Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2610/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku u odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2983/2021-24 od 23. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2983/2021-24 od 23. travnja 2024. u pobijanom dijelu:

a) pod točkom I. izreke,

b) pod točkom III. izreke u pobijanom dosuđujućem dijelu kojim je tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 2.145,35 eura sa zateznim kamatama, c) pod točkom IV. izreke.

II. Preinačava se odluka o parničnom trošku sadržana u točki III. izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pn-2589/2022-25 od 23. svibnja 2024., u pobijanom dijelu u kojem tužitelju nije dosuđen parnični trošak preko dosuđenog iznosa od 2.145,35 eura sa zateznim kamatama na način da se nalaže tuženici da u roku 15 dana naknadi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 250,00 eura (dvjesto pedeset eura).

III. Dužna je tuženica, u roku 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak sastava žalbe u iznosu od 75,77 eura.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu i rješenje. U točki I. izreke presude prvostupanjski je sud naložio tuženici naknaditi tužitelju štetu u ukupnom iznosu od 3.374,54 eura / 25.425,50 kuna[1] sa zateznim kamatama. Nadalje, u točki II. izreke prvostupanjski je sud je odbio zahtjev tužitelja za isplatom daljnjeg iznosa od 384,90 eura sa zateznim kamatama na taj iznos. Konačno, u točki III. izreke prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženici da plati tužitelju po osnovu parničnog troška 2.145,35 eura sa zateznim kamatama. U točki IV. izreke prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška.

Nadalje, rješenjem je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe.

2. Protiv prvostupanjske presude, i to točki I., III. i IV. izreke, tuženica je podnijela žalbu. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tuženica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da u tom dijelu odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev.

3. Protiv odluke o trošku sadržane u točki III. izreke presude tužitelj je podnio žalbu. Iz sadržaja žalbe proizlazi da se podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. ZPP-a. Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da tužitelju dosudi daljnji parnični trošak.

4. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženice. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužitelja.

5. Žalba tuženice nije osnovana. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, a djelomično nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske štete koja da je nastala kao posljedica ozljeđivanja tužitelja u prometnoj nesreći od 12. studenog 2020.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je 12. studenog 2020. u Zadru došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovao tužitelj kao vozač osobnog vozila, a za prometnu nesreću da je isključivo odgovoran vozač koji je upravljao automobilom osiguranim kod tuženice (pasivna legitimacija tuženice nije bila sporna),

- da je tužitelj u prometnoj nesreći zadobio lake tjelesne ozljede i to istegnuće mišića vratne i slabinske kralježnice te natučenje lijevog stopala,

- da je zbog ozbiljnog oštećenja kralješnice od ranije tužitelj trpio jače i dugotrajnije bolove nego što je to uobičajeno za ovakvu vrstu ozljeda na način da su bolovi jačeg intenziteta trajali 4 dana, srednje jaki bolovi potrajali su 14 dana dok su manji bili prisutni 3 mjeseca,

- da je tužitelj pretrpio primarni strah jačeg intenziteta koji je bio intenzivan i kratkotrajan u trenutku stradavanja, sekundarni strah i to jači trpio je 3 dana, srednji 7 dana i manji 14 dana, kasni strah slabijeg intenziteta u trajanju do 3 mjeseca po stradavanju bio je prisutan radi brige za stanje zdravlja kao i za ishod liječenja te strah od učešća u prometu radi mogućih novih ozljeđivanja,

- da kod tužitelja nije došlo do smanjenja životne aktivnosti,

- da je tužitelju bila mu je potrebna pomoć i njega druge osobe, dok se nalazio na mirovanju i kućnom liječenju, po 2 sata dnevno kroz 7 dana jer je nosio imobilizaciju, a nakon toga još 30 dana po 1 sat dnevno, a radi nabave i pripreme hrane, higijenske obrade te pomoći kod svih težih svakodnevnih aktivnosti,

- da je tuženica prije početka parničnog postupka isplatila tužitelju nesporan iznos naknade štete od 885,86 eura.

9. Navedena utvrđenja prvostupanjskog suda kao pravilna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Posebno je za istaknuti kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio opseg i vrstu ozljeda tužitelja, trajanje i jačinu fizičkih boli i straha. Ove činjenice naročito su utvrđene na temelju logičnog, stručnog i dostatno obrazloženog nalaza i mišljenja mr. sc. KĆ, dr. med., spec. kirurgije i prof. dr. sc. Branka Vidriha, dr. med., spec. psihijatra, stalnih sudskih vještaka za kirurgiju i psihijatriju.

10. Odredbom članka 1100. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO), propisano je kako će u slučaju povrede prava osobnosti sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je kako će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom

11. Odredbom članka 19. stavak 2. ZOO-a određeno je kako se pod pravima osobnosti u smislu navedenog Zakona, pored ostalog razumijevaju i prava na tjelesno i duševno zdravlje.

12. Slijedom navedenih utvrđenja, a s obzirom na prirodu i težinu ozljeda koje je pretrpio tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći te vodeći računa o duljini trajanja i intenzitetu pretrpljenih fizičkih boli, pretrpljenom strahu, trajanju i medicinskoj prirodi liječenja, te uzimajući u obzir i druge relevantne okolnosti u smislu odredbe članka 1100. ZOO-a, kao što je dob tužitelja (rođen 1975.), ovaj drugostupanjski sud smatra kako pravedna satisfakcija tužitelju radi povrede njegovog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznosi upravo 4.260,40 eura.

13. Prilikom donošenja odluke o visini naknade neimovinske štete koju je bilo potrebno dosuditi tužiteljici, ovaj drugostupanjski je sud, baš kao i prvostupanjski sud, vodio računa i o pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. (broj zapisnika Su-IV-47/2020-5), a koje glasi: „Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“

14. Slijedom navedenog ovaj drugostupanjski sud smatra kako tužitelju s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pravedna satisfakcija iznosi 4.114,40 eura. S osnove naknade imovinske štete (tuđa njega i pomoć) tuženik treba isplatiti iznos od 146,00 eura (44 sata × 3,81 eura/1h (25,00 kuna/1h) = 146,00 eura), a u suglasju s odredbom članka 1095. stavak 1. ZOO-a.

15. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno zaključio kako tužitelju s osnova naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete (tuđe njege i pomoći) pripada ukupna naknada u iznosu od 4.260,40 eura (4.114,40 eura / 31.000,00 kuna neimovinska šteta + 146,00 eura / 1.100,00 kuna imovinska šteta = 4.260,40 eura ukupna naknada štete).

16. No, kako je prvostupanjski sud utvrdio, a što je uostalom i nesporno između parničnih stranaka, da je tuženica s osnova naknade neimovinske štete već isplatila tužitelju (prije podnošenja tužbe) ukupan iznos od 6.674,50 kuna / 885,86 eura, to je za ovaj iznos trebalo smanjiti iznos koji je trebalo dosuditi tužitelju s osnova naknade sveukupne štete. Na taj način prvostupanjski je sud došao do iznosa od 3.374,54 eura / 25.425,50 kuna (4.260,40 - 885,86 = 3.374,54) koji je potom dosudio tužitelju u točki I. izreke presude. Posljedično tome prvostupanjski je sud pravilno primjenjujući materijalno pravo u točki II. izreke presude, djelomično odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i to baš za iznos od 384,90 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

17. Tuženica u žalbi u bitnome ističe kako je prvostupanjski sud nepravilno utvrdio odnosno zaključio da bi pravedna satisfakcija tužitelju radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i naknada imovinske štete (tuđe njege i pomoći) iznosila preko iznosa od 886,00 eura (koji iznos je već isplaćen) i iznosa od 1.914,00 eura koji iznos tuženica planira isplatiti tužitelju. No, suprotnu mišljenju tuženice ovaj drugostupanjski sud smatra kako je prvostupanjski sud na točno i potpuno utvrđeno činjenično stanje (koje se tiče prirode, vrste i opsega ozljeda koje je pretrpio tužitelj i posljedica istih na njegovo zdravlje te potrebe tuđe njege i pomoći) pravilno zaključio kako bi tužitelju s ovog osnova pripadala pravedna satisfakcija upravo u iznosu od 3.374,54 eura.

18. Za istaknuti je i to da je tužitelj zbog ozbiljnog oštećenja kralješnice od ranije trpio jače i dugotrajnije bolove nego što je to uobičajeno za vrstu ozljeda koje je tužitelj zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći, a o čemu se prvostupanjski sud očitovao u odlomcima 14. i 27.1. obrazloženja pobijane presude. Kako bi se izbjeglo ponavljanje upućuje se na taj dio prvostupanjske odluke. Međutim, ovdje je za reći kako same fizičke boli koje je pretrpio tužitelj i pretrpljeni strah te neugodnosti prilikom liječenja, nisu prema ZOO-u samostalni oblici povreda prava osobnosti, već kriteriji, odnosno mjerila, koja zajedno s ostalim okolnostima slučaja iz odredbe čl. 1100. ZOO-a utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećenik ima pravo na isplatu pravične novčane naknade. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema naprijed citiranoj odredbi čl. 1100 st. 1. ZOO-a. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što je to ovdje slučaj povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje, pa za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete.

19. Odluka o parničnom trošku iz točke III. i IV. izreke pobijane presude u dosuđujućem dijelu pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

20. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju trebalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, u dijelu pod točkom I. izreke koji pobija tuženica, a ovo u suglasju sa odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude.

21. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je kako o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Nadalje, odredbom članka 164. stavak 2. ZPP-a je određeno kako je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, dok je odredbom stavka 3. navedenog članka propisano kako je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima.

22. Tijekom prvostupanjskog postupka tužitelj je imao trošak sastava 1 obrazloženog podneska od 23. siječnja 2023. kojim se tužitelj očitovao na nalaz i mišljenje sudskih vještaka medicinske struke. Također je tužitelj popisao parnični trošak na ročištu za glavnu raspravu od 12. ožujka 2024. kada je rasprava i zaključena. Pored ostalog zahtijevao je i naknadu parničnog troška za sastav 1 navedenog obrazloženog podneska 100 bodova + porez na dodanu vrijednost (PDV od 25%).

23. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 3.759,44 eura, proizlazi kako je tužitelj imao trošak zastupanja po odvjetniku za sastav 1 obrazloženog podneska (podnesak od 23. siječnja 2023.) 100 bodova, a ovo u suglasju s T. br. 8. točka 1. i T. br. 7. "Tarife". Stoga tužitelju za sastav 1 obrazloženog podneska pripada trošak od ukupno 100 bodova. Pri vrijednosti jednog boda od 2 eura (T.br. 54 "Tarife") trošak navedenog zastupanja tužitelja iznosi 200,00 eura. Na ovaj iznos trebalo je tužitelju priznati i trošak PDV-a od 25% (T. br. 46. "Tarife") što iznosi daljnjih 50,00 eura, odnosno ukupno 250,00 eura.

24. Pravilno prvostupanjski sud nije dosudio tužitelju trošak sastava podnesaka od 14. siječnja 2022. kojim se tužitelj očitovao na odgovor na tužbu u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

25. Slijedom navedenog tužitelju je trebalo ukupno dosuditi 250,00 eura (parnični trošak sastava 1 obrazloženog podneska). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 373. stavak 3. ZPP-a, u svezi s odredbama članaka 166. stavak 2., 154. stavak 1. i 155. ZPP-a. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

26. Tužitelj je imao trošak sastava žalbe u iznosu od 50,00 bodova, a ovo na temelju T. br. 10. točka 4. „Tarife“. Pri vrijednosti jednog boda od 2,00 eura (T.br. 54 "Tarife") trošak sastava žalbe iznosi 100,00 eura. Na ovaj iznos trebalo je tužitelju priznati i trošak PDV-a od 25% (T. br. 46. "Tarife") što iznosi ukupno 125,00 eura. Kako je tužitelj uspio sa 50 % žalbe u tom omjeru trebalo mu je priznati i trošak sastava žlbe, dakle, 62,50 eura. Tom iznosu potrebno je dodati i iznos pristojbe na žalbu 13,27 eura, a ovo na temelju odredbe članka 4., 14. i 24. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18. i 51/23.) i odredbe Tbr. br. 3. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23.). Stoga sveukupni trošak sastava žalbe iznosi 75,77 eura. Slijedom navedenog odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbi članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

U Splitu 4. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović