REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Z 5

Poslovni broj: Us I-1678/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja 1337 Capital d.o.o., OIB 80763850650, Rijeka, Dražice 138, kojeg zastupa opunomoćenik Nikola Pranjić, odvjetnik u Rijeci, Verdieva 9, protiv tuženika Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, OIB 02433307419, Zagreb, Runjaninova 2, kojeg zastupa službena osoba ZH, radi privremene obustave radova, 4. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, KLASA: UP/II-612-08/24-02/0075, URBROJ: 532-02-03-

02/1-24-2 od 2. rujna 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, KLASA: UP/II-612-08/24-02/0075, URBROJ: 532-02-03-02/1-24-2 od 2. rujna 2024. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci, KLASA: UP/I-612-08/24-08/0043, URBROJ: 532-05-02-11/13-24-02 od 23. travnja 2024. Navedenim rješenjem prvostupanjskog tijela točkom 1. privremeno se obustavljaju radovi izmjene izvorne drvene stolarije i postavljanja novih prozora na zgradi u [adresa], na adresi [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Rijeke revidirane rješenje Ministarstva kulture od 23. ožujka 2006. upisanog u Registar kulturnih dobara pod brojem Z-2691, a koje izvodi tužitelj kao korisnik/vlasnik, bez ishodovanja posebnih uvjeta, prethodnog odobrenja ili potvrde glavnog projekta nadležnog tijela. Nastavno se utvrđuje se da je investitor radova dužan obustaviti iste odmah po primitku tog rješenja (t. 2.), da je isti dužan vratiti kulturno dobro u stanje prije početka radova u skladu s posebnim uvjetima koje će mu nadležno tijelo izdati po službenoj dužnosti (t. 3.), da je isti dužan u roku od 15 dana od zaprimanja posebnih uvjeta podnijeti zahtjev za izdavanje prethodnog odobrenja/potvrde glavnog projekta (t. 4.), te u daljnjem roku od 60 dana izvesti naložene i odobrene radove (t. 5.), uz popratna upozorenja i utvrđenja (t. 6. -8.).

2. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika te rješenja prvostupanjskog tijela, tužitelji u tužbi i kasnijem tijeku spora (na raspravi održanoj 28. kolovoza 2025.) ističe da je pogrešno primijenjena odredba čl. 73. st. 1. Zakona o zaštiti kulturnih dobara, te da iz pobijanog prvostupanjskog rješenja nije moguće utvrditi protiv koga se vodi postupak. Naime, u rješenju se navode dvije pravne osobe, jedna kao vlasnik (ovdje tužitelj), a druga kao posjednik (Zvir d.o.o. u stečaju), pri čemu se ne utvrđuje tko je investitor, odnosno, ako je to tužitelj, zašto se rješenje dostavlja i trgovačkom društvu Zvir d.o.o. u stečaju. Navodi da je u postupku propušteno utvrditi tko je investitor, pri čemu je od 2009. (na kojim fotografijama tuženik temelji utvrđenje glede ranijeg stanja) do tužiteljevog preuzimanja predmetne nekretnine u posjed (2023.) prošlo više od 14 godina. Ističe da je u studenom 2024. došlo do promjene vlasničkog statusa, te da tužitelj više nije vlasnik. Nastavno navodi da nema nikakvih dokaza o tome kakvo je bilo stanje „prije izvođenja radova“, odnosno kakva je bila "izvorna" stolarija, kao ni da su bilo kakvi radovi izvedeni, odnosno da je stolarija izmijenjena. Ističe da iz Zapisnika o obavljenom konzervatorskom očevidu od 23. travnja 2024. proizlazi da prilikom očevida nisu zatečeni ni izvođači ni investitor, pa nije jasno kako je tijelo došlo do zaključka da je tužitelj izveo sporne radove. Ističe da je prvostupanjsko tijelo trebalo pozvati vlasnika nekretnine da se očituje o navodima iz Zapisnika prije nego što je donijelo pobijano rješenje, a što je isto propustilo učiniti. Navodi da se tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja poziva na dodatno očitovanje prvostupanjskog tijela, koja dokumentacija je u tom slučaju trebala činiti sastavni dio donesenog rješenja. Tužbenim zahtjevom predlaže da Sud poništi pobijano rješenje tuženika te da tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora tužitelju.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i kasnijem tijeku spora (na ročištu za raspravu održanom 28. kolovoza 2025.) ustraje kod navoda iz obrazloženja pobijanog rješenja. Ističe da je u provedenom postupku, iz dokumentacije predmetnog spisa te zapisnika o konzervatorskom očevidu, kao i priloženih fotografija, nedvojbeno utvrđeno da se na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja se nalazi unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Rijeke, izvode bespravni radovi, bez suglasnosti nadležnog Odjela. Ukazuje da se u očitovanju prvostupanjskog tijela na žalbu tužitelja navodi da je točkom 3. izreke prvostupanjskog rješenja naloženo investitoru radova vratiti kulturno dobro u stanje prije početka radova u skladu s posebnim uvjetima koje će mu nadležno tijelo izdati po službenoj dužnosti, te da su potom 29. travnja 2024. izdani posebni uvjeti KLASA: UP/I-612-08/24-08/0043, URBROJ: 532-04-02-1 1/1324-3 od 29. travnja 2024., u kojima je određeno opisan način vraćanja kulturnog dobra u prijašnje stanje. Osporava navode tužitelja da nije utvrđeno tko je investitor radova, ističući da je iz formulacije izreke rješenja (u kojoj se navodi da tužitelj izvodi bespravne radove izmjene stolarije) razvidno kako je upravo tužitelj označen kao investitor, dok je u nastavku samo naznačeno tko je upisan u katastru kao posjednik predmetne čestice. Ističe da iz zapisnika o očevidu proizlazi da su u tom trenutku bili u tijeku radovi izmjene stolarije, pa kako je u to vrijeme tužitelj bio vlasnik, nije razvidno kako bi neka treća osoba mogla biti investitor radova, pri čemu osobito ističe da ni sam tužitelj ne navodi tko bi mogao biti taj investitor. Vezano uz navod žalitelja da nema nikakvog dokaza koja je to izvorna drvena stolarija, te da nema dokaza da je takva stolarija izmijenjena, ističe da je iz fotodokumentacije koja prileži spisu razvidno da je uklonjena izvorna drvena stolarija. Jasno je utvrđeno koji su točno radovi poduzeti u izmjeni stolarije izuzetno vrijedne povijesne zgrade koja je svojom funkcijom služila kao Upravna zgrada Tvornice papira, Hartere. Nekoć je cijela zgrada imala drvenu dvostruku profiliranu stolariju s dekorativnim elementima koja je u trenutku očevida na terenu u obuhvatu cijelog kata zamijenjena crnom aluminijskom stolarijom, a u prizemlju djelomično, gdje su osim dijela prozora postavljena i PVC ulazna vrata. Također, stanje prije radova izmjene drvene stolarije evidentirano je na starim fotografijama kao i Konzervatorskim elaboratom "Sustav mjera zaštite kulturnog dobra na području obuhvata detaljnog plana uređenja proizvodnog područja Hartera", broj elaborata A4 1821, iz kolovoza 2009., autora OH, konzervatora savjetnika, dipl.pov.umj., te EH, višeg savjetnika - konzervatora dokumentarista. Zaključno, vezano uz navode tužitelja da isti više nije vlasnik predmetne nekretnine, ističe da je do promjene vlasništva došlo u studenom 2024., dakle nakon donošenja pobijanog rješenja, te da stoga isto nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

4. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 28. kolovoza 2025., u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, kao i opunomoćenice tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24, dalje: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koji su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

6. Razmatrajući sva sporna, činjenična i pravna pitanja ovog spora, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Sukladno čl. 62. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine" br. 69/99, 151/03, 157/03 - ispravak, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117/21 i 114/22, dalje: Zakona), koji se Zakon na predmetni postupak primjenjuje na temelju čl. 125. st. 1. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara ("Narodne novine" br. 145/24), radnje koje bi mogle narušiti cjelovitost i/ili prouzročiti promjene na pokretnom kulturnom dobru ili na nepokretnom kulturnom dobru, kao i na području unutar granica kulturnoga dobra koje se prema posebnom propisu ne smatraju građenjem, izuzev onih iz članka 61.b stavka 3. ovoga Zakona koje se poduzimaju na temelju glavnog projekta, mogu se poduzimati uz prethodno odobrenje nadležnog tijela. Nadležno tijelo ovlašteno je prije izdavanja prethodnog odobrenja prema potrebi utvrditi posebne uvjete zaštite kulturnoga dobra (st. 1.). Kao radnje iz stavka 1. ovoga članka smatraju se osobito: građenje i radovi iz članka 61.b stavka 5. ovoga Zakona, konzerviranje, restauriranje, premještanje kulturnoga dobra i drugi slični radovi, rad industrijskih i drugih postrojenja i radilišta, sanacija i adaptacija kulturnoga dobra u smislu ovoga Zakona, kao i građenje ostalih jednostavnih i drugih građevina i radova na području na kojem se nalazi kulturno dobro (st. 2.).

8. Sukladno čl. 73. st. 1. Zakona, ako investitor ili izvođač radova poduzme radnju ili zahvat na kulturnom dobru, kao i na području unutar granica kulturnoga dobra za koje je potrebno prethodno odobrenje ili potvrda da je glavni projekt u skladu s posebnim uvjetima zaštite iz članka 61.b stavka 3. ovoga Zakona, odnosno poduzme radnju ili zahvat na kulturnom dobru, kao i na području unutar granica kulturnoga dobra protivno prethodnom odobrenju ili glavnom projektu za koji je izdana potvrda da je u skladu s posebnim uvjetima zaštite, nadležno će tijelo privremeno obustaviti rješenjem takvu radnju ili zahvat te prema potrebi naložiti investitoru obvezu povrata u prijašnje stanje uz upozorenje da će se u slučaju da rješenje ne bude u cijelosti izvršeno u roku radnja obaviti na njegov trošak. Rješenje se može donijeti bez prethodnog izjašnjavanja stranke.

9. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je nadležno konzervatorsko tijelo dana 23. travnja 2024. provelo inspekcijski nadzor u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na građevini koja se nalazi unutar zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Rijeke, upisane u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, revidirane rješenjem Ministarstva kulture KLASA: UP/I-612-08/06-06/0163, URBROJ: 532-04-01- 1/4-06-02 od 23. ožujka 2006., upisane u Registar kulturnih dobara pod brojem Z- 2691, u naravi upravna zgrada ex Tvornice papira (Hartera). Tom prilikom utvrđeno je da je tužitelj kao vlasnik i investitor na predmetnoj građevini izveo radove izmjene izvorne stolarije (uklanjanje izvornih dvostrukih drvenih prozora s profiliranim dekorativnim uzorkom i postavljanje novih jednostrukih aluminijskih prozora), za koje radove investitor nije ishodio propisano prethodno odobrenje, a kojim radovima je narušena cjelovitost kulturnog dobra, jer nova stolarija nije izrađena po uzoru na izvornik niti po pravilima i principima konzervatorske struke. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja izdano je prvostupanjsko rješenje.

10. Tužitelj u žalbi i ovome sporu ističe da u postupku nije utvrđeno da je tužitelj investitor budući da se u rješenju navodi i posjednik (Zvir d.o.o. u stečaju), da nije pravilno utvrđeno da li je i kada došlo do izmjene stolarije, da nije moguće utvrditi koja je to izvorna drvena stolarija, da mu u postupku nije pružena mogućnosti očitovanja te da je naknadno otuđio predmetnu nekretninu.

11. Međutim, iznijeti navodi ne dovode u sumnju zakonitost pobijanog rješenja.

12. Naime, nije sporno da je tužitelj stekao vlasništvo nad predmetnom nekretninom na temelju rješenja o dosudi Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. St-317/14-151 i Zaključka o predaji u posjed St-317/14-164 od 25. travnja 2023., u stečajnom postupku nad trgovačkim društvom Zvir d.o.o. u stečaju, te da je isti preuzeo posjed nad istom 28. travnja 2023. (o čemu je tužitelj u tijeku spora dostavio zapisnik o predaji u posjed).

13. Slijedom navedenog, proizlazi da je u vrijeme kada je od strane nadležnog konzervatorskog odjela utvrđeno vršenje bespravnih radova zamjene stolarije (travanj 2024.) upravo tužitelj bio jedini vlasnik predmetne nekretnine, dok je raniji vlasnik (Zvir d.o.o. u stečaju) ostao upisan samo u katastru. Imajući u vidu navedeno, kao i okolnost da ni sam tužitelj ne navodi tko bi bio "alternativni" investitor koji je izvodio radove na zgradi u njegovom vlasništvu, a bez naloga tužitelja, to su upravna tijela po stavu ovoga Suda pravilno utvrdila da je upravo tužitelj investitor radova, te pravilno istome izrekla mjeru obustave i obveze vraćanja u prijašnje stanje. Okolnost što je tužitelj naknadno, nakon donošenja pobijanog rješenja (u studenom 2024.) otuđio predmetnu nekretninu, nije od utjecaja na zakonitost i mogućnost izvršenja istoga.

14. Pritom nisu osnovani navodi tužitelja o nemogućnosti povrata u prijašnje stanje uslijed nepostojanja podataka o istome, budući da je prijašnje stanje predmetne građevine i stolarije ugrađene na istoj evidentirano je na starim fotografijama kao i Konzervatorskim elaboratom "Sustav mjera zaštite kulturnog dobra na području obuhvata detaljnog plana uređenja proizvodnog područja Hartera", broj elaborata A4 1821, iz kolovoza 2009., autora OH, konzervatora savjetnika, dipl.pov.umj., te EH, višeg savjetnika - konzervatora dokumentarista. Osim toga, prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da će o načinu povrata u prijašnje stanje biti izdani posebni uvjeti, u skladu s kojima je potrebno izvršiti rješenje.

15. Zaključno, Sud nalazi neosnovanima i navode tužitelja da mu u postupku nije pružena mogućnost sudjelovanja. Naime, odredbom čl. 73. st. 1. Zakona izrijekom je propisana mogućnost donošenja rješenja bez sudjelovanja stranke, a tužitelju je mogućnost očitovanja pružena kroz podnošenje žalbe, kao i tužbe u ovome sporu, u kojemu je dodatno održano i ročište radi rasprave.

16. Slijedom navedenog, budući da je u postupku pravilno utvrđeno da je tužitelj kao vlasnik i investitor poduzeo radnje koje bi mogle narušiti cjelovitost i/ili prouzročiti promjene na području unutar granica kulturnoga dobra koje se prema posebnom propisu ne smatraju građenjem (uklanjanje izvorne stolarije i zamjena novom neadekvatnom), za što nije ishodio prethodno odobrenje nadležnog tijela, to je na temelju čl. 73. st. 1. Zakona pravilno prvostupanjskim rješenjem izrečena mjera privremene obustave radova, te tužitelju kao investitoru naložena obveza povrata u prijašnje stanje.

17. Stoga Sud nalazi da se pobijano rješenje tuženika ne može ocijeniti nezakonitim niti po jednoj zakonskoj osnovi, pa je tužbeni zahtjev na čl. 116. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti kao neosnovan.

18. Odluka o trošku temelji na odredbi čl. 147 st. 1. ZUS-a, pa tužitelju, koji je u cijelosti izgubio predmetni upravni spor, ne pripada pravo na naknadu troškova spora.

U Rijeci 4. rujna 2025.

Sutkinja

Daria Pugel

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Nikoli Pranjiću, odvjetniku u Rijeci, Verdieva 9

- tuženiku Povjerenstvu za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova