Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-26/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja Sea Quest Property Developments d.o.o. Rijeka, Korzo 30, OIB: 97895162117, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Strčić, odvjetnik u Rijeci, Prolaz M. K. Kozulić protiv tuženika GRAD RIJEKA, Rijeka, Korzo 16, OIB: 54382731928, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva VUKIĆ i partneri d.o.o. Rijeka, N. Tesle 9, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj sudski predmet: Ovrv-27697/2022, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1198/2022 od 30. siječnja 2023., koji je donio javni bilježnik Anđelka Smojver-Bašić sa sjedištem u [adresa] u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju tražbinu u iznosu od 20.922,96 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2020. po stopi od 8,11% godišnje do 30. lipnja 2020., od 1. srpnja 2020. po stopi od 7,89% godišnje do 31. prosinca 2020., od 1. siječnja 2021. po stopi od 7,75% godišnje do 30. lipnja 2021., od 1. srpnja 2021. po stopi od 7,61% godišnje do 31. prosinca 2021., od 1. siječnja 2022. po stopi od 7,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. po stopi od 7,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 10,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 12,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 12,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 12,25% godišnje do 31. prosinca 2024., od 1. siječnja 2025. po stopi od 11,15% godišnje do 30. lipnja 2025., a od 1. srpnja 2025. po stopi od 10,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za osam postotnih poena,

te u dijelu u kojem je naloženo tuženiku platiti tužitelju nastale troškove postupka ovrhe u iznosu od 825,61 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. siječnja 2023. (dana donošenja rješenja o ovrsi) po stopi od 5,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 7,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024. od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do 30. lipnja 2025. a od 1. srpnja 2025. po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.755,68 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 4. rujna 2025. (dana donošenja presude) po stopi od 5,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 29. prosinca 2022. podnio prijedlog za ovrhu javnom bilježniku protiv tuženika kao ovršenika radi isplate iznosa od 20.922,96 EUR na temelju vjerodostojne isprave-računa sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate. Na rješenje o ovrsi poslovni broj sudski predmet: Ovrv- 27697/2022, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1198/2022 od 30. siječnja 2023., koji je donio javni bilježnik Anđelka Smojver-Bašić sa sjedištem u [adresa], kojim je u cijelosti prihvaćen prijedlog za ovrhu, ovršenik je pravovremeno uložio prigovor navodeći da je temelj za predmetni račun Ugovor o dugoročnom najmu nekretnine od 29. studenog 2006. No, taj je Ugovor raskinut dopisom ovrhovoditelja od 7. lipnja 2018. pa nije postojala osnova za izdavanje predmetnog računa. Također navodi da su ovršenik i društvo Raiffeisen consulting d.o.o. 29. studenog 2006. sklopili Ugovor o dugoročnom najmu nekretnina temeljem kojeg je tužitelj preuzeo u najam nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te dio k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Tim Ugovorom bila je utvrđena obveza ugovornih strana da u slučaju prodaje nekretnina od strane društva Raiffeisen consulting d.o.o. trećoj osobi iznos kupoprodajne cijene iz tog pravnog posla koji preostane nakon odbitka iznosa cijene po kojoj je to društvo ranije steklo predmetne nekretnine, a uvećano za posebno Ugovorom određene troškove, dijele na jednake dijelove. Također je ugovorena obveza Raiffeisen consulting d.o.o. da za namjeravanu prodaju nekretnina zatraži prethodnu suglasnost ovršenika te je izrijekom zabranjeno prenošenje i ustupanje prava i obveza iz tog Ugovora bez prethodne suglasnosti predlagatelja (čl. 8.1.2.). Unatoč navedenim ugovornim obvezama, društvo Raiffeisen consulting d.o.o. je, u odnosu na nekretnine koje su bile predmetom Ugovora sklopljenog s ovršenikom, 19. siječnja 2018. sklopilo s ovrhovoditeljem Ugovor o kupoprodaji nekretnina kojim je posebno ugovoren i prijenos svih prava i obveza društva Raiffeisen consulting d.o.o. iz Ugovora o dugoročnom najmu na ovrhovoditelja. Pritom društvo Raiffeisen consulting d.o.o. za zaključenje navedenog Ugovora o kupoprodaji i prijenos prava i obveza iz Ugovora o dugoročnom najmu nije zatražilo, niti dobilo suglasnost ovršenika, premda je obveza ishođenja prethodne suglasnosti bila jasno ugovorena. Uslijed takvoga postupanja društva Raiffeisen consulting d.o.o. kojim su grubo prekršene odredbe sklopljenog Ugovora, ovršenik je istome društvu dopisom od 7. lipnja 2018. izjavio da raskida predmetni Ugovor. Pritom se osobito ističe kako je predmetni dopis od 7. lipnja 2018. upućen prije nego što se ovrhovoditelj uknjižio kao vlasnik predmetnih nekretnina, pri čemu se napominje kako se u konkretnom slučaju radilo o stjecanju vlasništva na temelju pravnog posla, slijedom čega je za stjecanje vlasništva bila potrebna uknjižba u zemljišnu knjigu (u smislu članka 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), a koja uknjižba je zatražena 11. lipnja 2018. Ovrhovoditelj nije bio ovlašten izdati sporni račun jer je Ugovor temeljem kojeg je izdan raskinut pa ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti isplatu najamnine. U vezi raskida Ugovora o dugoročnom najmu nekretnina od 29. studenog 2006. ovršenik je 15. rujna 2021. podnio tužbu radi utvrđenja raskida koji se postupak vodi pod poslovnim brojem P-374/2021.

1.1. Rješenjem Općinskog sud u Rijeci poslovni broj Povrv-386/2024 od 2. listopada 2024., rješenje o ovrsi poslovni broj sudski predmet: Ovrv-27697/2022, javnobilježnički predmet: UPP/OS-Ovrv-1198/2022 od 30. siječnja 2023. stavljeno je izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te su ukinute provedene radnje pa je postupak u tom dijelu nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga. Na temelju istog rješenja Općinski sud u Rijeci se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je predmet dostavio ovome sudu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu 27. siječnja 2025.

2. Tijekom postupka tužitelj je ustrajao kod tužbe i tužbenog zahtjeva. Tuženik je ustrajao kod navoda iz prigovora te je u podnesku od 19. ožujka 2025. naveo da je nakon upućivanja dopisa od 7. lipnja 2018. napustio posjed nekretnine pa da je iz tog razloga došlo do prestanka Ugovora o dugoročnom najmu nekretnina. Poziva se na odredbu čl. 544. Zakona o obveznim odnosima navodeći da je ovlašten na otkaz predmetnog Ugovora, što je tuženik i učinio dopisom od 7. lipnja 2018. Stoga predlaže da sud utvrdi da je Ugovor o dugoročnom najmu nekretnina prestao jednostranim otkazom 15. lipnja 2018., kao osmog dana od otpreme dopisa kojim je ugovor otkazan. Tuženik je osporio i visinu potraživanja navodeći da tužitelj nije dostavio ispravu iz koje bi bila razvidna površina koja se u računu navodi kao ukupna površina nekretnine i na koju je primijenjena jedinična cijena. Tužitelj je osporio sve tuženikove navode navodeći da je prethodno pitanje vezano za raskid ugovora riješeno u predmetu koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem P- 374/2021, koji je pravomoćno okončan.

3. Sud je izveo dokazni postupak pregledom i čitanjem dokumentacije koja je priložena spisu i detaljnije navedena dalje u obrazloženju utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

4. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

4.1. Tužbeni zahtjev odnosi se na plaćanje računa za zakup nekretnine za prosinac 2019. temeljem Ugovora o dugoročnom najmu nekretnine od 29. studenog 2006. prema računu broj 12-1-2019 od 10. prosinca 2019. u iznosu od 20.922,96 EUR (157.644,04 kuna) s dospijećem 20. siječnja 2020. (račun na stranici 7 spisa). Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. U ovom postupku primjenjuju se materijalnopravne odredbe koje se odnose na ugovor o zakupu. Sukladno odredbi čl. 519. Zakona o obveznim odnosima (dalje:

ZOO-a, "Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.) ugovorom o zakupu obvezuje se zakupodavac predati zakupniku određenu stvar na korištenje, a ovaj se obvezuje plaćati mu za to određenu zakupninu. Nadalje, sukladno čl. 534. st. 1. ZOO-a zakupnik je dužan plaćati zakupninu u rokovima određenim ugovorom ili zakonom, a u nedostatku ugovora i zakona, kako je uobičajeno u mjestu gdje je stvar predana zakupniku.

6. Među strankama nije sporno da su tuženik, kao najmoprimac i društvo Raiffeisen consulting d.o.o. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 93630555187, kao najmodavac 29. studenog 2006. sklopili Ugovor o dugoročnom najmu nekretnina temeljem kojeg je tuženik preuzeo u najam nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te dio k. č. br. [katastarska čestica] u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (Ugovor na stranici 37-49 spisa). Nije sporno da su Raiffeisen consulting d.o.o. i tužitelj sklopili Ugovor o kupoprodaji istih nekretnina 19. siječnja 2018. (Ugovor o kupoprodaji na stranici 51-59 spisa). Također nije sporno da je tužitelj podnio prijedlog za predbilježbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama 6. veljače 2018., te da je po isplati kupoprodajne cijene i zaprimanju tabularne izjave podnio prijedlog za opravdanje predbilježbe prava vlasništva, kojem je 27. lipnja 2018. udovoljeno (izvadak iz zemljišne knjige na stranici 65-82 spisa). Kako navedene činjenice među strankama nisu sporne i kako te činjenice proizlaze iz isprava koje su dostavile u spis, to sud nije izvodio dokaze na okolnost utvrđivanja, među strankama, nespornih činjenica (čl. 221. st. 1. ZPP-a).

7. Tuženik je tijekom postupka tvrdio da je predmetni račun tužitelj izdao na temelju Ugovora o dugoročnom najmu nekretnine od 29. studenog 2006., ali da je taj Ugovor raskinut dopisom tužitelja od 7. lipnja 2018. (dopis na stranici 61-64 spisa) te da slijedom toga nije postojala osnova za izdavanje predmetnog računa. Napominje se da se pred ovim sudom vodio postupak po tužbi ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja radi utvrđenja da je 7. lipnja 2018. raskinut Ugovor o dugoročnom najmu nekretnina od 29. studenog 2006. sklopljen između društva Raiffeisen consulting d.o.o. kao zajmodavca i Grada Rijeke kao najmoprimca. Presudom ovoga suda poslovni broj P-374/2021-23 od 24. ožujka 2023. odbijen je tužbeni zahtjev u tom predmetu kao neosnovan, a koja je presuda postala pravomoćna 17. siječnja 2024. budući da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1898/2023-2 od 17. siječnja 2024. žalba ovdje tuženika odbijena kao neosnovana te presuda potvrđena (odluke na stranici 139-150 spisa).

8. Prema tome, pravomoćnom presudom utvrđeno je da Ugovor o dugoročnom najmu nekretnina od 29. studenog 2006. nije raskinut. Nadalje, nije sporno da je tužitelj pribavitelj predmeta zakupa jer je s društvom Raiffeisen consalting d.o.o. Zagreb kao prodavateljem sklopio Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine 19. siječnja 2018. Stoga je tužitelj po samom zakonu stupio na mjesto ranije zakupodavca (čl. 541. st. 1. ZOO-a) i to ne predstavlja pravo koje bi se moglo ograničiti ugovorom između ranijeg vlasnika i zakupoprimca (ovdje tuženika) jer takav prijenos ne ovisi o dispoziciji stranaka.

9. Tuženik je nadalje u ovom postupku tvrdio da je nakon upućivanja dopisa od 7. lipnja 2018. napustio posjed nekretnine te da je faktičnim manifestiranjem volje stvarnog napuštanja prestao posjed nekretnine, odnosno da je Ugovor o dugoročnom najmu prestao važiti. Prije svega se ističe da je tuženik takav prigovor prvi puta istaknuo u ovom postupku, s time da u postupku koji se povodom tužbe ovdje tuženika vodio protiv tužitelja radi utvrđenja da je 7. lipnja 2018. raskinut Ugovor o dugoročnom najmu pod poslovnim brojem P-374/2021 nije tvrdio da je 7. lipnja 2018. napustio posjed predmetnih nekretnina. Tuženik nadalje u spis nije dostavio pisanu dokumentaciju kojom bi dokazao da je zaista izvršio primopredaju nekretnina tužitelju, sve sukladno čl. 6.17. Ugovora o dugoročnom najmu (npr. primopredajni zapisnik). Stoga tuženik nije dokazao da je predao nekretninu tužitelju, što je bio dužan učiniti na temelju odredbe čl. 219. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a.

10. No, sve da je tuženik i dokazao u ovom postupku da je napustio posjed predmetnih nekretnina, ističe se da to nije način prestanka Ugovora o dugoročnom najmu nekretnina sklopljenog na određeno vrijeme budući da sukladno odredbi čl. 574. st. 1. ZOO-a ugovor o najmu sklopljen na određeno vrijeme ili mu je trajanje određeno zakonom prestaje istekom toga vremena. U konkretnom slučaju Ugovor o dugoročnom najmu nekretnina od 29. studenog 2006. je sukladno odredbi čl. 4. Ugovora sklopljen na određeno vrijeme u trajanju od 15 godina pa je u utuženom razdoblju svakako bio na snazi. Napuštanje predmeta najma nije jedan od Zakonom propisanih valjanih načina prestanka ugovora o najmu nekretnine koji je sklopljen na određeno vrijeme.

11. Tuženik je potom tvrdio da ima pravo na jednostrani otkaz ugovora u slučaju promjene vlasnika nekretnine koja je predmet najma sukladno odredbi čl. 544. i 573. ZOO-a. Osnovano tuženik ukazuje na odredbu čl. 544. ZOO-a koja propisuje njegovo pravo na otkaz ugovora zbog otuđenja stvari. No, u konkretnom slučaju tuženik kao zakupoprimac nije otkazao ugovor, već ga je jednostrano raskinuo izjavom od 7. lipnja 2018. (dopis na stranici 62-64 spisa). Pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj P-374/2021-23 od 24. ožujka 2023. utvrđeno je da Ugovor o dugoročnom najmu nekretnina od 29. studenog 2006. nije raskinut 7. lipnja 2018.

11.1. Dakle, tuženik je u konkretnom slučaju najprije tvrdio da je raskinuo Ugovor o dugoročnom najmu nekretnine dopisom od 7. lipnja 2018. navodeći da je društvo Raiffeisen consulting d.o.o. Zagreb (zakupodavac) teško povrijedilo ugovorne odredbe iz navedenog Ugovora, a što je tvrdio i u prigovoru protiv predmetnog rješenja o ovrsi. Sud je naprijed navedenom pravomoćnom presudom odbio tuženikov zahtjev za utvrđenje da je 7. lipnja 2018. raskinut navedeni Ugovor jer je utvrdio da nije bilo povrede ugovornih odredbi. No, navedena činjenica ne sprječava zakupoprimca naknadno otkazati ugovor pozivom na odredbu čl. 544. ZOO-a, ali je bitno da se temelj otkaza razlikuje od razloga za prethodni raskid, što u konkretnom predmetu nije slučaj budući da svoje razloge za (sada otkaz) Ugovora tuženik temelji na istom dopisu od 7. lipnja 2018. upućenom ranijem zakupodavcu Raiffeisen consulting d.o.o. Zagreb (stranica 24-25 spisa). No, osim svega navedenog, ističe se da tuženik ničim nije dokazao da je otkazao predmetni Ugovor o dugoročnom najmu tužitelju kao stjecatelju zakupljene stvari. Ako tuženik kao zakupnik iz bilo kojeg razloga nema interes za nastavak ugovorom o zakupu sa stjecateljem koji je stupio na mjesto zakupodavca, odnosno tužiteljem, može njemu otkazati ugovor o zakupu, što tuženik nesporno nije učinio. To iz razloga što tuženik tvrdi da je Ugovor otkazao dopisom od 4. lipnja 2018. koji je upućen ranijem zakupodavcu (Raiffeisen consulting d.o.o. Zagreb), a ne tužitelju koji je stekao zakupljenu nekretninu prije toga odnosno temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 19. siječnja 2018. Stoga sud utvrđuje da tuženik ničim nije dokazao da je otkazao Ugovor ovdje tužitelju, tj. stjecatelju zakupljene nekretnine. O otkazu Ugovora o dugoročnom najmu tužitelju spisu ne prileži niti jedan dokaz, osim dopisa tuženika koji nije upućen tužitelju, već ranijem zakupodavcu Raiffeisen consulting d.o.o. Zagreb od 7. lipnja 2018.

12. Nadalje, tuženik je osporio i visinu potraživanja navodeći da tužitelj nije dostavio ispravu iz koje bi bila razvidna površina koja se u računu navodi kao ukupna površina nekretnine i na koju je primijenjena jedinična cijena.

12.1. Uvidom u Ugovor o dugoročnom najmu nekretnine od 29. studenog 2006. (dalje: Ugovor, stranica 37-49 spisa) sud je utvrdio da su predmet Ugovora nekretnine s ukupnom površinom od 58.439 m[2] navedenom u čl. 1. Ugovora, kojim člankom su stranke ugovorile i mjesečnu najamninu od 0,29 EUR za 1m[2] , odnosno u iznosu od sveukupno 16.947,31 EUR (58.439 m[2] x 0,29 EUR=16.947,31 EUR) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja uvećano za iznos poreza na dodanu vrijednost.

12.2. Uvidom u utuženi račun sud je utvrdio da je tužitelj u računu naveo sveukupnu površinu nekretnina od 58.487 m[2] , koja je različita od sveukupne površine navedene u čl. 1. Ugovora od 58.439 m[2] , odnosno da je površina navedena u računu za 48 m[2] veća od one navedene u Ugovoru.

12.3. Stoga je sud sukladno citiranoj ugovornoj odredbi utvrdio da bi visina zakupnine za prosinac 2019. iznosila 20.927,84 EUR (16.947,31 EURx7,443344=126.144,66 kuna uvećano za PDV od 31.536,16 kuna, što ukupno iznosi 157.680,82 kuna, srednji tečaj Hrvatske narodne banke (uzimajući ga kao opće poznati i javno objavljeni podatak, stranica 245 spisa) važeći na dan plaćanja/dospijeća 20. siječnja 2020.=157.680,82 kuna/7,53450 EUR=20.927,84 EUR fiksni tečaj konverzije uvažavajući čl. 43. i 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22. i 88/22.), sve s uključenim PDV-om, što je dakle veći iznos od onoga koji traži tužitelj.

13. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu temeljem Ugovora o dugoročnom najmu nekretnine od 29. studenog 2006. za što mu je tužitelj izdao utuženi račun (račun na stranici 7 spisa). Slijedom toga, sud utvrđuje da je temeljem odredbe čl. 1. i 6.6. -6.9. Ugovora te temeljem odredbe čl. 519. i čl. 534. st. 1. ZOO-a tuženik dužan platiti zakupninu za nekretninu za prosinac 2019. u utuženom iznosu od 20.922,96 EUR (t. I. izreke presude).

13.1. Tuženik je pao u zakašnjenje jer nije ispunio obvezu u roku određenom za ispunjenje sukladno čl. 183. st. 1. ZOO-a. Na temelju odredbe čl. 29. st. 1. i 2. istog Zakona, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom pa je sud tužitelju dosudio i kamate. Sukladno tome, sud je na temelju odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na snazi u dijelu u kojem je naloženo plaćanje iznosa glavnice za prosinac 2019. u utuženom iznosu od 20.922,96 EUR s kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO (t. I. izreke presude). U točki I. izreke presude sud je tužitelju također priznao dosuđeni nastali trošak postupka ovrhe u iznosu od 825,61 EUR s kamatom, a koji se odnosi na trošak javnobilježničke nagrade i trošak dostave s PDV-om sukladno čl. 6. i 8. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (dalje: Pravilnik, "Narodne novine" broj 9/21., 18/22. i 154/22.), sve uvećano za trošak sastava prijedloga za ovrhu po odvjetniku uvećano za PDV sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.).

14. Sud je na ročištu održanom 9. srpnja 2025. odbio tuženikove prijedloge za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka VP, zaposlenika tuženika na okolnost povrata utuženih računa, svjedoka NP, ranijeg zastupnika po zakonu tuženika, FP, gradonačelnika grada Rijeke te svjedoka BP i zastupnika po zakonu HP na okolnost napuštanja posjeda predmetnih nekretnina od strane tuženika kao suvišan. To iz razloga što su odlučne činjenice utvrđene na temelju dokumentacije u spisu, kao i uzimajući u obzir da je riječ i o pravnom pitanju (je li ugovor otkazan ili raskinut).

15. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Budući da je tuženik u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tužitelju naknaditi troškove izazvane vođenjem ovog postupka sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a. Stoga je sud tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 20.922,96 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 2.755,68 EUR (t. II. izreke presude). Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 255,68 EUR sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18. i 51/23.) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) te na trošak zastupanja po Tarifi budući da je tužitelja zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška sastava obrazloženih podnesaka od 7. svibnja 2025. i 8. svibnja 2025. kojim odgovara na tuženikove navode u iznosu od po 500,00 EUR (ukupno 1.000,00 EUR) sukladno Tbr. 8/1, troška zastupanja na ročištima 15. svibnja 2025. i 9. srpnja 2025. u iznosu od po 500,00 EUR (ukupno 1.000,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, što ukupno iznosi 2.000,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 42.

15.1. Odredba čl. 151. st. 3. ZPP-a propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Budući da je takav zahtjev tužitelj postavio u zahtjevu za naknadu parničnog troška, to je sud odlučio kao u točki II. izreke presude.

Rijeka, 4. rujna 2025.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a). U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).