Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž- 58/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Barbare Bosner predsjednice vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Duška Abramovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica: 1. GJE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. GJ iz [adresa], ([adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćniku Tonćiu Miliću, odvjetniku iz Metkovića, protiv tuženice CJE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Čičeku, odvjetniku iz Zagreba, radi predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tuženice podnesene protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-74/2022 od 15. studenog 2022. ispravljene rješenjem istoga suda poslovni broj P-74/2022 od 28. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-74/2022 od 15. studenog 2022. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-74/2022 od 28. studenog 2022., potvrđuje.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, koja je ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-74/2022 od 28. studenog 2022. u točki 1. izreke naloženo je tuženici da tužiteljicama preda u suposjed nekretninu položenu u k. o. [katastarska općina] i kod Općinskog suda u Metkoviću, Zemljišnoknjižnog odjela Metković, upisanu u zemljišnoknjižnom ulošku br. [broj ZK uloška] kao kat. čest. br. [katastarska čestica], površine 407 m2 ([adresa]; dvorište - 297 m2; stambena zgrada - 110 m2). Točkom 2. izreke citirane presude tuženica je obvezana naknaditi tužiteljicama troškove postupka u iznosu od 494,39 eur/3.725,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.
2. Protiv citirane presude žali se tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljica da im tuženica preda u suposjed nekretninu kč. br. [katastarska čestica], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina], dvorište -297 m2; stambena zgrada-110 m2.
6. Sud prvog stupnja utvrđuje da među strankama nije sporno da su tužiteljice upisane kao suvlasnice svaka u 1/8 dijela, a tuženica u 6/8 dijela predmetne nekretnine, da isključivi posjed navedene nekretnine drži tuženica, da je tuženica građevinskim radovima uređivala navedenu nekretninu te da je podnijela i ishodila zahtjev za legalizaciju kuće, ali je sporno je li tuženica za to imala suglasnost tužiteljica, odnosno da je među strankama sporno drži li tuženica isključivi posjed predmetne nekretnine temeljem prethodnog dogovora stranaka ili protivno volji tužiteljica, odnosno imaju li tužiteljice pravo na suposjed sporne nekretnine.
7. S tim u vezi sud prvog stupnja utvrđuje:
- da iz dopisa od 21. svibnja 2019. upućenog po punomoćnici – odvjetnici Jeleni Ćelić, kao i prijedloga za razvrgnuće suvlasništva upućenog Općinskom sudu u Metkoviću od 21. lipnja 2019.proizlazi da nema dogovora između stranaka oko načina razvrgnuća predmetne nekretnine;
- da iz prijave građevinskoj inspekciji od strane 1. tužiteljice CJ od 5. svibnja 2017. i 5. prosinca 2018. proizlazi da je imenovana navela da tuženica bez suglasnosti ostalih suvlasnika vrši radove na predmetnoj nekretnini, da je nekretnina u trenutku tih prijava u roh-bau stanju, odnosno da nije bilo suglasnosti za navedene radove kao ni za iznajmljivanjem nekretnine;
- da je Državni inspektorat 23. travnja 2019. obavijestio 1. tužiteljicu da je za spornu nekretninu ishođeno rješenje o izvedenom stanju od 19. listopada 2017., pravomoćno 14. studenog 2017. pa da nema elemenata za postupanje građevinske inspekcije;
- da iz oglasa za "Apartmani Plaza Klek" proizlazi da postoji oglas za iznajmljivanje apartmana na lokaciji [adresa];
- da iz fotografija koje je priložila tuženica proizlazi da je predmetni objekt prije izvođenja radova bio u trošnom stanju;
- da isprave o legalizaciji nekretnine i nagodba tuženice s isporučiteljem vode NPKL Vodovod d.o.o. od 26. lipnja 2014. ne ukazuju da bi postojala suglasnost tužiteljica da tuženica isključivo posjeduje predmet spora.
8. Slijedom izloženoga, cijeneći da tužiteljice poriču navode tuženice o postojanju dogovora da tuženica prijepor uredi i koristi u cijelosti te da tuženica nakon izvjesnog vremena isplati tužiteljice na ime njihovog suvlasničkog dijela, da o navedenome nema dokaza, te zaključujući ako bi postojala suglasnost između stranaka, ne bi bilo logično da jedna od tužiteljica podnosi prijave građevinskoj inspekciji 2017. i 2018. navodeći da tuženica nema suglasnost za izvedene radove, sud prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljica utvrđenjem da tuženica neosnovano drži isključivi posjed prijepora bez dogovora s ostalim suvlasnicima te da je tuženica dužna predati spornu nekretninu u suposjed sukladno odredbama čl. 38. i čl. 42. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV).
9. Odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbu iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa).
10. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijane presude bila počinjenja neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama te je istu moguće ispitati. Naime, okolnost da se u obrazloženju presude sumarno navodi da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, dok iz preostalog sadržaja obrazloženja i izreke presude koja stječe svojstvo pravomoćnosti proizlazi da je tužbeni zahtjev tužiteljica prihvaćen u cijelosti, ne upućuje na navedenu bitnu povredu postupka.
11. Nije počinjenja ni bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. i čl. 221. ZPP-a, budući da je odlučujući koje će činjenice uzeti kao dokazane sud prvog stupnja postupio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
12. Isto tako, sud prvog stupnja je donošenjem pobijene presude pravilno primijenio materijalno pravo.
13. Suvlasništvo stranaka na predmetnim nekretninama proizlazi iz spisu priloženog zemljišnoknjižnog izvatka, pa kako je u smislu odredbe čl. 7. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj br. 63/19, 128/22, 155/23, 127/24- dalje ZZK) zemljišna knjiga javna, da prema odredbi čl. 8. ZZK-a izvadci, ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige javne su isprave (stavak 1.) te se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta (stavak 2.), isticanjem žalbenih navoda da tuženica nije učinila nespornim suvlasništvo stranaka na prijeporu, nije dovedena u dvojbu pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja da su stranke suvlasnice predmetne nekretnine.
14. Isto tako, pravilnom je ocjenom provedenih dokaza, a s obzirom na okolnost da je 1. tužiteljica 2017. i 2018. građevinskoj inspekciji podnosila prijave u kojima navodi da tuženica bez suglasnosti ostalih suvlasnika vrši radove na toj nekretnini, da nije bilo suglasnosti suvlasnika ni za iznajmljivanjem te nekretnine od strane tuženice, da se između stranaka vodi postupak razvrgnuća suvlasništva na toj nekretnini, kao i da tuženica nije osporila da je u isključivom posjedu prijepora, pravilno je sud pozivom na odredbe čl. 38. i čl. 42 ZV-a prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljica.
15. Naime, odredbom čl. 38.st. 1. ZV-a propisano je nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.
16. Nadalje, prema odredbi čl. 42. st. 1. ZV-a svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.
17. U konkretnom slučaju stranke kao suvlasnici nisu donijeli odluku kojom bi podijelili posjed stvari, odnosno da bi isključivo tuženica izvršavala vlasničke ovlasti i bila u isključivom posjedu prijepora.
18. Navedeno utvrđenje suda prvog stupnja nije dovedeno u dvojbu ni žalbenim navodima da sud nije proveo dokaz saslušanjem stranaka, budući da s obzirom na stipulaciju odredbe čl. 264. ZPP-a prema kojoj sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušanjem stranaka, provođenje dokaza saslušanjem stranaka ne predstavlja obvezu suda, posebno u situaciji kada je drugim predloženim dokazima moguće utvrditi relevantno činjenično stanje, kao što je to konkretan slučaj.
19. Stoga je pobijana presuda na zakonu osnovana.
20. Pravilna je i odluka o parničnom trošku utemeljena na odredbama čl. 154.s t. 1. i čl. 155. ZPP-a.
21. Iz ovih je razloga presuda suda prvog stupnja potvrđena i na temelju odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.
U Rijeci 4. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Barbara Bosner