Posl. br. P-207/2023-39

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku Stalna služba u Korčuli, po sucu toga suda Dariu Farčiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. UDK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje kao punomoćnik zastupa Vinko Ljubičić odvjetnik u odvjetničkom društvu Ljubičić & Vrdoljak d.o.o. iz Splita, protiv tuženog ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnik zastupa Marko Popović odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, a podredno radi isplate, te u pravnoj stvari tužitelja ŽD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg kao punomoćnik zastupa Marko Popović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženih: 1. UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. UDK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje kao punomoćnik zastupa Vinko Ljubičić, odvjetnik u odvjetničkom društvu Ljubičić & Vrdoljak d.o.o. iz Splita, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 23. srpnja 2025., u prisustvu tužiteljice-protutužene ad 2/ i zamjenika punomoćnika tužiteljica-protutuženih te tuženog-protutužitelja i njegova punomoćnika, na ročištu održanom radi objave odluke dana 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Utvrđuje se da su tužiteljice suvlasnice nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica], obje zk tijelo 6, ZU 2741, K. O. [katastarska općina], i to svaka za 1/4 dijela, pa su tužiteljice ovlaštene zatražiti i ishoditi uknjižbu prava vlasništva na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, Zemljišnoknjižni odjel u Blatu, uz istodobni izbris tog prava sa imena tuženika."

II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljicama iznosa od 20.000 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče sukladno odredbi čl. 29. St. 2. ZOO-a počevši od dana podnošenja tužbe pa do isplate."

III. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tužiteljicama-protutuženima UD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UDK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno isplatiti tuženiku- protutužitelju ŽD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od ukupno 5.176,08 € (39.000,00 kn) zajedno sa zateznom zakonskom kamatom koja teče na iznos od:

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.11.2020;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.12.2020;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.01.2021;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.02.2021;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.03.2021;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.04.2021;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.05.2021;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.06.2021;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.07.2021;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.08.2021;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.09.2021;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.10.2021;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.11.2021;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.12.2021;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.01.2022;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.02.2022;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.03.2022;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.04.2022;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.05.2022;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.06.2022;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.07.2022;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.08.2022;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.09.2022;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.10.2022;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.11.2022;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.12.2022;

pa do 31.12. 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. 01. 2023. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tužiteljicama-protutuženima UD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UDK, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno isplatiti tuženiku- protutužitelju ŽD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od ukupno 597,24 € (4.500,00 kn) zajedno sa zateznom zakonskom kamatom koja teče na iznos od:

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.01.2023;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.02.2023;

• 199,08 € (1.500,00 kn) od 15.03.2023;

pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi navode da je tužiteljica ad 1/ majka tuženika, a tužiteljica ad 2/ njegova sestra, a tužiteljica ad 1/ da je tuženiku Ugovorom o darovanju od 10. travnja 1979. darovala nekretnine označene kao kat. čest. [katastarska čestica] zgr, obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina]. Međutim, tužiteljice da su nakon učinjenog darovanja u predmetnu nekretninu uložile najmanje 20.000,00 € čime je znatno povećana vrijednost nekretnine u odnosu na njenu vrijednost prije učinjenog ulaganja. Stoga tužiteljice smatraju kako se učinjenim ulaganjem promijenila i stvarno pravna struktura vlasništva, pa bi tužiteljicama temeljem ovakvog ulaganja pripala po 1/4 dijela prava vlasništva navedenih nekretnina. Ako bi sud smatrao kako ulaganje tužiteljica u nekretninu u vlasništvu tuženika predstavlja samo obvezno pravni zahtjev, onda tužiteljice po istom osnovu od tuženika potražuju iznos od 20.000,00 €. Stoga tužiteljice i ustaju predmetnom tužbom predloživši da ih sud utvrdi suvlasnicama predmetnih nekretnina za po 1/4 dijela, sve na način kako je to precizno opisano u točki I. izreke ove presude, a ujedno oslonom na odredbu čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, i 155/23 dalje ZPP) postavljaju i podredni tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu njihova potraživanja, sve na način kako je to precizno opisano u točki II. izreke ove presude.

1.1. Tuženi u svom odgovoru na tužbu, a kojeg je podnio putem svog tadašnjeg punomoćnika, osporava činjenične navode tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev. Osim toga navodi kako je predmetom tužbe utvrđenje prava vlasništva ukupno 1/2 dijela opisanih nekretnina, pa smatra kako su tužiteljice prenisko odredile vrijednost predmeta spora. O ovakvom prigovoru tuženika odlučeno je na pripremnom ročištu održanom 1. ožujka 2024. na način da je sud temeljem odredbe čl. 40. ZPP-a vrijednost predmeta spora po tužbu odredio u iznosu od 33.300,00 €. Nadalje, navodi se kako su tvrdnje tužiteljica o ulaganju u nekretninu tužitelja paušalne i ničim dokazane, pa se stoga predlaže tužbu odbiti.

1.2. Dana 1. studenog 2023. u spis je zaprimljena i protutužba, pa su stoga tužiteljice sada postale tužiteljice-protutužene (u daljnjem tekstu tužiteljice), a tuženik je postao tuženik-protutužitelj (u daljnjem tekstu tuženik). U svojoj protutužbi tuženik navodi kako je iz navoda tužbe vidljivo kako su tužiteljice više od 40 godina znale da je upravo tuženik vlasnik predmetnih nekretnina, a unatoč takvom saznanju upravo su tužiteljice ove nekretnine davale u najam trećim osobama i od njih naplaćivale najamninu. Tako su tužiteljice ove nekretnine u periodu od 1. srpnja 2020. pa do 30. travnja 2022. dale u najam ŠD te od njega naplaćivale mjesečnu najamninu od 1.500,00 kn. U periodu od 1. svibnja 2022. pa do 1. ožujka 2023. tužiteljice su predmetne nekretnine dale u najam JD i ĆD, od kojih su također naplaćivale mjesečnu najamninu od 1.500,00 kn, pa tuženi predmetnom protutužbom od tužiteljica potražuje zaprimljene iznose najamnine uvećane za zakonske zatezne kamate za period od 1. studenog 2020. pa do 1. ožujka 2023., pri čemu je postavio protutužbeni zahtjev na način kako je to navedeno u točki III. izreke ove presude. Tužiteljice su se usprotivile protutužbi navodeći kako je iz njenog sadržaja vidljivo da Ugovor o darovanju, kao osnov stjecanja vlasništva tuženika na predmetnim nekretninama, nije realiziran i nema propisanu formu, a iz kojeg razloga se radi o ništetnom ugovoru. Nadalje se ističe kako je baš tuženik sa SD i GD imao potpisane ugovore o najmu, pa je stoga upravo on od njih naplaćivao najamninu, a ne tužiteljice kako se to tvrdi u protutužbi. Nadalje, da ŠD i ĆD nikada najamninu nisu plaćali, već da su zauzvrat održavali predmetne nekretnine što je bilo poznato i samom tuženiku, a iz kojih razloga tuženiku ne pripada pravo od tužiteljica tražiti isplatu najamnine za utuženi period.

1.3. U ovakvim svojim navodima stranke su u bitnom ustrajale tijekom čitavog postupka.

2. U dokaznom postupku proveden je dokaz pregledom isprava koje su priložene u spisu i to: zk izvatka za predmetne nekretnine, Ugovora o darovanju od 10. travnja 1979., u svojstvu svjedoka saslušani su ŠD i SD, zamolbenim putem saslušani su svjedoci JD i ŽDK, te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice ad 2/ i tuženika. Tijekom dokaznog postupka nije proveden dokaz saslušanjem tužiteljice ad 1/, a ovo iz razloga što se ova tužiteljica nije odazvala na ročište predviđeno za saslušanje parničnih stranaka od 23. srpnja 2025. Ovakav postupak punomoćnik tužiteljice opravdao je liječničkom potvrdom od 22. srpnja 2025. iz koje proizlazi kako ista zbog zdravstvenog stanja ne može pristupiti sudu, međutim sud smatra kako ova tužiteljica zapravo ne želi dati svoj iskaz budući, ili da se radi o pokušaju odugovlačenja postupka, budući da je i prethodno ročište zakazano radi saslušanja stranaka odgođeno upravo na zahtjev iste tužiteljice. Također, raspravnim rješenjem suda od 23. srpnja 2025. odbijeno je provođenje dokaza uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje mjernika vještaka, a ovo iz razloga što među strankama nije sporna identifikacija nekretnine koja je predmetom tužbe, uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke, a ovo iz razloga što sud smatra da provođenje ovog dokaza nije bilo potrebno, od porezne uprave nisu zatraženi ugovori o najmu sklopljeni između SD, JD i tuženika, a ovo iz razloga što među strankama nije sporno da su JD i tuženik sklopili ugovor o najmu nakon utuženog razdoblja po protutužbi, a isto tako nije sporno da je SD bio u najmu predmetne nekretnine, ali godinama prije utuženog razdoblja po protutužbi. Također, u dokaznom postupku nije proveden dokaz saslušanjem svjedoka ZD, a ovo iz razloga što je adresa ovog svjedoka navedena u tužbi bila pogrešna pa se poziv ovom svjedoku nije mogao uručiti, a zbog čega je punomoćnik tužiteljske strane rješenjem suda od 26. travnja 2024. pozvan na dostavu točne adrese. Ovom zahtjevu suda je udovoljeno, ali na način da je u spis dostavljena zapravo identična adresa za ovog svjedoka, pa kako se je i ponovljena dostava poziva vratila neuručena uz napomenu dostavljača "nepoznat", to ovog svjedoka nije bilo moguće saslušati. Cijeneći sve provedene dokaze, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, uz primjenu odredbe čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev, podredni tužbeni zahtjev i protutužbeni zahtjev nisu osnovani.

3. U ovom postupku među strankama nije sporno da nekretnine koje su predmetom tužbe zapravo predstavljaju kuću sa okućnicom u Veloj Luci, na adresi [adresa] kbr. 3A, a koja kuća je smještena u neposrednoj blizini Specijalne bolnice Kalos. Nesporno je da je upravo tuženik u zemljišnim knjigama suda upisan kao vlasnik ovih nekretnina u cijelosti, kao i to da je svoj upis prava vlasništva tuženik postigao temeljem Ugovora o darovanju od 10. travnja 1979. kojeg je kao obdarenik sklopio sa svojom majkom, odnosno tužiteljicom ad 1/ kao darovateljicom. Ukoliko tužiteljska strana smatra da se radi o ništetnom pravnom poslu, onda joj preostaje da takve tvrdnje dokaže u posebnoj parnici budući da je sud raspravnim rješenjem, donesenim neposredno pred zaključenje glavne rasprave, odbio prijedlog tužitelja da mu se dodjeli rok radi preciziranja tužbenog zahtjeva u smislu utvrđenja ništetnosti darovnog ugovora. Također, nesporno je da parnične stranke predmetnu nekretninu ne koriste za vlastito stanovanje, pa je tako ova kuća davana u najam, pri čemu je kuću za stanovanje u periodu od mjeseca listopada 2010. pa do kraja prosinca 2015. koristio SD, potom je istu kuću za stanovanje u periodu od mjeseca srpnja 2020. pa do 30. travnja 2022. koristio ŠD sa svojom suprugom, da bi nakon njega u istu nekretninu uselili sada supružnici JD i ŽDK koji su u ovoj nekretnini boravili do kraja mjeseca veljače 2023. Među strankama je nesporno i to da su na predmetnoj kući u opisanom periodu izvršeni određeni građevinski radovi, međutim sporno je koji su i kada točno radovi izvršeni, cijena ovih radova te tko je i iz kojih sredstava radove financirao. Nadalje, sporno je i to kome su za korištenje kuće podstanari i u kojem iznosu plaćali najamninu, dali su je uopće plaćali ili su pak kompenzirali iznos najamnine održavanjem kuće, pa je sud na utvrđenje ovih među strankama spornih činjenica i proveo dokaze koje je smatrao potrebnim.

3.1. Iz iskaza svjedoka ND proizlazi kako je predmetnu kuću koristio za stanovanje negdje do kraja mjeseca prosinca 2015., te da je za korištenje ove kuće plaćao mjesečni iznos od 1.200,00 kn i to isključivo tužiteljici ad 1/. Međutim u ovom dijelu iskaz svjedoka je irelevantan budući se protutužbom potražuje iznos isplaćene najamnine od 1. srpnja 2020. Iz daljnjeg iskaza ovog svjedoka proizlazi kako je kuću prethodno trebalo urediti, pa je tako preuređena kuhinja i zatvoren jedan prozor, pri čemu je svjedok o tehničkim detaljima sve dogovarao s tuženikom, dok je dogovor o useljenju postigao sa tužiteljicom ad 1/. Nadalje proizlazi kako je upravo tuženik kupio sav potreban materijal za uređenje podova i kuhinje, a koje radove je zapravo izvršio svjedok, pa su mu tako izvršeni radovi uračunati u iznos najamnine. Svjedok ŠD u svom iskazu potvrđuje kako je predmetnu kuću za stanovanje, zajedno sa suprugom, koristio od mjeseca srpnja 2020. do mjeseca travnja 2022. Prije useljenja on i supruga obavili su zajednički razgovor sa svim strankama, te su temeljem zajedničkog dogovora i uselili u kuću, a najamninu za korištenje kuće plaćali su tužiteljici ad 1/. Ovakav dogovor postignut je na prijateljskoj bazi pa stranke o korištenju kuće nisu sastavile pisani ugovor, a isto tako dogovorili su se da će stanari kuću zapravo održavati te da će im se u cijenu najamnine uračunati cijena svih učinjenih popravaka na kući. Iz njegovog daljnjeg iskaza proizlazi da su se stranke ovakvog dogovora pridržavale te da je svim parničnim strankama bilo poznato kako će se najamnina isplaćivati baš tužiteljici ad 1/. Svjedoci JD i ŽDK u bitnom iskazuju kako su i oni predmetnu kuću koristili za stanovanje te da su se sa tužiteljicama dogovorili da najam bude 1.500,00 kn mjesečno. Međutim ovaj iznos nije isplaćivan redovito svaki mjesec, već povremeno kada bi se stranke susrele, a novac je isplaćivan upravo tužiteljici ad 1/, međutim iz daljnjeg iskaza svjedoka proizlazi da su parnične stranke zapravo naplaćenu najamninu dijelile. Također navode kako je bilo dogovoreno da je kuću potrebno održavati te da su svi radovi obavljeni na kući i okućnici od strane svjedoka zapravo uračunati u iznos najamnine.

3.2. Tužiteljica ad 2/ u svom iskazu navodi kako su upravo njeni roditelji održavali predmetnu kuću, a nakon smrti njenog oca, koji je umro 2007., brigu o ovoj kući preuzele su tužiteljice te su je tako uredile i održavale na način da su promijenile krov, oluke za vodu, obojale fasadu i unutrašnjost kuće, a što je uslijedilo krajem 2015. godine. Nakon toga, da je u kuću kao podstanar uselio ŠD zajedno sa suprugom, a što je tuženik znao i nije se protivio, a nakon njih da su u kuću uselili JD i njegova sadašnja supruga. Oni nisu plaćali nikakvu najamninu već su umjesto toga bili u obvezi održavati kuću i okućnicu, što su oni uredno i činili. ŠD je pak za korištenje kuće plaćao najam i to na ruke tužiteljici ad 1/, a moguće i nekad tuženiku, što ovoj tužiteljici nije sa sigurnošću poznato, međutim navodi kako ona nikada nije uzela novac od najamnine. Upitana za što se koristio novac od najamnine navodi da su stranke tada živjele u zajedničkom kućanstvu te da se novac zajedno i trošio za potrebe kućanstva. Upitana o izvedenim radovima navodi kako je krov promijenio ZD te da su ti radovi koštali 70.000,00 kn, oluke je napravio BD iz [adresa], a cijenu njegovih radova procjenjuje između 30.000,00 i 40.000,00 kn, fasadu zgrade da je obojao njen prijatelj bez naknade, pri čemu je baš ona kupila boju, a čiju cijenu nije mogla precizno reći, pa je procijenila da se radi o iznosu između 3.000,00 i 4.000,00 kn. Osim toga, u predmetnoj kući više puta je pražnjena septička jama, a koje radove procjenjuje u dodatnom iznosu između 4.000,00 i 5.00,00 kn. Radove u unutrašnjosti kuće procijenila je na daljnji iznos između 7.000,00 i 8.000,00 kn, time što navodi da niti jedan račun za obavljene radove nema budući je sve izvođačima radova plaćeno na ruke i bez računa. Tuženi u svom iskazu u bitnom navodi kako je prvo kao podstanar u predmetnoj kući stanovao SD koji je umjesto ugovorene najamnine na ovoj kući izvršio dogovorene radove. Nadalje navodi kako je isti ovu nekretninu i održavao te da je septička jama pražnjena u periodu kada je kuću koristio SD pa je tako upravo on podmirio sve troškove vezane za pražnjenje septičke jame. Nadalje, iz njegova iskaza proizlazi kako je ZD, kojeg je angažirala tužiteljica ad 1/, doista na predmetnoj kući promijenio kompletni crijep sa krova koje radove je financirala tužiteljica ad 1/, međutim ne može reći koliko su ovi radovi koštali, ali njihovu cijenu procjenjuje najviše na 20.000,00 kn. Potvrđuje i to da je promijenjen oluk, ali cijenu ovih radova ne zna te navodi kako mu je majka u razgovoru rekla da je na učinjene radove potrošila sve što je zaradila od najma kuće. Vezano za radove na fasadi kuće potvrđuje da je isti napravio tadašnji partner tužiteljice ad 2/, ali navodi kako je materijal za provođenje ovih radova kupljen preko njegovog obrta. Nadalje iz njegova iskaza proizlazi kako je sav novac od najma predmetne kuće zapravo išao tužiteljici ad 1/, a ovo iz razloga što su stranke tada živjele u zajedničkom domaćinstvu kao jedna obitelj pa su stoga donosili i zajedničke odluke o upravljanju imovinom i trošenju zarađenih sredstava. Isto tako iz njegova iskaza proizlazi da je bio upoznat sa svim dogovorima koje je njegova majka postigla sa podstanarima koji su u određenom periodu živjeli u predmetnoj kući.

4. Kada se analiziraju i međusobno usporede iskazi svjedoka i parničnih stranaka, dolazi se do zaključka kako su određeni građevinski radovi na predmetnoj kući doista i obavljeni, međutim tijekom postupka sud nije smatrao potrebnim posebno utvrđivati koji su to točno građevinski radovi i u kojem obimu izvršeni, budući se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene odnosno prigrađene nekretnine. Ovo treba tumačiti na način da vlasnik nekretnine treba odrediti ne samo da će onaj koji adaptira nekretninu steći suvlasništvo nekretnine, već je potrebno da postoji sporazum, odnosno određenje vlasnika o veličini suvlasničkog dijela, i tek je u tom slučaju moguće na ovakav način steći suvlasništvo. Budući je u zemljišnim knjigama suda kao vlasnik predmetne nekretnine upisan tuženik, a koji očito sa tužiteljicama nije postigao bilo kakav sporazum o tome da će tužiteljice ulaganjem u predmetnu kuću postati njene suvlasnice, to nije bilo potrebe u dokaznom postupku provoditi uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje građevinskog vještaka radi utvrđenja vrijednosti izvršenih radova u odnosu na vrijednost nekretnine kako bi se mogao odrediti suvlasnički dio tužiteljice na predmetnoj kući stečen njihovim ulaganjem, već je primarno postavljeni tužbeni zahtjev valjano odbiti, kako je i presuđeno u točki I. izreke ove presude.

4.2. Vezano za podredni tužbeni zahtjev, potrebno je reći kako isti predstavlja obvezno pravni zahtjev tužiteljica prema tuženiku, a za isplatu ulaganja koje su tužiteljice napravile na kući u vlasništvu tuženika. Da bi tužiteljice uspjele u ovakvom svom zahtjevu tijekom postupka morale su dokazati koji su to točno radovi i u kojoj količini obavljeni, kada su ovi radovi obavljeni i tko ih je doista financirao, te dokazati cijenu izvršenih radova kako bi opravdali iznos svog novčanog potraživanja. Prije svega tužiteljska strana tijekom postupka nije uspjela sa dovoljnom vjerojatnošću dokazati koji su sve radovi i u kojem obimu uopće izvedeni na predmetnoj kući, budući se ovakve tvrdnje tužiteljske strane temelje samo na iskazu tužiteljice ad 2/, a koji je u tom dijelu djelomično u suprotnosti sa iskazom samog tuženika. Isto tako, tužiteljska strana nije uspjela sa dovoljnom vjerojatnošću dokazati kolika bi bila cijena izvršenih radova jer se i u ovom dijelu tvrdnje tužiteljske strane temelje isključivo na iskazu tužiteljice ad 2/ čiji je iskaz u ovom dijelu u suprotnosti sa iskazom tuženika. Količinu i cijenu izvedenih radova tužiteljska strana mogla je dokazati saslušanjem svjedoka, međutim svjedok ZD, a koji je među strankama nesporno na predmetnoj kući izvršio radove na krovu, tijekom postupka nije saslušan, i to iz razloga što tužiteljska strana nije udovoljila traženju suda i dostavila njegovu točnu adresu. Isto tako iz iskaza tužiteljice ad 2/ proizlazi da je radove na oluku predmetne kuće izvršio BD, međutim tužiteljska strana nije predložila njegovo saslušanje na te okolnosti, pa stoga sud smatra da ovakve tvrdnje tužiteljske strane ničim nisu dokazane. Vezano za cijenu izvršenih radova, tužiteljica ad 2/ navela je kako su svi radovi plaćeni bez računa, pa je tako ukupna cijena izvršenih radova, a bez saslušanja svjedoka koji bi to eventualno potvrdili, također ostala nedokazana, pa sud i nije smatrao potrebnim na utvrđenje količine i cijene izvedenih građevinskih radova provoditi građevinsko vještačenje jer zapravo nije niti moguće dati jasan nalog građevinskom vještaku. Obzirom na sve naprijed navedeno, a budući je u ovakvoj pravnoj stvari teret dokaza na tužitelju, sud je primjenom pravila iz odredbe čl. 221.a ZPP-a zaključio da tužiteljice nisu tijekom postupka dokazale odlučne činjenice, pa je i podredni tužbeni zahtjev trebalo odbiti, kako je to navedeno u točki II. izreke ove presude.

4.3. Vezano za postavljeni protutužbeni zahtjev, a kojim tuženik od tužiteljica traži isplatu naplaćenog iznosa najamnine od podstanara u predmetnoj kući u periodu od 1. srpnja 2020. pa do 1. ožujka 2023., potrebno je reći kako je iz iskaza samog tuženika vidljivo kako je isti bio upoznat s činjenicom da podstanari žive u predmetnoj kući, kao i sa time da je sa svim podstanarima koji su koristili kuću u utuženom razdoblju bilo dogovoreno da će im se iznos najamnine umanjiti za vrijednost radova koje kao podstanari izvedu u predmetnoj kući i na okućnici u smislu njihovog redovnog održavanja. Tako su svi podstanari u predmetnoj kući u utuženom razdoblju izvršili određene radove na njenu održavanju, kao i na održavanju okućnice, pri čemu je kuća s okućnicom nesporno u vlasništvu tuženika, pa tuženik nema osnovu od tužiteljica za svaki mjesec u utuženom razdoblju tražiti iznos od 199,08 €. Osim toga, iz navoda saslušanih parničnih stranaka proizlazi i to da tužiteljica ad 2/ nikada od podstanara nije uzela iznos najamnine za sebe, pa je u tom dijelu pasivna legitimacija tužiteljice ad 2/ kao protutužene neizvjesna. Nadalje, potrebno je reći kako iz iskaza samog tuženika proizlazi da je isti znao da sav iznos najamnine u utuženom periodu zapravo uzima njegova majka te da se ovaj novac troši, prema iskazu tuženika, za potrebe zajedničkog kućanstva u kojem su stranke tada živjele. Ujedno, tuženik u svom iskazu navodi kako mu je majka rekla da je sav iznos zarađen od iznajmljivanja kuće utrošila u njenu obnovu, dakle u kuću koja je u vlasništvu tuženika, pa tuženik doista nema nikakve osnove od tužiteljica potraživati utuženi iznos. Također, potrebno je reći kako iz provedenih dokaza proizlazi da su parnične stranke u utuženom razdoblju bile složne, živjele su u zajedničkom domaćinstvu, zajednički su donosile odluke o upravljanju imovinom i trošenju novčanih sredstava, pa je i po načelu pravičnosti i protutužbeni zahtjev valjalo odbiti, slijedom čega je i odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

5. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi člana 154. stav 4. ZPP-a, budući da su stranke djelomično uspjele u parnici, slijedom čega je i odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove kako je to i navedeno u točki IV. izreke presude

U Korčuli, 4. rujna 2025.

S u d a c :

Dario Farčić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).