Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž- 286/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Barbare Bosner predsjednice vijeća, Dubravke Butković Brljačić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Duška Abramovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Golubiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Golubić & Šikić j.t.d., iz Čakovca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 59, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Glamuzina & Grošeta d.o.o., iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj P-298/2020-35 od 28. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-298/2020-35 od 28. prosinca 2022. potvrđuje u točki I izreke i odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II izreke za iznos od 1.526,92 eur/11.504,60 kn[1] s kamatama.

II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se odluka o parničnom trošku sadržana u točki II izreke citirane presude za iznos od 622,14 eur/4.687,50 kn s kamatama (preko iznosa od 1.526,92 eur/11.504,60 kn, do iznosa od 2.149,06 eur/16.192,10 kn) i sudi:

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 622,14 eur/4.687,50 kn s kamatama.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja tuženik je obvezan isplatiti tužiteljici iznos od 4.766,26 eur/35.911,43 kn sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose (točka I izreke). Tuženik je obvezan naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.149,06 eur/16.192,10 kn (točka II izreke).

2. Protiv citirane presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz obvezu naknade parničnog troška.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je restitucijski zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.766,26 eur/35.911,43 kn s kamatama po osnovi ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli, kojim je valuta obveze vezana za tečaj CHF iz ugovora o [broj kredita] sklopljenog 20. ožujka 2008. u iznosu kunske protuvrijednosti od 22.851,40 CHF.

6. Sud prvog stupnja u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev ocijenivši da tužiteljica ima pravo na povrat razlike između stvarno plaćenih anuiteta u odnosu na početni otplatni plan.

7. Cijeneći prethodno navedene činjenice, kao i sadržaj ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli prvostupanjski sud zaključuje da se iste temelje na jednostranim odlukama banke na štetu potrošača, pa imajući u vidu pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., te Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., pozivom na čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07), čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14, 110/15, 14/19, dalje - ZZP/14), te čl. 323. st. 1. i čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 - dalje: ZOO), utvrđuje ništetnima ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje su izazvale znatnu neravnotežu u odnosima stranaka na štetu potrošača.

8. Nadalje, prvostupanjski sud na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka utvrđuje da je tužiteljica na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli preplatila iznos od 4.766,26 eur/35.911,43 kn, pa na temelju čl. 1115. ZOO-a zauzima stav da joj pripada pravo na povrat tog iznosa, slijedom čega prihvaća tužbeni zahtjev sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate.

9. Odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbe iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 - dalje Tarifa).

10. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da bi donošenjem pobijane presude bila počinjenja bitna povreda postupka iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP- a, budući da pismeno izrađena presuda ima uvod, izreku i obrazloženje, s time da su u obrazloženju sumarno izloženi zahtjevi stranaka, činjenice koje su iznijele i dokazi koje su predložile, posebno je navedeno i obrazloženo koje je od tih činjenica sud utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto, te kako ih je ocijenio, kao i koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka.

11. Isto tako, pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se upire žalbenim navodima, budući da presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je istu moguće ispitati.

12. Nisu osnovani ni žalbeni navodi da bi tuženiku bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, budući da je tuženiku omogućeno ravnopravno sudjelovanje u postupku, te da je tijekom postupka pa tako i u predmetnoj žalbi iznosio svoje stavove o predmetu spora.

13. Ovaj sud prihvaća pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda vezano za razloge kojima je iznesen zaključak u pogledu pravne valjanosti odredbi konkretnog Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu, koje pitanje je sud prvog stupnja riješio i na individualnoj razini ovog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbama čl. 138.a ZZP/07 te čl. 502.c ZPP-a. Da je tome tako proizlazi i iz navoda odgovora na tužbu tuženika u kojima je istaknuo da je vodio računa o informacijama koje su mu dostupne, a da neočekivani rast švicarskog franka u odnosu na ostale svjetske valute nitko nije mogao predvidjeti, čime ponavlja navode iz postupka vođenog po prethodno citiranoj kolektivnoj tužbi za zaštitu potrošača vođenoj kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012. Pritom, tuženik, na kojem je bio teret dokaza, nije dokazao da bi o navedenoj odredbi/odredbama pojedinačno pregovarao sa tužiteljicom, što više, tijekom postupka odustao je od saslušanja u svojstvu svjedoka svoje djelatnice PĆ na navedene okolnosti (list 207 spisa). Stoga, tvrdnje da banka nije mogla predvidjeti da bi u slučaju poremećaja na tržištu moglo doći do aprecijacije tečaja CHF negiraju navod o upoznavanju potrošača s tim rizikom jer ako, kako sam navodi, on to nije znao, tada o tome nije ni informirao tužiteljicu. K tome, od tuženika se ne očekuje da zna kretanje tečaja švicarskog franka kroz razdoblje trajanja Ugovora o kreditu, već su za ocjenu primjerenosti sadržaja obavijesti o rizicima fluktuacije tečaja švicarskog franka bile ključne obavijesti da je švicarski franak volatilna valuta koja aprecira kada dolazi do poremećaja na tržištu te da Hrvatska narodna banka nije poduzimala mjere monetarne politike upravljanja tečajem kune u odnosu na tečaj švicarskog franka kao što je to učinila u odnosu na euro, zbog čega se ti krediti po svojoj rizičnosti i bitno razlikuju od kredita na hrvatskom tržištu u eurima i da je o tome obavijestio tužiteljicu, dok tuženik tijekom postupka pa ni sada u žalbi činjenično ni ne tvrdi da bi joj dao takve obavijesti.

14. Imajući u vidu odredbe ZZP/07 u glavi XI kojima je regulirano pitanje nepoštenih odredbi u potrošačkim ugovorima, ugovorna odredba o valutnoj klauzuli po odluci banke smatra se nedovoljno određenom, preciznom i utvrđenom neovisno o tome što do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 143/13) nije postojala zakonska obveza izmjene ili usklađivanja odredaba u postojećim ugovorima o kreditu na način da definira parametre promjenjivosti.

15. Prema čl. 138.a ZZP/07, a jednako tako i čl. 118. ZZP/14 propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. ZZP/07 (čl. 106. st. 1. ZZP/14) u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 131. st. 1. ZZP/07 (čl. 106. st. 1. ZZP/14) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, čl. 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisuje učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Ova zakonska odredba dodana je u tekst ZPP- a odredbom čl. 49. Zakona o izmjenama i dopuna Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 57/11), stupila na snagu danom prijema Republike Hrvatske u Europsku uniju, 1. srpnja 2013., te se primjenjuje u ovom postupku u kojem je tužba podnesena 19. listopada 2020. Stoga pravomoćna odluka suda donesena u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku.

16. S obzirom na direktni učinak presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja glasi „ Utvrđuje se da je četvrtotužena Raiffeisenbank Austria d.d. u razdoblju od 01.1.2004. godine do 31.12.2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora četvrtotužena Raiffeisenbank Austria d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time četvrtotužena Raiffeisenbank Austria d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 01.1.2004. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine do 31.12.2008. godine protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003. godine do 31.12.2008. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom četvrtotužene Raiffeisenbank Austria d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora četvrtotužena Raiffeisenbank Austria d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku četvrtotužene Raiffeisenbank Austria d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time četvrotužena Raiffeisenbank Austria d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007. godine i to člancima 81.,82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima“, ništetna je odredba predmetnog ugovora o valutnoj klauzuli u CHF na temelju jednostrane odluke tuženika, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

17. U navedenom kolektivnom sporu odlučeno je o nepoštenosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, jer je ocijenjeno da su tužene banke, tako i tuženik, imale saznanja o izglednoj budućoj promjeni tečaja švicarskog franka prema kuni na štetu potrošača, a unatoč tome su ih poticali na sklapanje ugovora o kreditima s valutnom klauzulom u CHF, a iz dostupnih informacija potrošači nisu mogli razumjeti i predvidjeti ekonomske posljedice koje za njih proizlaze iz predloženih ugovornih odredbi kojima se glavnica veže uz valutu CHF, te informirano odlučiti o sklapanju ili nesklapanju ugovora s takvim odredbama. Stoga je pravilno sud prvog stupnja izrazio pravno shvaćanje o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli CHF.

18. S obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu tužiteljici pripada pravo na povrat onoga što je isplatila na temelju ništetnih ugovornih odredbi, jer to pravo proizlazi iz čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 1111. st. 1. ZOO-a. Naime, kako je ugovaranje valutne klauzule utvrđeno ništetnim, proizlazi da ništetnošću nije zahvaćen samo početni tečaj CHF, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu utuženog iznosa, sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate sukladno čl. 1115. ZOO-a.

19. Također ni tvrdnja tuženika da je sklapajući kredit uz valutnu klauzulu postupao sukladno zakonu, točnije odredbi čl. 22. ZOO-a ne oslobađa istog obveze na isplatu preplaćenih iznosa kredita koje je stekao bez osnove ugovarajući nepoštenu i nerazumljivu odredbu na štetu potrošača kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu, pri čemu je visina sporne razlike utvrđena prema početnom anuitetu.

20. Jednako tako, činjenica da je predmetni kredit isplaćen u cijelosti, suprotno žalbenim navodima, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, unatoč tome što je ugovor između stranaka izvršen, to nije zapreka da tužiteljica traži utvrđenje ništetnosti spornih odredbi. Ništetnost tih odredbi ne dovodi do ništetnosti cijeloga ugovora, jer ugovor može opstati i bez istih, s obzirom da sadrži sve bitne elemente nužne za njegovo postojanje i pravnu valjanost. Nepoštena odredba ne obvezuje potrošača od trenutka sklapanja ugovora te se potrošač dovodi u položaj koji je imao prilikom sklapanja ugovora, kao da nije bilo ništetne odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža, uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka te održati ugovor na snazi. Potrošaču nadalje pripada i pravo na naknadu svih iznosa koje je platio trgovcu na temelju ništetne odredbe.

21. U odnosu na prigovor zastare kojeg tuženik ponavlja u žalbi, za odgovoriti je da je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je taj prigovor odbio kao neosnovan. Naime, prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01.).

22. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, tražbina tužiteljice nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 14. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu tj. glavnicu kredita vezanu uz valutu CHF pa do podnošenja tužbe u ovome predmetu 19. listopada 2020. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužiteljice.

23. Djelomično je osnovana žalba tuženika u odnosu na odluku o parničnom trošku vezano za trošak sastava podnesaka koje je prvostupanjski sud priznao tužiteljici. Naime, pobijanom odlukom o trošku tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, pristupa ročištu 7. lipnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kn prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, zastupanja na ročištu 28. studenog 2022. u iznosu od 1.500,00 kn prema Izmjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 126/22), sastava podnesaka od 9. listopada 2019. i 10. kolovoza 2021. po 1.000,00 kn, sastava podnesaka od 14. prosinca 2020., 6. rujna 2021., te za dva podneska od 8. kolovoza 2022.(pravilno je trebalo navesti nadnevka 4. kolovoza 2022.), svaki u iznosu od po 1.000,00 kn prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, sastav podneska od 11. svibnja 2021. u iznosu od 250,00 kn prema Tbr. 8. t. 3. Tarife, zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 750,00 kn prema Tbr. 9. t. 3. Tarife, što ukupno iznosi 10.500,00 kn, PDV-e u iznosu od 2.625,00 kn, trošak predujma za vještačenje u iznosu od 2.000,00 kn, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 355,70 kn i pristojbe na presudu u iznosu od 711,40 kn, ukupno 2.149,06 eur/16.192,10 kn.

24. Međutim, iz podataka spisa i troškovnika punomoćnika tužiteljice (list 210 spisa) razvidno je da u spisu ne postoje, niti je zatražena naknada za podneske od 9. listopada 2019. i 10. kolovoza 2021., a isto tako, osnovano se žalbenim navodima ističe da nije bilo zapreke da punomoćnik tužiteljice dostavi jedan podnesak od 4. kolovoza 2022. Stoga nije bilo osnove tužiteljici priznati trošak sastava podnesaka od 9. listopada 2019. i 10. kolovoza 2021., svaki u iznosu od po 1.000,00 kn te za sastav dva podneska od 4. kolovoza 2022. za svaki po 1.000,00 kn, već kako je jednim podneskom zaprimljenim 4. kolovoza 2022. preciziran tužbeni zahtjev te drugim podneskom od 4. kolovoza 2022. dostavljeno očitovanje na podnesak tuženika kojim se tuženik očitovao na nalaz knjigovodstvenog vještaka, a kojim podneskom tužiteljica ponavlja navode u vezi sporne ugovorne odredbe, tužiteljici je priznata naknada za sastav podneska od 4. kolovoza 2022. kojim je preciziran tužbeni zahtjev prema Tbr. 8. t. 3. Tarife u iznosu od 250,00 kn.

24.1. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu od 19. siječnja 2021. i 27. prosinca 2021. povodom rješenja suda o prigovoru mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda očito je odbijen jer se ne navodi u obrazloženju pobijane odluke te po ocjeni ovoga suda nije bio potreban za vođenje postupka u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a.

25. Dakle, tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 132,72 eur/1.000,00 kn, za sastav podneska od 11. prosinca 2020. (pogrešno se navodi 14. prosinca 2020.), a kojim se očitovala na navode odgovora na tužbu tuženika, iznos od 132,72 eur/1.000,00 kn, prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za sastav podneska od 11. svibnja 2021. iznos od 33,18 eur/250,00 kn prema Tbr. 8. t. 3. Tarife, za sastav podneska od 6. rujna 2021. iznos od 132,72 eur/1.000,00 kn prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za pristup ročištu 7. lipnja 2022. iznos od 132,72 eur/1.000,00 kn prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, za pristup ročištu 28. studenog 2022. iznos od 199,08 eur/1.500,00 kn prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, uz napomenu da tuženik nije prigovorio obračunatoj vrijednosti boda, trošak sastava jednog podneska od 8. kolovoza 2022. u iznosu od 33,18 eur/250,00 kn prema Tbr. 8. t. 3. Tarife, pristup ročištu za objavu presude u iznosu od 99,54 eur/750,00 kn prema Tbr. 9. t. 3. Tarife, što iznosi ukupno 895,88 eur/6.750,00 kn, PDV-e od 25% u iznosu od 223,97 eur/1.687,50 kn, trošak predujma za vještačenje u iznosu od 265,45 eur/2.000,00 kn, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 47,21 eur/355,70 kn i trošak pristojbe na presudu u iznosu od 94,42 eur/711,40 kn, što ukupno iznosi 1.526,92 eur/11.504,60 kn. Iz navedenih je razloga zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška valjalo umanjiti za iznos od 622,14 eur/4.687,50 kn s kamatama.

26. Iz ovih je razloga na temelju odredbi iz čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude.

27. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka, budući da nije uspio u odnosu na glavnu stvar, dok u odnosu na troškove postupka nisu nastali posebni troškovi.

U Rijeci 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Barbara Bosner