REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-979/2025-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Davorinu Ivančiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstva unutarnjih poslova, Zagreb, Ilica 335, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. srpnja 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i zakonske zastupnice tužene CE, više savjetnice-specijaliste, 4. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"II. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zbog neisplaćene uvećane plaće na ime prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i neradnim danom za vremensko razdoblje od 01. 01. 2013. do 01. 9. 2017. godine isplati bruto iznos od 5.885,05 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak i to kako slijedi, na iznos od:

-28,95 EUR od 16. veljače 2013. godine

-55,82 EUR od 16. travnja 2013. godine

-50,15 EUR od 16. svibnja 2013. godine

-27,94 EUR od 16. lipnja 2013. godine

-50,00 EUR od 16. kolovoza 2013. godine

-31,34 EUR od 16. rujna 2013. godine

-102,21 EUR od 16. prosinca 2013. godine

-174,48 EUR od 16. siječnja 2014. godine

-79,76 EUR od 16. travnja 2014. godine

-88,57 EUR od 16. svibnja 2014. godine

-43,52 EUR od 16. lipnja 2014. godine

-22,50 EUR od 16. srpnja 2014. godine

-112,45 EUR od 16. kolovoza 2014. godine

-130,68 EUR od 16. rujna 2014. godine

-25,37 EUR od 16. listopada 2014. godine

-51,58 EUR od 16. studenog 2014. godine

-41,12 EUR od 16. veljače 2015. godine

-226,98 EUR od 16. ožujka 2015. godine

-46,28 EUR od 16. travnja 2015. godine

-13,70 EUR od 16. svibnja 2015. godine

-176,36 EUR od 16. srpnja 2015. godine

-266,90 EUR od 16. kolovoza 2015. godine

-471,18 EUR od 16. listopada 2015. godine

-200,82 EUR od 16. studeni 2015. godine

-301,46 EUR od 16. prosinca 2015. godine

-64,92 EUR od 16. veljače 2016. godine

-46,88 EUR od 16. ožujka 2016. godine

-48,33 EUR od 16. travnja 2016. godine

-142,35 EUR od 16. svibnja 2016. godine

-20,06 EUR od 16. lipnja 2016. godine

-246,59 EUR od 16. rujna 2016. godine

-79,06 EUR od 16. listopada 2016. godine

-122,86 EUR od 16. studeni 2016. godine

-80,62 EUR od 16. prosinca 2016. godine

-86,62 EUR od 16. siječnja 2017. godine

-461,71 EUR od 16. veljače 2017. godine

-225,67 EUR od 16. ožujka 2017. godine

-63,57 EUR od 16. travnja 2017. godine

-406,87 EUR od 16. svibnja 2017. godine

-92,43 EUR od 16. lipnja 2017. godine

-227,76 EUR od 16. srpnja 2017. godine

-787,56 EUR od 16. kolovoza 2017. godine, do isplate time da do 31.07.2015. godine kamata teče po eskontnoj stopi Hrvatske Narodne Banke koja je vrijedila zadnje dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj – Ministarstvu unutarnjih poslova naknaditi tužitelju PE trošak parničnog postupka u iznosu od 1.257,11 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 4. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja PE za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 8.750,00 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude prvog stupnja do isplate.

IV Odbija se zahtjev tužene Republike Hrvatske – Ministarstva unutarnjih poslova za naknadu troška postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučević, Zagreb, Ilica 335, Službe kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, te je u periodu od 1. siječnja 2013. do 1. rujna 2017. bio raspoređen na radnom mjestu samostalnog vještaka za požare i eksplozije. Tužitelj je kao policijski službenik raspoređen na radnom mjestu samostalnog vještaka za požar i eksplozije bio pasivno dežuran u periodu od 1. siječnja 2013. do 1. rujna 2017. te je, vrlo često, gotovo svakodnevno, bio u obvezi odlaziti na teren radi poduzimanja očevidnih radnji i vještačenja. Odredbom članka 44. stavka 4. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike propisano je da će se za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu (pripravnosti za rad), utvrđeno temeljem službene evidencije o satima provedenim na pasivnom dežurstvu, službeniku i namješteniku isplatiti 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva. Odredbom članka 56. stavka 9. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike propisano je da se ukoliko se službenici i namještenici organizirano upućuju na rad na terenu (osiguranje utakmica, preprat) u stvarno odrađene sate rada ubraja i vrijeme putovanja do mjesta rada na terenu, kao i vrijeme putovanja provedeno na povratku s mjesta rada na terenu. Tužitelju do danas nije isplaćena naknada za pasivno dežurstvo, niti mu je isplaćena naknada za prekovremeni rad za vrijeme putovanja do mjesta rada na terenu, kao ni za vrijeme putovanja provedeno na povratku s mjesta rada na terenu, što je protivno odredbama članka 44. stavka 4. i članka 56. stavka 9. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, te je nesporno da je isti pretrpio imovinsku štetu. Tužitelj se dana 6. studenog 2017. obratio sa zahtjevom za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, Stalnoj službi u Samoboru, sukladno odredbi članka 186. a stavka 1. Zakona o parničnom postupku, koje je njegov zahtjev odbilo kao neosnovan.

2. U odgovoru na tužbu tužena osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći da institut pasivnog dežurstva tuženika se koristio do listopada 2009. kada je odlukom Kolegija glavnog ravnatelja policije (zapisnik broj 511-01-41-991/17-2009) utvrđeno da se više ne koristi institut pasivnog dežurstva te se zadužuju rukovoditelji da službu organiziraju na način da funkcionira bez pasivnog dežurstva, a sve u cilju racionalizacije troškova. S tim u vezi, u dogovoru s djelatnicima i rukovoditeljima Centra, od 2009. pa nadalje, Centar je organizirao službu na način da nema potrebe za pasivnim dežurstvom. Naime, služba funkcionira na način da se djelatnici međusobno sami, na dobrovoljnoj bazi, dogovaraju o rasporedu dostupnosti (imajući u vidu svoje obiteljske i druge privatne obveze), u slučaju očevida ili žurnog vještačenja izvan redovitog radnog vremena vodeći računa o odredbi članka 33. Zakona o policiji. Citiranom odredbom je propisano da se policijski službenik dužan i izvan redovnog radnog vremena odazvati pozivu nadređenog rukovoditelja radi poduzimanja mjera i radnji za obavljanje neodgodivih poslova i zadaća. Napominje se da se u slučaju stvarnog angažiranja djelatnika uvijek izdaje nalog za prekovremeni rad, te kada je to potrebno i nalog za službeno putovanje. Vezano uz navode da tužitelju nije u stvarno odrađene sate rada ubrojeno vrijeme putovanja do mjesta rada na terenu (članak 56. stavak 9. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike), navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o terenskom radu te je tuženik postupao u skladu sa stajalištima Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, odnosno sa stajalištima Sektora za upravljanje ljudskim potencijalima, također sve u cilju racionalizacije financijskih izdataka za materijalna prava službenika.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Rješenja Ministarstva unutarnjih poslova od 21. prosinca 2012. (list 6 spisa), evidencija provedenih očevida (list 7-32 spisa), izvoda iz zapisnika (list 33-37 spis), zahtjeva za mirno rješenje spora (list 38-39 spisa), odgovora tužene na Zahtjev za mirno rješenje spora (list 41 spisa), isplatnih lista (list 46-90 spisa), naloga za prekovremeni rad (list 91-117 spisa), nadzorne knjižice (list 118-129, 589-701 spisa), rasporeda vještaka za očevide (list 130-233 spisa), obrazloženja službenog putovanja, putnih naloga, izvješća uz putne naloge, putnih računa i naloga za isplatu (list 235-464 spisa), e-mail korespondencije s rasporedom vještaka za očevide (list 468-582 spisa), izvoda iz Zapisnika Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora (list 796-798 spisa), izvoda iz zapisnika Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora (list 819-821 spisa), Prijave o ozljedi na radu (list 822-825 spisa), obračunskog lista (list 826 spisa), zapisnika s kolegija Centra (list 843-848 spisa) te druge priložene dokumentacije, provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 714-759 spisa), saslušani su svjedoci BE, JE i GE (list 705-708 spisa) te tužitelj (list 708 spisa), a proveden je i dokaz dopunskim saslušanjem svjedoka BE (list 855-856) i tužitelja (list 858-857 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Prije podnošenja tužbe tužitelj se obratio općinskom državnom odvjetništvu radi mirnog rješenja spora sukladno odredbi članku 186.a ZPP, zahtjevom od 2. studenog 2017., dok se tužena očitovala dopisom od 11. prosinca 2017. navodeći da nema uvjeta za mirno rješenje spora.

6. Na ročištu koje je održano 21. srpnja 2025. stranke su suglasno izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su predložili zaključenje glavne rasprave pa je sud, uz suglasnost stranaka, odlučio da se dokazi neće više izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

7. Općinski radni sud u Zagrebu je 28. studenog 2019. donio presudu poslovnog broja Pr-2925/2018 kojom je djelomično usvojio, a djelomično odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Županijski sud u Zagrebu je, odlučujući o žalbama stranaka, rješenjem od 26. travnja 2022., poslovni broj Gž R-253/2020, ukinuo presudu poslovnog broja Pr- 2925/18 od 28. studenog 2019. i predmet vratio na suđenje sudu prvog stupnja.

8. Presudom Općinskog radnog suda od 28. travnja 2023., poslovni broj Pr- 1047/2022, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te je naloženo tuženoj da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka. Županijski sud u Zagrebu je odlukom od 13. svibnja 2025., poslovni broj Gž R-1064/2025, odbio žalbu tužene i potvrdio presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1047/2022 od 28. travnja 2023. u dijelu pod točkom I. izreke. Istom odlukom ukinuo je presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-1047/2022 od 28. travnja 2023. u dijelu pod točkom II. i III. izreke te je u tom dijelu predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

8.1. U obrazloženju odluke Županijskog suda u Zagrebu od 13. svibnja 2025., poslovni broj Gž R-1064/2025, navodi se da je činjeničnim navodima tužbe (što je tužitelj ponovio i u žalbi koju je bio podnio protiv ranije donesene prvostupanjske presude u ovom predmetu, poslovni broj Pr-2925/18-35 od 28. studenoga 2018., tužitelj tražio isplatu po članku 56. stavku 9. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenika ("Narodne novine" broj: 89/12. i 104/13., dalje: KU) tvrdeći da je radi odlaska na teren u svrhu vršenja očevida i vještačenja, određeni broj sati, izvan redovnog radnog vremena, proveo na putu do mjesta očevida/vještačenja i nazad, a da mu naknada za te sate putovanja, koji se imaju smatrati prekovremenim radom nije plaćena. U vezi zahtjeva u ovom dijelu tužitelj se pozvao i na tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike broj 15/56 od 18. studenoga 2015. i broj 16/56 od 29. siječnja 2016., kao i tumačenje te Komisije broj 7/50 od 2. prosinca 2019., koje sud u ranijoj odluci nije razmotrio, a to nije učinio niti u predmetnoj odluci, iako je na to bio upućen i ukidnom odlukom ovoga suda poslovni broj Gž R-253/2020-2 od 26. travnja 2022.

8.2. Nadalje, navodi se da sud prvog stupnja, uopće nije odlučivao o osnovanosti ovog dijela tužbenog zahtjev u okviru tih činjeničnih navoda tužbe, već pod točkom II. izreke:

- sudi isplatu naknade plaće za pasivno dežurstvo, iako je o tom dijelu već odlučeno pod točkom I. izreke,

- dok se iz sadržaja obrazloženja pobijane odluke, u odnosu na odlučeno točkom II. izreke, može iščitati da sud smatra da tužitelj ima pravo na dnevnicu u smislu članka 55. KU (što nije predmet tužbenog zahtjeva), a ne terenski dodatak u smislu članka 56. KU (isplata kojeg se također ne zahtjeva tužbenim zahtjevom u ovom dijelu), ali nije jasno smatra li sud, jer je tuženik tužitelju isplaćivao dnevnice za službena putovanja (u koju spadaju naknada prijevoznih troškova, dnevnice i naknada puno iznosa hotelskog računa za spavanje), da tužitelj ima ili nema pravo na naknadu za prekovremeni rad u smislu članka 56. stavka 9. KU, jer to sud izrijekom nije niti rekao, a pravo na dnevnicu i isplatu iste ne može isključiti pravo na naknadu plaće za prekovremeni rad. Slijedom toga, iz obrazloženja pobijane odluke da se zaključiti da prvostupanjski sud pod točkom II. izreke, vjerojatno, ne odlučuje o naknadi za pasivno dežurstvo, ali s obzirom na to kako je napisano obrazloženje, ne može se izvan svake sumnje zaključiti niti da odlučuje o osnovanosti zahtjeva za isplatu po osnovi članka 56. stavka 9. KU, a ako i odlučuje o tome, onda nije jasno obrazloženo smatra li taj zahtjev osnovanim ili ne. Obrazloženje u ovom dijelu predstavlja konfuzan i nepovezan tijek misli, u sklopu kojeg se pojavljuju osnove po kojima se uopće ne traži isplata i koje osnove svakako ne mogu biti od utjecaj na odluku za isplatu naknade za prekovremene sate u smislu članka 56. stavka 9. KU. Na temelju tako napisane odluke ne može se od suda prvog stupnja zahtijevati niti ispravljanje osnove o kojoj je suđeno pod točkom II. izreke, jer se ne zna, s obzirom na sve navedene osnove o kojoj je osnovi sud na kraju uopće odlučivao.

8.3. Stoga se u odluci Županijskog suda u Zagrebu od 13. svibnja 2025., poslovni broj Gž R-1064/2025 navodi da će se u ponovnom suđenju razmotriti može li se odlazak na radni zadatak izvan mjesta rada smatrati odlaskom na teren ili ne s obzirom na specifičnu vrstu i organizaciju posla koju tužitelj obavlja te da li vrijeme provedene na putu do mjesta i s mjesta obavljanja očevida predstavlja prekovremeni rad (u koliko se očevid obavlja izvan redovnog radnog vremena) i pripada li stoga tužitelju u nekom iznosu naknada plaće za prekovremeni rad ili ne u smislu osnove na koju se poziva ili neke druge osnove (s obzirom da sud osnovom zahtjeva nije vezan).

9. U ovoj fazi postupka nije sporno da je tužitelj u utuženom period bio policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova, Ravnateljstva policije, Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić, Zagreb, Ilica 335, Službe kemijsko- fizikalnih i toksikoloških vještačenja, na radnom mjestu samostalnog vještaka za požare i eksplozije i da je sastavni dio njegova posla bio odlazak u drugo mjesto radi poduzimanja očevidnih radnji i vještačenja.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi prekovremenog rada za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 1. rujna 2017. Tužitelj svoj zahtjev obrazlaže na način da je radi odlaska na teren, u svrhu vršenja očevida i vještačenja, određeni broj sati, izvan redovnog radnog vremena, proveo na putu do mjesta očevida/vještačenja i nazad, a da mu naknada za te sate putovanja, koji se imaju smatrati prekovremenim radom, nije plaćena.

11. Vezano uz pitanje da li je sud obvezan primijeniti tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, sud je mišljenja da je isto potrebno sagledati u svjetlu sljedećih odredbi:

- odredbe članka 120. stavka 1. KU-a koja glasi: „Za tumačenja odredaba i praćenje primjene ovoga Ugovora ugovorne strane imenuju zajedničku komisiju u roku od 30 dana od dana potpisivanja ovog Ugovora.“;

- odredbe članka 120. stavka 6. KU-a koja glasi: „Ugovorne strane dužne su se pridržavati danog tumačenja.“;

- odredbe članka 255. stavka 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13.) koja glasi: „Pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se, sukladno odredbama ovoga Zakona, primjenjuje kolektivni ugovor.“ Istu odredbu sadrži i članak 192. stavak 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14., 127/17.).

11.1. Temeljem citiranih zakonskih odredbi i ugovornih odredbi KU, Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike donosi tumačenje Zajedničke komisije kojim se konkretiziraju određena prava radnika propisana KU. Ugovorne strane su se, temeljem gore citiranih odredbi dužne pridržavati takvog tumačenja Zajedničke komisije, nastavno čemu su ovlaštene i svoja prava (i obveze) temeljiti na konkretnim odredbama KU, rastumačenim u svjetlu danih tumačenja Zajedničke komisije.

12. U vezi zahtjeva koji je predmet ovog postupka postoje tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i to broj 15/56 od 18. studenoga 2015. i broj 16/56 od 29. siječnja 2016., kao i tumačenje te Komisije broj 7/50 od 2. prosinca 2019.

12.1. U tumačenju broj 15/56 od 18. studenoga 2015. navodi se da ukoliko se službenici i namještenici upućuju organizirano na rad na terenu, u stvarno odrađene sate ubraja se i vrijeme putovanja do mjesta rada na terenu kao i vrijeme putovanja provedeno na povratku od mjesta rada na terenu, pri čemu su osiguranje utakmica i preprata navedeni kao primjeri poslova/aktivnosti i nema osnove ograničiti ovo samo na pojmove navedene kao primjere u tekstu članka 56. stavka 9. Kolektivnog ugovora. Da bi se sati putovanja uračunali u stvarno odrađene sate osim što se mora raditi o organiziranom putovanju, upućivanje na teren, rad na terenu i povratak s mjesta rada moraju predstavljati kontinuitet.

Ako je službenicima i namještenicima koji su upućeni na rad na terenu pri tome osiguran adekvatan smještaj u objektu u kome se vrši primopredaja/otprema službe, vrijeme organiziranog putovanja od mjesta primopredaje službe do mjesta rada te vrijeme povratka u objekt gdje su smješteni treba uračunati u stvarno odrađene sate.

12.2. U tumačenju broj 16/56 od 29. siječnja 2016. navodi se da treba razlikovati osiguranje prijevoza za odlazak na rad na terenu i organiziranog upućivanja na rad na terenu. Organizirano upućivanje na rad na terenu u smislu članka 56. stavka 9. Kolektivnog ugovora je upućivanje grupe službenika ili namještenika na rad na terenu radi organiziranog obavljanja određenih zadataka.

12.3. Zaključno, Zajednička komisija za tumačenje i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike dala je i tumačenje broj 7/50 od 2. prosinca 2019. u kojem je navedeno da upućivanje službenika ili namještenika na očevid koji se obavlja izvan stalnog mjesta rada i stalnog boravka službenika predstavlja terenski rad. Ukoliko se službenik i namještenik, tijekom radnog vremena upućuje na obavljanje nekog radnog zadatka, te se nakon toga i vraća u mjesto rada, odnosno na posao, tada mu se i vrijeme putovanja uračunava u radno vrijeme. Ukoliko se službenik i namještenik izvan redovnog radnog vremena upućuje na obavljanje nekog radnog zadatka (terenski rad), tada mu se vrijeme putovanja uračunava u radno vrijeme samo ako se radi o organiziranom upućivanju, odnosno ako je upućena grupa službenika ili namještenika na rad na terenu radi organiziranog obavljanja određenih zadataka.

13. U konkretnom slučaju postavlja se pitanje da li se za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2013. do 1. rujna 2017., a za koje razdoblje tužitelj potražuje isplatu razlike plaće po osnovi prekovremenog rada zbog činjenice da tužena u sate prekovremenog rada nije uračunavala vrijeme provedeno na putu do mjesta očevida/vještačenja i nazad, treba primijeniti tumačenje broj 7/50 od 2. prosinca 2019. Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike. Ovaj sud je mišljenja da tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenja primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, obvezuje tek od trenutka kad je to zajedničko tumačenje doneseno (ex nunc), slijedom čega sud kod odlučivanja o tužbenom zahtjevu nije primijenio predmetno tumačenje (tako i u odluci Županijskog suda u Splitu od 18. travnja 2014., poslovni broj Gžp-159/2014).

14. Tijekom postupka, a na okolnost visine tužbenog zahtjeva, provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje po sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. U svom nalazu i mišljenju od 9. travnja 2019. vještak je, uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu, a prema izračunima iz nalaza, utvrdio kako je ukupan broj sati na ime prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima tužitelja po osnovi putovanja na rad na terenu, pri čemu je relevantno vrijeme polaska i dolaska na rad na terenu te vrijeme povratka s rada s terena temeljem nadzornih knjižica vozila, iznosio:

- u razdoblju od siječnja 2013. do studenog 2014. 125,92 sata (od čega je tuženik isplatio 63,00 sata), a

- od prosinca 2014. do kolovoza 2015. 250,59 prekovremenih sati bez uvećanja (od čega je tuženik isplatio 92,50 sati) i 236,42 prekovremenih sati s uvećanjem (od čega je tuženik isplatio 87,00 sati).

Razlika plaće tužitelja koja bi bila isplaćena da su plaće isplaćivane po navedenim osnovama uz dodatke na plaću i prekovremena sate rada iznosila bi 7.502,45 kn za 1. razdoblje (mjesečni iznosi dani su u stupcu "z" Tabele 3 iz nalaza) te 36.838,50 kn za 2. razdoblje (mjesečni iznosi dani su u stupcu "ag" Tabele 3a iz nalaza), što ukupno iznosi 44.340,95 kn.

14.1. Stranke nisu iznosile prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, a tužitelj je podneskom od 13. siječnja 2023. konačno uredio tužbeni zahtjev.

14.2. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka Zrinka Ručevića prihvatio kao stručan i objektivan, izrađen temeljem dokumentacije koja je priložena sudskom spisu. Međutim, u ovoj fazi postupka sporno je da li se u prekovremene sate uračunava vrijeme koje je tužitelj proveo na putu do mjesta očevida/vještačenja i nazad izvan redovnog radnog vremena, a to predstavlja pravno pitanje o kojem odlučuje sud.

15. Svjedok BE, u odnosu na predmet postupka, u bitnome je iskazao da je s tužiteljem radio na poslovima utvrđivanja uzroka požara i eksplozija, da su odlazili na teren te da je radno vrijeme bilo od 8,00 do 16,00 sati. U slučaju obveze odlaska na teren tada bi radili prekovremeno (npr. očevid u Dubrovniku) koji se plaćao samo za broj sati provedenih na očevidu, a ne i odlazak i povratak s očevida, što je bilo izvan radnog vremena. Za rad na terenu, izvan Zagreba i Zagrebačke županije bili su plaćeni putni nalozi u slučaju da su na putu proveli više od 8 sati, kao i dnevnice, u slučaju da je rad bio kraći od 8 sati putni nalozi su se stornirali. Na poziv policijske uprave, zvali su ured načelnika centra da načelnik ili njegov pomoćnik pozovu jednog vještaka i dadu broj na koji se treba javiti. Vještak je zvao ostale vještake i dogovarali su odlazak na teren. To se sve dešavalo van radnog vremena i subotom i nedjeljom. Za radnog vremena zvali su u ured, izvan radnog vremena zvali su na službeni mobitel. Za vrijeme radnog vremena dobivali su putne naloge potpisane po načelniku centra ili njegovih pomoćnika, a ako su upućivani izvan radnog vremena ili za vikend, nisu imali putni nalog, već su jedno vrijeme bili zaduženi da se moraju javljati OKC (Operativno komunikacijski centar) te su nakon vikenda uredno predavali putne naloge koje su već odradili, pa su ih naknadno potpisivali u uredu načelnika. Za vrijeme rada prekovremeno vikendom, plaćen im je bio samo rad na mjestu događaja, dok put nije računat u prekovremeni rad. Oni su po zapovijedi u najkraćem vremenskom roku morali doći u centar, uzeti službeni auto i opremu te se uputiti na mjesto događaja. U svom iskazu od 13. ožujka 2023. svjedok je u bitnome dodatno iskazao da oni rade očevide požara i eksplozija na koje idu vještak kemijske struke, elektro i strojarske struke. Poslodavac bi im osigurao samo službeno vozilo i opremu. Njihovi kolege dobivali su nalog za rad na terenu, a oni putni nalog.

16. U svom iskazu svjedok JE je iskazao, da je kao i tužitelj, obavljao poslove vještačenja utvrđivanja požara i eksplozija te da su po pozivu odlazili na očevide i tijekom radnog vremena i nakon radnog vremena, a da se do 2018. (prije pokretanja tužbi) radila evidencija dežurstva izvan radnog vremena te da se s tužiteljem dogovarao kada će tko biti dežuran i obavještavao šeficu radi izrade tablica. Svjedok je naveo da se prekovremeni rad izvan radnog vremena plaćao i to od početka do završetka očevida, a da se za odlazak na teren dobivao putni nalog, koji se plaćao ovisno o provedenim satima na terenu i to s cijelom dnevnicom (12+ sati) ili pola dnevnice (8+ sati). Svjedok je također naveo da se vrijeme provedeno na putu nije uračunavalo u prekovremene sate.

17. Svjedok GE je iskazao da je povremeno bilo i prekovremenog rada, koji se plaćao samo za vrijeme provedeno na očevidu, a ne i odlazak i dolazak na mjesto očevida. Putni nalog se dobivao za rad izvan Zagreba i Zagrebačke županije te su se isplaćivale dnevnice.

18. Tužitelj je u svom iskazu izjavio da je kod tuženika postojala tablica "raspored vještaka za očevid izvan radnog vremena" koju je radio voditelj službe temeljem koje su znali kada su dežurni, a tablice su dobivali putem maila. Rad na terenu izvan radnog vremena odvijao se na način da su po službenom pozivu došli u Centar po službeno vozilo, obavili očevid, vratili službeno vozilo i ako se radilo o vikendu, u ponedjeljak bi davali putne naloge i zahtjeve za prekovremeni rad, u koje se pisalo isključivo vrijeme provedeno u očevidu i to se plaćalo, a odlazak i dolazak na očevid nije se plaćao. Putni nalog se plaćao u visini jedne dnevnice ako se radilo više od 12 sati, a pola dnevnice ako se radilo više od 8 sati, a za prekovremeni rad izvan Zagrebačke županije nisu dobivali posebne naloge, samo pozive na službeni mobitel. Od 2017., od podnošenja tužbe, nema tablica dežurstva, i s kolegom JE se dogovarao koji će ići na dežurstvo. U utuženom razdoblju, cijelo su vrijeme dobivali tablice, a sa oznakom X bilo je određeno razdoblje u kojem je vještak u svom području vještačenja dežurni. Svaki mjesec u utuženom razdoblju je bio dežuran, a što je osobno iščitao iz tablica. Na poziv policijske uprave, zvali su u ured načelnika centra da načelnik ili njegov pomoćnik pozovu jednog vještaka i dadu broj na koji se treba javiti. Vještak je zvao ostale vještaka i dogovarao odlazak na teren. To se sve dešavalo van radnog vremena i subotom i nedjeljom. Za radnog vremena zvali su u ured, izvan radnog vremena zvali su na službeni mobitel. Za vrijeme radnog vremena dobivali su putne naloge potpisane po načelniku centra ili njegovih pomoćnika, a ako su upućivani izvan radnog vremena ili za vikend, nisu imali putni nalog, već su jedno vrijeme bili zaduženi da se moraju javljati OKC (Operativno komunikacijski centar), te su nakon vikenda uredno predavali putne naloge koje su već odradili, pa su ih naknadno potpisivali u uredu načelnika. Za vrijeme rada prekovremeno vikendom, plaćen im je bio samo rad na mjestu događaja, dok put nije računat u prekovremeni rad. Oni su po zapovijedi u najkraćem vremenskom roku morali doći u centar, uzeti službeni auto i opremu te se uputiti na mjesto događaja. U svom iskazu od 13. ožujka 2023. tužitelj je dodatno iskazao da oni rade očevide požara i eksplozija na koje idu vještak kemijske struke, elektro i strojarske struke. Poslodavac bi im osigurao samo službeno vozilo i opremu. Njihovi kolege dobivali su nalog za rad na terenu, a oni putni nalog.

19. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja u dijelu u kojem su jasni i međusobno suglasni te suglasni i s materijalnim dokazima u spisu. Tako je sud utvrdio:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio policijski službenik i vještak za požare i eksplozije,

- da je radno vrijeme bilo od 8-16 sati,

- da je tijekom utuženog razdoblja, od 2013. do 2017., voditelj službe sastavljao tablice tj. raspored vještaka za očevid koje se nalaze na listu 468-582 spisa te su iste dostavljane vještacima putem e-maila,

- da su vještaci imali službeni mobitel,

- da su vještaci bili policijski službenici te su trebali biti na raspolaganju i bili su dužni odazvati se pozivu,

- da su vještaci upućivani na očevid po cijeloj Republici Hrvatskoj, za što je izdavan putni nalog i isplaćivala se dnevnica, osim za područje Zagreba i Zagrebačke županije,

- da su se u prekovremeni rad uračunavali sati provedeni na očevidu što je imalo podlogu u nalozima za prekovremeni rad, ali ne i vrijeme provedeno na putu do mjesta očevida i natrag u slučaju da se radilo o vremenu nakon redovnog radnog vremena.

19.1. Sud nije posebno cijenio dijelove iskaza svjedoka i tužitelja u kojem su isti naveli da su radili na terenu jer navedeno predstavlja njihovo osobno mišljenje vezano uz sporno pravo pitanje, kao niti dio iskaza tužitelja i svjedoka BE da su "njihove kolege dobivali nalog za rad na terenu, a oni putni nalog" jer nije jasno niti dovoljno određeno na koje kolege se navedeni dio iskaza odnosi.

20. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da su tužitelj i saslušani svjedoci, sukladno rasporedu, bili obvezni odazvati se pozivu u slučaju očevida ili žurnog vještačenja izvan redovnog radnog vremena, vodeći računa o odredbi članka 33. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16.). Citiranom odredbom je propisano da se policijski službenik dužan izvan radnog vremena odazvati pozivu nadređenog rukovoditelja radi poduzimanja mjera i radnji za obavljanje neodgodivih poslova i zadaća. U slučaju stvarnog angažiranja djelatnika uvijek se izdavao nalog za prekovremeni rad i kada je to potrebno - nalog za službena putovanja, a koji nalozi i postoje u spisu.

21. Iz priložene službene dokumentacije, koju je tužitelj uredno preuzimao, popunjavao i predavao poslodavcu radi obračuna i isplate pripadajućih prava, proizlazi da je tužitelj u spornom razdoblju obavljao poslove temeljem izdanih putnih naloga za službena putovanja i naloga za prekovremeni rad.

22. Uzimajući u obzir karakter rada tužitelja kroz utuženo razdoblje i imajući u vidu njegovo radno mjesto i naloge za službena putovanja za obavljanje određenih poslova radnog mjesta u drugom mjestu koje je tužitelj uredno popunjavao i potpisivao te predavao poslodavcu na obračun i isplatu pripadajućih prava, ovaj sud je mišljenja kako je tužitelj u utuženom razdoblju upućivan na službena putovanja, a ne na rad na terenu temeljem naloga. Poslodavac je prilikom obračuna prekovremenog rada opravdano uzeo u obzir samo sate koje je tužitelj faktički proveo obavljajući očevid, budući da se isključivo to vrijeme može smatrati stvarno odrađenim radom. Samo trajanje putovanja do mjesta očevida i natrag ne predstavlja rad, već se tretira kao vrijeme provedeno na službenom putu i relevantno je za obračun visine dnevnice te se ne može uračunati u prekovremeni rad.

23. Vezano za primjenu odredbe članka 56. stavka 9. KU i tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike broj 15/56 od 18. studenog 2015. i broj 16/56 od 29. siječnja 2016., sud je mišljenja kako tužena opravdano nije primijenila prethodno navedenu odredbu KU i dana tumačenja budući da tužitelj nije upućivan na rad na teren već na službeni put te stoga nije u dosegu primjene odredbe članka 56. stavka 9. KU i tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike broj 15/56 od 18. studenog 2015. i broj 16/56 od 29. siječnja 2016.

24. Slijedom navedenog, tužitelj je upućivan na službena putovanja radi obavljanja očevida temeljem izdanih naloga za službena putovanja i naloga za prekovremeni rad. Stoga, vrijeme provedeno na putu do mjesta na kojem treba obaviti rad (očevid) i nazad izvan redovnog radnog vremena, ne predstavlja prekovremene sate rada pa stoga neosnovano tužitelj zahtijeva da mu se u prekovremeni rad uračuna i vrijeme putovanja od mjesta rada na očevid kao i vrijeme putovanja provedeno na povratku s očevida te isplati razlika plaće u ukupnom iznosu od 5.885,05 eura bruto sa pripadajućim zateznim kamatama.

25. Dakle, ovaj sud je mišljenja da je tužena u cijelosti postupila sukladno odredbama KU i tumačenjima Zajedničke komisije za tumačenje i praćenje primjene kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike.

26. Ovakvo stajalište je zauzeto i u činjenično i pravno istovjetnim predmetima i to u odlukama Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-679/2020 od 22. studenog 2023. i poslovni broj Gž R-767/2022 od 7. lipnja 2023., Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-247/2023 od 13. srpnja 2023. te pravomoćnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2927/2018 od 29. kolovoza 2024.

27. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno cijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki I izreke ove presude.

29. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 4. ZPP.

30. Kod računanja omjera uspjeha u parnici sud je uzeo u obzir visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznos od 16.037,77 eura. Tužitelju je točkom I pravomoćne presude od 28. travnja 2023., poslovni broj Pr-1047/2022 dosuđen iznos od 10.152,72 eura po osnovi razlike plaće za pasivno dežurstvo, dok je točkom I izreke ove presude odbijen za iznos od 5.885,05 eura po osnovi razlike plaće za prekovremeni rad. Tužitelj je uspio u osnovi svog zahtjeva sa 50%, a što se tiče visine zahtjeva uspio je sa 63% svog zahtjeva. Tuženik je u odnosu na tužitelja, što se tiče osnove uspio sa 50%, a što se tiče visine tužbenog zahtjeva sa 37%. Uzimajući u obzir omjer 50:63% u odnosu na 50:37%, tužitelj je uspio u sporu 56,5%, a tuženik 43,5%. Stoga je odlučeno da svaka stranka sama snosi trošak zastupanja po stručnom punomoćniku u ovom postupku. Neovisno o tome, tužena je dužna tužitelju naknaditi trošak plaćenog predujma za provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja u ukupnom iznosu od 1.257,11 eura (list 711 i 764 spisa) budući da je isto bilo potrebno provesti jer je tužena osporavala visinu tužbenog zahtjeva. Stoga je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

31. Odluka o zateznim kamatama na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi članka 151. stavka 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.).

32. Zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 8.750,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama odbijen je na temelju odredbe članka 154. stavka 4. ZPP. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

33. Zahtjev tužene za naknadu troška postupka odbijen je na temelju odredbe članka 154. stavka 4. ZPP. Stoga je odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.

34. Rok za izvršenje činidbe određen je u skladu s člankom 328. stavkom 2. ZPP kojim je propisano da će se stranci kojoj se u presudi nalaže izvršenje kakve činidbe odrediti i rok u kojem je tu činidbu dužna izvršiti, te da je, ukoliko posebnim propisima nije drugačije određeno, rok za izvršenje činidbe 15 dana. Kako u konkretnom slučaju posebnim propisom nije određeno drugačije, određen je rok od 15 dana.

35. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. rujna 2025.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (članak 335. stavak 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po OGDO