Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog VA, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19., 42/20., 85/22., 114/22. i 133/23.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi okrivljenika i tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Trilj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju od 31. ožujka 2025., broj: Pp-4092/2025-5, u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe okrivljenog VA i tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje granične policije Trilj, kao neosnovane te se u pobijanom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni OA je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 40,00 EUR (četrdeset eura) u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju okrivljeni OA proglašen je krivim da je počinio prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju u vezi s prekršajima u trajanju od 2 dana. Okrivljenik je također proglašen krivim da je počinio prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90, 30/90, 47/90, 114/22, 47/23; ZPPJRM) za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 800,00 eura.
1.1. Istom presudom okrivljeniku je temeljem članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci te je odlučeno kako se po pravomoćnosti presude okrivljeniku imaju vratiti osobno vozilo marke Seat Cordoba reg. oznake [registarska oznaka], prometna dozvola broj [broj prometne dozvole] i jedan ključ vozila. Okrivljeniku je također naloženo platiti troškove postupka u iznosu od 30,00 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljeni OA i tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Postaja granične policije Trilj, su pravodobno podnijeli žalbe.
2.1. Tužitelj u žalbi navodi da istu podnosi zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, te u bitnome ističe kako sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio otegotne okolnosti na strani okrivljenika, posebice raniju prekršajnu kažnjavanost pa stoga predlaže strože kažnjavanje odnosno veću kaznu zatvora za prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, kaznu zatvora ili strožu novčanu kaznu za prekršaj iz članka 17. ZPPJRM-a, dužu zaštitnu mjeru i trajno oduzimanje motornog vozila.
2.2. Okrivljenik u žalbi ističe kako istu podnosi zbog izrečene zaštitne mjere i navodi daje ostao bez posla koji mu je jedini izvor prihoda, u lošoj je financijskoj situaciji, a po zanimanju je profesionalni vozač, pa stoga zaštitnom mjerom gubi mogućnost privređivanja. Osim toga živi u kućanstvu sa starom nemoćnom majkom koju vozi liječnicima. Predlaže smanjenje trajanja zaštitne mjere.
3. Žalbe nisu osnovane.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, nije povrijeđeno materijalno pravo na štetu okrivljenika, niti je nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ispitujući pobijanu presudu povodom navoda žalitelja, ovaj je Sud stava da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom svih izvedenih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno, te na osnovu cjelokupne materijalne dokumentacije i obrane okrivljenika, utvrdio sve odlučne činjenice te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za prekršaje koji su mu stavljeni na teret, pravilno cijenivši sve olakotne i otegotne okolnosti, a za svoju odluku prvostupanjski sud je iznio valjane i dostatne razloge.
6. Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe tužitelja, ovaj Sud smatra da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana za prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a, te novčana kazna u iznosu od 800,00 eura za prekršaj iz članka 17. ZPPJRM-a, primjerena težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne, u smislu članka 36. PZ-a, a nije prestrogo odmjerena.
6.1. Naime, prvostupanjski sud je u dovoljnoj mjeri imajući na umu ukupnost svih otegotnih i olakotnih okolnosti na strani okrivljenika za prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a izrekao kaznu zatvora u trajanju od 15 dana, koja je prvenstveno stroža vrsta kazne i ovaj je Sud mišljenja da će ista ostvariti svrhu kažnjavanja i na okrivljenika utjecati da prestane činiti nove prekršaje u prometu, a iz žalbe okrivljenika i njegovog držanja pred sudom naslućuje se da isti shvaća ozbiljnost i opasnost svojih postupaka. Što se tiče izrečene novčane kazne za prekršaj iz članka 17. ZPPJRM-a u iznosu od 800,00 eura, valja naglasiti da navedena odredba propisuje da će se za taj prekršaj počinitelj kazniti novčanom kaznom od 700,00 do 4.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, stoga je iznos od 800,00 eura, koji je veći od zakonskog minimalnog iznosa, prikladan za ostvarenje svrhe kažnjavanja.
6.2. Također valja naglasiti da spisu prileži potvrda Ministarstva pravosuđa o prekršajnoj osuđivanosti okrivljenika od 30. ožujka 2025., klasa: 740-04/25-02/46816, iz koje proizlazi da je okrivljenik unazad tri godine u dva navrata pravomoćno prekršajno osuđen i to novčanim kaznama u minimalnom ili ublaženom iznosu. S obzirom da je navedena potvrda jedini pravno relevantan podatak o osuđivanosti okrivljenika, navodi iz žalbe tužitelja u tom dijelu nisu osnovani.
7. Ispitujući u povodu žalbe okrivljenika odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 6 mjeseci, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja, posebice imajući na umu zaista visoku utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu od 2,37 g/kg. Trajanje mjere određeno je u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno pravilnoj ocjeni osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja niti je svoje navode dokumentirao.
8. Nadalje, razmatrajući odluku prvostupanjskog suda o vraćanju privremeno oduzetog motornog vozila, u povodu navoda žalbe tužitelja, ovaj Sud je zauzeo stav da je ista na zakonu osnovana jer za trajno oduzimanje motornog vozila, suprotno navodima žalbe, nisu ostvareni zakonski uvjeti kako to pravilno konstatira prvostupanjski sud u točki 14. obrazloženja pobijane presude. Tako je pravilno utvrđeno da okrivljenik prema gore navedenoj potvrdi Ministarstva pravosuđa nije prekršajno osuđivan za teške prekršaje iz domene sigurnosti prometa na cestama (jedna pravomoćna odluka za prekršaj iz članka 12. stavka 8. ZSPC-a i jedna za prekršaj iz članka 199. stavka 7. i članka 59. stavka 5. ZSPC-a, za koje prekršaje članak 229. stavak 8. ZSPC-a ne predviđa oduzimanje vozila).
8.1. Imajući u vidu takvu raniju prekršajnu osuđivanost okrivljenika i činjenicu da je isti u konkretnom predmetu po prvi puta kažnjen strožom vrstom kazne – bezuvjetnim zatvorom za teži prometni prekršaj, te da je ranije prekršajno kažnjavan novčanim kaznama u minimalnom ili ublaženom iznosu i to za blaže oblike prekršaja, nisu ispunjeni uvjeti da se od istoga trajno oduzme motorno vozilo. Zbog navedenog je valjalo potvrditi presudu i u tom dijelu.
9. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c PZ-a koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
10. Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 4. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.
