Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1310/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja – predlagatelja osiguranja Grada Zagreba, OIB: 61817894937, sa sjedištem u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, zastupanog po punomoćniku Marku Kallayu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kallay i Partneri u Zagrebu, protiv 1. tuženika-protivnika osiguranja NO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. tuženice – protivnice osiguranja ČO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi iseljenja i određivanja privremene mjere, rješavajući žalbu tužitelja – predlagatelja osiguranja Grada Zagreba, izjavljenu protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-82/2025-16 (Ovr-2743/2025) od 1. kolovoza 2025., 4. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tužitelja – predlagatelja osiguranja Grada Zagreba te se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ps-82/2025-16 (Ovr-2743/2025) od 1. kolovoza 2025. te se predmet vraća istom sudu na ponovan postupak.

II O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je kao neosnovan prijedlog za osiguranje tužitelja – predlagatelja osiguranja kojim je tražio da se odredi privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja prema protivnicima osiguranja na način da se naloži iseljenje protivnika osiguranja i to njihovim udaljenjem i uklanjanjem svih njihovih stvari iz nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica], skladište, površine 404 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kod Općinskog suda u Zagrebu te predajom iste bez osoba i stvari u posjed predlagatelju osiguranja, te nadalje sve pobliže opisano u točkama 2., 3., 4., 5. i 6. izreke.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi predlagatelj osiguranja zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) koji se primjenom čl. 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ) primjenjuje u Ovršnom postupku te predlaže da se pobijano rješenje preinači na način da se prihvati predložena privremena mjera ili da se rješenje ukine i predmet vrati istom sudu na ponovan postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Sud prvog stupnja je odbio prijedlog za određivanje privremene mjere jer smatra da nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 341. st. 2. i čl. 346. st. 1. OZ-a te navodi da predlagatelj osiguranja tvrdi da ima nenovčanu tražbinu prema protivnicima osiguranja, jer da je predlagatelj osiguranja vlasnik predmetne nekretnine i da ima pravo tražiti tužbenim zahtjevom iseljenje protivnika osiguranja iz te nekretnine čime se protivnici osiguranja protive na način da su daskama zatvorili ulaz u objekt koji se nalazi na predmetnoj nekretnini te da su uz sam objekt postavili opasnu tvar plin acetilen.

6. Cijeneći sadržaj prijedloga za određivanje privremene mjere sud prvog stupnja utvrđuje da predlagatelj osiguranja je tražio osiguranje nenovčane tražbine, ali da nije naveo konkretno koju nenovčanu tražbinu ima prema protivnicima osiguranja jer da tražbina u prijedlogu za osiguranje mora biti individualno određena u zahtjevu i konkretno u odnosu na protivnike osiguranja jer da je tako propisano u čl. 341. st. 2. OZ-a. Stoga smatra da sud nije ovlašten odrediti privremenu mjeru koja sadržajno nije jasno definirana, jer da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine.

7. Nadalje sud prvog stupnja smatra da nisu ispunjene ni ostale pretpostavke iz čl. 346. st. 1. OZ-a jer da tužitelj nije učinio vjerojatnim i postojanje opasnosti da bi bez takve mjere protivnici osiguranja spriječili ili znatno otežali ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenili postojeće stanje stvari jer da činjenica što se nalaze u posjedu nekretnine bez valjane pravne osnove, kako to tvrdi predlagatelj osiguranja, sama po sebi ne upućuje na zaključak o postojanju takve opasnosti. Nadalje navodi sud prvog stupnja da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim niti da je predložena privremena mjera potrebna radi sprječavanja nastanka nenadoknadive štete koja prijeti jer da sve što se može novčano izraziti i potom nadoknaditi od protivne strane u svakom slučaju ne predstavlja nenadoknadivu štetu.

8. Smatra sud da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim da bi se radilo o takvoj vrsti i stupnju nasilja koje bi opravdalo određivanje predložene privremene mjere jer da su navodi predlagatelja osiguranja paušalni kada tvrdi da su protivnici osiguranja u objekt postavili opasnu stvar –plin acetilen, jer da je zbog tih okolnosti Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine 19. srpnja 2024. podnio zahtjev nadležnom državnom odvjetništvu radi poduzimanja potrebnih radnji u vidu uklanjanja opasne tvari. Stoga budući da je predlagatelj osiguranja poduzeo već radnje za uklanjanje navodno opasne tvari koja se nalazi na predmetnoj nekretnini prema navodima predlagatelja osiguranja, smatra da je nepotrebno izvođenje dokaza očevidom na licu mjesta i vještačenjem.

9. U odnosu na prijedlog predlagatelja osiguranja sukladno čl. 349. OZ-a da se obveže predlagatelja osiguranja da da osiguranje za štetu koja bi protivnicima osiguranja mogla nastati određivanjem i provedbom privremene mjere i u slučaju kada predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost ukoliko predlagatelj osiguranje daje osiguranje u određenom roku, sud prvog stupnja smatra da takav prijedlog nije osnovan jer da bi određivanjem predložene privremene mjere sukladno čl. 349. st. 1. OZ-a došlo do potpunog ostvarenja prava predlagatelja osiguranja na način kako je to postavljeno tužbenim zahtjevom.

10. Stoga smatra da predloženom privremenom mjerom bi došlo do potpunog ostvarenja pretendiranog prava pa da bi stoga predložena privremena mjera bi imala ireparabilni učinak i da takvu privremenu mjeru sud nije ovlašten donijeti.

11. U odnosu na predloženi prijedlog predlagatelja osiguranja sukladno čl. 349. st. 1. OZ-a sud prvog stupnja navodi da je postupak osiguranja strogo formalan postupak koji je propisan odredbama OZ-a i da ne propisuje institut preinake prijedloga za osiguranje pa stoga u cijelosti odbija prijedlog za određivanje privremene mjere predlagatelja osiguranja. Budući da je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere smatra da je neosnovan i zahtjev predlagatelja za naknadu troškova nastalih povodom prijedloga za određivanje privremene mjere.

12. Osnovani su žalbeni navodi predlagatelja osiguranja da je sud prvog stupnja odbijajući prijedlog za određivanje privremene mjere pogrešno utvrdio da se ne može odrediti privremena mjera koja izrekom sadržajno odgovara tužbenom zahtjevu iz parnice koja je u tijeku pa je iz tih razloga nepotpuno utvrdio relevantne činjenice.

13. Naime, određivanjem privremene mjere kako je predložio predlagatelj osiguranja se privremeno uređuje odnos između stranaka, dok će se presudom iz parnice trajno urediti odnosi između stranaka te je stoga dopušteno predložiti privremenu mjeru koja je izrijekom identična sa postavljenim tužbenim zahtjevom u vezi parnice koja je u tijeku.

14. Identično pravno shvaćanje navodi se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/11 od 20. srpnja 2011. kao i u odlukama drugih županijskih sudova kao Gž-42/2022 Županijskog suda u Slavonskom Brodu i Gž-2360/2017 u odluci Županijskog suda u Varaždinu.

15. Isto tako navodi se da su osnovani žalbeni navodi predlagatelja osiguranja da je sud prvog stupnja strogo formalistički primijenio odredbu čl. 341. st. 2. OZ-a kada utvrđuje da predlagatelj osiguranja nije u prijedlogu za određivanje privremene mjere označio koju konkretnu nenovčanu tražbinu ima predlagatelj osiguranja, jer je u odredbi čl. 341. st. 2. OZ-a navedeno što sve mora sadržavati prijedlog za određivanje privremene mjere, ali nisu navedene posljedice ukoliko jedna od tih činjenica nije navedena.

16. Međutim, iz sadržaja prijedloga za određivanje privremene mjere nedvojbeno proizlazi da predlagatelj osiguranja ima nenovčanu tražbinu prema protivnicima osiguranja koja se odnosi na predaju u posjed predmetne nekretnine iseljenjem protivnika osiguranja, jer iz sadržaja prijedloga i priloženih dokaza koji su priloženi uz predloženu privremenu mjeru proizlazi da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine te toga sukladno čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17) kao vlasnik ima pravo zahtijevati od osoba koje posjeduju njegovu stvar da mu tu stvar predaju.

17. S obzirom na sadržaj prijedloga za osiguranje ne može se prihvatiti utvrđenje suda prvog stupnja da predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim da je ta mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje jer da su protivnici osiguranja koji protupravno koriste predmetnu nekretninu postavili u objektu koji se nalazi na nekretnini plin acetilen, pa da stoga predlagatelj osiguranja ne može ostvariti vlasnička prava korištenjem predmetne nekretnine, jer prema navodima predlagatelja osiguranja protivnici osiguranja ne žele predati nekretninu u posjed predlagatelju osiguranja i iseliti od stvari i osoba sa predmetne nekretnine.

18. Isto tako osnovani su žalbeni navodi predlagatelja osiguranja da sud prvog stupnja ne navodi relevantne činjenice radi primjene čl. 349. st. 1. OZ-a jer u tom pravcu sud prvog stupnja ne daje razloge o odlučnim činjenicama pa se zbog toga rješenje suda prvog stupnja ne može ispitati.

19. Naime, zbog pogrešnog pravnog pristupa da se ne može odrediti privremena mjera koja je istovjetna sa tužbenim zahtjevom koji je postavljen u parnici, sud prvog stupnja ne daje razloge zbog čega se ne bi obvezalo predlagatelja osiguranja da plati jamčevinu koja bi mogla nastati određivanjem provedbom privremene mjere i u slučaju kada predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost, pod pretpostavkom da predlagatelj osiguranja plati to osiguranje u roku koji odredi sud prvog stupnja.

20. Isto tako ne može se prihvatiti shvaćanje suda prvog stupnja da se u postupku osiguranja ne može tražiti preinaka prijedloga za osiguranje jer se u konkretnom slučaju ne radi o preinaci prijedloga za osiguranje već predlagatelj osiguranja traži određivanje privremene mjere i temeljem čl. 346. i temeljem čl. 349. OZ-a, pa će stoga sud prvog stupnja u nastavku postupka na nedvojbeni način utvrditi da li postoje zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere iz čl. 346. ili čl. 349. OZ-a.

21. Slijedom obrazloženog žalbu predlagatelja osiguranja je trebalo uvažiti i rješenje suda prvog stupnja ukinuti pa je stoga primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja.

22. Predlagatelju osiguranja nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer primjenom čl. 166. st. 3. ZPP-a o troškovima žalbenog postupka kada je ukinuta odluka, odlučit će se u konačnoj odluci.

U Rijeci 4. rujna 2025.

Sutkinja

Filka Pejković