Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj P-100/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužiteljice ŠG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog društva Stipinović i dr. iz Rijeke, Prolaz M. K. Kozulić 2 protiv tuženika CG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Vjenceslava Radmanović, odvjetnica u Rijeci, Š. Ljubića 10, radi utvrđenja bračne stečevine, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 7. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika čine prava: jedan poslovni udjel u trgovačkom društvu ZLOJIĆ j.d.o.o. za građevinarstvo i usluge sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], MBS: [matični broj subjekta] upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci pod brojem MBS: [matični broj subjekta], koji predstavlja iznos od 10,00 kuna/1,33 EUR temeljnog kapitala što čini 100% ukupnog temeljenog kapitala trgovačkog društva ZLOJIĆ j.d.o.o.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: "Utvrđuje se da je tužiteljica ovlaštenik na poslovnom udjelu tuženika u trgovačkom društvu ZLOJIĆ j.d.o.o. u ½ dijela poslovnog udjela tuženika u trgovačkom društvu ZLOJIĆ j.d.o.o., a što čini 50% ukupnog temeljenog kapitala društva ZLOJIĆ j.d.o.o.

Temeljem ove presude tužiteljica je ovlaštena od uprave trgovačkog društva ZLOJIĆ j.d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zatražiti upis u knjizi poslovnih udjela da je imatelj ½ dijela poslovnog udjela tuženika u trgovačkom društvu ZLOJIĆ j.d.o.o., a što čini 50% ukupnog temeljnog kapitala društva ZLOJIĆ j.d.o.o.".

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici iznos od 4.200,93 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 4. rujna 2025. (dana donošenja presude) po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 15. veljače 2024. podnijela tužbu pred ovim sudom protiv tuženika radi utvrđenja bračne stečevine. Obrazlaže da su tužiteljica i tuženik sklopili brak 30. ožujka 2002. u Rijeci, a brak je razveden rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-529/2021 od 21. veljače 2023., koje je postalo pravomoćno od 18. svibnja 2023. Tuženik je 26. travnja 2016. dakle, za vrijeme trajanja bračne zajednice, osnovao ZLOJIĆ j.d.o.o. Izjavom o osnivanju. Tuženik je za vrijeme trajanja bračne zajednice samo formalno bio upisan kao isključivi vlasnik poslovnog udjela predmetnog društva, a budući je riječ o zajedničkoj imovini tužiteljice i tuženika koju su stekli radom za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice. Temeljem odredbe čl. 36. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev. Tužiteljica je podredno postavila i tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 15.000,00 EUR s kamatom.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prije svega ističe da tužbu nije podnijela tužiteljica i da nema saznanja o tužbi jer je imala moždani udar, teško govori i nije u mogućnosti pisati. Osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Nesporno je da je pravomoćno razveden brak između parničnih stranaka. Tužiteljica je samovoljno iselila iz zajedničkog domaćinstva 2020. i od tada oni i ne mogu dijeliti ništa sa osnove bračne stečevine. Poslovni udjeli, onako kako ih je postavila tužiteljica u tužbi, nisu u skladu sa zakonom. Tužiteljici je vrlo dobro poznato da tuženik posluje s gubitkom cijelu 2016., 2017, 2018 i 2019. Tuženik nema zaposlenika u svom društvu, sam radi. Poslovni udjel u predmetnom društvu nikako ne može biti 30.000,00 EUR.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Tužiteljica je uz podnesak od 20. lipnja 2024. dostavila punomoć za zastupanje koju je ovjerio javni bilježnik pod poslovnim brojem OV-5772/24 (stranica 40 spisa).

4. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu te saslušanjem tužiteljice ŠG (iskaz na stranici 46 spisa) i tuženika CG (iskaz na stranici 47 spisa) utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

5. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

6. Predmet spora je tužiteljičin zahtjev na utvrđenje da bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika čine prava: jedan poslovni udjel u trgovačkom društvu ZLOJIĆ j.d.o.o. [adresa], koji predstavlja iznos od 10,00 kuna/1,33 EUR temeljnog kapitala što čini 100% ukupnog temeljenog kapitala trgovačkog društva ZLOJIĆ j.d.o.o., utvrđenje da je tužiteljica ovlaštenik na poslovnom udjelu tužene u društvu ZLOJIĆ j.d.o.o. u ½ dijela poslovnog udjela tuženika (t. II.) te ovlaštenje tužiteljice temeljem ove presude zatražiti upis promjene u knjizi poslovnih udjela društva da je tužiteljica imatelj ½ dijela poslovnog udjela tuženika (t. III.) Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

7. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik bivši bračni drugovi čiji je brak bio sklopljen 30. ožujka 2002. u Rijeci, a razveden rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-529/2021 od 21. veljače 2023., koje je postalo pravomoćno od 18. svibnja 2023. (odluka na stranici 6-7 spisa). Nije sporno da je društvo ZLOJIĆ j.d.o.o. osnovano 26. travnja 2016. temeljem Izjave o osnivanju (izvadak iz sudskog registra na stranici 11-13 spisa). Također nije sporno da je u sudskom registru kao jedini osnivač i direktor ZLOJIĆ j.d.o.o. upisan tuženik (izvadak iz sudskog registra na stranici 11-13 spisa). Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

8. Sporno jest predstavlja li poslovni udio u društvu ZLOJIĆ j.d.o.o. [adresa] bračnu stečevinu s obzirom na navode tuženika da osporava tužbeni zahtjev te da tuženik posluje s gubitkom od 2016. do 2019.

8.1. Tuženik je prije svega u odgovoru na tužbu istaknuo da tužbu nije podnijela tužiteljica i da nema saznanja o tužbi jer je imala moždani udar i teško govori. Nije sporno da je tužiteljica imala moždani udar, međutim sud utvrđuje neosnovanim tuženikove navode da nema saznanja o tužbi i da ju nije podnijela. Na traženje suda, tužiteljica je dostavila punomoć tužiteljice ovjerenu kod javnog bilježnika 20. lipnja 2024. (punomoć na stranici 40-41 spisa) pa stoga sud utvrđuje da tužiteljica ima saznanja o tužbi i ovom postupku. Osim toga, sud je pozvao tužiteljicu radi davanja iskaza pred sudom te je tužiteljica dala svoj iskaz na način na koji je to mogla učiniti s obzirom da zbog pretrpljenog moždanog udara teško govori, ali je iz komunikacije s tužiteljicom bilo jasno da je tužiteljica podnijela ovu tužbu i da joj je jasno što tužbom traži. Stoga te navode tuženika sud utvrđuje neosnovanim.

9. Za ocjenu prava vlasništva bračnih drugova na bračnoj stečevini mjerodavni su propisi koji su vrijedili u vrijeme njezina stjecanja (VS RH, Rev 57/05 od 14.12.2005.) te se u odnosu na pitanje bračne stečevine u ovom slučaju primjenjuju odredbe Obiteljskog zakona (dalje: ObZ-a, "Narodne novine" broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23., koji je na snazi od 1. studenog 2015.), a čijom je odredbom čl. 551. st. 1. određeno da se odredbe tog Zakona primjenjuju i na obiteljske odnose koji su nastali do dana stupanja na snagu tog Zakona. Sukladno odredbi čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona bračna stečevina je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine. Bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili (st. 3. istog članka). Dakle, zakonska presumpcija je da su bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima imovine koja predstavlja bračnu stečevinu sukladno odredbama Obiteljskog zakona.

10. Među strankama nije sporno da je predmetno trgovačko društvo osnovano na temelju Izjave o osnivanju od 26. travnja 2016. (izvadak iz sudskog registra na stranici 11-13 spisa), dakle za vrijeme trajanja bračne zajednice, koja je po navodima stranaka nesporno prestala 2020. Stoga je tužiteljica dokazala da je u konkretnom slučaju do stjecanja poslovnog udjela došlo tijekom trajanja bračne zajednice radom ili iz imovine stečene radom.

10.1. Teret dokaza da se u konkretnom slučaju ne radi o bračnoj stečevini, već o vlastitoj imovini tuženika, je na tuženiku. Tuženik tijekom ovog postupka nije niti tvrdio da je poslovni udio u predmetnom trgovačkom društvu stekao na pravnoj osnovi različitoj od rada npr. darovanjem ili vlastitom imovinom. Stoga tuženik, na kojem je teret dokaza, uzimajući u obzir navedenu zakonsku presumpciju, sukladno čl. 219. st. 1. ZPP-a i čl. 253. te čl. 258. ObZ-a nije tvrdio pa tako ni dokazao da je predmetno trgovačko društvo stečeno odnosno osnovano iz vlastite imovine tuženika u smislu odredbe čl. 39. Obiteljskog zakona.

11. S obzirom da je sud navedene odlučne činjenice utvrdio na temelju iskaza stranaka, to je sud na ročištu održanom 14. svibnja 2025. odbio kao suvišan tuženikov prijedlog za izvođenje dokaza dopunskim saslušanjem stranaka (koji zahtjev je tuženik ponovio i na ročištu 7. srpnja 2025.), s obzirom da su stranke saslušane, kao i iz razloga što odlučna činjenica prestanka bračne zajednice u biti nije sporna (2020.), što je nakon osnivanja predmetnog društva. Tuženik je na ročištu održanom 7. srpnja 2025. jedino ustrajao kod prijedloga za izvođenje dokaza dopunskim saslušanjem stranaka, dok nije ustrajao kod drugih ranije predloženih dokaza, koje sud ionako ne bi izveo jer nisu relevantni za odluku u ovoj pravnoj stvari. Nadalje, ostali navodi tuženika vezano za poslovanje društva tuženika s gubitkom te vozila nisu od važnosti za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

12. Kada se radi o poslovnim udjelima u društvu, članovi društva s ograničenom odgovornošću imatelji su poslovnih udjela, a poslovni udjeli u određenom trgovačkom društvu podrazumijevaju skup svih prava i obveza članova društva u tim društvima temeljem preuzetog poslovnog udjela čl. 409. Zakona o trgovačkim društvima (dalje: ZTD-a, "Narodne novine" broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 152/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 18/23. i 130/23.) Poslovni udjeli mogu se prenositi ili nasljeđivati (čl. 412. st. 1. ZTD-a). U slučaju kada je jedan bračni drug nositelj poslovnog udjela u određenom društvu, a društvo je osnovano za vrijeme trajanja braka, drugi bračni drug je ovlaštenik na tom poslovnom udjelu u smislu odredbe čl. 417. ZTD-a. Za utvrđenje tog statusa, nužno je, da taj bračni drug (u konkretnom slučaju tužitelj) dokaže da je društvo osnovano za vrijeme trajanja braka, što je tužitelj i učinio.

12.1. Budući da se bračnom stečevinom smatraju i udjeli u kapitalu, dakle udjeli u trgovačkom društvu te da je predmetno društvo osnovano za vrijeme trajanja bračne zajednice između stranaka, to sud utvrđuje da poslovni udio u predmetnom društvu predstavlja bračnu stečevinu. Slijedom navedenog, sud je primjenom odredbe čl. 36. st. 1. Obiteljskog zakona utvrdio da je jedan poslovni udio u trgovačkom društvu ZLOJIĆ j.d.o.o. [adresa] bračna stečevina te da su tužiteljica i tuženik ovlaštenici na tom poslovnom udjelu u smislu odredbe čl. 417. ZTD-a. Stoga je sud donio odluku kao u t. I. izreke presude.

13. Tužiteljica je t. II. tužbenog zahtjeva tražila utvrđenje da je ovlaštenica na ½ dijela poslovnog udjela predmetnog društva. Kako je naprijed navedeno, odredbom čl. 417. st. 1. ZTD-a propisano je da, ako na poslovnome udjelu ima više ovlaštenika, oni mogu prava iz udjela ostvarivati samo zajedno. U konkretnom slučaju tužiteljica traži da se utvrdi da je ona ovlaštenica na ½ poslovnog udjela društva (dakle, traži utvrđenje suvlasništva), a s obzirom na prisilnu odredbu čl. 417. st. 1. ZTD-a, više ovlaštenika na jednom poslovnom udjelu mogu biti samo zajedničari, a ne i suvlasnici. Naime, u slučaju kada je jedan bračni drug nositelj poslovnog udjela u određenom društvu, a društvo je osnovano za vrijeme trajanja braka, drugi bračni drug je ovlaštenik na tom poslovnom udjelu u smislu odredbe čl. 417. ZTD-a. U smislu navedene odredbe Zakona o trgovačkim društvima, izraz „više ovlaštenika na poslovnom udjelu“ označava i slučaj kada je poslovni udjel stekao jedan bračni drug. Drugi bračni drug je ovlaštenik na tom udjelu, što znači da bračnim drugovima zajedno i nepodijeljeno pripada taj poslovni udio. Oni nisu pojedinačno i svaki za sebe članovi društva pa se u knjigu poslovnih udjela uz poslovni udio koji im zajednički pripada upisuje svaki od njih. Stoga tužiteljica ne može tražiti od tuženika niti upis u knjizi poslovnih udjela kao ovlaštenika na ½ poslovnog udjela (tako i sudska praksa VTS Pž-3623/2022 od 7.9.22. i Pž-692/2020 od 14.12.21.) Stoga je sud u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i donio odluku kao u t. II. izreke presude.

14. Budući da je sud prihvatio tužbeni zahtjev kojim tužiteljica traži utvrđenje da bračnu stečevinu čini poslovni udio u predmetnom društvu, to sud nije odlučivao o podredno postavljenom tužbenom zahtjevu temeljem odredbe čl. 188. ZPP-a radi isplate.

15. Odluka o troškovima postupka donijeta je na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a. Naime, suština zahtjeva tužiteljice, s kojom je i uspjela, je utvrđenje da poslovni udjel predstavlja bračnu stečevinu, dok zbog zahtjeva za utvrđenje da je tužiteljica i ovlaštenik na poslovnom udjelu u ½ dijela, s kojim nije uspjela, nisu nastali nikakvi posebni troškovi (tako i u odlukama VTS RH Pž-818/2020-2 od 25.8.2021., Pž-3623/2022-2 od 7.9.2022., Pž-2537/2022-2 od 7.3.2023. i Pž-3215/24 od 23.1.2025.). Stoga tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova postupka u cijelosti pa je sud tužiteljici, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 15.000,00 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 4.200,93 EUR (t. III. izreke presude). Tužiteljica ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 98,23 EUR i presudu u iznosu od 196,45 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.) budući da je tužiteljicu zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava tužbe od 500,00 EUR sukladno Tbr. 7/1, troška sastava obrazloženog podneska kojim se očituje na navode iz odgovora na tužbu od 9. svibnja 2024. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 8/1, troška zastupanja na ročištima 13. lipnja 2024., 9. listopada 2024., 14. svibnja 2025. i 7. srpnja 2025. u iznosu od po 500,00 EUR (ukupno 2.000,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, troška zastupanja na ročištu 13. veljače 2025. u iznosu od 125,00 EUR sukladno Tbr. 9/2, što ukupno iznosi 3.125,00 EUR uvećano za PDV od 781,25 EUR sukladno Tbr. 42.

15.1. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tužiteljica postavila u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki III. izreke presude.

Rijeka, 4. rujna 2025.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).