Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-716/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Dobriši Rubeša, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Domagoju Petrinoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3674/2019-45 od 21. prosinca 2023., u sjednici vijeća 4. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3674/2019-45 od 21. prosinca 2023.

r i j e š i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se povrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu [broj] od 21. prosinca 2023.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke utvrđene su ništenim odredbe čl. 2. i 7. ugovora o [broj kredita], sklopljenog 15. ožujka 2006. između prednika tuženika Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Podružnica Čakovec, kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita i fiducijarnog dužnika u odnosu na odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi.

2. Točkom II. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 761,29 eur/5.735,86 kn sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude (zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi).

3. Točkom III. izreke tuženiku je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 2.542,21 eur/19.154,53 kn sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude (zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF).

4. Točkom IV. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.209,94 eur/28.937,50 kn sa zateznom kamatom.

5. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.

6. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik, s time da iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik, osim što pobija odluku o naknadi parničnog troška u točki IV. izreke sadržanu u presudi, žalbom pobija i prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen njegov zahtjev za naknadu parničnog troška, zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353., st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda i rješenje preinače odbijanjem tužbenog zahtjeva te obveže tužitelja na naknadu parničnog troška uvećanog za žalbeni trošak ili podredno ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

7. Odgovor na žalbu nije podnesen.

8. Žalba nije osnovana.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da ništetnim odredbi članka 2. i članka 7. ugovora o kreditu sklopljenog između prednika tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita, 15. ožujka 2006., restitucijski zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 761,29 eur/5.735,86 kn sa zateznom kamatom te restitucijski zahtjev zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF u iznosu od 2.542,21 eur/19.154,53 kn sa zateznom kamatom zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

10. U ovom žalbenom postupku nije sporno da su stranke 15. ožujka 2006. sklopile predmetni ugovor o kreditu kojim je tužitelju kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 25.788,31 CHF u kunskoj protuvrijednosti, za kupnju osobnog vozila s rokom otplate od 84 mjeseca, kao i da je kredit u cijelosti otplaćen.

11. U ovom žalbenom postupku sporno je jesu li sporne ugovorne odredbe iz čl. 2. i 7. ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetne, je li ništetna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF, koja je sadržana u čl. 1. predmetnog ugovora o kreditu, ima li slijedom toga tužitelj pravo na isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF, je li nastupila zastara tužiteljeve novčane tražbine.

12. Prvostupanjski sud je u provedenom dokaznom postupku, ocjenom stranačkog iskaza tužitelja te uvidom u dokumentaciju u spisu, posebno predmetni ugovor o kreditu, u bitnom utvrdio da iz stranačkog iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit uzeo radi kupnje osobnog vozila za vlastite potrebe, da je sve potrebne pregovore u vezi kupnje vozila obavio u auto kući, iz koje je bio upućen u banku prednika tuženika koja je sastavila (pripremila) tipski ugovor o kreditu pri čemu da se o spornim ugovornim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli u CHF uopće nije pregovaralo, niti da je banka tuženika tužitelju objasnila što znači odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi koja se mijenja u skladu s važećom Odlukom o kamatnim stopama banke, kao ni o mogućim rizicima uzimanja kredita u valuti CHF, pri čemu mu je rečeno da je kredit u CHF najpovoljniji i tada najsigurniji kredit. Utvrdio je da je tuženik tijekom postupka odustao od predloženog dokaza saslušanjem svjedokinje AA koja je navodno sudjelovala u sastavljanju predmetnog ugovora, dok je sud u odnosu na dokazni prijedlog za saslušanje javne bilježnice koja je solemnizirala predmetni ugovor o kreditu utvrdio da je ista opravdala svoj nedolazak na glavnu raspravu, pri čemu je sud naposljetku ocijenio da saslušanje javne bilježnice radi odlučivanja o predmetu spora nije potrebno, te je na temelju ovako provedenog dokaznog postupka u odnosu na osnovu tužbe za utvrđenje ništetnim spornih ugovorni odredbi čl. 2. i 7. ugovora o kreditu, a kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, te o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, koja je sadržana u čl. 1. predmetnog ugovora, a o kojoj ugovornoj odredbi je raspravio kao o prethodnom pitanju, zaključio da se radi o ništetnim ugovornim odredbama.

13. Pritom je prvostupanjski sud zaključio da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru, da tužitelj ima svojstvo potrošača u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 – dalje ZZP/03) te je kroz daljnju primjenu odredbi čl. 81., 82. i 84. ZZP/03 zaključio da je sporna ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nerazumljiva, budući da u istoj nisu navedeni parametri prema kojima se kamatna stopa mijenjala, utvrđujući da je početno ugovorena kamatna stopa iznosila 5,25%, te u periodu tijekom otplate kredita kontinuirano rasla, do 7,30% godišnje. Zaključio je da se o spornim ugovornim odredbama, kako o promjenjivoj kamatnoj stopi tako i o valutnoj klauzuli, prije i tijekom sklapanja ugovora uopće nije pregovaralo, da tužitelju nije razjašnjeno što znači promjenjiva kamatna stopa, kao ni valutna klauzula u CHF, pa kako da je predmetni ugovor o kreditu prednik tuženika unaprijed sastavio na tipskom obrascu, zaključio je da se radi o nepoštenim ugovornim odredbama koje su u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja na štetu tužitelja kao potrošača slijedom čega je zaključio da se radi o ništetnim ugovornim odredbama.

14. Slijedom ovih utvrđenja sud je dalje zaključio da tužitelj ima pravo na restitucijski zahtjev, odnosno isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

15. Visinu tužbenog zahtjeva utvrdio je na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja, kao i uvidom u dokumentaciju u spisu, utvrđujući da se vještak knjigovodstvene struke povodom primjedbi tuženika na nalaz i mišljenje pismeno očitovao o primjedbama tuženika, pa cijeneći dopunski nalaz i mišljenje vještaka iz kojeg proizlazi da preplaćeni iznos zbog ništetnosti odredbe o nišetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi 5.735,86 kn, a zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF 19.154,53 kn, ili ukupno 24.890,39 kn, pri čemu da je tužitelj podneskom od 29. lipnja 2023. precizirao tužbeni zahtjev u skladu s posljednjem nalazom i mišljenjem vještaka, te tražio isplatu iznosa od 5.735,86 kn (761,29 eur) sa zateznom kamatom zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te isplatu daljnjeg iznosa od 2.542,21 eur (19.154,53 kn) sa zateznom kamatom zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, odnosno isplatu ukupnog iznosa od 24.890,39 kn, a kojim podneskom da je tužitelj djelomično povukao tužbu, pri čemu da se tuženik djelomičnom povlačenju tužbe nije protivio, sud je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu usvojio sukladno zahtjevu iz navedenog podneska tužitelja.

16. O naknadi parničnog troška odlučio je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pri čemu je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti odbio kao neosnovan.

17. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

18. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrže razloge o svim odlučnim činjenicama koje su u skladu s izvedenim dokazima, te su rezultat pravilnih zaključaka u odnosu na sporna činjenična i pravna pitanja, a u vezi čega je sud u presudi naveo jasne i opravdane razloge, zbog čega je presudu i rješenje moguće ispitati.

19. Neosnovani su žalbeni navodi o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a koju tuženik obrazlaže navodima da sud nije usmeno saslušao vještaka knjigovodstvene struke. Iz stanja u spisu proizlazi da nakon što je vještak dao pisani nalaz i mišljenje, te potom i dopunski nalaz i mišljenje, na koja oba nalaza je tuženik imao primjedbi, da se vještak o svim primjedbama tuženika u vezi izračuna visine novčanog potraživanja tužitelja pisano očitovao, koja pisana očitovanja su dostavljena tuženiku, s time da je sud na traženje tuženika istome prema stanju u spisu dao i dopunski rok za očitovanje na dopunski nalaz i mišljenje vještaka iz čega proizlazi da tuženiku nije onemogućeno raspravljanje u postupku. U posljednjem podnesku u kojem tuženik osporava, odnosno iznosi primjedbe na dopunski nalaz i miljenje vještaka, proizlazi da se radi o primjedbama vezanim uz tzv. negativnu tečajnu razliku do koje je došlo u periodu kada je tečaj CHF u odnosu na kunu bio niži od onog u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu.

20. Pitanje tzv. negativne tečajne razlike jest pravno pitanje, pa kada se ima u vidu da tuženik tijekom postupka u vezi toga nije istaknuo prigovor prijeboja ili prigovor radi prebijanja, niti je podnio protutužbu, na bilo koji način ne specificirajući svoju novčanu tražbinu, u takvim okolnostima, te sukladno revizijskoj odluci Vrhovnog suda RH broj Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. koju je donijelo prošireno vijeće toga suda, u takvim okolnostima nema niti postupovnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF. U takvim okolnostima sud nije bio u obvezi provesti dokaz usmenim saslušanjem vještaka, budući da je i prvostupanjski sud pravilno ocijenio da su prigovori tuženika na nalaz i mišljenje vještaka u stvari prigovori pravne naravi, a o kojim prigovorima odlučuje sud, a ne vještak. U takvim okolnostima, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada nije proveo dokaz i usmenim saslušanjem vještaka knjigovodstvene struke, pa slijedom toga citirana bitna povreda odredaba parničnog postupka nije počinjena.

21. Tuženik u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost presude ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 186.b. ZPP-a, te navodi da prvostupanjski sud, a budući da je tužitelj podnio stupnjevitu tužbu nije odlučio o manifestacijskom zahtjevu tužitelja i u vezi toga donio posebno rješenje u smislu odredbe čl. 325.a st. 1. ZPP-a.

22. Opisani žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

23. Iz stanja u spisu, proizlazi da je tužitelj podnoseći predmetnu tužbu 31. svibnja 2019., uz istu priložio podnesak kojim se tuženik očitovao povodom zahtjeva tužitelja zaprimljenog 11. travnja 2019. za dostavu sve dokumentacije vezano uz predmetni ugovor o kreditu, a u kojem dopisu od 15. travnja 2019. je tuženik izričito otklonio zahtjev tužitelja za dostavu bilo kakve dokumentacije u vezi predmetnog ugovora o kreditu, uz obrazloženje da je kredit zatvoren, da banka ne izdaje dokumentaciju po kreditu s obzirom na pozitivne zakonske propise kojima da nije propisana obveza dostave dokumentacije vezane uz kredit po isteku ugovornog odnosa, a da se to posebice odnosi na ugovor o kreditu, otplatni plan, pregled kamatnih stopa i pregled uplata po kreditu.

24. U takvim okolnostima tužitelj je sasvim opravdano podnio stupnjevitu tužbu u smislu odredbe čl. 186.b. st. 4. ZPP-a, pri čemu je budući da mu visina novčanog potraživanja nije bila poznata, a niti ju je mogao odrediti, postavio tužbeni zahtjev na isplatu novčanog iznosa od 15.000,00 kn, navodeći da će konačan tužbeni zahtjev u vezi novčanog potraživanja postaviti nakon provođenja knjigovodstvenog vještačenja, te predložio prvostupanjskom sudu da pozove tuženika na dostavu ugovora o kreditu, kao i sve ostale dokumentacije vezane uz taj ugovor.

25. Iz stanja u spisu dalje proizlazi da je prvostupanjski sud na pripremnom ročištu od 1. listopada 2020. donio rješenje kojim je tuženiku naložio dostaviti u spis predmetni ugovor o kreditu, podatke o promjeni kamatnih stopa s iznosima anuiteta za svaku promjenu kamatne stope u CHF, prvotni otplatni plan u valuti CHF te otplatni plan uz promjenu kamatne stope. U suštini se radi o rješenju suda koje je donijeto u smislu odredbe čl. 325.a st. 1. ZPP-a, pa stoga žalbeni navodi tuženika o ne donošenju takvog rješenja od strane suda nisu osnovani.

26. Prema stanju u spisu tuženik je već podneskom od 23. listopada 2020. predložio prvostupanjskom sudu da pozove tužitelja da u određenom roku postavi određeni tužbeni zahtjev, te da naznači vrijednost predmeta spora, iako u to vrijeme knjigovodstveno vještačenje još uvijek nije bilo provedeno, slijedom čega tužitelj određeni tužbeni zahtjev u odnosu na restitucijski zahtjev nije mogao određeno niti postaviti, pri čemu je unatoč tome tužitelj podneskom od 4. veljače 2021., postupajući po nalogu suda postavio određeni tužbeni zahtjev i u vezi restitucijskog zahtjeva, koji je, nakon što je provedeno knjigovodstveno vještačenje uskladio s nalazom i mišljenjem vještaka.

27. Tuženik u žalbi nadalje ističe postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 190. ZPP-a te navodi da je sud pogrešno postupio kada je dopustio objektivnu preinaku tužbe.

28. Opisani žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

29. Odredba čl. 190. st. 1. ZPP-a propisuje da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, dok stavak 2. propisuje da iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je zbog svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, s time da je novelirana odredba čl. 190. ZPP-a stupila na snagu novelom ZID ZPP/19, 1. rujna 2019. pa je u opisanim okolnostima, a budući da je vještak knjigovodstvene struke osnovni pisani nalaz i mišljenje dostavio u spis 27. srpnja 2021., prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je opisanu preinaku tužbe dopustio.

30. Konačno, tužitelj je nakon provedenog dopunskog vještačenja podneskom od 29. lipnja 2023. konačno uredio tužbeni zahtjev sukladno dopunskom nalazu i mišljenju tražeći isplatu iznosa od 5.735,86 kn zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te iznosa od 19.154,53 kn zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli, dakle, isplatu ukupnog iznosa od 24.890,39 kn, što jest manje u odnosu na tužbeni zahtjev postavljen podneskom od 23. travnja 2022. u kojem je tužitelj tražio isplatu ukupnog iznosa od 25.482,63 kn i to zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosa od 5.763,03 kn, a zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iznosa od 19.719,60 kn, međutim, tuženik se prema stanju u spisu navedenom smanjenju, odnosno djelomičnom povlačenju tužbe, nije protivio, pa u takvim okolnostima i budući da je sud tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 29. lipnja 2023. u cijelosti prihvatio, sud nije trebao donositi rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe (radilo bi se o iznosu od 592,24 kn) pri čemu tuženik u žalbi u odnosu na to ne predlaže donošenje dopunskog rješenja.

31. Neosnovani su žalbeni navodi u kojima tuženik ističe da je sud pogrešno odlučio o njegovom prigovoru pomanjkanja aktivne legitimacije. Ovo iz razloga jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru, što jasno proizlazi i navodi se u čl. 6. predmetnog ugovora o kreditu (list 148). Pritom je prvostupanjski sud pravilno ocjenjujući kao vjerodostojan stranački iskaz tužitelja, a iz kojeg proizlazi da je tužitelj predmetni kredit uzeo radi kupnje novog automobila, što se navodi i u samom ugovoru, da se radi o kupnji automobila za vlastite potrebe, zaključio da tužitelj ima i dokazao je svoj status potrošača u smislu odredbe čl. 3. st. 1. ZZP/03. Okolnost da je prema navodima tuženika iz žalbe jedna uplata od 12. travnja 2007. izvršena po [obrt] ĐA, a zbog koje okolnosti tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, treba reći da ne dovodi u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da je tužitelj dokazao da ima svojstvo potrošača, da se radi o potrošačkom ugovoru i da je tužitelj aktivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.

32. Neosnovani su žalbeni navodi u kojima tuženik ističe da pobijana presuda ne sadrži razloge o osnovanosti deklaratornih zahtjeva za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi jer suprotno proizlazi iz obrazloženja presude u kojem se sud ocjenjujući ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te raspravljajući, kao o prethodnom pitanju o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF iz čl. 1. predmetnog ugovora o kreditu, prije svega pozvao na odredbe čl. 81., 82. i 84. ZZP/03, kao i odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje ZOO), kroz primjenu kojih odredbi je raspravio o zahtjevima tužitelja za utvrđenjem ništetnim spornih ugovornih odredbi. Pritom, prvostupanjski sud je o ništetnosti ovih ugovornih odredbi zaključio na temelju pravilne ocjene stranačkog iskaza tužitelja kao i uvidom u predmetni ugovor o kreditu, što znači da je na ove okolnosti u ovom individualnom sporu u kojem tužitelj ostvaruje restitucijski zahtjev utvrđivao relevantne činjenice potrebne za odlučivanje o tužbenom zahtjevu, što znači da sud o ništetnosti spornih ugovornih odredbi nije sudio na temelju samo i jedino pravnih učinaka presuda donesenih u kolektivom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača.

33. Štoviše, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da tuženik radi dokazivanja svojih tvrdnji o tome da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, da se ne radi o ništetnim ugovornim odredbama, nije predlagao nikakve dokaze budući da je u konačnici odustao i od dokaznog prijedloga za saslušanje spomenute svjedokinje, dok je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da u opisanim okolnostima saslušanje javne bilježnice koja je solemnizirala predmetni ugovor nije potrebno radi odlučivanja o tužbenom zahtjevu.

34. Stoga, te suprotno žalbenim navodima tuženika žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije ostvaren.

35. Neosnovani su i žalbeni navodi u kojima tuženik ističe da je prvostupanjski sud pogrešno odlučio o prigovoru zastare. Ovo iz razloga jer tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnom sporne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi ne zastarijeva u smislu odredbe čl. 328. ZOO-a, pri čemu je prvostupanjski sud bio ovlašten u ovom parničnom postupku raspraviti i o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, kao o prethodnom pitanju, da bi mogao pravilno odlučiti o restitucijskom zahtjevu tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF.

36. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da novčano potraživanje tužitelja po osnovi preplaćenog iznosa nije u zastari. Taj tužbeni zahtjev prvostupanjski sud je pravilno prihvatio u primjeni odredbe čl. 1111. ZOO-a budući da se radi o stjecanju bez osnove, pa tužiteljevo potraživanje zastarijeva u roku od pet godina. Predmetna tužba podnesena je 31. svibnja 2019. pri čemu treba reći da je zastara za isplatu preplaćenog iznosa zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi počela teći od pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu, od 14. lipnja 2014., što znači da je zastarni rok za individualne restitucijske zahtjeve po toj osnovi istekao 14. lipnja 2019. Zastarni rok za isplatu potraživanja zbog ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli počeo je teći od pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu u odnosu na ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli u CHF od 14. lipnja 2018., što znači da je zastara za ove zahtjeve nastupila tek 15. lipnja 2023.

37. Visinu tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je pravilno utvrdio na temelju provedenog knjigovodstvenog vještačenja te uvidom u dokumentaciju u spisu pri čemu je sud pravilno tužbeni zahtjev tužitelja prihvatio sukladno dopunskom nalazu i mišljenju utvrđujući da preplaćeni iznos zbog ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iznosi 761,29 eur (5.735,86 kn), a preplaćeni iznos zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli u CHF 2.542,21 eur (19.154,53 kn). Tužitelju je pravilno na dosuđene iznose dosuđena zatezna kamatna od uplate pojedinih anuiteta tuženiku, u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a, budući da je pravilan zaključak suda da je tuženik nepošteni stjecatelj.

38. U odnosu na žalbene navode tuženika da sud nije imao u vidu i da nije umanjio tužiteljevo potraživanje za tzv. negativne tečajne razlike, treba reći da se o tom žalbenom navodu ovaj sud već očitovao u ranijem dijelu obrazloženja presude, pa kako dakle tuženik u vezi toga nije istaknuo prigovor prebijanja, ili prigovor radi prebijanja ili podnio protutužbu, tada nema niti procesnih pretpostavki za odlučivanje o tom zahtjevu (prigovoru) tuženika, a tužiteljevo potraživanje za tzv. negativne tečajne razlike ne treba umanjiti.

39. Slijedom svega obrazloženog, žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na odluku o glavnoj stvari nisu osnovani.

40. Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, prema visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, pri čemu je sud pobijanim rješenjem pravilno odbio zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti.

41. Slijedom svega obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, dok se rješenje temelji na odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP-a, s time da je zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška odbijen kao neosnovan jer sa žalbom nije uspio.

U Rijeci 4. rujna 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić