- 1 -

Broj: Jž-2039/2020

 

                                

 

U  I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E N J E

 

                                                       

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje Roberta Završkog u svojstvu višeg sudskog savjetnika zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. V. T., zbog prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana („Narodne novine“, broj 94/18.), odlučujući o žalbi okr. V. T., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu od 17. studenog 2020., broj: 6. Pp J-28/2020, u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

    Djelomično se prihvaća žalba okr. V. T., ukida se prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju predmeta te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje sukladno čl. 76.a Prekršajnog zakona.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

             I.  U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okr. V. T. te se u ostalom pobijanom, a neukinutom dijelu prvostupanjska presuda potvrđuje.            

 

            II.   Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c)  Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22) okr. V. T. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 40,00 eura (četrdeset eura)/ 301,38 kuna (tristo jedna kuna i trideset osam lipa), u roku 15 dana od primitka ove presude

 

Obrazloženje

 

1.    Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku, Stalna služba u Kninu od 17. studenog 2020., broj: 6. Pp J-28/2020 proglašen je  krivim okr. V. T. da je, na način činjenično opisan u izreci počinio  prekršaj iz čl. 70. st. 1. t. 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, za koji mu je primjenom propisa o ublažavanju kazne izrečena novčana kazna 1.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 90 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

1.1.   Istom presudom, na temelju čl. 76. a Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) od okrivljenika su oduzeti predmeti – oružje i streljivo pobliže opisano u izreci presude.

 

1.2.              Okrivljenik je oslobođen naknade troška prekršajnog postupka.

 

2.   Protiv te presude okr. V. T. po branitelju odvjetniku A. M. podnio je žalbu iz čijeg sadržaja proizlazi da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se ublaži sankcija i vrate oduzeti predmeti.  

 

3.              Žalba je djelomično osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga koje podnositelj žalbe navodi u žalbi i po službenoj dužnosti, te utvrdio da osnovano okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu zbog odluke o oduzimanju predmeta.

 

U odnosu na rješenje

 

5.              Okrivljenik u žalbi navodi da mu nije potrebno oduzimati oružje radi zaštite opće sigurnosti, javnog poretka, zaštite zdravlja ljudi ili iz moralnih razloga,  budući da je osoba koja živi mirnim životom u skladu sa zakonom i društvenim normama, nije konfliktna osoba, a i razlog postupanja u ovom predmetu nije takve naravi, dugogodišnji je član Hrvatskog lovačkog saveza, lovočuvar, drži se svih zakona vezanih za lov, otac je šestoro djece, slabijeg imovinskog stanja, stabilna, odgovorna i zrela osoba kojoj je teško zbog ovakvih predmetnih okolnosti. Zbog svega se iskreno kaje, neće nikada slično ponoviti, strogo i disciplinirano će se držati  svih zakonskih kriterija vezanih za pitanja oružja koje mu služi isključivo za lov. Zaista mu nije potrebno oduzimati oružje jer je osoba koja živi mirnim obiteljskim životom u skladu s sa zakonom i društvenim normama.    

 

6.              Odluka prvostupanjskog suda o oduzimanju predmeta, kako to proizlazi iz izreke i obrazloženja pobijane presude, temelji se na odredbi čl. 76. a Prekršajnog zakona, jer sud smatra da je to potrebno radi zaštite opće sigurnosti, bez konkretizacije tog zaključka u odnosu na ličnost okr. V. T. i počinjeno djelo. 

 

6.1.              Prvostupanjski sud nije utvrdio ni obrazložio razlog  postojanja nekog od razloga navedenih u čl. 76. a st. 1. Prekršajnog zakona (u konkretnom slučaju sud navodi zaštitu opće sigurnosti), pri tome vodeći računa o osobi okrivljenika, njegovim osobnim prilikama i sklonostima okrivljenika koje bi ukazivale na opravdanost oduzimanja oružja s aspekta javne ili opće sigurnosti (kao često i prekomjerno uživanje alkohola, konzumacija droga, poremećeni obiteljski odnosi, sukobi s okolinom, agresivno i ekscesno ponašanje te drugi poremećaji u ponašanju, disciplinske povrede propisa o lovstvu ili sportskom streljaštvu, pravomoćna prekršajna ili kaznena kažnjavanost, odnosno vođenje prekršajnog ili kaznenog postupka za djela koja su u neposrednoj ili posrednoj vezi sa streljivom i slično), kao i ostalim  okolnostima koje su odlučne za odluku o možebitnom oduzimanju predmeta pobliže opisanih u izreci pobijane presude. 

 

7.              Praksa Europskog suda za ljudska prava, kao i Ustavnog suda Republike Hrvatske, ukazuje na potrebu da se u svakom sudskom postupku, u primjeni svih pravnih instituta, moraju poštovati prava i slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je dio hrvatskog pravnog poretka i sva tijela državne vlasti su je dužna primjenjivati u svom postupanju.

 

7.1.   Radi se o predmetima Europskog suda za ljudska prava: Gabrić protiv Hrvatske (zahtjev br. 9702/04, presuda od 5. veljače. 2009.), Boljević protiv Hrvatske (zahtjev br. 43492/11, presuda od 31. siječnja 2017.), Tilocca protiv Hrvatske (zahtjev br. 40559/12, presuda od 5. travnja 2018.) i Dagostin protiv Hrvatske (zahtjev br. 67644/12, odluka od 15. listopada 2017.), koji su vođeni zbog povrede prava na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju. Navedenim presudama utvrđeno je da je u prekršajnim postupcima, izricanjem mjere oduzimanja predmeta, unatoč tome što je ista u domaćem pravu bila propisana kao obligatorna, došlo do povrede prava vlasništva.

 

7.2.    Čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju je propisano da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnoga prava. Miješanje javne vlasti u mirno uživanje vlasništva treba biti zakonito. Svako miješanje u pravo vlasništva može se opravdati jedino ako služi javnom (ili općem) interesu. Prilikom miješanja u mirno uživanje vlasništva potrebno je uspostaviti pravičan odnos ravnoteže između potreba javnoga interesa i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca.

 

7.3.   Bit navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava je da u svakom konkretnom slučaju oduzimanja predmeta koji su vlasništvo okrivljenika treba postići razuman odnos razmjernosti između konvencijskog prava okrivljenika na mirno uživanje vlasništva predmeta i zahtjeva općeg interesa javnosti.

 

8.    Ovakvo stajalište izraženo je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5501/2013 od 29. ožujka 2018., kojom je odlučeno o ustavnoj tužbi podnositelja koji navodi da mu je povrijeđeno ustavno pravo vlasništva izricanjem zaštitne mjere oduzimanja oružja i streljiva, kao posljedice odluke kojom je proglašen krivim za počinjeni prekršaj iz čl. 92. st. 1. t. 3. Zakona o oružju.

 

8.1.              U odluci broj U-III-5501/2013 Ustavni sud utvrđuje da „su sudovi odluku o mjeri oduzimanja oružja podnositelju opravdali činjenicom da je ta mjera propisana kao obvezatna, zanemarujući ustavni i konvencijski zahtjev za postizanjem pravedne ravnoteže između općeg interesa države i zaštite imovinskih prava podnositelja“, te zaključio da je primjena mjera oduzimanja oružja i streljiva u konkretnom slučaju  bila nerazmjerna, što je u konačnici dovelo do povrede prava na mirno uživanje vlasništva, zajamčenog čl. 48. st. 1. Ustava.

 

9.               Prema pravnim stajalištima izraženim u gore navedenim presudama ESLJP-a i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske, prilikom donošenja odluke o oduzimanju predmeta, iako se ne radi o zaštitnoj mjeri koja se izriče, već o posebnoj mjeri (čl. 76. a Prekršajnog zakona), prvostupanjski se sud mora rukovoditi načelom razmjernosti određeno čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske koji propisuje: „Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju“ i sukladno tome čl. 51. a Prekršajnog zakona, koji propisuje: “Zaštitna mjera ne smije se izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.“ 

10.              Budući da prvostupanjski sud samo paušalno navodi da je trebalo predmete oduzeti „jer smatra da je to potrebno radi zaštite opće sigurnosti“ bez da je utvrdio bilo kakve okolnosti koje opravdavaju takvu odluku, trebalo je ukinuti prvostupanjsku odluku u dijelu oduzimanja predmeta od okrivljenika, te u tom dijelu predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

10.1.              U ponovnom postupku prvostupanjski sud će utvrditi razloge postojanja nekog od razloga navedenih u čl. 76. a st. 1. Prekršajnog zakona vodeći računa o okolnostima navedenim u t. 6.1. obrazloženja ove odluke i zavisno od utvrđenja, o privremeno oduzetim predmetima prema potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta od 10. siječnja 2020. br. xxxxx i xxxxx, sukladno čl. 76. a st. 1. Prekršajnog zakona i čl. 556. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22.) odlučiti posebnim rješenjem.

 

              11.              Iz navedenih razloga na temelju čl. 206. st. 1. i 3. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

U odnosu na presudu

 

      12.    Žaleći se zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik se protivi donesenoj presudi jer je donesena na temelju neosnovanih dokaza te se sud priklonio navodima iz optužnog prijedloga PP Knin čiji su djelatnici postupali protiv okrivljenika na temelju zlonamjerne dojave osoba koje su na ovakav način htjele naštetiti okrivljeniku jer ih okrivljenik već dulje vrijeme sprječava na području K. da se bave nezakonitim lovom i krivolovom. Žalbom se ističe da je nesporna činjenica da je okrivljenik dana kada je došlo do predmetnog postupanja djelatnika PP Knin bio u zakonitom lovu u lovištu u kojem lovi, kod sebe je imao sve potrebne isprave za lov; oružni list za držanje i nošenje oružja, lovačku iskaznicu Hrvatskog lovačkog saveza i dopuštenje lovoovlaštenika lovišta gdje je okrivljenik zatečen. U kući Ž. G. sklonio je na kratko oružje jer je htio otići na kratko u K. u dućan po hranu poznaniku koji je vršio u neposrednoj blizini te kuće poljoprivredne radove, oružje je sklonio u ormar u navedenoj kući, nakon dućana vratio se u kuću po oružje u namjeri da nastavi s obavljanjem lova kada je protiv njega došlo do postupanja od strane djelatnika PP Knin na temelju dojave. Navodi da često koristi tu kuću jer u neposrednoj blizini čuva stoku. U kući u K. ima metalni ormar i u njemu drži oružje osim kada je u lovu te nosi oružje sa sobom a kada se u lovu odluči odmoriti stane u kuću Ž. G. te spremi oružje u ormar koji se nalazi u toj kući u kojoj je i zatečeno oružje okrivljenika od strane službenika policije.  

 

12.1.  Dakle, okrivljenik u žalbi ne iznosi nikakve nove činjenice, koje nisu bile poznate prvostupanjskom sudu, a bit njegove obrane sastoji se u tvrdnji da je kritične zgode bio u lovu, da se kuća Ž. G., koju okrivljenik povremeno koristi nalazi u prirodi u lovištu gdje okrivljenik lovi, a tamo se nalazilo samo na kratki vremenski period od 40 minuta te je ispunjavao sve zakonske uvjete da trenutno koristi oružje izvan mjesta na kojem je prijavljeno.

 

13.              Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud utvrdio sve odlučne činjenice koje čine zakonsko obilježje prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret te je na osnovu personalnih i materijalnih dokaza koji su izvedeni u postupku pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo. Kako okrivljenik nije naveo nikakve nove, niti uvjerljive razloge u smislu čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, kojima bi potkrijepio svoje osporavanje odgovornosti za prekršaj koji mu se pobijanom presudom stavlja na teret, nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost odluke prvostupanjskog suda.

 

              13.1.              Bezuspješan je pokušaj okrivljenika da opravda svoje postupanje činjenicom da je kritične zgode bio u zakonitom lovu, sukladno čl. 67. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" br. 99/18., 32/19., 32/20.), slijedom čega je ispunjavao sve zakonske uvjete da trenutno koristi oružje izvan mjesta na kojem je prijavljeno. Prema stanju spisa predmeta 10. siječnja 2020. izvršena je pretraga obiteljske kuće Okr. V. T. u mjestu K., N. M. M. xx, dakle u prebivalištu okrivljenika, koji je i zatečen na adresi prebivališta. Sam okrivljenik u obrani pred sudom naveo je: “ ….prije pretrage obiteljske kuće zatraženo je da pokažem ormar u svojoj kući u kojem držim svoje registrirano oružje, tako da su policajci vidjeli da to oružje nije u mojoj kući te je došlo do saznanja da se oružje i streljivo ne nalazi na mjestu prebivališta, već u I., I. kbr. x., gdje mi je oduzeto uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta“. Iako je okrivljenik u spis dostavio presliku dopuštenja za lov divljači broj xxxx od 1. siječnja 2020., koje vrijedi od 1. siječnja 2020. do 31. siječnja 2020. za lovište XV/127 „K.“, iz gore navedenog razvidno je da 10. siječnja 2020. nije bio u lovištu, budući je zatečen prilikom pretrage obiteljske kuće u mjestu K., N. M. M. xx, na adresi svog prebivališta. Dakle, ukazuje se neistinitom njegova obrana da je kritičnog dana bio u lovištu na zakonit način, odnosno da je bio u zakonitom lovu i držao oružje u kući na adresi u I., I. kbr. x samo trenutno (40 minuta) nakon čega bi se vratio u lov; budući da su ga službenici policije zatekli u K., a ne u I., gdje se sporna kuća, vlasništvo Ž. G., nalazi, a u kojoj se nalazilo oružje okrivljenika.

 

13.2.               Osim navedenog, okrivljenik je tijekom postupka nedosljedan u svojoj obrani, budući da u podnesku od 7. listopada 2020. navodi da  se, kako je obavljao lov na području lovišta K. XV/127 , kod I.,  stao odmoriti u kući koju koristi te je, dok je bio kratko u toj kući, spremio oružje iz sigurnosnih razloga. U obrani pred sudom je naveo da je to kuća koju povremeno ne koristi, prije ovog događaja tu kuću nije nikada koristio, ta kuća nije obiteljska, ima krov a nema prozore, nema vrata ni cilindra na vratima. Privremeno je sklonio oružje jer je imao radnika koji mu je orao kraj te kuće, pa je trebao otići 3 km do K. da kupi hranu. Konačno, navodima žalbe se tvrdi da je okrivljenik često koristi tu kuću jer u neposrednoj blizini čuva stoku, a kad se u lovu odluči odmoriti stane u kući Ž. G. te spremi oružje u ormar koji se nalazi u toj kući u kojoj je i zatečeno njegovo oružje.

 

  14.               Dakle, cijeneći obranu okrivljenika i materijalne dokaze izvedene u postupku, pravilno je sud okr. V. T. proglasio krivim za počinjenje prekršaja iz čl. 70. st. 1. t. 11. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, budući da oružje i streljivo nije čuvao u stambenom ili drugom prostoru koji se nalazi u mjestu njegovog prebivališta ili boravišta. Pritom, nasuprot navodima obrane koju ponavlja i u žalbi, nisu ostvareni uvjeti da bi držao oružje trenutno kod sebe izvan prebivališta.

 

15.                             Iz navedenih razloga, nije osnovana žalba zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

16.                            Žaleći se zbog izrečene novčane kazne okrivljenik predlaže da sud uzme u obzir sve olakotne okolnosti te ublaži sankciju iz pobijane presude.

 

16.1.               Međutim, razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini izrečenoj po prvostupanjskom sudu, više nego primjerena stupnju krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

16.2.               Naime, za prekršaj iz čl. čl. 70. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja i za koji je okrivljenik proglašen krivim, bila je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 40.000,00 kuna, a prvostupanjski je sud, cijeneći niz olakotnih okolnosti na strani okrivljenika,  ne nalazeći otegotne okolnosti, primijenio institut ublažavanja kazne i okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu znatno blažu od propisane. Po ocjeni ovog suda, mjera novčane kazne izrečena po prvostupanjskom sudu, cijeneći težinu i okolnosti počinjenog prekršaja, kao da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te ovaj sud ne nalazi opravdanje za daljnjim ublažavanjem novčane kazne.

 

17.    Ovaj drugostupanjski sud je imao u vidu da je, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22., 88/22.), stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana ("Narodne novine" broj: 114/22.), koji, zbog konverzije valute, za inkriminirani prekršaj propisuje neznatno niži posebni minimum i posebni maksimum novčane kazne. Međutim, pri ocjeni koji zakon treba primijeniti, rukovodeći se načelom konkretnosti u primjeni blažeg zakona, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da „novi“ Zakon ne daje povoljniji rezultat za okr. V. T. Naime, okrivljeniku je pobijanom presudom izrečena novčana kazna niža od propisanog posebnog minimuma, a donošenje „novog“ Zakona isključivo je posljedica uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj te ovaj sud smatra da u ovoj situaciji nema mjesta primjeni „novog“ Zakona, budući je novčana kazna od strane prvostupanjskog suda ublažena znatno ispod posebnog minimuma, zbog čega „novi“ Zakon nije povoljniji za okr. V. T.

 

18.               Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 40 eura/301,38 kuna, dakle blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika. 

 

19.              Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

Zagreb, 6. rujna 2023.

 

 

Zapisničar:                                                                                                          Predsjednica vijeća:

 

Robert Završki, v.r.                                                                  Gordana Korotaj,v.r.

 

 

Presuda i rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.