REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ŠIBENIKU
Kž-104/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Branka Ivića kao predsjednika vijeća, Dijane Jakoliš i Ivana Jurišića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anite Belak kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog OG, zbog kaznenog djela iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi s člankom 228. stavak 1. i člankom 36. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne Novine“ br. NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23, dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog OG, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 16. prosinca 2024. br. K-388/2024, u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog OG kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Osijeku pod brojem K-388/2024-16 od 16. prosinca 2024. optuženi OG proglašen je krivim zbog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. točka 1. u svezi s člankom 228. stavak 1. KZ/11 i člankom 36. stavak 2. KZ/11, pa je na temelju članka 229. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci.
1.1. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne Novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 dalje u tekstu: ZKP/08) oštećeni MG sa imovinskopravnim zahtjevom je upućen u građansku parnicu.
1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi OG oslobođen je dužnosti naknade troškova kaznenog postupka.
2. Protiv te presude žalbu je podnio osobno optuženi OG i to kako u žalbi stoji zbog bitne povrede odredbi kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i nepotpunog i „neutvrđenog“ činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba uvaži i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Temeljem članka 474. stavka 1. ZKP/08 spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.
5. Žalba nije osnovana.
6. Nije u pravu optuženi OG kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iako istu žalbenu osnovu ne konkretizira i ne navodi koju postupovnu povredu nalazi ostvarenom, niti iz sadržaja žalbe proizlazi obrazloženje navedene žalbene osnove. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao slijedom zakonske obveze koja proizlazi iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 i pritom nije utvrdio da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koju žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.
6.1. Daljnjim ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 2. ZKP/08 utvrđeno je da na štetu optuženika nije povrijeđen niti kazneni zakon. Naime, optuženik u uvodu žalbe navodi ovaj žalbeni osnov, ali iz sadržaja same žalbe proizlazi kako navedenu povredu kaznenog zakona koju ima u vidu zapravo nalazi u tome što smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju.
7. Međutim, što se tiče žalbe podnesene iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja valja istaknuti da je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela, pa s tim u vezi, u smislu odredbe članka 464. stavka 7. ZKP/08, se ne može žaliti po ovoj žalbenoj osnovi. Naime, žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne može podnijeti optuženik u odnosu na točke optužbe za koje se izjasnio da se smatra krivim, osim ako je za dokaze o isključenju protupravnosti ili krivnje saznao nakon donošenja presude ili se radi o činjenicama odlučnim za izbor vrste i mjere kazne, sudske opomene. Kako se u konkretnom slučaju o tomu ne radi, optuženi nije niti bio ovlašten podnijeti žalbu iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
8. Nadalje, u odnosu na žalbeni navod žalitelja da se CG u nepravomoćnoj presudi uopće ne spominje, iako se pregledom snimke s prvog ispitivanja jasno može vidjeti da jednako kao i optuženik priznaje počinjenje predmetnog kaznenog djela, žalitelju valja kazati kako mora postojati identitet između podnesene optužnice i osuđujuće presude optuženiku, a što je u prvostupanjskoj presudi u potpunosti i ispoštovano, te da se osoba CG u činjeničnom opisu terećenog kaznenog djela ne navodi kao supočinitelj istog. Naime, odredbom članka 449. stavak 1. ZKP/08 propisano je da se presuda može odnositi samo na osobu koja je optužena i samo na djelo koje je predmet optužbe sadržane u podnesenoj, odnosno na raspravi izmijenjenoj ili proširenoj optužnici, a osoba CG se niti ne navodi u činjeničnom opisu kaznenog djela teške krađe kao eventualni supočinitelj djela, da bi prvostupanjski sud odlučivao o njegovoj kaznenopravnoj odgovornosti za kazneno djelo.
9. Nadalje, iako optuženik pobija prvostupanjsku presudu i u odluci o kazni navodeći da je „pravna sankcija prerigorozna“ taj žalbeni osnov posebno ne obrazlaže. Stoga, polazeći od toga da odluka o kazni uvijek mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu, zbog konkretnog kaznenog djela, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne. Tako je pravilno optuženiku olakotnim cijenio priznanje počinjenja kaznenog djela, kajanje zbog počinjenja i njegovo držanje pred sudom, dok je otegotnim optuženiku cijenjena višestruka prethodna osuđivanost zbog počinjenja kaznenih djela protiv imovine. Stoga, i po stajalištu ovoga suda, kraj pravilno utvrđenih kako olakotnih tako i otegotnih okolnosti na strani optuženika, upravo izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, je u svemu primjerena težini počinjenog djela, stupnju krivnje s kojim je kazneno djelo počinjeno, kao i stupnju povređivanja zaštićenog dobra te će se upravo tako izrečenom kaznom zatvora ostvariti svrha kažnjavanja, kako u pogledu generalne tako i u pogledu specijalne prevencije propisane člankom 41. KZ/11.
10. Slijedom svega izloženog, valjalo je žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu, i temeljem članka 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.
U Šibeniku 4. rujna 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Branko Ivić
