Poslovni broj: Usž-1067/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice-specijalistice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AD, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Marina Maslek Novevska, odvjetnica u Dubrovniku, Vukovarska 24, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije: Ministarstvo pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, radi izvršenja rješenja o stupanju u posjed prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-493/2023 od 25. studenog 2024., na sjednici vijeća održanoj 4. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-493/2023 od 25. studenog 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja odnosno oglašivanja ništavim rješenja tuženika, KLASA: UP/II-943-06/20-01/25, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23- 04 od 5. siječnja 2023. i rješenja Dubrovačko-neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, imovinsko-pravne i komunalne poslove, KLASA: UP/I-943-04/20- 01/167, URBROJ: 2117/1-09-20-7 od 15. lipnja 2020. dok je točkom II. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu štete za izgubljenu dobit u iznosu od po 102.905,80 € godišnje i to za 2020., 2021., 2022. i 2023. te je točkom III. izreke odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je kao neosnovana žalba izjavljena protiv prvostupanjskog upravnog rješenja od 15. lipnja 2020. kojim se izvršavaju rješenja o stupanju u posjed prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju za nekretnine oznake kao dio k. č. br. [katastarska čestica], odnosno nove oznake k. č. br. [katastarska čestica], dio k. č. br. [katastarska čestica], odnosno nove oznake [katastarska čestica], dio k. č. br. [katastarska čestica], odnosno nove oznake [katastarska čestica], dio k. č. br. [katastarska čestica], odnosno nove oznake [katastarska čestica] i [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina] u posjedu i stvarnom vlasništvu tužitelja, te se tužitelj poziva predati u posjed navedene nekretnine zainteresiranoj osobi do dana 7. srpnja 2020. do 12,00 sati, u protivnom će se provesti prisilno uvođenje u posjed zainteresirane osobe dana 10. srpnja 2020. s početkom u 08,00 sati, počevši od k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način i pod uvjetima određenim rješenjem, uz upozorenje tužitelju na izricanje novčanih kazni.
3. Tužitelj u pravodobno podnesenoj žalbi osporava u cijelosti presudu prvostupanjskog suda iz svih zakonom propisanih razloga. Smatra kako su u prvostupanjskom upravnom sporu činjenice nepravilno, pogrešno i nepotpuno utvrđene čime su povrijeđena pravila i načela upravnog postupka. Ističe da su mu povrijeđena prava zajamčena Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, naročito pravo na pristup sudu, pravo na javno i kontradiktorno suđenje, pravo na saslušanje i dokaz, jednakost stranaka u postupku, pravo na nezavisnost i nepristranost u suđenju kao i pravo na uživanje i nepovredivost prava vlasništva. Smatra kako nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja za stupanje u posjed prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju jer se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba članka 41. stavak 5. Zakona o izvlaštenju koja se odnosi na poslovni prostor. Ovo iz razloga jer poljoprivredno zemljište za vinogradara koji ima registriran OPG ima status i važnost kao poslovni prostor za poduzetnika. Ističe kako predmetno zemljište čini jedinstvenu poljoprivrednu cjelinu s drugim vinogradima koji su u njegovom vlasništvu i posjedu, a protežu se na području izgradnje predmetne državne ceste, a čijom je izgradnjom ta cjelina nepovratno uništena, a osim toga je izgubio i pristupni put do preostalih parcela. Stoga mu je onemogućeno gospodarsko iskorištavanje preostalog dijela nekretnina pa traži izvlaštenje i tih preostalih dijelova. Navodi da mu nije dana mogućnost da dobije drugu, odgovarajuću zamjensku nekretninu umjesto izvlaštene iako ima saznanja da takve postoje na tom području te u tom smislu upućuje na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. S obzirom da se bavi vinogradarstvom na području gdje su svojstva tla i specifičnosti lokaliteta jedinstveni za proizvodnju vrhunskih vina, to mu nikakva novčana naknada za izvlaštene nekretnine ne može nadomjestiti izvlaštene nekretnine, a posebno ne niskovalorizirana novčana naknada kakva je određena u postupku izvlaštenja te se u tom smislu poziva na nalaz i mišljenje poljoprivrednog vještaka Nike Obrvana. Navodi da su nakon donošenja rješenja o izvlaštenju i izvršenja rješenja o stupanju u posjed prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju prestali pregovori između tužitelja i ovdje zainteresirane osobe. Zaključno navodi kako pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, dok izreka presude proturječi razlozima presude, kao i da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a koji su navedeni su nejasni i proturječni. U cijelosti ostaje kod navoda i dokaza predloženih uz tužbu te predlaže poništiti pobijanu presudu i riješiti stvar na način da se usvoji tužbeni zahtjev uz naknadu troškova žalbenog dijela upravnog spora.
4. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ocjenjujući zakonitost prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da je pobijana presuda pravilna i zakonita kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava, te ne nalazi povredu pravila sudskog postupka. Pri tome je po ocjeni ovog Suda, suprotno žalbenom prigovoru, osporena presuda sastavljena sukladno odredbi članka 119. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje: ZUS), dok njeno obrazloženje sadrži dostatne razloge u smislu stavka 5. iste zakonske odredbe.
7. Osporenom presudom potvrđena je pravilnost stajališta upravnih tijela prema kojem je u pravilno i zakonito provedenom postupku doneseno rješenje o izvršenju rješenja o stupanju u posjed prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju sukladno odredbi članka 139. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP).
8. Odredbom članka 139. stavkom 1. ZUP-a propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku, stavkom 2. iste odredbe propisano je da rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja te da se rješenjem može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah, dok je stavkom 3. propisano da rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja, dok je stavkom 4. iste odredbe propisano da se žalba protiv rješenja o izvršenju može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak.
9. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da su dana 16. ožujka 2020. donesena prvostupanjska upravna rješenja, KLASA: UP/I-943-04/20-01/167, KLASA: UP/I-943-
04/20-01/168, KLASA: UP/I-943-04/20-01/169, KLASA: UP/I-943-04/20-01/170 kojima se usvaja zahtjev korisnika izvlaštenja, ovdje zainteresirane osobe za stupanje u posjed prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju za nekretnine navedene u tim rješenjima te se izvlaštenik, ovdje tužitelj, poziva na dobrovoljnu predaju u posjed predmetnih nekretnina do određenog datuma, uz upozorenje da će se prije provedbe prisilnog izvršenja donijeti rješenje o izvršenju. S obzirom da iz spisu priležećeg podneska tužitelja od dana 6. travnja 2020. proizlazi da isti nije u mogućnosti postupiti po izreci navedenih rješenja o stupanju u posjed prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju do daljnjeg, odnosno dobrovoljno predati posjed predmetnih izvlaštenih nekretnina, to je po ocjeni ovog Suda, osnovano doneseno rješenje o izvršenju citiranih rješenja o stupanju u posjed prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju za nekretnine navedene u tim rješenjima sukladno naprijed navedenoj odredbi članka 139. ZUP-a.
10. S obzirom da se rješenje o izvršenju sukladno odredbi članka 139. stavak 4. ZUP-a može osporavati samo s obzirom na mjesto, vrijeme i način izvršenja, to prigovori koje tužitelj iznosi u žalbi, a tiču se rješenja o izvlaštenju i rješenja o stupanju u posjed prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari. Pored toga, ovaj Sud ističe da iako je prvostupanjski sud u obrazloženju osporene presude suvišno obrazlagao zakonske odredbe i ocjenjivao postojanje pravnih pretpostavki za donošenje rješenja o stupanju u posjed prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, iako se o istom u konkretnom slučaju niti ne radi budući da je predmet ove upravne stvari izvršenje tog rješenja, isto ne dovodi u pitanje zakonitost i pravilnost osporene presude. Ovo stoga jer tužitelj svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost takvog obrazloženja, već isključivo zakonitost i pravilnost rješenja o izvlaštenju te rješenja o stupanju u posjed prije pravomoćnosti rješenja o izvlaštenju, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi.
11. Ovaj Sud ističe da osporenom presudom nisu povrijeđena ustavna i konvencijska prava tužitelja na koje povrede upućuje u svojoj žalbi, naročito jer mu je održavanjem ročišta dana 24. listopada 2024. omogućeno da se očituje o svim činjenicama i okolnostima bitnim za rješavanje ove upravne stvari.
12. Slijedom svega navedenog nema osnove za usvajanje žalbe tužitelja.
13. Kako tužitelj nije uspio u upravnom sporu pravilno je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška upravnog spora temeljem odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a. U smislu iste zakonske odredbe nije osnovan niti njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog dijela upravnog spora budući da nije uspio sa žalbom.
14. Imajući u vidu sve navedeno, odlučeno je temeljem odredbe članka 135. stavak 1. te odredbe članka 148. stavak 4. ZUS-a kao u izreci presude.
U Zagrebu, 4. rujna 2025.
Predsjednica vijeća
Mirjana Čačić
