Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-416/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Alenke Lešić, predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Zlatane Bihar članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Lidija Rukavina, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Lacković & Rukavina d.o.o. iz Đurđevca, protiv tuženika Opće bolnice dr. Tomislav Bardek, Koprivnica, Ž. Selingera 1, OIB:44899993850, kojeg zastupa punomoćnik Marko Golubić, odvjetnik u Koprivnici i umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB:26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Koprivnici od 26. ožujka 2025. poslovni broj: Pn-89/2017-70, u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice ŠE kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Koprivnici od 26. ožujka 2025. poslovni broj: Pn-89/2017- 70.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbenog postupka u iznosu od 439,91 eura kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Koprivnici od 26. ožujka 2025. poslovni broj: Pn-89/2017-70 suđeno je:

" I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici dr. Tomislav Bardek, [adresa], OIB:44899993850 da naknadi tužiteljici ŠE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] na ime naknade imovinske i neimovinske štete iznos od 8.096,09 € zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekuićom od 12.01.2017.g. do isplate po stopi propisanoj čl.29.st.2. ZOO-a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

2. Nalaže se tuženiku Općoj bolnici dr. Tomislav Bardek, [adresa], Ž. Selingera 1, OIB:44899993850 da tužiteljici ŠE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplaćuje rentu po osnovu tuđe pomoći i njege u mjesečnom iznosu od 59,73 € počevši od 13.10.2017.g. pa nadalje, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s dospijećem svakog mjesečnog obroka rente najkasnije do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, s time da je dospjele mjesečne obroke rente zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate po stopi propisanoj čl.29.st.2. ZOO-a, dužan isplatiti odjednom, a buduće najkasnije do 15-tog u mjesecu za prethodni mjesec, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužiteljici ŠE OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] da plati tuženiku Općoj bolnici dr. Tomislav Bardek, [adresa], OIB:44899993850 iznos od 2.500,00 € (slovima:dvijetisućepetstoeura) i umješaču "Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB:26187994862 plati troškove parničnog postupka u iznosu od 2.831,81 € (slovima: dvijetisućeosamstotridesetjedaneuro i osamdesetjedancent), sve to u roku od 15 dana."

2. Na prvostupanjsku presudu iz svih žalbenih razloga (bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP i članka 354. stavka 1. u svezi članka 260. stavka 2., članka 261. stavka 3. Zakona o parničnom postupku) žalbu ulaže tužiteljica te navodi da je za utvrđenje je li u konkretnom slučaju došlo do propusta tuženika prilikom liječenja tužiteljice ključno stanje položaja ulomaka/kostiju prema RTG snimaka te da sudski vještaci su svoj nalaz i mišljenje trebali dati upravo temeljem očitanja RTG snimaka. Ističe da su tijekom postupka provedena dva vještačenja, a tužiteljica ističe da niti iz jednog pisanog nalaza vještaka ne proizlazi da su vještaci izvršili uvid u RTG snimke (na CD) ruke tužiteljice. Smatra da je istaknula argumentirane prigovore na nalaz i mišljenje te je predložila da se provede dopuna vještačenja na način da se dostavljene RTG snimke očitaju po specijalisti radiologu kako bi se dobio jasan i nedvojben uvid u stanje ulomaka podlaktice nakon prijeloma, kao i stanje i položaj ulomaka tijekom liječenja, a po pribavi očitovanja vještaka specijalista radiologije dostavljenih RTG snimaka, da se naloži dopuna nalaza i mišljenja vještaka radi odgovora na pitanje je li tužiteljica adekvatno liječena i je li došlo do pogreške u liječenju. Ističe da je sud počinio povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1., u vezi sa člankom 261. stavak 3. Zakona o parničnom postupku kad je na raspravi 25. veljače 2025. odbio tužiteljičin prijedlog za provođenje dopune medicinskog vještačenja po vještaku radiologu, iako je prethodno rješenjem od 04. listopada 2022. odlučio provesti dopunu vještačenja po vještaku radiologu. Smatra da je provedeno vještačenje nepotpuno i nejasno te stoga ne može biti podloga za utvrđenje spornih činjenica. Smatra da nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta u Osijeku ne sadrži valjano i jasno obrazloženje temeljem kojeg bi bilo moguće utvrditi sporne činjenice u ovom postupku. Ističe da se u nalazu i mišljenju istog, u dijelu u kojem se navodi korištena dokumentacija, a niti u bilo kojem kasnije dijelu nalaza uopće ne spominju RTG snimke snimljene na CD. Ističe da vještak dr. Grgur Dulić se niti u pisanom, niti u usmenom nalazu i mišljenju ne dotiče pojedinih RTG snimaka u smislu da bi naveo kakav je položaj ulomaka kostiju utvrdio, bilo po zaprimanju tužiteljice na bolničko liječenje, bilo u kasnijem stadiju liječenja. Stoga smatra da je sud zanemario primjenu gore opisanih odredaba ZPP-a, slijedom čega je činjenično stanje ostalo je nepotpuno i pogrešno utvrđeno, te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo na štetu tužiteljice. Navodi da je sud uslijed pogrešne odluke o glavnoj stvari, donio i pogrešnu odluku o troškovima postupka na štetu tužiteljice. Slijedom navedenog, predlaže se da drugostupanjski sud uvaži navode žalbe i ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, odnosno da preinači pobijanu presudu na način da usvoji zahtjev tužiteljice u cijelosti, uz naknadu troškova postupka prema troškovniku predanom na raspravi uvećano za trošak sastava ove žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije uložen.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, dok bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, a na koju žalba tužiteljice upućuje, prvostupanjski sud nije počinio jer prvostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, isti nisu proturječni sebi niti provedenim dokazima, slijedom čega se odluka prvog stupnja može ispitati.

6. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njege) uzrokovane propustom tuženika u liječenju tužiteljice nakon što je tužiteljica pala i zadobila povredu ručnog zgloba i podlaktice dana 17. listopada 2014. Tužiteljica ističe da je tužiteljici zaostao deformitet, a za kojeg smatra da je odgovoran tuženik jer je operaciju izvršio s odgodom (tri dana) i jer operacijom nije postigao odgovarajući položaj osovine podlaktične kosti.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je:

- da je tužiteljica dana 17. listopada 2014. prilikom pada zadobila povredu lijevog ručnog zgloba i podlaktice te se istog dana javila kod tuženika gdje je zaprimljena na hitnom odjelu, gdje joj je postavljena dijagnoza i gdje je zadržana na bolničkom liječenju kod tuženika od 17. listopada 2014. do 22. listopada 2014. tijekom kojeg je rendgenskim snimanjem utvrđena višeiverna fraktura distalnog dijela lijeve podlaktice s pomakom uslijed čega je podvrgnuta operativnom zahvatu dana 20. listopada 2014., kojom prilikom je operativno stabiliziran prijelom uz pomoć vanjskog fiksatora,

- da je osnovom nalaza i mišljenja prof. dr. sc. Slavka Davila spec. specijalista kirurgije-traumatologa utvrđeno da je liječenje vanjskim fiksatorom (koja je kao prethodna metoda, prije operativne, primijenjena kod tužiteljice odmah po zaprimanju na HMP) kao metoda fiksacije prijeloma ručnog zgloba, ima svoje indikacije ali i kontraindikacije. Utvrđeno je da je kod otvorenih prijeloma ili kod prijeloma kod kojih postoji kontraindikacije zbog edema ruke ili nečeg drugog ta metoda apsolutno indicirana. Najčešće je privremena, ali može biti konačna. U slučaju da se ne uspije dobiti dobar položaj ulomaka pravilo je da se prelazi na drugi način liječenja, dominantno otvorenim načinom liječenja i fiksacijom pločicom i vijcima ili žicama, da je operativni zahvat izvršen 3 dana kasnije nakon hospitalizacije, a u otpusnom pismu nema podataka zašto je došlo do odgode operacije, no vještak navodi da razlog može biti višestruk, obzirom da se radi o pitanju stanja tužiteljice, kao jedan uvjet, s tim da tužiteljica nije bila životno ugrožena. Utvrđeno je da odabir načina liječenja i metode koju će liječnik odrediti ovisi o nekoliko faktora tip prijeloma, stanje bolesnika, materijal kojim raspolaže bolnica u smislu osteosintetskih mogućnosti, a vještak smatra kako je tuženik upotrijebio metodu koju je smatrao najpodobniji tipu prijeloma i mogućnosti koju je imao na raspolaganju. Metoda koja je upotrijebljena i danas je priznata i redovito se upotrebljava kod nekih tipova prijeloma. Vještak dr. Davila se izričito izjasnio kako kod tužiteljice nije došlo do propusta tijekom liječenja od strane kirurga, a provođenjem fizikalne terapije vještak smatra da ne bi bila bitno poboljšana ali bi bila poboljšana pokretljivost šake i prstiju,

- da je vještačenjem po ustanovi i to Medicinskom fakultetu u Osijeku, a koje je provedeno po vještacima prof. prim. dr. sc. Dunja Degmečić dr. med. specijalist psihijatar i doc. prim. dr. sc. Grgur Dulić dr. med. specijalist opće kirurgije (a koje je određeno po prigovoru tužiteljice obzirom da vještak dr. Davila nije izvršio uvid u RTG snimke na CD) utvrđeno da postoje dvije metode liječenja navedenih kompliciranih prijeloma podlaktice od koja je jedna i liječenje vanjskim fiksatorom, da nije učinjen propust u liječenju odabirom vanjskog fiksatora kao metode liječenja u predmetnom slučaju, a ukoliko se ne dobije dobar položaj ulomaka u dogovoru s pacijentom može se preći na otvoreni pristup tj. liječenje pločicom i vijcima ili žicama. Utvrđeno je da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je položaj ulomaka bio zadovoljavajući kada je tužiteljici skinuta vanjska fiksacija, odnosno da je postojala samo manja dislokacija. Vještak naglašava kako je za funkcionalni ispad šake najviše odgovorna kontraktura IV. i V. prsta lijeve šake koja je bila prisutna prije samog ozljeđivanja tužene. Vještak doc. prim. dr. sc. Grgur Dulić dr. med. specijalist opće kirurgije, navodi kako su dva moguća načina liječenja i to: jedan vanjskim fiksatorom kako se i u konkretnom slučaju i postupilo, a drugi način je unutarnja fiksacija prijeloma, a vještak smatra kako je tuženik pravilno postupio. Operativni zahvat, u slučaju da je pacijent pod utjecajem alkohola, uobičajeno se odgodi za 24 sata, a kako u konkretnom slučaju operativni zahvat nije hitan može se izvršiti u roku od tjedan dana. Vještak navodi kako je na zadnjem RTG-u dana 13. siječnja 2015.. uočena blaga dislokacija ulomaka, dok na prijašnjim RTG snimkama nije bila vidljiva blaža dislokacija. Ističe da infekcija kože nije mogla dovesti do dislokacije, jer bi u tom slučaju došlo do infekcije kosti, što kod tužiteljice nije bio slučaj. Vještak kirurg je iskazao kao RTG snimke prijeloma isključivo pregledavaju upravo kirurzi. Smatra da je kod tužiteljice, nakon ovog događaja, došlo do drugog neželjenog događaja zbog čega je nastao taj blagi pomak ulomka, no takav blagi pomak nije zahtijevao liječenje na drugi način, a kod ovakvih fraktura, kakva je bila kod tužiteljice, uvijek ostane blaga dislokacija ulomaka. Vještak navodi kako bi joj fizikalne terapije pomogle, ali tužiteljica više nije dolazila na kontrole, a sada se može koristiti rukom, ali ne može recimo držati čašu ali ne zbog povrede koja je nastupila već zbog stare ozljede u kojoj su joj stradali prsti IV. i V. šake koji su ostali u kontrakturi.

8. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja osnovano prvostupanjski sud zaključuje da u smislu članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) tužiteljica nije dokazala da je uzrok deformiteta (blaga dislokacija ulomaka) uzročno vezana za propust tuženika.

9. Naime, osnovom vještačenja utvrđeno je da je tuženik primijenio metode liječenja koje su bile priznate i koje su se primjenjivale, ovisno o konkretnim indikacijama slučaja, kod ozljede prirode koju je i tužiteljica pretrpjela (višeiverna fraktura distalnog dijela lijeve podlaktice s pomakom).

10. Dakle, uzrok frakture lijeve podlaktice s pomakom kod tužiteljice nije radnja tuženika, niti to u konačnici tužiteljica u svojoj tužbi tvrdi, no smatra da su posljedice takve frakture (a u konkretnom slučaju blaga dislokacija ulomaka) mogle i trebale biti uklonjene liječenjem tuženika, a koje, ne samo da je zakašnjelo (vezano za ispravnu metodu liječenja) već i učinjeno suprotno pravilima struke (nije postignut odgovarajući položaj kostiju).

11. No, tijekom ovog postupka, a na okolnost eventualnog propusta koji je uzročno vezan za neželjenu posljedicu, provedena su čak dva vještačenja i to, kako po vještacima pojedincima, tako i po ustanovi (Medicinskom fakultetu u Osijeku) a od kojih su u oba slučaja u vještačenju sudjelovali vještaci specijalisti kirurgije i ujedno u svom području doktori znanosti (dr. sc.). Niti jedno od provedenih vještačenja (unatoč prigovorima tužiteljice) nije potvrdilo hipotezu tužiteljice da je uzrok zaostale blaže dislokacije ulomaka kod tužiteljice bilo kakav propust ili radnja tuženika, jer su primijenjene metode od strane tuženika u konkretnom slučaju, u struci priznate i primjenjuju se u praksi kod takvih ozljeda, a činjenica da je operacija učinjena tek treći dan od same frakture ne dovodi se u svezu takve dislokacije, tim više što vještaci ističu da obzirom da je tužiteljica bila u etiliziranom stanju (2,28 promila alkohola u krvi) operaciju istog dana nije bio moguće učiniti, a obzirom da operativni zahvat nije bio hitan (tužiteljica nije bila u životnoj opasnosti), operaciju je bilo moguće učiniti čak unutar tjedan dana. Da bi činjenično stanje bilo drugačije, tužiteljica ne dokazuje čak niti dostavom nalaza i mišljenja drugog kirurga ili nepristranog stručnjaka niti takav zaključak proizlazi iz dostavljene medicinske dokumentacije tužiteljice.

12. Suprotno navodima tužiteljice (o obveznosti pisanog nalaza kao i sadržaju takvog nalaza i mišljenja vještaka tijekom parničnog postupka) u smislu članka 253. stavka 1. i članka 260. stavka 1. ZPP sudski vještaci, prilikom davanja nalaza i mišljenja, su jedino dužni svoj nalaz i mišljenje iznijeti usmeno na raspravi, a nakon što, u smislu članka 258. ZPP, prethodno brižljivo razmotre predmet vještačenja, što je u konačnici u predmetnom postupku i učinjeno i kojim usmenim očitovanjem su oba vještaka kirurga dali svoja očitovanja i kojima su, u smislu članka 261. stavka 2. ZPP, otklonili eventualne nejasnoće u svojim nalazima (vezano za točan datum operacije a koju su oba vještaka usmeno datirala u konačnici 20. listopada 2014. i koje datiranje u konačnici nije imalo utjecaja na nalaz i mišljenje vještaka u pogledu uzroka neželjenih posljedica kod tužiteljice i uzrok kojih nije povezan sa radnjom niti propustom tuženika).

13. Upravo temeljem članka 261. stavka 2. ZPP vještak doc. prim. dr. sc. Grgur Dulić dr. med., specijalist opće kirurgije na ročištu za glavnu raspravu dana 25. veljače 2025. je dao svoje očitovanje i mišljenje, a kojim su otklonjene eventualne nejasnoće, vezano za RTG snimke (a što je učinio i pisanom dopunom vještačenja od 15. siječnja 2024.) i potrebe dopune vještačenja uključivanjem radiologa, kojim je naveo da upravo kirurzi vrše uvid u RTG snimke i sami očitavaju iste, ali i da su vještaci Medicinskog fakulteta u Osijeku (pa i dr. sc. Dulić) izvršili uvid u RTG snimke a koje se nalaze u spisu. Upravo iz takvog očitovanja i mišljenja, a u stručnog kojeg ovaj sud nema razloga sumnjati, a obzirom da za protivan zaključak tužiteljica nije predočila dokaze, osnovano prvostupanjski sud odustaje od provođenja dodatnog medicinskog vještačenja (vještakom radiologom), a koja odluka prvostupanjskog suda nije protivna odredbama ZPP, već u skladu s člankom 311. stavkom 4. ZPP.

14. U konačnici, suprotno navodima žalbe tužiteljice, zadatkom vještacima Medicinskog fakulteta u Osijeku, a koji je određen rješenjem prvostupanjskog suda od 20. svibnja 2020. poslovni broj Pn-89/2017-35 (temeljem članka 259. stavka 1. ZPP), a niti naknadno rješenjem na raspravi dana 4. listopada 2022. poslovni broj Pn-89/2017-51 (kojim je samo određeno uključivanje vještaka radiologa od čega je sud konačnici temeljem članka 311. stavka 4. ZPP odustao), nikada nije naloženo vještacima očitanje nalaza RTG snimaka i utvrđivanje položaja ulomaka kostiju, slijedom čega su neosnovani navodi žalbe tužiteljice da se vještaci nisu očitovali u nalazu kakav je bio položaj ulomaka kostiju a time da je nalaz nepotpun. Upravo suprotno, a obzirom na zadatak vještačenja (je li došlo do propusta u liječenju tužiteljice kod tuženika, te je li taj eventualni propust u uzročnoj vezi s nastalom posljedicom – deformitetom ručnog zgloba i funkcionalnim ispadom šake odnosno uslijed čega je došlo do deformiteta ručnog zgloba s obzirom na tijek liječenja) vještaci Medicinskog fakulteta u Osijeku, iznoseći nalaz i mišljenje, dali su odgovor na sva pitanja suda a to:

- da nije došlo do propusta u liječenju tužiteljice kod tuženika te da uzročna veza između neželjene posljedice i liječenja nije u propustu odnosno radnji tuženika,

- da je deformitet, prirode kakav je nastao kod tužiteljice uobičajena posljedica takvih fraktura, dok funkcionalni ispad šake ne vezuju za predmetni događaj već kontrakturu IV. i V. prsta lijeve šake koja je bila prisutna i prije samog ozljeđivanja,

- te da smatraju da je za deformaciju odgovoran drugi štetni događaj, nakon predmetnog.

15. Ovdje sud napominje, da iako je isto dano u zadatak vještaku od strane suda, mišljenje vještaka a kojim se od njega traži razlog zbog kojeg je u konačnici došlo do deformiteta (a koji načelno može biti i drugi štetni događaj, odnosno pad tužiteljice), nije od utjecaja na pravilnost odluke suda, jer jedine činjenice koje su bitne u predmetnom postupku je utvrđivanje štetne radnje (a što je izostalo na strani tuženika), šteta (koja nedvojbeno je utvrđena kao deformitet ruke) ali i uzročna veza između te dvije stavke, a koju u konačnici tužiteljica nije uspjela dokazati. Da je eventualno do deformiteta moglo doći uslijed drugog štetnog događaja (kao hipotetska mogućnost) proizlazi iz osobnog zdravstvenog kartona tužiteljice iz kojeg je vidljivo da je tužiteljica i prije štetnog događaja (24. listopada 2011.) pala i slomila ključnu kost (a u zdravstvenom kartonu se navodi apstinencija od alkohola), zatim 18. svibnja 2014. kada također pala i slomila potkoljenice i nožni zglob, a i nakon štetnog događaja u veljači 2015. kada je utvrđen višestruki prijelom potkoljenice.

16. Slijedom iznesenog ovaj sud je odbio žalbu tužiteljice u cijelosti kao neosnovanu, a kako tužiteljica nije uspjela osporiti osnovanost prvostupanjske odluke kojom je u cijelosti odbijena svojim zahtjevom, neosnovani su i žalbeni razlozi u odnosu na troškove postupka. Stoga je ovaj sud temeljem članka 368. ZPP potvrdio prvostupanjsku odluku i odlučio kao u točki I. izreke.

17. Odlučujući o troškovima žalbenog postupka, temeljem članka 166. ZPP stavak 1. u svezi članka 154. stavak 1. ZPP, obzirom da tužiteljica svojom žalbom nije uspjela, ovaj sud je odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura te troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 127,41 eura. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Sisku 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Lešić