59. P-1620/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Jeleni Antonić Šego, u pravnoj stvari tužitelja Monel upravljanje j.d.o.o. Zagreb, Ilica 128/1, OIB: 61390726555, kojeg zastupa punomoćnik Luka Kurjan, odvjetnik u Zagrebu, Ulica kralja Držislava 4, protiv tuženika Hrvatski zavod za zapošljavanje Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790 , radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 4. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, s danom objave 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je nedopuštena zapiljena i prijenos iznosa od 1.298,23 eura na temelju Zadužnice potvrđene o javnog bilježnika Ivane Herceg iz Zagreba pod posl. br. OV-1717/2019 - dana 18. studenog 2019. izdane po tužitelju Monel upravljanje j.d.o.o. OIB: 61390726555, Zagreb, Ilica 128/1 za korist tuženika Hrvatski zavod za zapošljavanje OIB: 91547293790, Savska cesta 64, Zagreb.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.298,23 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6. lipnja 2024. do isplate, po stopi uvećanjem za zatezne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena počev od 06. lipnja 2024, godine po do plateža.“

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenim zapijene i prijenosa za iznos 1.298,23 eura od dana 5. lipnja 2024. na temelju zadužnice potvrđene o javnog bilježnika Ivane Herceg iz Zagreba pod posl. br. Ov-1717/2019 dana 18. studenog 2019. izdane po tužitelju Monel upravljanje j.d.o.o. za korist tuženika Hrvatski zavod za zapošljavanje izdane po Ugovoru o dodjeli državne potpore za sufinanciranje zapošljavanja za stjecanje prvog radnog iskustva / pripravništvo te platež iznosa od 1.298,23 eura koje je tuženik zaplijenio i prenio za svoju korist bez pravne osnove za koju je izdana zadužnica sa računa tužitelja, a budući je 15. srpnja 2024. zaprimio zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-2430/2024 od 11. srpnja 2024. kojim je upućen u roku od 15 dana od dana dostave zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom temeljem bjanko zadužnice izdane dana 18. studenog 2019. i potvrđene istog dana kod javnog bilježnika Ivana Hercega iz Zagreba poslovni broj Ov-1717/2019

Nadalje navodi kako je 19. studenog 2019. kao poslodavac s tuženikom sklopio Ugovor o dodjeli državne potpore za sufinanciranje zapošljavanja za stjecanje prvog radnog iskustva / pripravništvo. Sukladno čl. 11. Ugovora o dodjeli državne potpore za sufinanciranje zapošljavanja za stjecanje prvog radnog iskustva / pripravništvo tužitelj Monel upravljanje j.d.o.o. je predao tuženiku bjanko zadužnicu potvrđena o javnog bilježnika Ivane Herceg iz Zagreba pod posl. br. Ov-1717/2019 dana 18. studenog 2019. godine. Ističe kako je ništetna odredba čl. 11. Ugovora o dodjeli državne potpore za sufinanciranje zapošljavanja za stjecanje prvog radnog iskustva / pripravništvo jer je protivna čl. 296. Zakona o obveznim odnosima jer je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja od strane sastavljača ovdje Hrvatski zavod za zapošljavanje te se ugrožava postizanje svrhe sklopljenog ugovora, na način da tuženik Hrvatski zavod za zapošljavanje bez ikakvog propisanog postupka bi tužitelj Monel upravljanje j.d.o.o. bilo omogućeno djelotvorno pravno sredstvo pred domaćim državnim tijelom čak i u slučaju kad bi povredu počinile osoba koje su djelovale u službenom svojstvu, obzirom ne postoji niti ustavna niti zakonska osnova za zaključen je predmetnog Ugovora o dodjeli državne potpore za sufinanciranje zapošljavanja za stjecanje prvog radnog iskustva / pripravništvo.

Nadalje tužitelj je kao poslodavac ispunio sve druge obveze iz Ugovora o dodjeli državne potpore za sufinanciranje zapošljavanja za stjecanje prvog radnog iskustva / pripravništvo prema tuženiku a osobito iz čl. 8. Ugovora o dodjeli državne potpore za sufinanciranje zapošljavanja za stjecanje prvog radnog iskustva / pripravništvo na način da je dostavio:

-dopisom od 05. lipnja 2020. godine preslike žiro računa o plaćenim doprinosima, obrazac JOPPD, obračunske liste za 11 i 12/2019 te 01,02,03,04/2020 za zaposlenika ŽZ

-dopisom od 23. studenog 2020. godine preslike žiro računa o plaćenim doprinosima, obrazac JOPPD, obračunske liste za 05,6,7,8,9,10/2020 za zaposlenika ŽZ

-dopisom od 28. ožujka 2023. godine preslike žiro računa o plaćenim doprinosima, obrazac JOPPD, obračunske liste za 11/2020 za zaposlenika ŽZ

Dana 18. lipnja 2024. godine tužitelj Monel upravljanje j.d.o.o. obavješten da je tuženik Hrvatski zavod za zapošljavanje podnio Financijskoj agencije Zahtjev za prisilnu naplatu od 4. lipnja 2024. zadužnice izdavatelja Monel upravljanje j.d.o.o. za iznos 1.298,23 eura koji će u roku od 60 dana biti izvršen za korist tuženika .Obzirom nije ikada postojala tražbina tuženika postojanja novčane tražbine prema tužitelju iz Ugovora o dodjeli državne potpore za sufinanciranje zapošljavanja za stjecanje prvog radnog iskustva / pripravništvo radi kojih je podnio predmetnu zadužnicu na naplatu to je bez pravnog osnova tuženik stekao novčani iznos od 1.298,23 eura.

Osim toga dopisom od 23. veljače 2024. tužitelj je zatražio povrat zadužnice na što se tuženik oglušio. Obzirom tuženik Hrvatski zavod za zapošljavanje tijelo javne vlasti dužan je u obveznom odnosu u ispunjavanju obveze iz svoje javne djelatnosti postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima (pažnja dobrog stručnjaka) u smislu članka 1112. ZOO, pa je kao stjecatelj bio nepošten pa na temelju članka članku 1115. ZOO je dužan platiti i zatezne kamate o trenutka zaplijene iznosa od 1.298,23 eura tj. od 6. lipnja 2024.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi kako je Uvjetima i načinima korištenja sredstava za provođenje mjera u 2019. godini, donesenim u skladu sa Zakonom o tržištu rada, propisana obveza sklapanja ugovora te prilaganja bjanko zadužnice. Ističe kako čl. 11. Ugovora nije prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu tužitelja iz razloga što je tuženik isplatio sredstva, a Ugovorom su propisani uvjeti koje tužitelj mora ispuniti kako ne bi nastala obveza povrata sredstava. Bjanko zadužnica služi isključivo kao sredstvo osiguranja ukoliko tužitelj prekrši ugovorene obveze te nastane obveza povrata sredstava, a tužitelj ne želi ista vratiti. Bez obzira na ovakav način osiguranja tuženik i dalje ima mogućnost pokrenuti parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. U odnosu na navode u pogledu ništetnost odredbe čl. 11. predmetnog Ugovora tuženik ističe da su ugovorne obveze konkretne, jasne i nedvosmislene te da je iste tužitelj vlastoručnim potpisom potvrdio, a iz čega se da zaključiti da je s istima bio u potpunosti upoznat. Tužitelj jasno ne objašnjava na koji točno način članak 11. dovodi do očigledne neravnopravnosti u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača te ugrožava postizanje svrhe sklopljenog ugovora. Predmetni članak upravo suprotno, omogućava postizanje svrhe navedenog Ugovora obzirom da osigurava tuženiku mogućnost naplate eventualnih potraživanja.

Nadalje navodi kako je u 2020. godini nastupila pandemija COVID-19 virusa te da je koristio potporu za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima COVID - 19 virusom za razdoblje od ožujka do svibnja 2020. godine. S obzirom na činjenicu da je tužitelj koristio potporu za sufinanciranje zapošljavanja za stjecanje prvog radnog iskustva/pripravništvo u sufinanciranom razdoblju od 14. studenog 2019. do 13. studenog 2020. godine te da je dana 8. travnja 2020. podnio Zahtjev za dodjelu potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim COVID-19 virusom (Klasa: 103- 05/20-01/10195) te mu je ista isplaćena došlo je do dvostrukog financiranja koje je zabranjeno temeljem Upute „Potpore za očuvanje radn ih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID – 19)“ objavljene na Internet stranicama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Naime, prema navedenoj uputi poslodavci koji koriste mjere Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i drugih davatelja, a kojima je opravdani trošak plaće, ne mogu istovremeno koristiti obje mjere.

Ugovorom o dodjeli državne potpore za sufinanciranje zapošljavanja za stjecanje prvog radnog iskustva/pripravništvo definirano je da će Zavod sufinancirati 50 % ukupnog iznosa godišnjeg troška bruto plaće, a s obzirom da je u sufinanciranom razdoblju tužitelj koristio i COVID-19 potporu evidentno je da se izravno krši čl. 2. st. 4. Ugovora o dodjeli državne potpore za sufinanciranje zapošljavanja za stjecanje prvog radnog iskustva/pripravništvo jer se automatski financira više od 50 % iznosa. Podnošenjem Zahtjeva za dodjelu potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenim COVID – 19 virusom došlo je do dvostrukog financiranja te je slijedom navedenog nastala obveza povrata. Tuženik ističe da se bjanko zadužnica vraća nakon što su ispunjene obveze te podmirena eventualna potraživanja. Budući da nije vratio sredstva tuženik je poslao Obavijest o aktiviranju instrumenta naplate 2. veljače 2024., a nakon čega tužitelj Dopisom od 23. veljače 2024. traži povrat bjanko zadužnice i to prije povrata novčanih sredstava.

Nadalje tuženik navodi kako Hrvatski zavod za zapošljavanje provodi mjere aktivne politike zapošljavanja iz Nacionalnog plana za poticanje zapošljavanja te se navedene mjere temelje na čl. 34.-36. Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti, te da Upravo vijeće Zavoda ne temelju odredbe čl. 36. Zakona o posredovanju donosi Uvjete i načine korištenja sredstava za provođenje mjera iz nadležnosti Zavoda za svaku pojedinu godinu ili pojedini nacionalni plan poticanja zapošljavanja, a navedenim uvjetima je, između ostalog propisano da se poslodavca pisanim podneskom obavještava o odobrenoj potpori nakon čega se pristupa potpisu Ugovora. Također napominje da je u javnom pozivu za ostvarivanjem potpore "Uz pola pola do prvog posla" pod Napomenama navedeno da će sva prava, obveze i postupanje ugovornih strana biti precizirane ugovorom o dodijeli potpore te da se stoga navedeni javni poziv ne može smatrati pozivom na dostavu ponuda.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-2430/2024-2 od 11. srpnja 2024. godine (list 6-9 spisa), Ugovor o dodjeli državne potpore za sufinanciranje zapošljavanja za stjecanje prvog radnog iskustva / pripravništvo (list 11-13 spisa), bjanko zadužnica (list 14-15 spisa), Zahtjev za izravnu naplatu (list 16-17 spisa), dopis tuženika upućen Financijskoj agenciji predmeta: Zahtjev za naplatu bjanko zadužnice OV-1717/2019 od 18. studenog 2019. godine od 3. lipnja 2024. (list 18 spisa), dopisi tužitelja upućen tuženiku predmeta: dostava dokumentacije od 18. svibnja 2020., 19. studenog 2020., 28. ožujka 2023. (list 19-21 spisa), dopis tužitelja upućen tuženiku predmeta: povrat instrumenata osiguranja od 18. svibnja 2023. (list 22 spisa), izlist obračuna plaće za 11 i 12/2019 te 01,02,03,04/2020 za zaposlenika ŽZ (list 23-35 spisa), izlist pregleda prometa za razdoblje od 01.12.2019. do 31.12.2020. (list 36-39 spisa), promet TR na dan 05.06.2024. (list 40 spisa), Ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (Epidemijska bolest COVID - 19) od dana 19.05.2020. godine (list 48-49 spisa), Izvadak HFZR (list 50 spisa), Provedbena uputa „potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID - 19)“ (list 51-59 spisa), dopis tuženika upućen tužitelju predmeta: Ugovor o dodjeli državne potpore za sufinanciranje pripravništva – obavijest o aktiviranju instrumenta osiguranja od 2. veljače 2024. (list 60 spisa).

4. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom zaplijene i prijenosa na temelju bjanko zadužnice od 18. studenog 2019. ovjerene kod javnog bilježnika pod brojem Ov-1717/19, te povrat iznosa od 1.298,23 eura.

6. Zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Ovr- 2430/2024-4 od 11. srpnja 2024., iz razloga propisanih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (“Narodne novine“, broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 , 131/20, 114/22 i 6/24 dalje: OZ-a) tužitelj je (kao ovršenik) upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji se vodi pred Financijskom agencijom na temelju bjanko zadužnice izdane 18. studenog 2019. i potvrđene istoga dana kod javnog bilježnika Ivana Hercega iz Zagreba polovni broj: OV-1717/2019.

7. Prema odredbi čl. 55. st. 3. OZ-a ovršenik tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Uvidom u sam zaključak kao i uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2430/24 putem ICMS sustava, utvrđeno je da je tužitelj (tamo kao ovršenik) podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u smislu odredbe čl. 210. OZ-a a a na kojeg se primjenjuju odredbe OZ-a o žalbi, iz razloga ništetnosti odredbe čl. 11. Ugovora o dodjeli državne potpore za sufinanciranje zapošljavanja za stjecanje prvog radnog iskustva/pripravništvo, Klasa: 103-05/19-01/6572 od dana 19. studenog 2019.

8. Među strankama nije sporno da je tuženik podnio Zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji te da su sredstva u iznosu od 1.677,60 eura ustegnuta s računa tužitelja, da tuženik zahtjev za izravnu naplatu temelji na ovjerenoj bjanko zadužnici poslovni broj Ov-1717/2019 te da je predmetna zadužnica služila kao sredstvo osiguranja ispunjavanja obveza iz Ugovora o dodjeli državne potpore za sufinanciranje zapošljavanja za stjecanje prvog radnog iskustva/pripravništvo, Klasa: 103-05/19- 01/6572 od dana 19. studenog 2019. Također među strankama nije sporno da je tužitelju isplaćen iznos od 1.289,23 eura sukladno Ugovoru o dodjeli državne potpore sklopljenom 19. studenog 2019. te je to upravo i iznos koji je naplaćen po zadužnici. Obzirom na nesporne činjenice između stranka sud je odbio prijedlog za izvođenjem daljnjih dokaza kao i financijskog vještačenja jer isti stoga nije potreban niti svrsishodan.

9. Među strankama je sporno je li odredba čl. 11. Ugovora o dodjeli državne potpore za sufinanciranje zapošljavanja za stjecanje prvog radnog iskustva/pripravništvo, Klasa: 103-05/19-01/6572 od dana 19. studenog 2019. ništetna.

10. Uvidom u Ugovor o dodjeli državne potpore za sufinanciranje zapošljavanja za stjecanje prvog radnog iskustva/pripravništvo, Klasa: 103-05/19-01/6572 od dana 19. studenog 2019. (dalje :Ugovor) utvrđeno je da je navedeni ugovor sklopljen između tužitelja i tuženika na temelju programa Mjera aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u skladu s Uvjetima i načinim korištenja sredstava za provođenje mjera iz 2019. Navedenim Ugovorom tuženik se obvezao sufinancirati zapošljavanje za ŽZ u razdoblju od 14. studenog 2019. do 13. studenog 2020. a prihvatljivi troškovi prema tom Ugovoru z koje Zavod osigurava sufinanciranje su troškovi bruto plaće za najviše 12. mjeseci koje isplaćuje poslodavac ovdje tužitelj za redovan rad po zaposlenju ŽZ (čl. 1. Ugovora). U članku 2. Ugovora je detaljno naveden način sufinanciranja o strane tuženika. Prema čl. 3. Ugovora tužitelj se kao poslodavac obvezao:

1. da zasnovani radi odnosa sa sufinanciranom osobom (ŽZ) neće raskinuti prije isteka sufinanciranog razdoblja (razdoblje od 14. studenog 2019. do 13. studenog 2020.)

2. obračunavati i isplaćivati plaću sa svim propisanim davanjima do zadnjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec,

3. obračunavati i isplaćivati plaću sa svim davanjima sukladno važećim propisima,

4. ukoliko poslodavac ne postupi po prethodno navedenim točkama 1. do 3. isti se obvezuje u roku od 30 dana od primitka obavijesti Zavoda izvršiti nadoplatu plaće sa svim davanjima sukladno važećim propisima,

5. ukoliko poslodavac ne postupi po prethodnoj točki 4. Zavod će raskinuti Ugovor, o čemu će pisanim putem obavijestiti poslodavac a ovaj se obvezuje vratiti Zavodu sredstava za svaki mjesec za koji nije obračunao i isplatio plaću sa svim davanjima sukladno važećim propisima uvećano za zakonsku zateznu kamatu.

11. Nadalje prema čl. 11. Ugovora za osiguranje naplate mogućih potraživanja Zavoda po predmetnom Ugovoru, poslodavac pri potpisu Ugovora predaje Zavodu bjanko zadužnicu solemniziranu kod javnog bilježnika.

12. Prema odredbi čl. 296. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br: 35/05, 41/2008, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 dalje ZOO) ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela. Prema st. 2. istoga članka prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana. Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive (stavak 3.).

13. Naime u konkretnom slučaju, prema ocjeni ovoga suda, tužitelj kao ugovorna strana Ugovora o dodjeli državne potpore obvezivanjem da će izdati zadužnicu kao instrument osiguranja nije stavljen u neravnopravni položaj u odnosu na tuženika . Tužitelj je sa tuženikom potpisao predmetni ugovor te mu je sukladno istom izdao i bjanko zadužnicu.

14. Bjanko zadužnica je privatna isprava potvrđena kod javnog bilježnika kojom dužnik daje suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan.

15. Dakle tužitelj je kao pravna osoba (gospodarstvenik) dužan postupati s povećanom pažnjom u obveznim odnosima te je stoga isti kao takva mora znati što bjanko zadužnica kao instrument osiguranja podrazumijeva i upravo je isti potpisao predmetni ugovor , te svejedno prihvatio obveze iz istoga. Naime bjanko zadužnica je kao instrument osiguranja uobičajena u pravnom prometu te u konkretnom slučaju tužitelj nije doveden u neravnopravan položaj.

16. Nadalje sudionici obveznih odnosa slobodni su samostalno uređivati svoje odnose međutim ne smiju ih uređivati suprotno Ustavu, prisilnim propisima i moralu društva. Međutim u konkretnom slučaju odredba čl. 11. Ugovora nije protivna niti Ustavu, niti prisilnim propisima i moralu društva.

17. Nadalje uvidom u Ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (Epidemijska bolest COVID - 19) utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja i tuženika 19. svibnja 2020. (list 48-49 spisa) na temelju programa Mjera aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a u skladu s Uvjetima i načinima korištenja sredstva za provođenje mjera iz 2020. godine koje je utvrdilo Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Navedenim Ugovorom o potpori od 19. svibnja 2020. tuženik je prihvatio zahtjev tužitelja za dodjelu EU potpore te mu je odobreno isplata za dva radnika u vremenskom razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. svibnja 2020. u ukupnom iznosu od 22.500,00 kuna te se Zavod obvezao navedeni iznos isplaćivati u mjesečnim obrocima za priznato razdoblje, a najkasnije do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec. Nadalje prema čl. 2. toga Ugovora poslodavac se obvezao da će Zavodu dostaviti dokaze o isplaćenim plaćama za prethodni mjesec najkasnije do 5-tog u mjesecu u kojem dospijeva isplata potpore, izuzev za prvu isplatu potpore.

18. Uvidom u Provedbenu uputu „potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (COVID - 19)“ (list 51-59 spisa) razvidno je da poslodavci koji koriste mjere HZZ-a i drugih davatelja , a kojima je opravdani trošak trošak plaće, ne mogu istovremeno koristiti obje mjere. Dakle riječ je o zabrani kumulacije opravdanog troška iste namjere po različitim mjerama a navedenu zabranu tuženik je jasno i određeno artikulirao upravo navedenom Provedbenom uputom.

19. Nadalje kako je Ugovor o dodjeli državne potpore za sufinanciranje zapošljavanja za stjecanje prvog radnog iskustva/pripravništvo, sklopljen dana 19. studenog 2019. na razdoblje od 14. studenog 2019. do 13. studenog 2020., a Ugovor o dodjeli potpore za očuvanje radnih mjesta u djelatnostima pogođenima Koronavirusom (Epidemijska bolest COVID - 19) od 19. svibnja 2020. sklopljen je za razdoblje od 1. ožujka 32020. do 31. svibnja 2020., jasno je da je došlo do preklapanja navedenih Ugovora te da je stoga tužitelj u trenutku podnošenja Zahtjeva sukladno programu Mjera aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a u skladu s Uvjetima i načinima korištenja sredstva za provođenje mjera iz 2020. godine koje je utvrdilo Upravno vijeće Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, već koristio drugu mjeru HZZ-a i u konkretnom slučaju došlo je do kumulacije navedenih mjera a što je upravo i zabranjeno a kako je to jasno propisano provedbenom uputom. Slijedom navedenog tuženik je na temelju bjanko zadužnice ustegnuo isplaćena sredstava tužitelju za tri mjeseca u kojem razdoblju su se mjere preklapale.

20. U smislu prethodno naveden odredbe čl. 55. st. 3. OZ-a sud nije posebno cijenio ostale navode tužitelja koji nisu bili izneseni u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenima u smislu odredbe čl 210. OZ-a a na koji se na odgovarajući način primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi.

21. Slijedom navedenog, kako je utvrđeno da odredba čl. 11. Ugovora nije ništetna, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 4. rujna 2025.

Sudac:

Jelena Antonić Šego

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana od dana ročišta na kojem se presuda objavljuje ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, odnosno u roku 15 dana po primitku presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.