REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ZF, zbog prekršaja iz članka 216. stavka 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23.; dalje: ZSPC), rješavajući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini od 18. ožujka 2025., broj: Pp-536/2025-8, u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Dugo Selo, kao osnovane i po službenoj dužnosti, preinačava se pobijana prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela prekršaja i odluci o kazni, na način da se izriče da je okrivljeni ZF radnjama činjenično opisanim u točkama 2. i 3. izreke pobijane presude počinio prekršaj iz članka 216. stavka 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji mu se temeljem tog propisa utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana, dok mu se za prekršaj iz članka 199. stavka 8. ZSPC-a činjenično opisanog u točki 1. izreke pobijane presude, prihvaća utvrđena kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) dana, pa se okrivljenom ZF uz primjenu navedenog propisa i uz primjenu članka 39. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; dalje: PZ) izriče ukupna kazna zatvora u trajanju od 45 (četrdesetpet) dana u koju se temeljem članka 40. stavka 1. i 2. PZ-a uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajem počevši od 4. ožujka 2025. u 22,50 sati do 19. ožujka 2025. u 22,50 sati, kao 16 (šesnaest) dana zatvora, slijedom čega je okrivljeniku preostalo za izdržati 29 (dvadesetdevet) dana zatvora.
II. Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, žalba tužitelja u dijelu koji se odnosi na prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a, je bespredmetna.
III. U preostalom dijelu odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje pobijana presuda.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Sv. Ivanu Zelini okrivljeni ZF proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz članka 199. stavka 8. i članka 289. stavka 4. ZSPC-a za koje mu je izrečena ukupna kazna zatvora u trajanju od 30 dana u koju se temeljem članka 40. PZ-a uračunava vrijeme oduzimanja slobode u vezi s prekršajima u ukupnom trajanju od 15 dana. Također je proglašen krivim da je počinio prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.500,00 eura.
1.1. Okrivljenik je istom presudom obvezan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura, te je odlučeno da se po pravomoćnosti presude okrivljeniku ima vratiti privremeno oduzeti osobni automobil reg. oznaka [registarska oznaka], marke Opel srebrne boje s efektom, vlasništvo KF, zajedno s pripadajućim ključem, a koji su oduzeti potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta od 4. ožujka 2025., broj: 01439115.
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Dugo Selo, je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Tako tužitelj u žalbi ističe da je okrivljenik višestruki recidivist u činjenju istovrsnih prekršaja i drugih težih prometnih prekršaja te da ranije kazne nisu ostvarile svrhu kažnjavanja niti ga odvratile od ponovnog činjenja prekršaja zbog čega isti predstavlja opasnost za sigurnost prometa. Predlaže da se okrivljeniku izrekne stroža kazna zatvora i to u trajanju od 60 dana te da mu se trajno oduzme osobno vozilo kojim je počinjen prekršaj.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je djelomično osnovana i djelomično bespredmetna.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona. Međutim, utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio povredu materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. stavka 4. i stavka 6. PZ-a na štetu okrivljenika.
4.1. Naime, povreda materijalnog prekršajnog prava iz citirane odredbe očituje se glede prekršaja koji su predmet optužbe, činjenično opisani u točkama 2. i 3. pobijane presude, a u odnosu na koje je pogrešno primijenjen zakon u pravnoj oznaci prekršaja. Prvostupanjski sud je radnju okrivljenika iz točke 3. izreke pobijane presude ocijenio kao samostalno djelo prekršaja i proglasio ga krivim za realni stjecaj prekršaja iz članka 216. stavka 3. i članka 289. stavka 4. ZSPC-a, umjesto samo za prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a.
4.2. Članak 216. stavak 3. ZSPC-a propisuje da će se za taj prekršaj kazniti novčanom kaznom od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora do 60 dana osoba koja u prometu na cesti upravlja motornim vozilom prije stjecanja prava na upravljanje.
4.3. Članak 289. stavak 4. ZSPC-a propisuje da će se za taj prekršaj kazniti novčanom kaznom od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kaznom zatvora do 60 dana vozač koji upravlja vozilom za vrijeme dok su mu izrečene mjere iz stavka 1. tog članka odnosno mjera opreza privremenog oduzimanja vozačke dozvole, zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom odnosno zabrana korištenja vozačke dozvole ili mu je od strane liječnika koji je obavio pregled ili je liječio vozača ili izabranog liječnika izdano upozorenje o zdravstvenom stanju zbog kojeg vozač privremeno nije sposoban sigurno upravljati vozilom.
4.4. Radnja okrivljenika činjenično opisana u točki 2. izreke pobijane presude (da je upravljao vozilom u vrijeme dok mu je na snazi bila izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom) ne predstavlja samostalni prekršaj u konkretnoj prometnoj situaciji kada okrivljenik upravlja vozilom prije stjecanja prava na upravljanje (članak 216. stavak 3. ZSPC-a) s obzirom da se radi o osobi koja nikada nije stekla pravo na upravljanje, zbog čega je ovaj Sud stava da u pravni opis odnosno biće djela prekršaja iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a ulazi svo nepravo navedenog zbivanja, te se ne može kažnjavati okrivljenika i za djelo prekršaja iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a.
5. Prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a, čija obilježja činjenično konkretno zbivanje sadrži, konzumira dakle prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a. U konkretnom slučaju okrivljenik nikada nije stekao pravo na upravljanje motornim vozilima stoga ga se ne može posebno osuditi da je upravljao vozilom dok mu je na snazi bila izrečena zaštitna mjera upravljanja motornim vozilima, budući da u inkriminirano vrijeme nije imao stečeno pravo upravljati motornim vozilima. Kako se radi o prividnom stjecaju prekršaja, to je okrivljenika trebalo proglasiti krivim samo za prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a, zbog čega je drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti, preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.
5.1. Imajući u vidu ovakvu odluku suda, žalba tužitelja u odnosu na prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a je bespredmetna.
5.2. Nadalje, prvostupanjski je sud u izreci pobijane presude okrivljeniku u izrečenu kaznu zatvora pogrešno uračunao vrijeme provedeno u zadržavanju. Naime, okrivljenik je u zadržavanju u vezi s prekršajem proveo svaukupno 16 dana, od 4. ožujka 2025. od 22,50 sati do 19. ožujka 2025. u 22,50 sati, a ne 15 dana kako je to pogrešno utvrdio prvostupanjski sud. Stoga je ovaj Sud, po službenoj dužnosti to pravilno učinio u točki I. izreke ove presude.
6. Nadalje, razmatrajući povodom žalbe tužitelja odluku o kazni, ovaj Sud pronalazi da s pravom tužitelj upire da je okrivljeniku za prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a izrečena suviše blaga kazna. Naime, prvostupanjski sud je okrivljeniku za taj prekršaj izrekao novčanu kaznu u iznosu od 1.500,00 eura, dok mu je za prekršaj iz članka 289. stavka 4. ZSPC-a utvrdio kaznu bezuvjetnog zatvora u trajanju od 15 dana. S obzirom na odluku ovog suda iz točke I. izreke ove presude, a koja je obrazložena u ranijim točkama obrazloženja, ovaj Sud smatra da je okrivljeniku valjalo za prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a utvrditi kaznu zatvora u trajanju od 30 dana i to kao strožu vrstu kazne, jer je u pravu tužitelj kada ističe da se u konkretnom slučaju radi o recidivistu koji je sklon ponavljanju istovrsnih prekršaja koji su neki od najtežih prekršaja iz domene sigurnosti prometa na cestama, a na kojeg ranije kazne nisu ostvarile svrhu kažnjavanja i odvratile ga od činjenja novih prekršaja.
6.1. Navedeno proizlazi iz spisu priležeće potvrde Ministarstva pravosuđa o prekršajnoj kažnjavanosti okrivljenika od 5. ožujka 2025., klasa: 740-04/25-02/31913, prema kojoj je okrivljenik u više navrata pravomoćno kažnjavan za istovrsne prekršaje i druge teže prometne prekršaje prilikom čega je kažnjavan primarno novčanim kaznama, a jednom i zatvorskom kaznom.
6.2. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja kao djelomično osnovanu te okrivljeniku za prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a utvrditi kaznu zatvora u trajanju od 30 dana. Ovaj je Sud mišljenja da je bezuvjetna kazna zatvora u ukupnom trajanju od 45 dana pogodna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, kako to osnovano ističe tužitelj u žalbi, pa cijeneći jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, kao i to da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, neosnovanim se ukazuje zaključak prvostupanjskog suda da će novčana kazna za prekršaj iz članka 216. stavka 3. ZSPC-a ostvariti svrhu kažnjavanja jer se ona na takav način ne bi mogla postići. Ovaj Sud smatra da će izrečena ukupna kazna zatvora biti u svakom slučaju prikladna za ostvarenje te svrhe i da će na okrivljenika ostvariti specijalnu prevenciju u smislu odvraćanja od budućeg činjenja novih prekršaja.
7. Nadalje, ispitujući odluku prvostupanjskog suda o vraćanju privremeno oduzetog osobnog vozila, ovaj je Sud mišljenja da je takva odluka prvostupanjskog suda pravilna i na zakonu osnovana. Naime, obzirom da su ranijim sudskim odlukama okrivljeniku za istovrsni prekršaj izricane primarno novčane kazne koje se imaju smatrati blažom vrstom kazne, te je istome presudom ovog Suda po prvi puta izrečena veća kazna bezuvjetnog zatvora u trajanju od 45 dana, to ovaj Sud opravdano smatra da bi mjera oduzimanja vozila u ovom slučaju bila suviše stroga i otegotna za navedene okolnosti i da će ovakva vrsta i trajanje kazne imati utjecaja na okrivljenika da više ne čini ovakve i slične prekršaje odnosno da se ovakvom vrstom kazne ostvaruje svrha kažnjavanja propisana člankom 32. PZ-a. Imajući u vidu i sve okolnosti koje je izložio prvostupanjski sud obrazlažući svoju odluku, kao i načelo razmjernosti između onoga što je nužno radi zaštite opće sigurnosti i sudionika u prometu te zaštite prava vlasništva, ovaj je Sud mišljenja da je valjalo u ovom dijelu potvrditi pobijanu presudu.
8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 4. rujna 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Matea Sačević, v.r.
Renata Popović, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.