da sklapanjem Posebnih uvjeta ugovora o kreditu korisnik, odnosno tuženik potvrđuje i jamči da je pravovremeno, odnosno prije nego je ugovor o kreditu postao obvezujući za tuženika, pročitao predmetni ugovor o kreditu te da je suglasan s odredbama istoga, kao i da, između ostalog, shvaća da će Ferratum banka isplatiti kredit u skladu s ugovornim odredbama samo ako bilo kakav iznos koji treba temeljem istog ugovora dospjeti, bude osiguran jamstvom. Tuženik da je o sklapanju ugovora o jamstvu, koji je sklopljen na daljinu, obaviješten dostavom istog ugovora i računa. U skladu sa člankom 2. stavkom 1. Općih uvjeta za davanje Jamstva, tuženik da je svoj pristanak na iste, odnosno na sklapanje ugovora o jamstvu, izjavio elektroničkim putem, a obavijest o sklapanju istih, u smislu članka 2. stavka 3. Općih uvjeta za davanje Jamstva, tuženik da je zaprimio putem elektroničke pošte. Tužitelj dalje navodi da je između vjerovnika i tuženika 28. ožujka 2023. osim navedenog sklopljen i potpisan i Dodatak Posebnim uvjetima ugovora o kreditu, kojim su stranke suglasno dodale novi stavak ugovora kojim su navele podatke o jamcu, SIA DEP. Ugovorom o cesiji sklopljenim između SIA DEP i Global Guarantee OÜ, trgovačko društvo Global Guarantee OÜ je otkupilo tražbinu koju je SIA DEP imalo prema tuženoj, a potom je tužitelj, Ugovorom o cesiji zaključenim između Global Guarantee OÜ i tužitelja, otkupio od istog društva, između ostalog i tražbinu prema tuženiku. Tužitelj je predmetnim podneskom povukao tužbeni zahtjev za dio glavnice potraživanja plaćen sa zakašnjenjem, zajedno s pripadajućim kamatama, te za trošak ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je ustrajao kod zahtjeva za isplatu glavnice dugovanja u preostalom iznosu od 1.976,28 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 18. listopada 2024. pa do isplate, te zakonskim zateznim kamatama obračunatima do 17. listopada 2024. u iznosu od 81,95 eura, odnosno ukupni novčani iznos od 2.058,23 eura, sve budući da je tuženik nakon pokretanja ovopredmetnog postupka, izvršio uplatu dijela dugovanja u iznosu od 500,00 eura.

5.1. Podneskom dostavljenim na ovosudni spis predmeta 29. svibnja 2025. (list 140-143 spisa), tužitelj je u bitnome ponovio navode iz očitovanja tužitelja na prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi (točka 5. obrazloženja ove odluke), dodatno ističući kako je temeljem članka 2. točke 9. Standardnih uvjeta ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Republici Hrvatskoj, tuženik mogao slobodno sam odabrati kreditno sposobnu fizičku ili pravnu osobu koja će tuženiku dati jamstvo za obveze istog temeljem predmetnog ugovora o kreditu. Dodatno je tužitelj istaknuo kako je na temelju ugovora o cesiji sklopljenog između tužitelja i ranijeg vjerovnika Guarantee Services OÜ, kao i ugovora sklopljenog između Multitude bank p.l.c. i SIA DEP, te ugovora sklopljenog između SIA DEP i Guarantee Services OÜ, određeno da će na temelju osnovnog ugovora o cesiji iz 2022. vjerovnici svoja potraživanja prenositi prema graničnim datumima i to portfelje identificiranih tražbina koje ustupitelji periodički prodaju i prenose na primatelja potraživanja, a koja potraživanja predstavljaju dospjele neplaćene dugove, što je sve navedeno u Prilogu 1, a za koja potraživanja raniji vjerovnici dostavljaju cesionaru svu dostupnu dokumentaciju, i koji niz prijenosa tražbina da je dokazan u spis dostavljenim ugovorima i aneksima, kao i obaviješću o ustupu potraživanja. Tužitelj dalje navodi da je tuženik nakon iniciranja ovopredmetnog postupka, odnosno 25. ožujka 2024. izvršio uplatu dijela utuženog dugovanja u visini od 500,00 eura, shodno čemu je tužitelj podneskom od 30. listopada 2024. precizirao, odnosno smanjio tužbeni zahtjev. U odnosu na drugu uplatu tuženika u visini od 500,00 eura, tužitelj navodi da se ista uplata ne odnosi na podmirenje predmetne osnove potraživanja tužitelja, a da je sam tuženik predmetnim uplatama priznao sklapanje ugovora o kreditu i isplatu predmetne pozajmice. Tužitelj dalje ističe kako je Zakonom o kreditnim institucijama („Narodne novine“ broj 159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 70/19, 47/20, 146/20, 151/22, 145/24) regulirano poslovanje kreditnih institucija sa sjedištem izvan Republike Hrvatske, a na području Republike Hrvatske, kojim člankom 84. je propisano kako financijska institucija sa sjedištem u drugoj državi članici Europske unije može pružati financijske usluge u Republici Hrvatskoj ako ima odobrenje za pružanje predmetnih financijskih usluga u matičnoj državi članici te ako ispunjava ostale uvjete iz istog članka. Trgovačko društvo Multitude Bank p.l.c. u smislu navedenog da ima odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja u Malti kao državi svojeg sjedišta, te da se isto nalazi na Popisu kreditnih i financijskih institucija sa sjedištem u Europskoj uniji koje mogu neposredno pružati uzajamno priznate usluge na području Republike Hrvatske, a koji popis je javno objavljen na internetskim stranicama Hrvatske narodne banke.

5.2. Podneskom dostavljenim na spis predmeta 12. lipnja 2025. (list 148-150 spisa), tužitelj je u bitnome ponovio navode već iznijete tijekom postupka, dodatno ističući kako je predmet ovog spora Ugovor o jamstvu koji je tuženik sklopio, a da je potraživanje temeljem Ugovora o kreditu koji je tuženik sklopio bilo predmetom pravomoćno dovršenog ovršnog postupka. U odnosu na uplate tuženika izvršene nakon iniciranja ovosudnog postupka, tužitelj navodi da ne osporava da su te predmetne uplate izvršene s računa RO, za korist tužitelja, provedene, ali je podneskom od 30. listopada 2024. tužbeni zahtjev smanjen samo za iznos jedne uplate koja je izvršena na konto dugovanja iz Ugovora o jamstvu koji je predmetom ovog postupka, dok je druga uplata izvršena i knjižena na konto dugovanja iz predmetnog Ugovora o kreditu, radi namirenja koje tražbine je u tijeku drugi ovršni postupak. Tužitelj dalje navodi kako je specifikacija potraživanja tužitelja dostavljena uz podnesak od 30. listopada 2024., te je da je specifikacija svih potraživanja koja su se predmetnim ugovorima o cesiji prenosila, uobičajeno priložena u vidu tablice koja predstavlja prilog ili dodatak ugovora o cesiji, na koji način da su sastavljeni i ovopredmetni ugovori o cesiji, ističući pritom odredbe članka 80. i 90. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje: ZOO), koje reguliraju pitanje ugovora o cesiji, a kojima nije propisano obvezno opisivanje tražbina koje su predmetom cesije u samom ugovoru, kao uvjeta valjanosti ugovora o cesiji. Tužitelj zaključno navodi kako bi navodi tuženika da se predmetna izjava o jamstvu ne odnosi na konkretan pravni posao, bila paušalna, jer da je suprotno vidljivo već iz Dodatka posebnim uvjetima ugovora o kreditu koji se primjenjuje na korisnike u Republici Hrvatskoj, a koji je sklopljen radi unošenja odredbe o identitetu jamca u ugovor o kreditu. Zaključno tužitelj predlaže službenim putem pribaviti ispis prometa po računu tuženika, a radi utvrđivanja okolnosti je li predmetna pozajmica tuženiku zaista isplaćena, istovremeno odustajući od predloženog dokaza financijskim vještačenjem.

6. Podneskom dostavljenim na ovosudni spis predmeta 14. studenog 2024. (list 127-128 spisa), tuženik je u bitnom ustrajao kod navoda iznesenih u predmetnom prigovoru protiv rješenja o ovrsi, osporavajući da bi postojala utužena obveza tuženika, a da tužitelj dostavljenim ispravama nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva, koje isprave da ne udovoljavaju zakonskim pretpostavkama za valjanost i nastanak ugovora, niti da bi dostavio dokaz o tome da bi tuženiku odobrio i isplatio pozajmicu, a da ne postoje ni dokazi o izvršenom navodnome podmirenju duga po kreditu, po jamcu. Tuženik je istaknuo prigovor ništetnosti predmetnog ugovora o kreditu jer da je isti zaključila osoba koja ne bi imala odobrenje u smislu članka 19.j Zakona o potrošačkom kreditu. Zaključno, tuženik je osporio i tužbeni zahtjev tužitelja preciziran podneskom od 30. listopada 2024. iz razloga jer da je tuženik izvršio ne samo jednu, kako to tužitelj navodi, nego dvije uplate od 500,00 eura svaka, pa u tom smislu prilaže potvrde o plaćanju te predlaže da se od banke tuženika zatraži potvrda.

7. Radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaze uvidom u spisu priležeću materijalnu dokumentaciju i to: Izvadak iz poslovnik knjiga tužitelja od 31. siječnja 2024. (list 7 spisa), prigovor tuženika protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (list 18-19 spisa), podnesak tužitelja dostavljen na spis predmeta 30. listopada 2024. (list 30-33 spisa), Posebne uvjete ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj, od 28. ožujka 2023., digitalno potpisane od tuženika (list 36-37 spisa), Dodatak Posebnim uvjetima ugovora o kreditu koji se primjenjuje na korisnike u Hrvatskoj, od 28. ožujka 2023., digitalno potpisan od tuženika (list 38 spisa), Standardne uvjete ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj s Dodatkom 1(list 39-54 spisa), Jamstvo sklopljeno 28. ožujka 2023. (list 55-61 spisa), poruku elektroničke pošte trgovačkog društva SIA DEP, tuženiku od 28. ožujka 2023., s obavijesti o sklopljenom jamstvu (list 62 spisa), ovjereni prijevod apostilirane izjave Multitude bank p.l.c., od 29. studenog 2022. i ovjerene potvrde trgovačkog društva SIA DEP od 22. prosinca 2022. (list 63-78 spisa), ovjereni prijevod ugovora o cesiji između trgovačkog društva Guarantee Services OÜ i tužitelja (list 79-119 spisa), dvojezični ugovor o prijenosu od 28. rujna 2023., sklopljen između trgovačkog društva Guarantee Services OÜ i tužitelja (list 120-122 spisa), saldo kartica za tuženika, od 17. listopada 2024. (list 123-125 spisa), obavijest trgovačkog društva SIA DEP o prijenosu potraživanja, od 03. listopada 2023. (list 126 spisa), podnesak tuženika dostavljen na spis predmeta 14. studenog 2024. (list 127-128 spisa), snimku zaslona ekrana s potvrdom o uplati (list 129-130 spisa), podnesak tužitelja dostavljen na spis predmeta 29. svibnja 2025. (list 140-143 spisa), ispis „napomene“ s internetske stranice Hrvatske narodne banke (list 144 spisa), podnesak tužitelja dostavljen na spis predmeta 12. lipnja 2025. (list 148-150 spisa), Opće uvjete za davanje jamstva (list 151-155 spisa), s prilogom 1 (list 156 spisa), dopis tužitelja od 30. ožujka 2023. adresiran tuženiku u vezi s naknadom za pružanje jamstva u odnosu na ugovor o kreditu broj 1245204 (list 157-158 spisa).

8. Nakon ocjene svih dokaza u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23- dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja, preciziran podneskom tužitelja od 30. listopada 2024., osnovan u cijelosti.

9. Na ročištu održanom u ovopredmetnom postupku 27. lipnja 2025., tuženik je učinio nespornom činjenicu da je istome predmetna pozajmica isplaćena, čime je isti posredno učinio nespornom i činjenicu da je predmetni ugovor o kreditu zaista sklopio, shodno čemu je tužitelj odustao od predloženog dokaza pribave prometa po računu tuženika. Tuženik je nadalje, a obzirom tužitelj nije sporio izvršenje uplata tuženika nakon iniciranja ovopredmetnog postupka, odustao od predloženog dokaza da se od banke tuženika zatraži provjera izvršenja istih uplata.

10. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati novčani iznos od ukupno 2.058,23 eura s osnove sklopljenog ugovora o jamstvu, odnosno Općih uvjeta za davanje jamstva sklopljenog između prednika tužitelja kao vjerovnika i tuženika kao dužnika, od čega iznos od 1.976,28 eura s osnove glavnice potraživanja s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. listopada 2024., a iznos od 81,95 eura s osnove zakonskih zateznih kamata obračunatih do 17. listopada 2024. na zakašnjelo plaćeni dio dugovanja tuženika.

10.1. Neprijeporno je da tuženik utužene iznose nije platio. U ovom postupku je sporno je li prijenos tražbine prema tuženiku, a na tužitelja, valjan, kao i je li tuženik obvezan platiti utuženi iznos tužitelju, te je li ugovor o kreditu kojega je tuženik sklopio, ništetan.

11. Iz Posebnih uvjeta ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj (list 36-37 spisa), utvrđeno je kako je tuženik kao korisnik, s Multitude Bank p.l.c. kao vjerovnikom, zaključio potrošački kredit za iznos glavnice od 1.900,00 eura, uvećano za iznos premije od 104,31 eura, uz 18 mjesečnih otplata, te iznos dospjele mjesečne otplate od 111,35 eura, pa iz sadržaja posebnih uvjeta predmetnog ugovora o kreditu proizlazi da je tuženik prihvatio da mu se isplati iznos od 1.900,00 eura, uvećano za trošak obrade kredita u visini od 104,31 eura, a obvezao se vratiti vjerovniku, iznos od 2.004,31 eura (1.900,00 eura uvećano za trošak premije od 104,31 eura). Iz naprijed navedenog proizlazi da je tuženik prihvatio uvjete i odredbe pod kojima joj je iznos od 1.900,00 eura plaćen, a istovremeno je pristao i na osiguranje jamstvom treće osobe, u ovom slučaju SIA DEP, odnosno prihvatio je Standardne uvjete ugovora o kreditu koji se primjenjuju na korisnike u Hrvatskoj (list 39-54 spisa), sklapanje kojeg ugovora o jamstvu je dodatno potvrđeno kroz Dodatak Posebnim uvjetima Ugovora o kreditu koji se primjenjuje na korisnike u Hrvatskoj (list 38 spisa), kojim je aneksiran ranije sklopljen ugovor o kreditu i to ugovornom odredbom s podacima o jamcu, predniku tužitelja, trgovačkom društvu SIA DEP.

12. Pozivanje tuženika na ništetnost predmetnog ugovora o kreditu iz razloga navedenih u članku 19.j Zakona o potrošačkom kreditiranju jest neosnovano. Naime člankom 19.j Zakona o potrošačkom kreditiranju propisano je da je ugovor o kreditu ništetan ako je isti sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju. U konkretnom predmetu, Multitude Bank p.l.c., kao vjerovnik s kojim je tuženik sklopio ugovor o kreditu, koju okolnost osim što je tuženik priznao čineći nespornim činjenicu da je istome isplaćena predmetna pozajmica (ugovorom određeni novčani iznos), isto je priznao i vršeći sukcesivne otplate ovdje utuženog dugovanja, a sukladno članku 240. stavku 2. ZOO-a, ima odobrenje pružanja usluga potrošačkog kreditiranja, obzirom je isto navedeno na javno dostupnom Popisu kreditnih i financijskih institucija sa sjedištem u [adresa], koje mogu neposredno pružati uzajamno priznate usluge na području Republike Hrvatske, pri čemu isto trgovačko društvo ima pravo obavljati usluge pod brojem 2. iz Priloga I. Direktive 2013/36/EU, uključujući i potrošačko kreditiranje, otkup potraživanja s regresom i drugo (list 144 spisa), a koji Popis je objavljen od strane Hrvatske narodne banke. Navedeno u smislu Zakona o kreditnim institucijama prema kojem kreditne i financijske institucije iz država članica Europske unije, uključujući i države potpisnice Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru, mogu na području Republike Hrvatske pružati uzajamno priznate usluge koje su ovlaštene pružati u matičnoj državi članici.

12.1. Iako sud doista na ništetnost pazi po službenoj dužnosti, obveza je stranaka iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i prigovore, kako bi sud mogao ispitati osnovanost istih, ali što u ovom slučaju tuženik ne čini, odnosno, tužitelj, na kojemu je teret svih dokaza, materijalnom dokumentacijom dostavljenom na spis predmeta, takve prigovore otklanja. Pritom je odredbom članka 7. stavka 1. ZPP-a propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, pri čemu se osobito ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu se sud vodi načelom stranačke istine, a ne traženja materijalne istine, te je svaka stranka dužna u postupku dokazivati činjenice na koje se i poziva. U smislu odredbe članka 7. stavka 2. ZPP-a, sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile osim ukoliko idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3. ZPP-a).

12.2. Štoviše, predmet ovog postupka niti nije zahtjev tužitelja za isplatu temeljem ugovora o kreditu kojega je neprijeporno tuženik sklopio, već za isplatu tužitelju naknade za pružanje jamstva temeljem sklopljenog ugovora o jamstvu.

13. U odnosu na zakonitost prijenosa tražbine, odnosno niza prijenosa tražbine do tužitelja, a koje prijenose tuženik u naravi osporava, ističe se sljedeće.

13.1. Sukladno članku 80. ZOO-a, vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, s time što ugovor o ustupanju nema učinak prema dužniku ako su on i vjerovnik ugovorili da ovaj neće moći prenijeti tražbinu na drugoga ili da je neće moći prenijeti bez dužnikova pristanka. Ako ovo potonje nije ugovoreno, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, a sukladno članku 82. stavku 1. ZOO-a.

14. Iz Ugovora o cesiji sklopljenom između trgovačkog društva Guarantee Services OÜ i tužitelja 28. rujna 2023., utvrđeno je da je između istih društava, i to trgovačkog društva Guarantee Services OÜ kao cedenta i tužitelja kao cesionara, zaključen ugovor o ustupu nenaplaćenih potraživanja prema fizičkim osobama, rezidentima Republike Hrvatske, pri čemu je određeno da će se prijenosi tražbina vršiti periodički i pri čemu su identificirane tražbine koje se ustupaju, uključujući i ovopredmetnu. Pristanak dužnika, odnosno tuženika na ovaj prijenos nije bio nužan jer je člankom 80. stavkom 1. ZOO-a određeno da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da je s prednikom tužitelja ugovorio zabranu ustupanja tražbine, odnosno da je ustup tražbine uvjetovan pristankom tuženika, pa je prema tome dugovanje tuženika zakonito preneseno tužitelju. Dakle, tuženik je sklapanjem poviše navedenog ugovora o cesiji, stupio u cijelosti u pravni odnos s tužiteljem kao novim vjerovnikom, za što nije bio potreban njegov pristanak. U pogledu visine tražbine, tužitelj istu dokazuje saldo karticom za tuženika.

15. Iz sadržaja ugovora o jamstvu, odnosno Općih uvjeta za davanje jamstva i pripadajućeg priloga (list 151-156 spisa) proizlazi da je tuženik prihvatio Standardne uvjete ugovora o kreditu koji se primjenjuje na korisnike u Republici Hrvatskoj (list 39- 54 spisa), te u skladu s istima, odnosno člankom 6. istih, sklopivši ugovor o kreditu s Multitude Bank p.l.c., ranijeg naziva Ferratum Bank p.l.c., istoga dana, 28. ožujka 2023. s trgovačkim društvom SIA DEP sklopio i ugovor o jamstvu, odnosno Opće uvjete za davanje jamstva s pripadajućim prilogom (list 151-156 spisa). Naime, članak 6. Standardnih uvjeta ugovora o kreditu koji se primjenjuje na korisnike u Republici Hrvatskoj, uvjetuje sklapanje ugovora o kreditu jamstvom treće kreditno sposobne fizičke ili pravne osobe, koja će jamčiti za sve obveze korisnika kredita, ovdje tuženika, koje bi proizlazile iz predmetnog ugovora o kreditu. Dokaz sklapanja ugovora o jamstvu jest i preslika poruke elektroničke pošte trgovačkog društva SIA DEP tuženiku od 28. ožujka 2023. (list 62 spisa), sukladno članku 2. stavku 3. Općih uvjeta za davanje jamstva, a iz koje je razvidno kako je tuženik sukladno Općim uvjetima za davanje jamstva (list 151-156 spisa), odnosno člankom 1. istih propisanom obvezom dostave potrebnih podataka i primjerka ugovora o kreditu, elektroničkim putem dao svoj pristanak na ugovor o jamstvu sljedeći upute na stranici www.siadep.eu, te dostavio na mail adresu prednika tužitelja svoj pristanak na Opće uvjete jamstva.

15.1. Iz Priloga 1 (list 156 spisa) Općim uvjetima za davanje jamstva, proizlazi kako naknada za davanje jamstva, sukladno članku 4. Općih uvjeta za davanje jamstva, iznosi ukupno 2.232,50 eura, te je određen datum dospijeća svakog od ukupno 18 obroka, a što je u skladu i s obavijesti o naknadi za pružanje jamstva u odnosu na predmetni ugovor o kreditu, od 30. ožujka 2023. (list 157-158 spisa). U smislu navedenoga, člankom 4.5. Općih uvjeta za davanje jamstva određeno je da je jamac ovlašten naplatiti puni iznos dugovane naknade, koja će odmah u cijelosti biti dospjela i plativa bilo u slučaju da korisnik – tuženik, ne podmiri bilo koji iznos koji duguje jamcu sukladno planu otplate obroka iz Priloga 1 ugovora o jamstvu, te korisnik

– tuženik ne otkloni takvu povredu u roku od 10 kalendarskih dana od primitka pisane obavijesti jamca, bilo da je jamac – tužitelj, pozvan podmiriti vjerovniku iznose dugovane prema ugovoru o kreditu.

15.2. Nadalje, odredbom članka 358. stavka 1. ZOO-a propisano je da u dvostranoobveznim ugovorima, nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz naravi posla. Kako tuženik nije do zaključenja glavne rasprave dokazao da bi svoju obvezu iz ugovora o jamstvu ispunio, a obzirom je pritom učinio nespornom okolnost da mu je novčana pozajmica radi osiguranja vraćanja koje (i drugih obveza temeljem sklopljenog ugovora o kreditu) je ugovor o jamstvu sklopljen, isplaćena, te je u ovom postupku utvrđeno da je i sklopio ugovor o jamstvu kojim je preuzeo obvezu povrata ugovorenog novčanog iznosa s osnove naknade za davanje jamstva, te se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva za podmireni iznos od 500,00 eura, to se isti neosnovano poziva na neispunjenje ugovora na strani tužitelja, imajući u vidu da je upravo tuženik ugovorna stranka koja nije ispunila preuzetu ugovornu obvezu.

15.3. Slijedom navedenog, pozivom na poviše navedene zakonske odredbe, kao i odredbu članka 9. ZOO-a, kojom je propisana obveza sudionika u obveznom odnosu ispuniti svoju obvezu, te je istom utvrđena odgovornost sudionika u obveznom odnosu za ispunjenje njegove obveze, valjalo je djelomično održati na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Marina Belavića iz Rijeke, poslovni broj: Ovrv-1148/2024 (sudski predmet), UPP/OS- Ovrv-43/2024 (javnobilježnički predmet), od 11. travnja 2024., u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju novčani iznos od 1.976,28 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 18. listopada 2024. pa do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a i članka 81. stavka 1. i 3. ZOO- a, a obzirom iste kamate nisu uglavničene, te odlučiti kao u točki I. izreke presude i naložiti tuženiku da tužitelju isplati uglavničeni iznos zakonskih zateznih kamata, obračunatih do 17. listopada 2024. na dio dugovanja plaćen sa zakašnjenjem, u ukupnom iznosu od 81,95 eura, te odlučiti kao u točki II. izreke ove presude. Navedeni način preciziranja tužbenog zahtjeva tužitelja, u okolnostima djelomičnog podmirenja dugovanja tuženika nakon iniciranja ovopredmetnog postupka, jest u skladu s odredbom članka 172. ZOO-a, vidljivost kojeg načina obračuna dugovanja tuženika jest razvidna iz dostavljene saldo kartice tuženika na dan 17. listopada 2024. (list 123- 125 spisa).

16. Tuženik se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva tužitelja iz podneska tužitelja od 30. listopada 2024., slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja, a temeljem odredbe članka 193. stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 456. stavka 1. ZPP-a.

17. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, u vezi sa člankom 155. ZPP-a. Pritom je sud cijenio Zaključak sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima odjela županijskih sudova, održanog 02. lipnja 2017., broj: Su-IV-204/17, da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

18. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po kvalificiranom punomoćniku i to za zatražene radnje sastava očitovanja na prigovor protiv rješenja o ovrsi, sukladno Tarifnom broju 8. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23-dalje: Tarifa), u vezi s Tarifnim brojem 11. točkom 1. Tarife, u iznosu od 200,00 eura, sastava podneska od 29. svibnja 2025. i 12. lipnja 2025., sukladno Tarifnom broju 8. točki 1. Tarife, u iznosu od 200,00 eura za svaki, zastupanja na ročištima 06. lipnja 2025. i 27. lipnja 2025., sukladno Tarifnom broju 9. točki 1. Tarife u iznosu od 200,00 eura za svako ročište, sve uvećano za pripadajući iznos poreza na dodanu vrijednost od 25% sukladno članku Tarifnom broju 46. Tarife, u iznosu od 250,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 67,03 eura, prema odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18, 51/23) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23).

18.1. Tužitelju temeljem članka 151. stavka 3. ZPP-a pripadaju i zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos troška postupka od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, a sve sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja, po stopi propisanoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO-a.

18.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude te je tužitelju na ime ukupnih troškova ovog postupka, dosuđen novčani iznos od 1.317,03 eura.

19. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 275,00 eura, obzirom je tužitelj podneskom dostavljenim na spis predmeta 30. listopada 2024. povukao tužbu i tužbeni zahtjev za naznačeni iznos troškova ovršnog postupka s pripadajućim kamatama, a kako je navedeno i na saldo kartici tužitelja, za tuženika, od 17. listopada 2024. (list 123-125 spisa), te obzirom da se tuženik nije protivio predmetnom povlačenju tužbe za označeni iznos troškova ovršnog postupka. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u točki IV. izreke ove presude.

U Rijeci 04. rujna 2025.

Sudac

Mirela Popović Brletić

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Nora Kišur

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude i rješenja, pismeno, putem ovog suda, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu

- tuženiku po punomoćniku